Bez smišljene gospodarske politike i poticanja investicija, nema izlaska iz krize

    0

    Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović danas će u Mostaru zajedno s predsjedateljem Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem otvoriti Međunarodni sajam gospodarstva u Mostaru. Tijekom boravka u BiH Josipović će se u Sarajevu susresti s trojicom članova Predsjedništva BiH, a posjetit će i središnju Bosnu. Njegov dolazak u BiH prilika je za razgovor za Večernji list o aktualnim problemima u odnosima dvije zemlje i turbulentnim političkim zbivanjima u BiH.

    • Dolazite u Mostar na gospodarski sajam. Čini se kako je upravo u tom dijelu suradnje BiH i Hrvatske došlo do svojevrsne stagnacije. Nema investicija, zajedničkih projekata, trgovinska razmjena stagnira… Rade li dvije države i gospodarstvenici dovoljno na ekonomskoj suradnji?

    Nedostatak investicija i projekata nije, nažalost, situacija koja je u ovom trenutku posebno specifična samo u odnosima između gospodarstava Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. To je općenito stanje naših, ali i nekih drugih gospodarstava koja se još uvijek muče s krizom i ne uspijevaju ostvariti gospodarski rast. I moj dolazak na sajam u Mostaru zajedno s predsjedateljem Predsjedništva BiH gospodinom Bakirom Izetbegovićem je u funkciji poruke i podrške gospodarstvenicima da ne posustaju, da se kad je teško, još više potrude biti inovativni, hrabri i uporni u proizvodnji, suradnji i razmjeni. Kriza će proći, ali koliko brzo i koliko učinkovito, ovisi i o našoj sposobnosti da stvorimo nove, bolje uvjete za sve one koji žele ulagati i raditi. Kažem, kriza će proći, ali ne sama od sebe. Bez ambicije i rada, ali i bez smišljene gospodarske politike, poticanja investicija, to se neće dogoditi.

    • Ulazak Hrvatske u EU donio je dodatne glavobolje gospodarstvenicima s obje strane granice. Kako im pomoći?

    To je trenutna situacija, posljedica prelaska u jedan novi režim gospodarske razmjene, za koji se u određenim segmentima Bosna i Hercegovina, nažalost, nije na vrijeme pripremila. Mi smo upozoravali, i više od godinu dana prije ulaska Hrvatske u EU, da je potreban dodatan napor kako bi se udovoljilo standardima EU-a. Tu prije svega mislim na fitosanitarne uvjete vezane uz izvoz mlijeka, peradi, jaja, općenito prehrambenih proizvoda. Hrvatska je bila, jest i bit će spremna pomoći Bosni i Hercegovini u dostizanju tih standarda, ali posao se ipak, prije svega, mora napraviti kod vas.

    • Hrvatska je zadnjih mjeseci prilično aktivna unutar EU-a kako bi se deblokirao put BiH prema europskim integracijama. Vjerujete li da će prijedlozi Hrvatske u Bruxellesu barem djelomično biti uvaženi?

    Ministrica Pusić je iznijela prijedlog Hrvatske koji traži da se Bosnu i Hercegovinu donekle izdvoji iz uobičajene dinamike postavljanja, prije svega, političkih uvjeta, i da se krene s nekim oblikom rada na usvajanju standarda EU-a izvan do sada korištenih formi. Ideja je da tehnički i politički standardi ne blokiraju, nego potiču jedni druge. Vidjet ćemo koliko su zemlje EU-a spremne na jedno takvo promišljanje, ne smijemo zaboraviti da su procedura i standardi vrlo važni u Europskoj uniji. To treba i razumjeti, jer takav ogroman projekt kakav je Unija, u kojem sudjeluje toliko naroda i država, nije moguć i nije održiv bez vrlo jasnih procedura i discipline u njihovoj provedbi. Mislim da prijedlog treba razumjeti kao apel da se ustanovi brz i motivirajući proces, dok se, s druge strane, teško može očekivati da će EU dati “popust” pri ispunjavanju uvjeta kakve su imale i druge države, pa i Hrvatska. Međutim, ono što mislim da je prije svega potrebno jest da se kuća gradi od temelja. Pregovori i prilagodba zahtjevima EU je nešto što zahtijeva konsenzus i angažman, ne samo države, nego i cijelog društva. Nije moguće ni početi, a kamo li završiti reforme ako postoje stalne političke blokade i nepovjerenje unutar same države. Kao prijatelj, i kao predsjednik susjedne države s kojom je BiH u mnogočemu povezana, čije su budućnosti umnogome međuovisne, mislim da je prije svega potreban jasan društveni dogovor svih koji žive u BiH o tome kakvu državu želite graditi i u kakvoj zemlji želite živjeti.

    • Vi ste nedavno izjavili kako je federalizam dobar put za BiH. Što konkretno pod tim podrazumijevate?

    Bosna i Hercegovina jest federalna država. Imate dva entiteta, a jedan od njih se i sam naziva Federacija BiH. BiH je sebe definirala na ustavnoj razini kao državu tri konstitutivna naroda i svih građana koji u njoj žive. Zato, federalizam nije novost, on je činjenica, dobar put koji, smatram, treba dograditi. U svijetu postoje vrlo različite federalne države, od Belgije koja svoj federalizam definira kroz teritorijalne i jezične zajednice, do Njemačke ili recimo Sjedinjenih Američkih Država čije jedinice, federalne države, imaju vrlo značajne ovlasti. Vi ste u BiH izabrali federalizam o čijem se punom sadržaju tek trebate dogovoriti. Federalizam je sustav koji omogućava da se različiti identiteti koji žive u jednoj zajednici osjećaju zaštićenima. To je umjetnost kompromisa, dogovora, balansa – u nizu slučajeva jedini način da te zajednice, a i država kao cjelina, budu funkcionalne.

    • U rezoluciji Europskog parlamenta kritizirana su separatistička, ali i centralistička nastojanja određenih političkih struktura u BiH. Je li moguće pomiriti ove krajnosti u političkoj praksi?

    Naravno da je moguće. Nitko ne može drugome nametati ni identitet, ni svoju volju. Živimo u 21. stoljeću, u demokratskoj Europi. Apsolutno ne vjerujem onima koji tvrde da dogovor u BiH nije moguć. Bez obzira na prijepore, mislim da je moguć, da je nužan i da, u konačnici, kod svih relevantnih čimbenika u BiH za to postoji volja. Dogovor podrazumijeva da se saslušaju, razumiju i prihvate kao legitimni i strahovi i interesi druge strane. U višenacionalnim državama to nam govori i povijest Jugoslavije, nitko ne može izaći kao apsolutni pobjednik, dobiti sve. Osjetljivi međunacionalni odnosi traže ravnotežu prava i obveza, ravnotežu interesa i vrijednosti. U BiH, kao i u mnogim drugim državama, osjećaj nacionalne pripadnosti jest realitet, ljudi imaju nacionalni identitet i drže do njega. Najveći je izazov kako u višenacionalnoj državi, ne dovodeći u pitanje taj nacionalni identitet – jer to i nije moguće – naći i zajednički identitet. On se gradi, dugo i uporno, kroz međusobno razumijevanje i uvažavanje različitosti, ne da se nametnuti. Tu su, naravno, i građani koji nisu dio tri nacionalna identiteta. I njima, kao i pripadnicima tri konstitutivna naroda, BiH treba biti država koja ih uvažava i štiti, i kao pojedince, i kao pripadnike određenog naroda.

    • Hrvatska se kao i cijela međunarodna zajednica zalaže za unutarnji politički dogovor u BiH, ali činjenica je da do njega bez međunarodne pomoći teško može doći. Očekujete li aktivniji angažman EU i eventualno SAD-a u rješavanju te, reklo bi se, strukturalne krize u BiH?

    Prije svega, do održivog dogovora mogu doći samo i isključivo ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini, to je, mislim, svima postalo potpuno jasno. U svim kontaktima koje imam s najvišim dužnosnicima iz međunarodne zajednice, to mi je prva rečenica. Međutim, i EU, i SAD, i mi kao susjedi sigurno možemo pomoći da se stvori siguran okvir za te razgovore, da se relaksira dijalog i razgovori. Vrlo je važno da u komunikaciji unutar BiH, ali i kada je riječ o razgovorima na međunarodnoj razini, postoji sposobnost za iskren i otvoren dijalog, spremnost da se čuju ona mišljenja koja su naizgled neprihvatljiva. Velika je odgovornost političara da otvorenošću i spremnošću na međusobno razumijevanje uliju građanima sigurnost i povjerenje, da izbjegnu uznemirenje, strah i netrpeljivost koji se mogu generirati među ljudima.

    • U BiH se bliže opći izbori. Hrvatske stranke pregovaraju o zajedničkom nastupu. Jer, ako se podijele, drugi će im izabrati predstavnike. Bez namjere da Vas uvlačimo u unutarnja politička pitanja BiH, ali možete li barem načelno komentirati opravdanost nacionalne političke homogenizacije bh. Hrvata u ovom trenutku?

    Predsjednik sam Hrvatske, ne Bosne i Hercegovine, i ne mogu uzeti sebi za pravo da arbitriram o tom pitanju. Načelno, u svim društvima, homogenizacija se događa ako postoji visok stupanj zajedničke svijesti o nekom problemu. U BiH, očita homogenizacija primarno na nacionalnim programima, ne na gospodarskim ili ideološkim pitanjima, sugerira da je nacionalno pitanje za građane posebno važno i osjetljivo. Uostalom, rasprave koje vodite o izbornom sustavu, zastupljenosti pojedinih naroda i reprezentativnosti izabranih čelnika, to najbolje govore. Pratim sve rasprave koje se vode, očito je da među političkim strankama koje okupljaju prvenstveno Hrvate dominira pitanje ostvarenja jednakopravnosti. Siguran sam, kada u BiH građani budu smatrali da je na zadovoljavajući način uređen položaj svakog pojedinca kao građanina BiH, ali i kao dijela kolektiviteta, neke nacije, fokus političkog angažmana pomaći će se više prema pitanju kako riješiti tešku gospodarsku situaciju i sve probleme koji proizlaze iz nje.

    • Što je s regionalnom suradnjom? Stječe se dojam da su upravo predsjednici iz regije prednjačili u tome, ali u posljednje vrijeme je došlo do određenog zastoja. Zašto?

    Nije došlo do zastoja, mislim da je takav dojam pogrešan. Lani sam, nakon ulaska Hrvatske u EU, obišao sve zemlje regije. Započeli smo jednu novu formu suradnje za koju mislimo da može biti iznimno korisna. Radi se o procesu koji se radno zove Brdo – Brijuni Plus, što znači okuplja Hrvatsku i Sloveniju kao članice EU-a i ostale zemlje iz regije koje žele postati članice EU. Na svaki summit zovemo jednog od državnika iz zemalja Unije. Prošle godine to je bila Francuska, ove godine nadamo se Njemačka. Naša ambicija je da se razgovor o problemima u regiji, a još više o rješenjima za te probleme, podigne na najvišu razinu. Konačni je politički cilj koji podupiremo mir i stabilnost u regiji i članstvo svih zemalja u EU. Kada je riječ o bilateralnoj suradnji, točno je, predsjednici su, vjerojatno i zbog svog specifičnog položaja, bili najveći zagovornici suradnje. Međutim, predsjednici ne mogu sami rješavati otvorena pitanja koja proizlaze iz raspada bivše zajedničke države, rata i novih izazova. Dali smo jasan poticaj vladama, njihov je posao možda teži jer zaista nije lako naći odgovor na mnoga osjetljiva i teška pitanja koja opterećuju odnose u regiji. Ipak, rekao bih, opća je klima u regiji znatno bolja nego pred koju godinu. O tome najbolje svjedoče tzv. obični ljudi koji putuju i druže se, poslovni ljudi, sportaši, umjetnici… Ali, kao da postoji i određeni strah kada treba donijeti konkretne odluke o pojedinim pitanjima. U svim državama ima, nažalost, onih koji svaki dogovor i kompromis proglašavaju izdajom nacionalnih interesa, a u vladama postoji strah hoće li oni uspjeti destabilizirati unutarnju političku scenu. Izgleda da je nekada lakše ne rješavati problem, objektivno trpjeti stalnu štetu zbog toga, nego skupiti snage i učiniti korist sebi i drugima.

    • Dolazak i izjave hrvatskih političara u BiH uvijek izazivaju kontroverzije. Nedavno su se prema premijeru Milanoviću čule pogrdne riječi od Jasmile Žbanić. Milanu Bandiću zbog izjave o trećem entitetu oduzimaju titulu počasnoga građanina Sarajeva. Svaka izgovorena riječ izvan onoga što želi čuti “službeno Sarajevo” dočekuje se na nož. Zašto vlada takav animozitet Bošnjaka prema Hrvatima?

    Generalizirajući, pretjerali ste u ocjeni. Moja su iskustva bitno drukčija. Iako se i meni znalo dogoditi da se u medijima neka riječ pogrešno interpretira, pa i zloupotrijebi, moram reći kako sam s političarima iz redova Bošnjaka imao i imam vrlo dobre odnose i međusobno razumijevanje. Smatram da ogromna većina ljudi, i među Hrvatima i među Bošnjacima nema animozitet, već poštovanje prema pripadnicima drugog naroda. Istina je, i u BiH, ali i u Hrvatskoj postoje male, ali bučne grupacije koje šire animozitet. Ima ljudi koji žive od sukoba, ima i onih koji misle da je samo njihov stav ispravan i prihvatljiv, koji su nespremni na različita mišljenja.

    Za njih je demokracija televizija s jednim kanalom, njihovim, koji uređuju, vode i gledaju. Događa se i da dio javnosti, pa i politike, u nekom emotivnom trenutku reagira neprimjereno. Siguran sam, premijer Milanović i gradonačelnik Bandić prijatelji su BiH i svih njenih naroda. To su dokazali puno puta. Uostalom, gradonačelnik Zagreba rođen je u BiH.

    • Bh. javnost s velikim zanimanjem prati stanje u RH. Ovdje se više zna o političkim intrigama u RH nego u BiH. Može li ova sadašnja politička elita izvući državu iz krize, pogotovo ako su točne priče o podjelama između i unutar stranaka, te o “šumovima u komunikaciji” između Pantovčaka i Banskih dvora?

    O odnosima unutar Hrvatske govorim samo u Hrvatskoj. Ali te intrige koje spominjete, šumovi i kako god još se može nazvati neke od odnosa na našoj političkoj sceni, dobrim su dijelom proizvod interpretacija. Hrvatska je demokratsko društvo, ljudi imaju različita mišljenja, razgovaramo, u nečemu se složimo, u nečemu ne. Ali radimo u najboljoj vjeri za dobro društva, države i ljudi koji su nam dali povjerenje da ih predstavljamo.

     

    JozoPavković/IvoJosipović/Vl

    facebook komentari