BiH: Obitelj s prosječnom plaćom izdrži pola mjeseca

    0

    Prema podacima Fonda MIO, procjenjuje se da od ukupno nešto više od 430 tisuća zaposlenih u Federaciji BiH, stotinjak tisuća prima minimalac u iznosu od 378 KM.

    Kraj mjeseca je najgori. Prije se još kako-tako dalo izdržati s tim minimalcem od 350 maraka, ali sad treba biti ili čarobnjak ili lopov da se do druge plaće izdrži, tko je uopće sretan imati plaću, priča zaposlenica u trgovini. Na moju primjedbu da je minimalac 378 KM, jednostavno je slegnula ramenima, strahujući da joj ne objavim ime jer bi mogla ostati i bez toga.

    Nedostižna košarica

    Prema podacima Fonda MIO, procjenjuje se da od ukupno nešto više od 430 tisuća zaposlenih u Federaciji BiH, stotinjak tisuća prima minimalac u iznosu od 378 KM, a neki radnici, kao što je slučaj s našom sugovornicom, čak i manje. Još gora situacija je u Republici Srpskoj gdje 35 posto radnika prima najnižu plaću od 370 KM. Istražili smo kako se od primanja živi u BiH. Od onih koji primaju minimalac do onih koji dobivaju prosječnu plaću, odnosno mirovinu. Potrošačka košarica za četveročlanu obitelj u ovoj godini iznosi nedostižnih 1844 KM, dakle, četveročlana obitelj za svoje potrebe dnevno troši 61 marku. S prosječnom plaćom, koja iznosi 838 KM, obitelj može izdržati tek 14 dana. Računica se odnosi na obitelj u kojoj samo jedan član radi, kakvih je i najviše u BiH. I u slučaju da rade dvije osobe u obitelji i primaju prosječnu plaću, ona bi bila dostatna jedino u veljači, i to ako nije prestupna godina. Nažalost, malo je sretnika koji primaju prosječnu plaću, a sretnici koji primaju više su prava rijetkost. Što je s onima koji primaju minimalac? Njihova plaća za “normalan” život traje tek jedan tjedan. Što je s umirovljenicima? Njihova prosječna mirovina iznosi 336 KM, dostatno tek za 5,5 dana.

    Samo za hranu

    Najviše sredstava treba izdvojiti za prehranu – 684 KM, stanovanje – 568 KM, i tako redom sami izdaci. Veliki broj artikala iz košarice se ne kupuje. I plaćanje komunalija se preskače. Odjeća i obuća se “nasljeđuje”. Mnogi preživljavaju zahvaljujući rodbini u inozemstvu. – Nismo sirotinja i, hvala Bogu, dok je zdravlja, nećemo ni biti. Ali opet, svaki dan, svaki mjesec, traje borba – tvrdi trgovkinja, dodajući kako svaki dan mora odnekud stvoriti barem dvadesetak maraka za potrebe djece i obitelji i kako je nitko ne pita može li i ima li.

    VL

    facebook komentari