BiH je žrtva svijeta koji je priznao i legalizirao etničko čišćenje i genocid

    0

    Što se sve više Bosna i Hercegovina udaljava od građansko-religioznog rata kroz koji je prošla, a nastavila medijsko mirnodopskim koji je gotovo jednako ubojit i rušilački kao i onaj u Daytonu zaustavljeni, ona postaje sve više zemlja s posebnim potrebama. Prvo što joj je u tim vidljivim i razarajućim teškoćama, u tom nestajanju posebno potrebno je pravedan mir. Mir u kojem bi podjednako slobodno živjeli svi njezini narodi, bez obzira na njegove posebnosti, a napose ne na brojnost naroda.

    145876_0407-karadzic-mladic-foto-ap-sava-radovanovic_fLjudska prava i vjerske slobode, kao univerzalne vrjednote suvremenog svijeta ne ovise o broju onih kojima pripadaju i koji ih uživaju. No, vrjednovanje i definiranje tih civilizacijskih stečevina do kojih se došlo kroz dugu i krvavu prošlost, plaćene milijunima ljudskih žrtava, u Bosni i Hercegovini se mjere brojem naroda. Koliko je kojeg naroda toliko mu pripada i ljudskih prava i vjerskih sloboda, toliko je narod. Ako su velikosrbi velika su im i prava i slobode, ako su velikomuslimani, također zaslužuju velika ljudska prava i velike vjerske slobode. Po toj definiciji, koja je zapravo ratni proizvod velikomuslimanske i velikosrpske strane, ljudska i nacionalna prava, te vjerske slobode suvereni i konstitutivnih naroda u BiH su onolike koliko ima kojeg naroda. Na tu definiciju univerzalnih vrjednota čovječanstva velikomuslimani i velikosrbi su dodali i to na temelju osvojenog i okupiranog teritorija u procesu progona i etničkog čišćenja, ako je narod brojniji on je i jednakiji, slobodniji, ravnopravniji i pripada mu veće pravo na Bosnu i Hercegovinu od prognanoga malobrojnijeg hrvatskog naroda.

    Tako danas po toj ljestvici ratnih osvajanja najviše nacionalnih prava i sloboda imaju Velikosrbi, budući da su teritorijalno najviše i najgrublje zapravo genocidno etnički očistili dijelove Bosne i Herecgovine. No s tom činjenicom se ne slažu Bošnjaci jer je njih više, pa kako onda da oni nemaju i najveća prava i najviše slobode. Stoga i ne daju da zavlada mir, poglavito pravedan mir te u medijsko mirnodopskom rušilačkom ratu, koji je nastavak ratnoga etničkog čišćenja, čine sve da ostatak Bosne i Hercegovine od 51 posto u Daytonu kršten kao Federacija Hrvata i Muslimana, učine istim kao što je i genocidna Republika srpska. Vjeruju, a to je i tragična činjenica, da svijet priznaje i legalizira etničko čišćenje i genocid, jer je to potvrdio priznanjem genocidne Republike srpske. Prvi put u ljudskoj povijesti da je svijet legalizirao i priznao genocid, jer onaj prvi počinjen u Bosni i Hercegovini u vrijeme Osmanlija nije nikad bio kažnjen kao sredstvo stvaranja etničkih i vjerskih čistih prostora u Europi. Ako nije bio kažnjen počinitelj prvog genocida, Osmanlije, nije kažnjen ni drugi počinitelj Velikosrbi, znači ne će biti kažnjeni ni Velikomuslimani za genocid nad Hrvatima. Ratovi i progoni, etnička čišćenja i genocidi prokletstvo je Bosne i Hercegovine koje je više od pola tisućljeća prati i u njoj se nekažnjeno događaju.

    Nekažnjenost zločina etničkog čišćenja i genocida poticaj je Velikomuslimanima da 51-postotni dio BiH, Federaciju, također etnički očiste u mirnodopskom procesu progona Hrvata. I blizu su tog krvavog cilja na kojem će oni imati najveća ljudska prava i najviše vjerske slobode u Bosni i Hercegovini, a nakon njih Velikosrbi, dok će im Hrvati kao najveće žrtve rata biti neko sredstvo kojim će demonstrirati svoju „humanost“ i „demokraciju“, ljudska prava i slobode, dajući im neke nove ahdname. A te ahdname bit će zapravo znak koji ih diskriminira i s kojim će morati biti obilježeni, da bi mogli u nekoj vrlo ograničenoj slobodi kretati se kroz zasigurno obilježena im područja genocidom podijeljene i ograđene Bosne i Hercegovine.

    Genocid u Bosni i Hercegovini je zlodjelo Osmanlija, Velikosrba i Velikomuslimana, no i zakon Velikoamerikanaca, izglasan i potvrđen u Daytonu. Ono što je jednako opasno kao i sam zločin genocida je činjenica da ima i dalje puno pristalica tog zlodjela. A sve dok svaki narod ne osudi i ne kazni počinitelje tog zločina, iz reda svog naroda, oni će se ponavljati, Bosna i Hercegovina će se dijeliti i nestajati u svojoj nacionalnoj i vjerskoj šarolikosti.

    No, sve te posebnosti nacionalnog, vjerskog, kulturnog i jezičnog, sve te razlike drugog i drukčijeg, potrebno je ujediniti u neki okvir bosanskohercegovačke Unije, u kojoj će jedni druge uvažavati i priznavati, zločine iz reda svog naroda osuđivati i kažnjavati. Bilo kakva majorizacija jednog i marginalizacija drugog naroda po bilo kojoj osnovi, centraliziranje jednog i periferiziranje drugog vodi samo u dalje zločine, genocide, i dijeli Bosnu i Hercegovinu sve jačim i debljim zidovima. Iz dioba i neravnopravnosti, provalija i nejednakosti, centraliziranja i unitariziranja, majoriziranja i marginaliziranja rastu nesnošljivost, netolerancija, mržnja, i stalno udaljavanje već podijeljenih dioba.

    Posebnosti i razlike, drugo i drukčije, u slojevitim zemljama kakva je Bosna i Hercegovina morale bi biti bogatstvo u konfederalnom republičkom ili kantonalnom trozajedništvu, povezano i uvezano mostovima tolerancije, jednakosti i ravnopravnosti. Svako brojenje i prebrojavanje, što je posao onih koji se pripremaju u ratove i osvajanja, zapravo je kopanje još dubljih provalija i zidanje debljih zidova, što vodi sve većem udaljavanju i manjem međusobnom poznavanju i zbližavanju.

    Vinko Đotlo

    facebook komentari