Biciklisti odvozili 567 kilometara hodočašća za nerođene

0

Na inicijativu Biciklističkoga kluba Mostar, a koju su podržali i ostali Hercegovački klubovi – Hercegovina bike, proteklih pet dana vozilo se hodočašće “U svjetlosti za život vozimo”, a cilj je bio hodočašćem povezati 5 gradova u 5 otajstava Bijele Krunice, krunice posvećene nevinoj dječici, odnosno dječici u majčinoj utrobi, koja su neželjena i kojima se planira smrt pobačajem, te onima koji su već pogubljeni na taj neljudski način. Cilj ispunjen, hodočasnici stigli u Međugorje.

Prvoga dana iz Mostara je krenulo sedam dečki, neki su se zbog obveza vratili, cijelu turu odvozili su Danijel Paradžik i Zvonimir Batista, Hercegovac i Bosanac, putem su im se pridružili i Danijel Žanjić iz Žepča i Boris Šarac iz Brotnja, znakovito na cilj ih je pred Crkvu svetoga Jakova u Međugorju danas nešto prije podne stiglo njih sedam. Hodočastili su Bosnom i Hercegovinom i ovu zemlju na karti povezali u obliku srca, snagom svoje volje, vjerom, nadom i ufanjem pokazali su svijetu da i na nerođene misle srca puna ljubavi, ali i za one koji im nisu omogućili da žive traže oprost.

Bilo je to Hodočašće ljubavi i vjere, ne puki test izdržljivosti, vozili su ti dečki zahtjevnu rutu dugu 567 kilometara s molitvom na usnama i došli u Svetište Kraljice Mira zahvaliti se Majci i tražiti ju zagovor kod njezina Sina za svu nerođenu i neželjenu djecu. Dečke vrijedne divljenja sačekali smo u Čitluku, njima trojici priključila su se još četiri biciklista, porazgovarali smo i krenuli za njima u Međugorje gdje su se pomolili ispred Gospina kipa kod Crkve svetoga Jakova, a onda krenuli na svetu misu. Razgovarali smo za glasbrotnja.net s Danijelom Paradžikom, organizatorom Hodočašća “U svjetlosti za život vozimo” i zamolili ga da nam ispriča sve od početka do kraja Hodočašća na što je uz osmijeh pristao i kazao nam što su sve prošli tijekom pet dana i 567 kilometara puta po Bosni i Hercegovini, puta koji iscrtan na karti izgleda poput srca, a srce i vjera su ih i poveli iz Mostara i doveli u Međugorje.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA U Čitluku smo i idemo u Međugorje na misu zahvalnicu da zaokružimo ovo Srce u Međugorju kao i što je bio plan. Kako smo dolazili iz grada u grad srca su bila otvorena za susret s nama, ljudi su nam otvorili vrata svojih domova, pružali nam prenoćište i hranu. Prvoga dana Hodočašća nas petorica krenuli smo iz Mostara nakon svete mise u Crkvi svetoga Petra i Pavla za Kupres, s Kočerina su se dvojica biciklista vratila, a mi smo nastavili do Kupresa gdje nas je dočekao domar škole i tu smo prespavali. Gostovali smo i na Radio Kupresu i za slušatelje kazali tko smo odakle idemo i što činimo. Dan poslije krenuli smo iz Otinovaca gdje smo nazočili  svetoj misi za nerođene na temeljima Crkve iz petoga stoljeća. Zanimljivo je da je na temeljima te crkve kraljica Katarina Kosača izgradila Crkvu u 15 stoljeću, vremenom je porušena pa je ponovno izgrađena Crkva svetoga Ivana Krstitelja koja je istu sudbinu doživjela u ratu, odnosno srušena devedestih godina prošloga stoljeća tijekom ratnih zbivanja, sada je do nje sagrađena nova crkva . Bitno je naglasiti kako je papa NikolaV 1447.godine izdao “Bulu” tko bude hodočastio u to mjesto ima potpuni oprost grijeha, iskoristili smo prigodu i osim što smo zatražili oprost za sebe, zatražili smo i za sve žene koje su učinile abortus izmolili smo potpuni oprost na temeljima te crkve. Napomenut ću da je “Bula” izdana prije 567 godina, a upravo toliko 567 kilometara duga je i naša biciklistička tura Hodočašće “U svijetlosti za život vozimo”.

Odatle smo krenuli za Jajce gdje je tog dana bila svetkovina svetoga Ivana Krstitelja, ali u Podmilačje nismo išli, to jutro bili smo na misi u Crkvi uznesenja Blažene Djevice Marije”. Tu nas je dočekao Danijel Žunjić dečko iz Jajca, kanio je voziti cijelu turu do Međugorja, ali vratio se iz Žepča zbog poziva da se mora vratiti jer je nešto neodgodivo iskrsnulo. U Žepču nakon dva dana puta spavali smo u krevetu i večerali s dva svećenika što nam je bila velika milost. Nazočili smo na misi u Crkvi svetoga Ante i krenuli prema Sarajevu. Na rastanku s danijelom Zvonimiru je pukla guma, Danijel nam je kazao da je izgubio mobitel i da ne može nazvati za pomoć, rekao sam mu riješit ćemo i to i zazvao svetoga Antu kao zaštitnika izgubljenih stvari, malo nakon toga nazvala nas je časna da nam je ostao telefon u Žepču u Crkvi svetoga Ante-interesantno. U Sarajevo smo došli i odmorili se, a sutradan smo bili na svetoj misi u Katedrali Srca Isusova na istoimeni blagdan gdje je taj dan osjetila se posebna milost. Tu nam se priključio Boris Šarac iz Biciklističkoga kluba Brotnjo koji nam je probijao vjetar na putu iz Sarajeva do Mostara gdje smo stigli sinoć oko 20 sati otišli doma spavati i jutros smo krenuli za Međugorje da na blagdan Bezgrešnog Srca Marijina na svetoj misi sve predamo Majci Mariji da nas ona zagovara kod svoga sina.

– Kakvo vas je vrijeme pratilo tijekom hodočašća u Hercegovini je padala kiša, a u Bosni?

  IMG_20140627_083756Nas nije pratilo nevrijeme nego Božja milost, njegova je ruka bila nad nama, a kiša nije padala uvijek tamo gdje smo mi bili. Kad smo ulazili u Žepče svuda je bila tama, samo je iznad nas bio otvoren oblak i provirivalo je sunca, to sam i ovjekovječio-uslikao, dojmljivo. Kad smo stigli kod župnika pitao nas je jesmo li pokisli na što sam mu odgovorio:Onoliko koliko Vi kad iz škropaljke kad blagoslivljate. Jedino smo malo pokisnuli na ulasku u Sarajevo, ali tako smo htjeli. Naime, četiri pet kilometara do grada kiša je počela, pitam Zvonimira što ćemo, on kaže:Vozimo i neka svaka kap koja padne nad nama bude za pobačeno dijete da mu se Nebo otvori, ja sam pridometnuo i svaka kap koja pane na nas neka bude za žene koje ne mogu imati djecu da ih dobiju, rode. Voda koja je padala po nama bila je milost, voda iz Srca Isusova probodenog na križu, a vozili smo prema Katedrali Srca Isusova. Sve Isusu za ljubav, a što će Isus po ovom hodočašću učiniti na dušama ljudi to nije naše, mi smo to učinili njemu za ljubav.

– Izgledate odmorni iako je put bio dug i iscrpan, prešli ste 567 kilometara?

Isus je rekao učenicima-Tijelo je slabo duh je jak. Moja osobna priprema trajala je tri godine i svaki dan bio sam na misi i svaki se put pričestio se i duboko vjerujem da je ovo Isusova zasluga. Kad sam imao dojam da više ne mogu tijelo se umorilo, to je pobijedio osjećaj kao da sam nošen na krilima anđela i vozio sam dalje.

-Što Vas je nagnalo da organizirate Hodočašće

vozimoSve je došlo molitvom. Isus me naučio da slušam taj glas koji je u meni, koji mi je to stavio u srce. Moram vam reći ja sam iz Ljubuškog, Zvonimir iz Busovače i vozili smo cijelo Hodočašće. Karta ove vožnje je Bosna i Hercegovina, jedan Bosanac i jedan Hercegovac između BH je I, a to je Isus koji je sve povezao. Kad sam se navečer u Kupresu molio i razmišljao kuda da krenem Gospodin me poslao u Šipovo da povežemo i treću vjeru u BiH, da prođemo i kroz RS da Srce na našoj ruti objedini cijelu BiH, a Isus je rekao:”Došao sam da bude sve jedno”. Tako smo i mi po tom duhu vozili da ova zemlja bude jedno i stavimo je u Isusovo srce koje krvavi zbog najugroženijih koji se ne mogu braniti, a to su nerođeni.

grob-Povezali ste BiH na karti Hodočašća u srce, krenli ste iz Mostara, preko Kupresa, Jajca, Žepča, Sarajeva, Mostara do Međugorja-pet gradova, pet otajstava Bijele krunice za nerođene

Nama je Gospodin dao milost, a u Međugorju je proslavljena 33 obljetnica onoliko koliko je Isus imao godina kada je raspet na Križu, danas smo u Međugorju na Blagdan Bezgrešnog srca Marijina-ništa nije slučajno.

-Što je sljedeće, što planirate?

Ništa ne planiram, samo ću nastaviti biti budan da vidim što će mi Isus staviti na srce. On je rekao:”Više vas ne zovem slugama nego prijateljima i sve ću vam otkriti”. Slušat ću svoga prijatelja što mi je dalje činiti.

Ostavili smo dečke među kojima je bila i jedna dama da se u miru pomole i obećali im da ćemo i sljedeća njihova hodočašća pratiti kao i ovo, jer kako su nam kazali mnogi su mediji pozvani, a samo su se rijetki odazvali. Pitamo se zašto, pa zar naša zadaća nije pratiti zbivanja, odazvati se na pozive, biti glas javnosti, u službi svoga naroda promicati istinu? Bilo kako bilo ovaj je događaj bilo vrijedno pratiti, a kako Danijel reče Bog će učiniti sve ostalo po svojoj milosti.

Danijela Šakota/glasbrotnja.net

facebook komentari