Bespućima zapadnog Balkana

2

Tijekom kolovoza svakodnevno su nas zapljuskivale vijesti o sastancima i inicijativama regionalnog karaktera. Bilo da je riječ o gospodarstvu, kulturi, cestama, poplavama, traženju nestalih itd., najmanje su važni poslovi, kultura, sanacije šteta, ili nestale osobe. Iza svega toga uvijek stoji jedan politički projekt kodnog naziva “zapadni Balkan” za kojega nije sasvim jasno kamo smjera i gdje će završiti

pusić trčkara za angelom merkelMinistrica vanjskih poslova Vesna Pusić sudjeluje na Bledu u panel diskusiji o budućnosti zapadnog Balkana zajedno s kolegom iz Srbije Ivicom Dačićem i nižerangiranim diplomatima iz “regije”, dok ministar turizma sudjeluje s kolegama iz te iste regije na nekom sastanku o suradnji na području turizma. To je posljednja vijest u moru sličnih vijesti koje su nas tijekom kolovoza svakodnevno zapljuskivale iz dnevnih novina i s malih ekrana.

U Cavtatu su se početkom spomenutog mjeseca sastali gospodarski lideri da bi razmotrili i unaprijedili međusobnu suradnju i dogovorili zajedničke poslove. Spomenuti su neki infrastrukturni, trgovinski, turistički i energetski projekti, ali je sve ostalo samo na spominjanju. Uostalom, projekti i nisu važni, važna je regija. Onda je uslijedio veliki skup zapadnobalkanskih političara na vrhu pod signifikantnim nazivom Brdo-Brijuni, uz pokroviteljstvo kancelarke Angele Merkel, koja je nekoliko tjedana poslije, manje više, isti skup organizirala u Berlinu. Naravno, naglašena je potreba jačanja regionalne suradnje Očekivalo se kako će se dogoditi neki novi Berlinski kongres, neki prijedlozi o preuređenju BiH koja je neuralgična točka Balkana, i u sklopu toga neko rješenje neodgodivog i neizdrživog hrvatskog pitanja. No, o tome nije bilo ni riječi. Vesni Pusić, koja nas je tamo predstavljala uz Zorana Milanovića, to je pitanje ionako ravno lanjskom snijegu.

Idemo dalje. Ministri kulture država bivše Jugoslavije dogovarali su njegovanje zajedničke kulturne baštine. Osim spmenutih stećaka koji će se zajednički kandidirati za UNESCO-vu zaštitu, nije jasno o kakvoj se zajedničkoj baštini radi. Nemoguće je naći bilo kakvu bližu povezanost, recimo hrvatske i srpske, muslimansko-bošnjačke ili makedonske književnosti, arhitekture, likovne i glazbene umjetnosti, ili folklora. Poznata je stvar da su svi europski umjetnički pravci imali svog odraza na našem tlu, što se za druge balkanske nacionalne kulture to nikako ne može kazati. Možda se pod zajedničkom baštinom misli na dubrovačke pisce ili na otete umjetnine? U Mostaru su pak predsjednici država potpisali nekakvu deklaraciju o nestalima u ratu devedesetih. Čemu pompozna deklaracija o nečemu što bi trebalo biti samorazumljiv i diskretan posao određenih institucija?

S televizijskih ekrana odjekuje reklamni spot, tobože za pomoć poplavljenima s refrenom – “Svi smo isto”. Još jedno, rekli bismo bezočno korištenje prirodne katastrofe za prozirnu promociju mrtve političke ideje. Čak je i obilježavanje obljetnice kornatske tragedije vatrogasaca iskorišteno za defile predstavnika vatrogasnih društava iz susjednih zemalja. A onda jedan bizaran gost kod Aleksandra Stankovića u “Nedjeljom u 2”. Besmislice o južnoslavenskom jedinstvu slušali smo ovaj put ne od Igora Mandića, nego od praunuka Stjepana Radića, kako bi, dakako, ideja bila uvjerljivija. Inače, Andreja Zlatar Violić, ministrica kulture predlaže da se kao dan sjećanja na ovog velikog političara ne uzima dan beogradskog atentata na njega, kako to ne bi remetilo prijateljske odnose s Srbima! Sljedeći je konzekventan korak prestanak obilježavanja “Oluje”.

Kao ključni projekt o kojemu je bilo najviše govora u više navrata je naglašena jadransko-jonska autocesta. Iza zatvorenih vrata procurila je informacija da bi cesta od Ploča išla Popovim poljem na Trebinje i dalje prema Crnoj Gori, Albaniji i Grčkoj. Ministar Hajdaš Dončić zabrinut je za ekološke posljedice kada bi cesta išla dubrovačkim primorjem, pa se onda sjetio visoke cijene. Zanimljivo, i dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić je protiv dubrovačke varijante zbog zagađivanja i zbog navodnog protivljenja stanovnika mjesta dubrovačkog primorja. No, do sada se nisu bunili, iako je upravo pravac iznad Dubrovnika već ucrtan u prostorni plan Županije. Predsjednik Ivo Josipović, koji u zadnje vrijeme stiže popovati o svemu i svačemu, drži kako se još ne zna trasa, a onda dajući argumente za trebinjski koridor, što znači kako ipak nije da se ne zna, ističe kako će cijela regija profitirati, a naročito Hrvati u Federaciji BiH, kojih se, eto, naglo sjetio. Jasno je kako u hrvatskom nacionalnom interesu ne može biti cesta preko druge države. Onako kako je zamišljena u županijskom prostornom planu ona integrira nacionalni prostor, važna je za potpunu turističku valorizaciju kraja kroz koji prolazi, donosi prihod i od cestarine, itd. Istina, radi se o euopskom projektu i europskom novcu, ali Hrvatska je već izgradila veći dio ovog cestovnog pravca i svakako ima argumente za to da cesta prolazi njezinom područjem, čega se evo naša vrhuška unaprijed odriče.

Trasa je navodno dogovorena na sastanku četvorice premijera zemalja kroz koje bi prolazio taj put. Naravno, trasu nisu dogovorili ti premijeri, nego je ona određena na nekom drugom, višem mjestu, a našim je političarima stavljeno u zadatak konstruirati i izmišljati argumente koji će ovako zamišljenu i naređenu trasu opravdati. I baš su hrvatski političari najgorljiviji u opravdavanju nečega što je najmanje u hrvatskom interesu.

Bilo da je riječ o gospodarstvu, kulturi, cestama, poplavama, traženju nestalih itd., najmanje su važni poslovi, kultura, sanacije šteta, ili nestale osobe. Iza svega toga uvijek stoji jedan politički projekt kodnog naziva “zapadni Balkan” za kojega nije sasvim jasno kamo smjera i gdje će završiti. Taj projekt već dulje vrijeme guraju velike sile. Jedanput Britanija, drugi put SAD, treći put Njemačka. Oni svakako imaju svog trgovačkog (širenje tržišta), pa i političkog interesa (izolacija od utjecaja Rusije i Turske) za uvezivanje ovog prostora u sklopu Europske unije i NATO pakta. Ali, što se to Hrvatske tiče? Naši politički prvaci preuzeli su zadatak lokomotive ili mosta nimalo ne vodeći računa o vlastitim probicima i vraćajući nas u tamnu prošlost. Njima je više na srcu i na jeziku “regija” nego vlastita zemlja. Oni guraju susjede u zajednicu europskih naroda ne postavljajući nikakve uvjete, iako sa svima njima imamo teških, neriješenih sporova.

Sa svojim podaničkim, sluganskim, lakejskim mentalitetom sadašnja vlast bezpogovorno izvršava zadatke po svim pitanjima, a izgleda kad je riječ o regionalnoj politici, pri čemu se zaboravljaju srednjoeuropska i mediteranska regija, s posebnim užitkom, jer žabu nije teško natjerati u vodu. Ona brižno njeguje mentalno jugoslavenstvo i sve više institucionalno povezivanje država bivše Jugoslavije, dok najjača oporbena stranka obećava radikalni raskid s jugoslavenskom prošlošću uključujući tu, dakako, detitoizaciju i čak lustraciju.

Ali nema jasnog stava o projektu koji se zove zapadni Balkan, jugosfera, jugoistočna Europa ili naprosto “naši prostori”. Najveće iskušenje kako za recentnu tako i za buduću vlast jest i biti će politika vezanih ruku i izvršavanja zadataka. Čini se kako je takva politika ključ neuspjeha sadašnje vlasti te kako će napuštanje takve politike biti ključ uspjeha svake buduće vlasti. Inače nam ne gine crni scenarij.

Josip Jović/dnevno.hr

facebook komentari

  • Sve se to svodi na “federiranje federacije”

    • Jazuk

      federacija propada, svakim danom je sve gore i gore!