Pratite nas

Benjamin Tolić: Festival demokracije

Objavljeno

na

Mislio sam ne obzirati se na eurohrvatske izbore. Nisam podcjenjivao težinu hrvatskih glasova u Europskom parlamentu. Sada je tih glasova 12 od 766. Nakon ovih izbora bit će ih 11 od 750+1. Malo?

To je samo – 1,46 posto svih glasova! Da. Ali Hrvati su, pošteno govoreći,  i time  poprilično nadzastupljeni u Europskom parlamentu. Kako?! Vrlo jednostavno. Treba se samo sjetiti da je Hrvata u pučanstvu Europske unije manje od 1 posto. Zašto sam, kad je tako, mislio proći pokraj ovih izbora kao pokraj turskoga groblja? Ne znam. Valjda stoga što se nisam obzirao ni na hrvatske zastupnike u jugoslavenskoj Saveznoj skupštini. A puno ih je više – i apsolutno i relativno –  tada išlo u Beograd nego što ih danas ide u Bruselj i Strasbourg. Mislio sam ne obzirati se, ali sam se na posljetku predomislio.

klavir_josipovi__p_229769S1

Vi se, vidim, smješkate. Sad ću, mislite, zanovijetati o novčanoj vrijednosti hrvatskih glasova u tuđini? E, ne ću! S dvaju razloga. Prvo, to je već temeljito razglobio Milan Ivkošić u Abendblattu; drugo, moja se neznatnost u toj stvari podjednako temeljito distancira i od Ivkošića i od hrvatskoga javnog mnijenja.

– O-ho! – mislite. – On se distancira! A što to zapravo znači? Vrti repićem pred Ivom Josipovićem. To je  – mislite – u biti podanički odziv na previšnju preporuku s Pantovčaka da se u predizbornoj kampanji ne raspravlja  „o plaćama zastupnika i ustašama i partizanima“? – Eh, dragi moji, grješne su to misli! Drugi bi se tkogod smrtno uvrijedio. Ali sa mnom imate sreće.  Moja malenkost samo žali što je u današnjim hrvatskim prilikama teško pretpostaviti plemenitiji motiv za neslaganje s javnim mnijenjem.

No, to me ne će smesti. Biti sâm ne znači biti u krivu. Možete se podsmjehivati, možete odmahivati rukom. Meni to ne smeta. Plaće su zastupnika u Europskom parlamentu po mom mišljenju više nego – mizerne! Naravno, ne u usporedbi s plaćama u Hrvatskoj, nego u usporedbi s poslom. Obično se misli, ti su ljudi nevažni, oni ništa ne rade. To je međutim grdna zabluda. Istina, ne će se oni, kao ni ovi u Saboru, pretrgnuti od posla. Ali zastupnici su u Europskom parlamentu, makar i ne radili ništa, upravo prevažni. Oni svojom – nezamislivo tankom – nacionalnom legitimnošću osiguravaju debelu nadnacionalnu legitimnost Europskoj uniji, njezinim tijelima i ustanovama. A za taj posao, što god tko o njemu mislio, svaka je plaća premalena.

To je, tako reći, teoretska strana euroizbora. Možda vam je malko pretmurna. Ali pogledajte drugu, praktičnu ili, ako vam se više sviđa, pragmatičnu stranu te pojave. Ona je vrlo vesela. Eto, za održavanje toga „festivala demokracije“ Ivo je Josipović odredio 25. svibnja, negdašnji – Dan mladosti. Ne znate što je to, je li? Niste čuli za mitski rođendan „druga Tita“, za „omladinsku štafetu“, za „sletove“ na stadionu JNA u Beogradu?! Eh, da, kud će suza ponosnomu Titovu gardistu  nego na oko!

Državno izborno povjerenstvo provjerilo je i ovjerilo kandidature, te proglasilo početak predizborne kampanje, koja će trajati punih 47 dana. A počela je veselo. Startni je pucanj bila vijest: Ovaj tjedan iz Bruselja stiže 150 milijuna eura u Zagreb! To je onaj „predujam za god. 2013.“ što ga Branko Grčić, kao ozebao sunce, čeka još od listopada prošle godine. Predujam za 2013. u travnju 2014.?! Da, zvuči nelogično. Ali novac je novac. A logika je valjda crkla na neprirodnu putu. Jer, ruku na srce, novcu je prirodan put iz Zagreba u Bruselj, a ne iz Bruselja u Zagreb.

Ipak, krenulo je krasno. Valja očekivati i krasan kraj. A tko će u Bruselj i Strasbourg? Tko god ode, bit će dobar. Ovi su izbori zanimljivi samo po tomu što će pokazati kako stvarno stoji ugled pojedinih političkih stranaka u očima eurohrvata.

Ah, da, umalo ne zaboravih! Zašto Ivo Josipović poziva eurohrvate da u predizbornoj kampanji ne raspravljaju o „ustašama i partizanima“? Njegovoj bi političkoj opciji takve rasprave mogle samo koristiti. Takve se rasprave, kada im se očerupa ideološko perje, uvijek iznova nužno svedu na neprijeporne činjenice: Ustaše su se borili za samostalnu i suverenu Hrvatsku, partizani za povratak Hrvatske u Jugoslaviju. A europska je integracija uvijek pokazivala veliku naklonost prema „južnoslavenskoj“ integraciji. Budući da stvari tako stoje, možemo se samo uzalud domišljati zašto Josipović žrtvuje takvu prednost.

 

Benjamin Tolić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

Putin iznenadio: “Mogu otkriti malu tajnu razgovora s hrvatskom predsjednicom…”

Objavljeno

na

Objavio

Ruski predsjednik Vladimir Putin u petak je na susretu sa sudionicima svjetskog susreta studentske mladeži u Sočiju rekao da je Rusija spremna sudjelovati u plinofikaciji hrvatskih regija, čime bi se poboljšala kvaliteta zraka.

Kako izvještavaju ruski portali, Putin je odgovarajući na neformalnom susretu na pitanje jednoga hrvatskog studenta o sadržaju razgovora s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, odgovorio kako može otkriti “malu tajnu razgovora”, o kojoj nije službeno izvještavano.

“Kada smo načeli temu o lošoj ekološkoj situaciji u pojedinim hrvatskim regijama, rekao sam predsjednici da Rusija može plinoficirati kompletne hrvatske regije, naravno ako je Hrvatska za to zainteresirana”, rekao je Putin.

Ruski je čelnik, izvještavaju portali, dodao da radi pročišćavanja zraka Rusija može kreditirati program plinofikacije ili isporučiti dodatne količine plina.

Kako je objasnio, to bi oslobodilo neke regije Hrvatske od prekomjerne potrošnje ugljena, što šteti ekologiji.

Ruski utjecaj na kvalitetu zraka u Hrvatskoj uglavnom se veže uz emisije štetnih plinova iz rafinerije nafte u Brodu u Bosni i Hercegovini, u vlasništvu ruskog Zarubežnjefta, zbog čega trpe stanovnici Slavonskog Broda i okolice.

Vlada je u listopadu prihvatila protokol kojim se predviđa priključenje te rafinerije na plinsko-transportni sustav Republike Hrvatske, čijom bi realizacjiom kvaliteta zraka u Slavonskom Brodu i okolici trebala biti znatno bolja, a zdravstveni rizici smanjeni.

Plin za pogon rafinerije dopremio bi se iz Hrvatske, prenamjenom sadašnjeg produktovoda Slobodnica-Brod u izravni plinovod.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Hrstić: Todorić vjerojatno nikad neće u zatvor

Objavljeno

na

Objavio

Od prvog nastavka bloga jasno je – Ivica Todorić ne namjerava na sudu dokazivati niti jednu od svojih tvrdnji.

Cilj mu je pošto-poto braniti se sa slobode, čak i ako ga čeka desetljetni sudski maraton, izgraditi oko sebe kulisu ugroženog čovjeka, izloženog političkoj zavjeri, progonu i linču.

Priča uopće nije morala biti uvjerljiva za domaću publiku (i naravno da nije bila), jer još kad smo zaključili da mali Ivica blogira iz druge vremenske zone mogli smo naslutiti da je cijela ta konstrukcija treba poslužiti ne samo za rušenje eventualne presude, već i za moguću bitku protiv izručenja, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Muški članovi obitelji Todorić u Londonu tako su formirali svoju K-vladu u egzilu. Premda je sin Ante najavio da će biti na raspolaganju hrvatskom pravosuđu, jasno je da su tamo otišli upravo kako – ne bi bili na raspolaganju.

Jesu li samo htjeli kupiti još malo vremena i izbjeći očekivano spektakularno uhićenje u cik zore u velebnom dvorcu iznad Zagreba, saznat ćemo do kraja tjedna. Podatak da su Todorići unajmili ergelu punokrvnih hrvatskih odvjetnika, te navod da su nadodali i londonskog eksperta za odugovlačenje izručenja govori da Ivici baš i nije trebalo vjerovati da mu je na računu ostalo svega 20 tisuća kuna te da je ipak nešto sklonio za crne dane.

Dakle, malo je vjerojatno da će siroti Ivica morati moljakati azil u veleposlanstvu Ekvadora i prehranjivati se pisanjem bloga u urotničkom društvu Juliana Assangea. A i pitanje je koliko bi razumijevanje za njegov status prizemljenog Kralja Sunca imao predsjednik te države, kojemu je “krsno” ime Lenin. “Sretna” okolnost za Todorića jest da nitko ni ne može odlučno poreći da nikakve zavjere nije bilo. Dapače, prije će biti da zavjere jest bilo, nego da je nije bilo! Rušili su ga sa svih strana.

Potkopavali ga poslovni konkurenti i saveznici, opsjedali dužnici i vjerovnici, izdavali dojučerašnji prijatelji, nož u leđa zabijali konfidenti koje je osobno birao u upravu, komplote iznutra pleli Hrvati i Rusi, oko vruće kaše kružili Slovenci i Srbi, zavjere kovali Vlada i oporba, pa i oporba unutar same vladajuće koalicije.

Materijala i za špijunski triler s potpisom le Carrea, a kamoli ne za odvjetničku ajkulu iz Cityja! A kad se tome nadoda zaplet kako je Ivica doživio sudbinu svojeg oca Ante, kojega je komunistička vlast nakon Hrvatskog proljeća strpala u zatvor i pokopala njegov uspješni Agrokombinat (ah, Déjà vu, taj kobni Agro-kombinat-komerc-kor…), jasno je da će, ako (ikad) uhite najvećeg hrvatskog blogera, Hrvatska vjerojatno samo još jednom potonuti na indeksu medijskih sloboda.

U nastavku bloga Todorić će napisati da ga, kao i njegovog oca, progone neprijatelji Hrvatske zbog njegovog dosljednog hrvatstva, oni koji žele Domovinu predati u ruke strancima i spriječiti otkrivanje istine. Sam Todorić nudi dva kontradiktorna scenarija.

Prvo otvara paljbu iz svih oružja na svojeg direktora financija, Ivana Crnjca, kao čovjeka s pedigreom CAIB-a, tvrtke koju proziva da je još 2016. krenula u akciju njegovog rušenja. No, nakon što je Crnjac šalje poruku da neće biti nikakav svjedok pokajnik, Todorić sad više ne spominje njega kao “domaćeg izdajnika”, već Damira Kuštraka, jedinog od njegovih ljudi kojega je zadržao vladin povjerenik.

Ako se odluči na bitku protiv izručenja, nametnut će se pitanje – a zašto mu je DORH omogućio takav bijeg? Pružili su mu prostora kao nikom do sad. Zašto su izvidi morali trajati 6 mjeseci? Ako se Todorić ipak odluči vratiti, kako će opravdati uobičajene razloge za pritvor, od utjecaja na svjedoke pa do ponavljanja (ne)djela?

Ta je li itko ikad dobio ovakvu raskošnu priliku za utjecaj na svjedoke?!? Osnovana sumnja trebala je i morala biti temelj za mnogo ranije djelovanje. Uhićeni su svi iz uprave – osim zakonski odgovornih članova obitelji Todorić! Zašto nisu uhićeni i bivši članovi uprave iz razdoblja obuhvaćenog istragom?

Odvjetnici – kao i oporba – vjerojatno neće propustiti pitati: a zašto onda nije uhićen i aktualni ministar financija? Izbjegne li istražni zatvor, Todorić vjerojatno neće ni dana proboraviti iza rešetaka. Što veći razmjeri poslovnog kraha, to će uz ovakav odvjetnički tim tužiteljima biti teže dokazati izvlačenje novca.

Ako na koncu bude i osuđen, nakon nekoliko ponovljenih suđenja izvući će se na starosnu dob i loše zdravlje.Pritvor je u mnogim slučajevima tužiteljima jedina zadovoljština. Ako već one u čiju krivicu smo uvjereni ne možemo poslati na zasluženu kaznu, znamo se tješiti se da su neko vrijeme ipak proveli iza rešetaka.

No, mogućnost da se na takav način ne presudom već diskrecijskom prosudbom raznoraznih kadija kažnjavaju i nevini ljudi – zacijelo nije nešto što bi nam trebalo osiguravati miran san.

Ivan Hrstić / Večernji list

Ante Todorić stigao u Hrvatsku

 

facebook komentari

Nastavi čitati