Bez ustavnih promjena podijelio Hrvatsku

2

Josipović je čak i bez najavljenih ustavnih promjena, uspio podijeliti Hrvatsku, dok je njegova ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić na dobrom putu da u međunarodnim odnošajima potpuno izolira državu, kako bi ju pripremila za lagani plijen neprijateljima. Možda su nam zato danas i mnogo razumljivije ne samo poruke potpore i simpatije četničkoga vojvode Vojislava Šešelja ovom dvojcu hrvatske politike, nego i njegovo puštanje na slobodu

Prosječni se hrvatski čovjek danas u čudu pita, imali uopće kraja pogibeljnoj politici koju vode predsjednik države Ivo Josipović i njegova ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić?

Vesna Pusiæ dala potpis potore kandidaturi Ive Josipoviæa

Mnogima je teško razborito obrazložiti njihove sve češće diplomatske i političke korake. Na vanjskopolitičkoj razini ministrica Pusić je nedavno najavila mogućnost hrvatskoga priznanja nezavisne palestinske države, što s obzirom na nadređenu ustavnu ulogu predsjednika države, nije mogla nagovijestiti bez Josipovićeve suglasnosti.

Takva možebitna odluka ima svoju višestruku pozadinu. Naime, sredinom listopada Britanski je parlament svojom rezolucijom praktično priznao palestinsku nezavisnost, premda se Downing street zasad oglušio na tu odluku.

Nu parlamentarna poruka očito i nije bila upućena domaćoj britanskoj politici, nego tek kao uputa njezinim satelitima da, poput Švedske, odmah priznaju Palestinu. Na britanski poticaj slično se očitovao i španjolski parlament, a kao svojevrsni odraz tih diplomatskih podražaja potaknuta je parlamentarna inicijativa i u susjednoj Sloveniji.

Kako bi pak potvrdila svoju poslušnost Londonu, očito je i ministrica Pusić, uz suglasnost predsjednika države, za potrebe britanskih interesa založila hrvatsku političku vjerodostojnost. Dakle, moglo bi se zaključiti kako sadašnji predsjednik države Ivo Josipović i ministrica Pusić primarno zastupaju britanske nacionalne probitke.

Takva politika, u slučaju diplomatskoga priznanja, Hrvatsku bi dovela u tabor protivnika Sjedinjenih Američkih Država i Izraela, što bi nas u sadašnjem geopolitičkom okruženju gurnulo u gotovo potpuno neizgledan položaj.

Upravo radi održanja strateškoga partnerstva sa SAD-om, njemačka je kancelarka Angela Merkel ovih dana jasno poručila kako se Njemačka protivi sadašnjem priznanju palestinske nezavisnosti pa bi onda i hrvatska politika, s obzirom na središnju uloge Njemačke u EU, trebala vlastite nacionalne probitke usklađivati s interesima, koji su joj znatno sukladniji od britanskih probitaka.

Ne bi se smjelo zaboraviti kako je, i nakon hrvatskoga rata za nezavisnost, Downing street osmislio regionalnu politiku, koja bi, da nije bilo američkoga, a potom i njemačkog zauzimanja za Hrvatsku, s oživljenom jugosferom već bila realizirana kroz državnu asocijaciju zapadnoga Balkana.

Mnogi pak zaboravljaju kako je London, nakon ruskih neuspjeha da uz pomoć Srbije 1914. izbije na Jadransko more, cijeli ruski geopolitički sklop na Balkanu pretvorio pod Karađorđevića krunom 1918. u svoje leno, odnosno interesno područje, koje je prvotno nadzirala monarhofašistička, a poslije 1948. komunistička i velikosrpska politika iz Beograda.

Putinov pak pokušaj da opravda rusku invaziju na Krim velikosrpskom invazijom na Hrvatsku devedesetih godina nije samo mahanje praznom puškom, nego, nakon vježbe srpsko-ruskih oružanih snaga uz istočnu granicu s Hrvatskom, vrlo ozbiljna prijetnja, koja, kao sastavni dio oživotvorene panslavenske ideologije očito ima i svojih pristaša u visokoj hrvatskoj politici.

Nu da bi se ta prijetnja realizirala, uza sve nedostatke sadašnjega hrvatskoga geopolitičkog položaja, bilo je potrebno kroz cijeli niz godina rastrojavati ključne nacionalne ustanove, a na kraju potpuno podijeliti i hrvatski narod, kako se ne bi mogao oprijeti svojim nacionalnim jedinstvom kao tijekom devedesetih godina protiv velikosrpske vojne agresije.

Uostalom predloške o nacionalnoj podjeli Josipović je kroz cijeli dosadašnji mandat pokušavao nametnuti hrvatskom narodu još iz razdoblja prve polovice četrdesetih godina prošloga stoljeća, kad je Komunistička partija demagogijom o socijalnoj pravdi i nasiljem mnoge hrvatske domoljube uvukla pod stijeg jugonacionalista, koji su se borili za rušenje svake, pa čak i komunističke hrvatske države.

Sve se to jasno moglo pratiti na sustavno organiziranom pokušaju razdvajanja nedavne kolone u Vukovaru, koja je svojim mimohodom do spomengroblja odavala počast vukovarskim žrtvama u herojskoj obrani Hrvatske.

Hrvati ni ovaj put nisu nasjeli agresivnoj politici nacionalnih podjela, koju Pantovčak, očito sve snažnije potiče potkraj Josipovićeva mandata. Nu čini se kako je sadašnji predsjednik države nakon političkih poraza u samom narodu te poraznih najava kako će ustavnim promjenama razdijeliti i regionalizirati Hrvatsku ipak pronašao model da preko pojedinaca iz nogometnih navijačkih skupina potakne nacionalnu podjelu.

Premda je u javnosti prošao gotovo neokrznut, pa čak i s medijskom potporom, Josipovićev pokušaj da za huliganstvo i nasilje u Milanu na međunarodnoj utakmici između Italije i Hrvatske, između ostaloga, optuži Hrvatski nogometni savez, djelovao je kao svojevrsna potpora nasilju na nogometnim utakmicama.

Čak je i državna televizija svojim neodgovornim emisijama dodatno raspirivala napadaje, što su neki iz opravdanih, manje opravdanih ili pak neopravdanih razloga iskoristili za rušenje dosadašnjega hrvatskoga nogometnog sustava, a neki i za podgrijavanje protivničke pa čak i neprijateljske atmosfere između sjeverne i južne Hrvatske.

Srećom ovaj put nije bilo žrtava, a pokušaj skupine „huligana“ da upadima u studentske domove iz soba izvlače mladiće iz Dalmacije, prije bi mogao spadati u Čekine staljinističke obračune s političkim protivnicima, nego u navijačko divljaštvo.

Eto, ako nije učinio ništa drugo u svom mandatu, sadašnji je predsjednik države Ivo Josipović, čak i bez najavljenih ustavnih promjena, uspio podijeliti Hrvatsku, dok je njegova ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić na dobrom putu da u međunarodnim odnošajima potpuno izolira državu, kako bi ju pripremila za lagani plijen njezinim neprijateljima.

Možda su nam zato danas i mnogo razumljivije, ne samo poruke potpore i simpatije četničkoga vojvode Vojislava Šešelja ovom dvojcu na čelu hrvatske politike, nego i njegovo puštanje na slobodu.

Mate Kovačević / Hrvatsko slovo

facebook komentari

  • Prosječni se hrvatski čovjek danas u čudu pita, imali uopće kraja pogibeljnoj politici koju vode predsjednik države Ivo Josipović i njegova ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić?

    Tako je!

    A spomenuti dvojac mantra: To je pravi put! Moš mislit

    • EMINƎM

      put kojim idu ovi komunistički isprdci za njih je ispravan, samo problem je što i ostale ljude vuku U njihov crveni bezdan ;