Bešćutni političari

0

Ovih dana navršit će se 2 mjeseca kako je Hrvatska članica Europske unije, a u zemlji je sve gore i sve je očitije da baš ništa nije pripremljeno da bi Hrvatska osjetila makar malu blagodat članstva u velikoj europskoj zajednici. Dosada su sve nove članice EU-a znale kapitalizirati novi međunarodni, europski položaj svoje zemlje, a hrvatski političari i neki kulturni djelatnici Hrvatsku ne prestaju gurati u tzv. regiju te kao da namjerno anuliraju sve potencijale i prilike koje sa sobom objektivno donosi članstvo u EU-u. Vodi li to upravljačke tzv. elite parola: što gore – to bolje!?

[dropcap]U[/dropcap] okolnostima u kojima Hrvatskoj prijeti stečaj, kad zemlja više ne može otplaćivati kamate na goleme kredite koje je podigla, kad je – kako navode mediji – u prvih sedam mjeseci deficit države dosegao 13 milijardi kuna, tj. 2,6 milijardi kuna više nego li je deficit planiran za cijelu godinu – članovi Vlade, na čelu s predsjednikom otišli su na godišnji odmor! Nije još viđeno da bi se ikoji imalo odgovorni gospodar ili upravitelj usudio tako bešćutno i neodgovorno ponašati prema ljudima i dobrima koji bi mu bila povjereni. Činjenica je, naime, da Hrvatska ima potencijale, da ime više komparativnih prednosti, da država upravlja s nepokretnim dobrima vrijednim više od 30 milijardi eura, a gospodarsko stanje – koje je temelj ukupnog društvenog života u svakoj državi – sve je gore. Hrvatska ima i pametnih ljudi koji bi mogli izraditi realnu gospodarsku strategiju, koja bi stvarno slijedila hrvatske nacionalne ciljeve i interese i koja bi se uklapala i u okvire EU-a i suvremenoga globalizacijskog svjetskog tržišta, ali politika očito ne želi izlaz, rješenje, nego želi pogoršanje. Više je nego tragično što uz postojanje više od 140 političkih stranka – gotovo ni glasa nema o tom najtežem i jedinom stvarno bitnom problemu.

Ako je vjerovati analizi koju je objavio u nedjelju 18. kolovoza Večernji list, pozivajući se na pravne stručnjake, da su »predstečajne nagodbe velika prijevara«, da je Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, koji je uostalom i na razmatranju u Ustavnom sudu, »omogućio pljačku državnog proračuna jer je u tražbinama i PDV čiji povrat vjerovnici mogu tražiti«, a »radi se milijardama kuna«, onda Vlada izvršava zadaću razaranja hrvatskoga gospodarstva. Analitičari ne mogu zaboraviti činjenicu da je prva koalicijska vlada lijevoga predznaka inicirala stečajeve koji su zbrisali s lica zemlje dobar dio hrvatske privrede i naglo počela dizati domaće i inozemne kredite i omogućavati da vladajuće elite i njihovi simpatizeri žive od tih kredita i vrijednosti ostatka likvidiranih tvrtaka. Sadašnja vlada od svih najavljivanih reformi provela je samo neviđenu poreznu presiju, a javnost uvjerava da su privatnom sektoru smanjeni porezi. Poduzetnik Branko Roglić u »Globusu« je doslovno izjavio: »Ma nisu oni smanjili poreze. Pogledajte samo parafiskalne namete. Ima ih više od pet stotina i svake godine samo rastu. U Vladi problem pokušavaju riješiti samo povećanjem prihoda, dakle poreza i parafiskalnih nameta, a rashodovnu stranu proračuna ne diraju ili je diraju simbolično.«

I u traženju načina smanjenja broja nezaposlenih radije se pribjegava novim odredbama, kojima se umjetno smanjuje broj nezaposlenih, negoli potezima koji bi oslobodili prostor za jačanje postojeće proizvodnje ili za kakvu novu proizvodnju, za stvaranje nove vrijednosti. Samo u tome političkom kontekstu može se razumjeti razloge za stvarnu i nečuvenu bešćutnost koju prema poljoprivrednicima pokazuju i ministar poljoprivrede, i ministar financija, i predsjednik Vlade. Bešćutnost pokazuju i svi oni koji poljoprivrednike ovih dana etiketiraju kao seljake, sugerirajući da su oni drugorazredni hrvatski građani, a vjerojatno više od 90 posto današnjih hrvatskih građana vuče podrijetlo sa sela. Više je nego očito da se stvara smišljeni kaos i da se priprema teren za gotovo potpuno uništenje poljoprivredne proizvodnje i hrvatskih sela, ako su točni podaci koje je Večernji list objavio u velikogospojinskom dvobroju, a koji kažu da poljoprivrednik »za jedan kruh mora dati 10 kg pšenice ili 5 litara mlijeka. Za vreću umjetnog gnojiva od 25 kg mora dati 120 kg pšenice ili 60 litara mlijeka. Za jedno odijelo tonu pšenice ili 500 litara mlijeka.« Sve države, koje vode vlade kojima je stalo do općega dobra, imaju razrađen precizni strateški plan poljoprivredne proizvodnje, imaju smišljeno organiziran otkup poljoprivrednih proizvoda i njihov plasman na tržište, samo Hrvatska preferira uvoz i gušenje vlastite proizvodnje. Predstavnici vlasti kriju se iza suvremenoga mita o slobodnom tržištu i ne žele činiti što im je prvenstveni posao: da potaknu razvoj proizvodnje i da pomažu u traženju tržišta. Zar političari u Hrvatskoj, kako oni na vlasti, koji ne čine što bi trebali, tako i oni u opoziciji, koji toleriraju takvo ponašanje onih na vlasti, jer bi se i sami tako ponašali, zaista misle da su hrvatski građani bezumni i ne vide kako se druge vlade bore, često čak i ucjenama, za plasman robe iz svoje zemlje ili za dobivanje velikih poslova za tvrtke iz svojih zemalja ili koncerna u kojima je kapital iz tih zemalja?

Hrvatska javnost umorna je od floskula o reformama, strukturnim reformama, a da se stanje kontinuirano pogoršava i pitanje je vremena kad će većini prekipjeti. Sadašnja odsutnost solidarnosti s pojedinim društvenim skupinama koje se bore za golo preživljavanje sigurno će doći na naplatu kad će dubinu krivog puta neizbježno osjetiti još veći broj hrvatskih građana. Treba očekivati da će onda, a to bi moglo biti relativno uskoro, na stup srama nepovratno doći gotovo svi političari, i oni na vlasti i oni u opoziciji.

Ivan Miklenić / Glas Koncila

facebook komentari