Što bi se dogodilo da je Hrvatska poražena u Domovinskom ratu?

4

U kinima igra dobar film “Na rubu budućnosti” Douga Limana, autora posljednje verzije “Bourneovog identiteta”. Karakterna glumica Emily Blunt pojavljuje se ovaj put kao tvrdokorna Rita Vrataski, koja je postala simbol otpora prema vanzemaljcima.

Tom Cruise glumi časnika Williama Cagea, koji medijski pokriva događaje i u svojim propagandnim nastupima glorificira braniteljicu Ritu. Nakon što zahvaljujući surovosti i samovolji vojne hijerarhije završi na fronti u Normandiji, Cage pogine u prvoj misiji i tako ulazi u vremensku petlju, koja ga neprekidno vraća u bitku, u kojoj ponovno gine, postajući sve sposobniji borac. Živi, umri, ponovi! Reset vremenske petlje budi Cagea točno na istom mjestu i u istom trenutku, s lisicama na rukama. Život je zatočenost! Mogućnost da postane čovjek odluke, navodi sebičnog Cagea da odbaci okove. Već u prvoj dionici Cage upoznaje heroinu Ritu, ženu koja je zazidala svoje emocije.

filmFilm se temelji na japanskom romanu “Sve što trebaš je ubiti” Hiroshi Sakurazaka, a mnoge značajke filma razrađene su u brojnim videoigrama – na dostignutoj višoj razini stižu nas nove opasnosti. Provučena je i aluzija na medijsko pokrivanje događaja, koje prekraja povijest dok se ne postigne željeni cilj. Kozmički fašizam ne poznaje logore. Ubij ili nestani! Nadnaravnu vremensku petlju generira famozna vanzemaljska Omega, posljednja kozmička kreacija, koja je tu da iskorijeni Adama. Filozofske dvojbe o smislu čovjeka dodane su kroz imena. William je u filmu trebao imati ime Adam. “Čovjek nije stvoren da bi shvatio život, nego da bi ga proživio”, izjavio je famozni filozof i pjesnik George Santayana. Upamćen je po izjavi “Oni koji ne pamte prošlost osuđeni su da je ponavljaju”, koja je dobila svoje istaknuto mjesto u Auschwitzu. Čovjek se ciklički vraća svojoj iskonski poremećenoj matrici. “Samo su mrtvi vidjeli kraj rata”, kaže nam Santayana, što možemo uzeti i kao moto ovog filma. U noveli “Kraj vječnosti” Isaaca Asimova iz 1955. besmrtnici mogu mijenjati našu realnost mimo naše spoznaje o tome. Novi film Douga Limana možemo pridodati bogatom stvaralaštvu alternativne povijesti.

Život je ponavljanje bez povratka

Detalji pokreću svijet. Poznati “efekt leptira”, koji zamahom svojih sićušnih krila dovodi do elementarne nepogode, prezentira famoznu Teoriju kaosa. Veliki prostor u književnosti i filmskoj produkciji osvojila je postapokaliptika, koju prezentira filmski serijal “Mad Max” Georgea Millera – slijedeće godine u kina stiže novi nastavak “Fury Road” s čupavim Tomom Hardyjem i s ćelavom Charlize Theron. Ideja filma “Na rubu budućnosti” zapravo se temelji na zabavnoj komediji “Berskrajni dan” iz 1993. Harolda Ramisa, s Billom Murrayem i Andie MacDowell u glavnim ulogama. U “Terminatoru” Jamesa Camerona imali smo inteligentnu vremensku petlju kroz teleportiranje heroja borbe protiv sofisticiranih samosvjesnih strojeva, industrijskih bića, koji nam dolazi iz budućnosti i postaje otac budućem vođi pokreta otpora! Film “Na rubu budućnosti” pomalo podsjeća na savezničku invaziju u Normandiji, pa tko voli jače zaplete i pravednije završetke, može navijati za Nijemce i Omegu u njenom bunkeru.

Alternativna povijest zgodna je za promatranje drugačijeg raspleta na ovome prostoru. Kako se vratiti u našu ne tako davnu prošlost i likvidirati Franju Tuđmana, odnosno Franju Aliena, kako vam drago, prije potpisa Daytonskog ugovora ili već za Oluje, baš u trenutku kada su hrvatske snage stigle do Banja Luke? Ameri traže da se zaustavimo, a hrvatske snage nemaju koga poslušati! Ulaze u Banja Luku i pravda je zadovoljena. Predivno! U Hrvatskoj mi strašno nedostaje SDS do Drine, kojemu bi na čelu bio razumni Milorad Dodik. Čovjek je više puta izjavio da voli Hrvate! Hrvatska se podijelila na sirotinju koja bi rado u Banja Luci oplakivala Franju, i na povlaštene tuđince koji bi smakli svog Franju još za raketiranja Banskih dvora. Razumni Hrvati likvidirali bi Franju prije njegovog odlaska u partizane, a oni najoprezniji poslali bi Herodove vitezove u Veliko Trgovišće već u svibnju 1922. Ne dozvoljavajući da Alien stigne u naš svijet. Hrvatska nacija uporno je tražila ratnog vođu, a Franjo je došao među nas da na sebe preuzme sve naše grijehe.

A da je Hrvatska poražena?

Mnogi će reći da se poraz zaista dogodio. Pustimo na stranu opjevane bitke i proglašenu pobjedu, na neki smo skriveni način izgubili Domovinski rat. Stvorena je država u kojoj je razoren sustav moralnih i svih drugih vrijednosti a sve hrvatsko gleda se kao nazadno i zaostalo. Nakon teške žrtve za vjeru i naciju, i očajnički dobivene bitke protiv opakih tuđinaca, sramota je biti čovjek. Praktično oslobođenu Banja Luku ostavili smo Srbima, baš onima koji su počinili ratne zločine, Vukovar nam je vraćen da ga obnovimo i posrbimo o svome trošku, a slično možemo reći za hrvatsku Krajinu. Hrvatski resursi otišli su na bubanj, radništvo je uništeno, ljudi su nezaposleni, Hrvatska je jedina zemlja u Europi koja nije izašla iz krize, a nacija pogađa jeli Omega na Pantovčaku ili se ukopala u katakombe Banskih dvora. Najveći promotor alternativne povijesti u Hrvata je naš povjesničar Petar Bašić iz Svemirskog Broda, pardon iz Slavonskog Broda.

Moramo se zapitati što bi se dogodilo da je srbijanska i srpska agresija na Hrvatsku i BiH i formalno uspjela. Osvajaču ne bi palo na pamet odmah u bescjenje rasprodati sve što je osvojio. Hrvatski radnik bio bi relativno zaštićen, a današnju krizu bismo davno prevladali. Mile Dedaković dobio bi batine u srbijanskom pržunu, što je nekakav kućni red, a Branko Borković bio bi ilegalac, kao i danas, ali i vođa otpora. Ovako Borković u sred Zagreba osniva nekakav demokratski Savez za Hrvatsku, koji će pridobiti pažnju nacije tek prilikom nove invazije tuđinaca. Suđenje Franji Tuđmanu-Alienu moralno bi podiglo naciju, posebno kada bi pred kamerama pokajnički progovorio kako su ga na sve nagovorili strijeljani Josip Manolić, Josip Perković i Stipe Mesić. Koje su to gluposti, da je Franjo kriv za pokušaj odcjepljenja Hrvatske? Nema on s tim blage veze, jednostavno se zakuhalo! Otelo se partijskoj kontroli! Pardon, sve je ovako ostalo pod partijskom kontrolom. A tuđinac Veljko Kadijević tražio bi da se Tuđmanu ne pakuje, on je ipak njihov. Sve bi ispalo bolje. Primjerice, Josip Perković bio bi uhićen, osuđen i primjereno kažnjen, prije dvadeset godina. Ivica Račan, rođen u njemačkom logoru, umro bi u srbijanskom logoru. Franjo bi 2000. izašao iz pržuna, živ i zdrav.

Utopija ukronije

Alternativna povijest danas se ubraja u beletristiku kakva se eksploatira u SF filmovima.

Kao tipičan primjer služi Livijeva spekulacija “Ab urbe condita” u kojoj Aleksandar napada Rim i biva poražen. Znate, da je u Rim stigla vijest “Alexander ante portas”, Rim bi se vratio na značaj gusarskog gnijezda.

Kojim bi putem krenula povijest da je Hanibal zauzeo Rim?

Zapravo, da je Hanibal dozvolio bratu Hazdrubalu da prije njega uđe u Rim. Jedna komunikacijski otvorena fenička civilizacija privedena je svome kraju zahvaljujući nekom glupom kemijskom procesu u Hanibalovoj glavi. “Vremenska patrola” Poula Andersona iz 1960. sadrži kratku priču “Delenda Est” u kojoj Kartaga pobjeđuje i razara Rim. Joanot Martorell napisao je 1490. roman o vitezu Tirantu lo Blancu, koji je došao na čelo bizantske vojske i obranio Konstantinopol od otomanskog Mehmeta II. Iz njegovog teksta u Božju volju – Sarajevo bi bilo pitomo katoličko izletište, Travničani bi ostali doma, a moćno hrvatsko bosansko kraljevstvo pokorilo bi sve hrvatske i nehrvatske zemlje.

Louis Geoffry je 1836. opisao Napoleonovo osvajanje Rusije i Engleske, i stvaranje ogromne svjetske imperije pod Napoleonovom dominacijom. Castello Holford u svojoj “Aristopiji” iz 1895. opisao je otkrivanje grebena u Virdžiniji od čistog zlata, pomoću kojeg je izgrađena Utopija u Sjevernoj Americi. Imam nekakav osjećaj da nas Ameri niti tada ne bi ostavili na miru.

Svjetska alternativna povijest bavi se spekulacijama poput one Winstona Churchilla da je u američkom građanskom ratu pobijedila Konfederacija. James Thurbar napisao je 1930. duhovitu priču “A da je Grant bio pijan kod Appomattoxa?” U to je vrijeme Scribnerov magazin publicirao tri priče: “Što bi bilo da je Booth promašio Lincolna?”, “Da je Lee pobijedio u bitci kod Gettysburga?” i “Da je Napoleon pobjegao u Ameriku?” Za vrijeme Drugog svjetskog rata pojavila se novela “Strah od mračnog pada” L. Sprague de Campa, u kojoj jedan američki akademik pomoću vremeplova putuje u Italiju Ostrogota. U “Alteraciji” Kingsley Amisa iz 1976. Martin Luther vraća se u krilo katoličke crkve i postaje papa Germanian I. U vrijeme našeg “oslobodilačkog” Domovinskog rata pojavila se priča “Pokorena Britanija” Harry Turtledovea o tome kako u vrijeme engleske kraljice Elizabete španjolska armada pokorava Englesku. U “Zavjeri protiv Amerike” Philipa Rotha iz 2004. Franklin Roosevelt je poražen u svome pokušaju da osvoji još jedan mandat, pa novi predsjednik Charles Lindbergh predvodi fašizam u SAD-u.

A da su pobijedili naši?

Stephen Fry napisao je “Stvaranje povijesti”, u kojoj je vremeplov iskorišten da se Adolf Hitler ne rodi, što je dovelo na vlast značajno sposobnijeg nacističkog predstavnika. Isto bi trebalo aplicirati za sve hrvatske vođe. Philip K. Dick objavio je 1962. knjigu “Čovjek u visokom dvorcu”, u kojoj promatra alternativnu povijest nakon što su nacisti dobili rat. Robert Harris objavio je 1992. knjigu “Fatherland”, u kojoj promatra Europu nakon pobjede nacista. U noveli “Komadić” spisateljice Jo Walton iz 2006. Britanija uspostavlja mir s Hitlerom prije nego što su se umiješale SAD i fašizam je postupno preplavio britansko kraljevstvo. Petar Bašić spominje mogućnost da je 1940. umjesto Churchilla predsjednik britanske vlade postao Halifax, koji je držao da je rat s Nijemcima izgubljen. Možemo li tvrditi da bi u tom slučaju Holokaust bio izbjegnut, jer bi nacisti iselili Židove na Madagaskar? Bašić reče da bi u slučaju Hitlerove pobjede svijet bio napredniji, jer je njemačka tehnologija bila naprednija od konkurencije. U filmu “Na rubu budućnosti” imamo jednu čestu probritansku finesu: Europa je pokorena, brani se Engleska! Na početku Drugog svjetskog rata, Britanci su se malo zaigrali preko Kanala, i ostali okruženi u Dunkerqueu, ispod njemačkih topova. Hitler je strateški pogriješio puštajući Britance da se povuku natrag u Englesku, što Omega ne bi učinila, što vjerojatno ne bi ponovio niti Hitler da je mogao resetirati povijest.

A da je Hitler pobijedio, NDH bi se održala. Petar Bašić drži da se u takvom raspletu ne bi spominjali logori. Mene osobno kopka Bleiburg. Zamislite sve te partizanske horde, kako se kod Bleiburga pokušavaju predati plemenitim Nijemcima. Pa ih Nijemci uredno vrate ustaškim osvetnicima! Pa ta masovna smaknuća partizana i četnika, bez suda. Joj, grozno, fuj! Pa onda taj Križni put “partizana”, od Bleiburga pa sve do Sandžaka. Uzmete na istu uzicu Franju Tuđmana-Aliena i Josipa Tuđinca-Broza, jer putuju doma u istom smjeru. A onda tuđinca Josipa Broza neki ustaša ubije na čistu miru, odmah kod Varaždina. A Franjo Alien plače kao ljuta godina! Najgori imaju sućuti jedan za drugoga. Dobro, krivi su, izgubili su rat, ali ne može to tako. I još nas Franjo uvjerava da je radićevac i da nije bio u partizanima, što je najvjerojatnije istina. I, opet to neizbježno suđenje Franji Tuđmanu, u Zagrebu. Pa onda suđenje Alojziju Stepincu, jer je spašavao protivnike hrvatske vlasti. Joj, grozno, fuj! Tko bi podnio strijeljanje Aleksandra Rankovića i Vladimira Bakarića? Prolaze me trnci! A onda stiže Vladimir Nazor. Gdje si ti nestao? Pa, oteli su me partizani! Oteli te partizani! Ma nemoj? Dobro, sad nam krasno opiši svoje patnje po šumama i gorama!

Gdje se zametnuo Jure Francetić?

Da odmah razočaram fanove našeg famoznog Doktora. U filmu “Na rubu budućnosti” ne spominje se NDH, niti dobivamo neku direktnu aluziju na Hrvatsku do Drine. Ipak, Tom Cruise frapantno sliči na našeg Juru Francetića. I jednako su opremljeni! Da je Jure smaknut na Drini, a ne samo ranjen, možda bi tamo ušao u vremensku petlju i stalno se pojavljivao na Drini, sve do naše pobjede?Jure_Francetic1

U svakom slučaju, gledajući što nam se danas događa sa obje strane Une, nedostajao je Jure Francetić koji bi živio, borio se na Drini, umirao i vraćao se. Gledano posve objektivno, teško je predvidjeti što bi se dogodilo da je Anti Paveliću pošao za rukom novi povratak u Hrvatsku, odnosno da se cijelo vrijeme ponavljala Bugojanska grupa. Nema šanse da bi se Ludvig Pavlović ponovno, nakon formiranja RH, prepustio Alienu i ekipi. Možda bi i Franjo postupio drugačije da se ponovno nađe pred Banja Lukom? Svjestan da su ga međunarodni centri moći izigrali. Imam nekakvu zlu slutnju da će Četvrti Reich formirati vanzemaljci i da neće obnoviti NDH. Kako ponoviti povijest i izbjeći Jasenovac i Bleiburg, odnosno oživotvoriti prihvatljivu civilizaciju, u kojoj bi stratišta bila strogo rezervirana za “partizane” i slične obmanjivače naroda?

Koliko bi naša povijest bila drugačija da je Vladko Maček prihvatio ponudu nacista da preuzme NDH? Ostaje nam nada da će se ta prilika ponoviti i da će novorođeni Maček suspendirati njemačke rasne zakone za područje NDH, ulazeći u vremensku petlju formiranja Hrvatske, sve dok ne dobijemo neku podnošljivu. Jedna me korekcija snažno privlači. Maček bi kao šef NDH prihvatio ponudu Saveznika da na kraju rata provedu invaziju kroz Kvarner i brzo stignu u istočnu Europu, prije sovjeta. Riječke komunjare bile bi pometene, za sva vremena!

Pa onda taj dosadni život u homogenoj državi. Hrvati, katolici i muslimani sve do Drine! A Srbi su najbliži susjedi, pa se posjećujemo, izmjenjujemo kulturno smeće, volimo se i spremamo za nove ratove. Policentrični hrvatski jezik, korienski pravopis, a hrvatska knjiga na svakom koraku. Nema kuće bez sabranih djela Mile Budaka. Miroslav Krleža? Kako, dajte mi ponovite to blitvasto prezime. Miroslav Krleža!

Ne, nikad nisam čuo za osobu koja se tako zove. Ante Pavelić umire slavljen i hvaljen, a nacija te neizbrisive 1971. oplakuje odlazak prvog hrvatskog poglavnika. Civilno društvo? Malo morgen! Ako odstranimo komunjare, cijelo naše društvo postaje civilno! Ovakve nevladine udruge? Nula bodova. Odete do Filozofskog fakulteta u Zagrebu i tražite predavače(!) Milorada Pupovca, Žarka Puhovskog i Vesnu Pusić. Takvi nisu niti studirali ovdje, veli vam Ivo Goldstein, svjetski poznati kroatist. Izvanredni je profesor i naš veleposlanik na Madagaskaru! Od danas strogo vrebam vremeplov i vremenske petlje.

Tvrtko Dolić

facebook komentari

  • Šteta

    Što bi se dogodilo da Alija 1991 nije rekao:

    Muslimani napustite JNA i ne napadajte prijeteljsku Hrvatsku.
    Ovo nije naš rat.
    Šteta što Čova,Sefer i ekipa tada nisu poslušali njegove riječi.

    • “svak u svoj tor”

      Alija jest to rekao.Čak mu je Tuđman za to dodijelio najviše odličje Republike Hrvatske ali se o tome ne govori.Valjda se u to vrijeme mislilo da će borba protiv četnika biti zajednička.
      Toga odličja nema ni u muzeju Alijinom u sarajevu.
      Te se dodjele stide i oni baš kao i mi.

  • Šteta

    Što bi se dogodilo da Alija 1991 nije rekao:

    Muslimani napustite JNA i ne napadajte prijeteljsku Hrvatsku.
    Ovo nije naš rat.
    Šteta što Čova,Sefer i ekipa tada nisu poslušali njegove riječi.

    • “svak u svoj tor”

      Alija jest to rekao.Čak mu je Tuđman za to dodijelio najviše odličje Republike Hrvatske ali se o tome ne govori.Valjda se u to vrijeme mislilo da će borba protiv četnika biti zajednička.
      Toga odličja nema ni u muzeju Alijinom u sarajevu.
      Te se dodjele stide i oni baš kao i mi.