Benjamin Tolić: Klevete i klevete

1

U nas pred izbore neobuzdano hara najgori dio nacije. Najgori? Da, upravo tako, jer najveću buku dižu politički akteri koji se za naklonost birača ne bore kao ljudi, nego kao klevetnici.

Kakva je to razlika? Što znači „kao ljudi“, a što „kao klevetnici“? Oprjeku je prije više od stotinu godina složio  A. G. Matoš. Logički se ona čini prilično šepavom, jer su, zaboga, i klevetnici ljudi! Ali etički je oprjeka bjelodana. „Ljudi“ su odani istini, čistoći i dobroti, a „klevetnici“ laži, nečisti i zlobi. Sâm je Đavao etimološki „klevetnik“ (grč.: Διάβολοϛ). A kakvi su suparnici, takvim se oružjem služe.

Kleveta je, pučki rečeno, laž koja kalja onoga o komu se izriče. Pravnicima je kleveta kazneno djelo. Određuju ga kao iznošenje ili širenje neistine koja može škoditi časti i ugledu osobe o kojoj se ona iznosi ili širi. Kako stvari stoje, nema dvojbe da su potencijalno najmoćniji majstori u tom „đavolskom umijeću“ (ars Diaboli) ljudi koji posjeduju sredstva javnoga priopćivanja ili mogu snagom svoga položaja u društvu i državi manipulirati javnim priopćivalima.

A kako se u tomu drže hrvatska sredstva javnoga priopćivanja? Jadno. Puno gore nego što prosuđuju Reporteri bez granica, koji su im – što se tiče novinarskih sloboda – ove godine dodijelili 65. mjesto među 180 promatranih zemalja. Reporteri bez granica hine da su neupućeni. Možemo li im povjerovati  da ne znaju kako stvari stoje? U Hrvatskoj su najutjecajniji mediji u vlasništvu tuđinaca.  A javnopravna se HTV u služenju tuđinu natječe sa svojim konkurentima – RTL-om i Novom TV. Hrvatska nema u svomu vlasništvu ni jednoga nadregionalnog dnevnog lista.  Hrvati štoviše ne znaju ni tko su vlasnici javnih priopćivala u Hrvatskoj. Jadranka je Kosor u srpnju 2011.  bila obećala da će njezina Vlada zakonski utvrditi i objaviti njihova imena, ali od toga je ostao samo zapisnički trag. To je stvarno stanje. Kada dakle Reporteri bez granica ocjenjuju hrvatska sredstva javnoga priopćivanja, oni govore o nečemu čega uglavnom – nema.

U takvim okolnostima svatko tko bilo čime ugrozi trenutni raspored društvene moći može sa sigurnošću očekivati porciju javnoga blata, koja nerijetko donosi trajni gubitak časti i ugleda. Ne pomaže tu ni tužba protiv klevete, ni dobivena parnica, ni javna isprika krivca. Tužba često nije moguća, jer je klevetnik zaštićen nekakvim imunitetom; dobivena parnica uvijek ostaje „u oblaku zdrave sumnje“; javna isprika nikada ne stječe tako širok publicitet kao kleveta. Stoga je, bez pretjerivanja, kleveta najmoćnije sredstvo za držanje Hrvatske u stanju kakvo je uspostavljeno nakon smrti Franje Tuđmana.

No, ima i neškodljivih, pa i blagoslovljenih kleveta. I nedodirljivih klevetnika. Eto, predsjednik je Vlade Zoran Milanović zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću na RTL-u, u razgovoru „uživo“, nanio teške i trajne duševne boli rekavši da njegovo upravljanje Gradom Zagrebom smrdi po korupciji. Bandić ga je tužio zbog klevete, ali Vlada ne dopušta da se protiv njezina predsjednika vodi sudski postupak. Što, dakle? Jasno je da je „klevetnik“ nedodirljiv. A  koliko je „kleveta“ naškodila Bandiću? Ako je suditi po ishodu prošlih lokalnih izbora i učinku dosadašnjih „više od 200 kaznenih prijava“ protiv Bandića, nije ni okrznula njegovu čast i ugled. Dapače, u Gradu se ori pjesma: Što je više kleveta i laži, Milan nam je miliji i draži. No, bol je bol. I treba je naplatiti. Zato je Bandić iskoristio blagodat SDP-ova medijskog zakonodavstva. Zbog Milanovićeve  „klevete“ tužio je – RTL. Dosuđena mu je odšteta u iznosu od 50.000 kn. To ga je obradovalo, jer dušu ranjenu „klevetom“ liječi samo novac. No radost mu je kolebljiva jer presuda nije pravomoćna, a RTL je najavio žalbu.

Zgodno je to. Ali puno su zgodnije neškodljive „klevete“ koje umiru prije suda. U toj vrsti nenadmašivi su jauci saborskoga zastupnika srpske narodne manjine i predsjednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca. Oni odišu tajanstvenom metafizičkom ljepotom. – Mene je – jeca Pupovac poput balavca kojemu je netko izvukao uši   – „teško oklevetao“ predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović. On je razglasio da se ja, Milorad Pupovac, bavim „etnobiznisom“ i „reketarim“ hrvatske Vlade! – Što jest, jest: „kleveta“ je doista teška. No velika je sreća u nesreći što obojicu, i „klevetnika“ Josipovića i „oklevetanog“ Pupovca, štite imuniteti od kaznenoga progona. Stoga je u toj stvari mučno samo pitanje koliko je Josipovićeva „kleveta“ naškodila Pupovčevoj časti i ugledu. To ćemo, na žalost, doznati tek nakon sljedećih izbora za zastupnike u Hrvatskomu [Državnom] saboru.

Posebnu  draž  tomu neobičnom plesu oko časti i ugleda daju znakovite okolnosti. Sva četiri su plesača Titovi gojenci, a oba su plesna para bivši prijatelji. „Poniženi i uvrijeđeni“ Bandić i Pupovac svojom duševnošću upravo ushićuju osjetljivije promatrače. Oni naime, usprkos nesnosnim duševnim bolima, i dalje iskreno žele prijateljevati i surađivati sa svojim bešćutnim „klevetnicima“ Milanovićem i Josipovićem!

Treba li nakon te lakrdije očekivati da će osuda RTL-a postati pravomoćna? Da će Bandić, čim se za to steknu uvjeti, opet tužiti Milanovića? Da će Josipović u istim uvjetima podnijeti kaznenu prijavu protiv Pupovca? Da će Pupovac nakon predsjedničkih izbora tužiti Josipovića zbog „klevete“? Naravno, ne treba. Sve je to samo prijetvorni crveni ples. I ništa više.

A zašto na to potroših toliko vremena i toliko riječi? Eh, zašto! Držao sam, a i sada držim, da treba svratiti pozornost na bitnu razliku među klevetama i da nije zgorega u predizborju opomenuti birače: Pamet u glavu! Ne podliježimo zatornomu blaćenju svojih izbornih  kandidata!

Benjamin Tolić/hrsvijet

facebook komentari

  • peppermintt

    Odličan Benjamin 🙂