Benjamin Tolić: Političko hrvatstvo

0

Divio sam se dr. sc. Dejanu Joviću, redovitom profesoru na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i glavnom političkom savjetniku predsjednika Republike Ive Josipovića. Evo zašto.

Taj znanstveni gojenac SKH i gordog Albiona promatrao je pripreme, održavanje i ishod škotskog referenduma o neovisnosti. Kada su Škoti na referendumu odbili državnu neovisnost, dr. sc. Jović nije poput neukih hrvatskih suverenista duboko uzdahnuo, nego je iz škotskoga sloma odmah iscijedio epohalan politološki aksiom: „Samo u mitovima svaki narod želi državu. U stvarnosti – ne.“

Što je u tom aksiomu vrijedno divljenja? Ponajprije okolnosti njegova rođenja. Na škotskom referendumu o neovisnosti mogli su glasovati i neškoti koji žive u Škotskoj, a nisu mogli glasovati Škoti koji žive izvan Škotske. Brusel je Škotima prijetio prestankom njihova članstva u EU ako odu iz Ujedinjenoga Kraljevstva. London je Škote molio da ne odlaze, plašio ih monetarnim nevoljama i mitio obećanjima šire autonomije. Sve to i štošta drugo vidio je dr. sc. Jović kao idealne demokratske uvjete za očitovanje slobodne volje škotskog naroda.

Sam „Jovićev aksiom“ zavrjeđuje dakako drugu vrstu divljenja. On je, kako čujem, pod tim imenom već stekao svjetsku znanstvenu slavu. Njegova se veličina očituje u trima točkama. Prvo, razbio je prastaru politološku predrasudu; drugo, ne niječe da neki narodi žele državu; treće, iako je izveden iz jednoga, i to sumnjiva primjera, može se primjenjivati i na druge slučajeve. Sve to zajedno ovjerovljuje izniman format politologijskoga znanstvenika i političkoga savjetnika.

– Dobro – reći će tkogod. – Ali što je teorija bez prakse? – Dobro pitanje. Praksisovci su nekoć na to pitanje spremno odgovarali: Kotač bez osovine! To je, tako, plebejska doskočica. No ona je ovdje poticajna. Potiče sumnju da je primjena aksioma bila srce Jovićeva znanstvenog pothvata. I doista, vrli je znanstvenik, čim je postavio svoj aksiom, tu mudrost odmah primijenio na hrvatski referendum o neovisnosti iz 1991. A što je utvrdio? Ono što je a priori znao: Hrvati nisu željeli svoju državu. Hrvate su njihove pokvarene elite u nedemokratskim uvjetima na prijevaru odvele u slobodu, samostalnost i neovisnost.

To je ludo! Jest, ludo je. Zato sam se i divio. To je uvrjedljivo! Ni govora, uvrjedljivo nije. To samo pokazuje koliko znanstvenik pati zbog toga što povijest teče kako teče. A dragovoljnog patnika ne treba žaliti. Ustrajan dragovoljni patnik zavrjeđuje – divljenje! Kao fakir. Stoga je, umjesto da se vrijeđamo, uputnije stvar postaviti ovako: Ako smo slobodnom voljom otišli iz okrutnoga tuđinskog zagrljaja, to je navodno bez ikakve dvojbe – dobro; ako pak nismo, ako su nas naše elite na prijevaru odvele u slobodu, samostalnost i neovisnost, poštena bi politologija trebala reći što je u toj prijevari – zlo. Ovako nas samo zaokuplja nesretno zanovijetanje.

Ali gdje je takva politologija? To sigurno nije ono što dr. sc. Mirjana Kasapović, redovita profesorica na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, prodaje u Abendblattu pod naslovom: „Našoj novoj predsjednici nisu jasni elementarni politički pojmovi“. Odakle to?! Tako govori pakost. Prof. dr. sc. Kasapović najprije, radi znanstvene objektivnosti, malo „ćuška“ Jadranku Kosor, malo Sandru Petrović Jakovina, malo Zorana Milanovića, a onda neobuzdano nasrće na Kolindu Grabar Kitarović. Što joj zamjera? U biti samo to što je izabrana za predsjednicu Republike Hrvatske, a odatle onda kulja obilje potvora. Te Kolindi nisu jasni osnovni politički pojmovi „poput naroda, nacije, građana i državljana“, te Kolinda ne razumije vrijednost društvenoga pluralizma, te Kolinda ne zna što je „kohabitacija“, te Kolinda je negdje „valjda, načula da su svi građani Hrvatske ‘politički Hrvati’“, pa je Srbe u Hrvatskoj proglasila političkim Hrvatima, a to, misli profesorica dr. sc. Kasapović, može imati teške političke posljedice „u Hrvatskoj i izvan nje“.

Ima toga još. Ali i iz ovih kratkih navoda nadaju se dva žalosna zaključka. Prvi, da ni prof. dr. sc. Dejanu Joviću ni prof. dr. sc. Mirjani Kasapović nisu posve jasni neki temeljni politički pojmovi; drugi, posve neshvatljiv, da se hrvatska politologija ni nakon dvaju i pol desetljeća državne samostalnosti ne miri s – političkim hrvatstvom.

 [ad id=”40551″]

Benjamin Tolić

facebook komentari