BiH: Šta dalje?

    2

    Epilog demonstracija u BiH održanih u petak (7.2.) je 156 povrijeđenih, zapaljene zgrade Predsjedništva BiH, vlada Zeničko-dobojskog, Tuzlanskog, Hercegovačko-neretvanskog i Kantona Sarajevo. Mnogi se pitaju kako dalje?

     Protekla noć bila je mirna u većini gradova u kojima je tokom jučerašnjeg dana povrijeđeno na desetine građana i policajaca, zapaljeni objekti državnih i kantonalnih institucija kao i automobili u njihovom vlasništvu. Nakon što je su Vlade Tuzlanskog, Zeničko-dobojskog kantona podnijele ostavku, ispunjen je jedan od glavnih zahtjeva demonstranata.

    U Tuzli, odakle je sve krenulo odlučili su se na prvi korak. Neće čekati da se stranke koje godinama pljačkaju građane ponovo organizuju i formiraju vlast, već su uputili proglas u kojem se navodi da je u “Tuzli danas kreirana nova budućnost”.

    Traži se tehnička vlada do izbora

    Predstavnici radnika “Dite”, “Polihema”, “Gumare” i “Konjuha”… u proglasu navode da je Vlada podnijela ostavku čime je ostvaren prvi od zahtjeva demonstranata, te da su stečeni uslovi za rješavanje postojećih problema.

    Ljutnju i bijes kažu radnici žele usmjeriti na izgradnju korisnog sistema vlasti te pozivaju sve da podrže sljedeće zahtjeve:

    1.Održavanje javnog reda i mira u saradnji građana, policije i civilne zaštite, kako bi se izbjegla bilo kakava kriminalitzacija, politizacija i manipulacija protestima.

    2. Uspostavljanje tehničke vlade, sačinjene od stručnih, nestranačkih, nekompromitiranih članova, koji do sada nisu imali niti jedan mandat ni u jednom nivou vlasti, koja bi vodila Tuzlanski kanton (TK) do Izbora 2014.

    3. Uvezivanje radnog staža pomenutim firmama, procesuiranje privrednog kriminala i svih aktera koji su u njemu učestvovali , oduzimanje nelegalno stečene imovine te poništavanje privatizacionih ugovora.

    Pored ovog, radnici zahtjevaju i ujednačavanje plata predstavnika vlasti sa platama zaposlenih u javnom i privatnom sektoru, kao I ukidanje dodatnih plata predstavnicima vlasti.

    Zaključujeno je da ovaj Proglas donose radnici i građani Tuzlanskog kantona za dobro svih građana.

    Lipovača prebjegao?

    Da li će zaista doći do formiranja tehničke vlade ili će doći do novih izbora, ne može se znati u ovom trenutku s obzirom da će sve zahtjeve razmatrati federalna vlada. Ne zna se ni sudbina vlade u Unsko-sanskom kantonu čij je premijer Hamdija Lipovača, inače kadar SDP-a, kako prenose pojedini mediji, sa porodicom otišao u Hrvatsku, zbog kako se pretpostavlja osobne sigurnosti. On je ranije rekao da ne namjerava da podnese ostavku jer nema kome predati mandat: “Bio bi neozbiljan prema građanima kada bi to učinio, jer ne znam kome bi predao vlast, a bezvlašće ne želim da dopustim. Vlada radi u punom kapacitetu. Mi vlast možemo prepustiti samo ozbiljnim ljudima. Ne bi bili ozbiljni prema ljudima koji su nas podržali ako bi sada dali ostavku”, rekao je Lipovača a potom kako prenose mediji prešao u Hrvatsku preko graničnog prelaza Izačić.

     Mnogi se pitaju zbog čega je izostala reakcija političara, a jedan od razloga je mogući strah od revolta građana i izražavanja novog nezadovoljstva. Tako je nakon sjednice predsjedništva SDP-a u Sarajevu prvi čovjek ove stranke, Zlatko Lagumdžija, saopćio da su svi iz ove stranke spremni da se povuku sa svojih funkcija ukoliko se nađe neko da ih popuni.

    Nikšić: “Bolje da smo zabranili okupljanja”

    “Nećemo se povlačiti iz institucija da bi neko ozakonio ovu kartu uz izgovor da nema institucija” rekao je Lagumdžija.

    Mnogi su očekivali da će nakon ovih nereda ostavku podnijeti i premijer Federacije Nermi Nikšić. On kaže da kada je o tome riječ, sigurno neće predstavljati problem: “Prvi čovjek sigurnosti BiH već dva dana poziva policiju da ne upotrebljava silu, a povrijeđeno je više policajaca nego građana i ljudi moraju shvatiti da policijom zapovijedaju komesari, a ne premijeri i ministri. Sada mislim da bi bilo bolje da smo zabranili ova okupljanja, ali možete zamisliti šta bi onda o nama pisali u medijima”, rekao je Nikšić.

    Očigledno je, slaže se većina javnosti da je u redovima vladajućih zavladala panika i da se pokušava pronaći model kako smiriti situaciju jer se u ovom slučaju ne zna šta donosi sljedeći dan.

     Član Predsjedništva BiH i potpredsjednik SDA, Bakir Izetbegović kaže da nasilje nije rješenje ali da očekuje da će ova događanja ako ništa drugo, natjerati političare na zrelije razmišljanje: “Ja sam stalno upozoravao na ovo i bio glas razuma. Mislim da sam jedan od ljudi koji možda može nešto uraditi da se stanje u ovoj zemlji popravi i da se zrelije političari odnose i stvori bolji ambijent”, rekao je Izetbegović između ostalog medijima.

    Slijedi borba za preuzimanje liderstva

    Analitičari su za DW upozoravali da bi upravo do ovoga moglo doći, tačnije da neke političke snage jedva čekaju ovakvo stanje kako bi se nametnuli kao rješenje situacije. U narednim danima bi se upravo ovo moglo desiti, da pojedini političari sebe uzdignu iznad mase koja je protestovala, a u suštini radilo bi se o istim ljudima koji su zemlju vodili proteklih 20 godina. “Očekujem svakog trenutka da vješti manipulatori ovo pokušaju prevesti u drugu vrstu konflikta kako bi skinuli odgovornost sa sebe”, kaže profesor iz Mostara Mile Lasić.

    Ono što mnoge zanima je blaga reakcija međunarodne zajednice jer ona, smatraju mnogi ima obavezu kada je riječ o BiH. Osim šturih saopćenja da se podržava demokracija i izražavanje stava građana ali bez nasilja, ništa od ambasada u BiH ali i OHR-a nismo čuli. Međutim postavlja se i pitanje da li bi to u ovom trenutku imalo smisla, s obzirom da su, kako smatraju analitičari, međunarodni predstavnici, oličeni u OHR-a upravo imali velikog uticaja na formiranje federalne vlade u ožujku 2011. godine, čija je legalnost, u najmanju ruku upitna, o čemu je je izjašnjavanje od OHR-a u to vrijeme tražila i Centralna izborna komisija.

    Bez obzira na sve, u narednim danima, a možda već i danas (8.2.) znaće se kakvi su dalji koraci u formiranju vlasti u kantonima/županijama gdje su vlade podnijele ostavku. Sudeći prema situaciji nakon proteklih općih izbora, velika je vjerovatnoća da u tim kantonima/županijama ne bude formirana vlast do narednih izbora, što će značiti i njihovu financijsku blokadu.

    Autor: Dragan Maksimović/DW.de

    facebook komentari

    • Pismo pisan prije skoro godinu dana i upućeno glavnom i odgovornom uredniku “Bosanski Kongres” dru. Muhamedu Borogovac

      G. Vuškin
      Mon, Mar 25, 2013 at 4:32 PM.
      To: [email protected]

      Poštovani doktore Borogovac prilažem Vam ovo što je danas izišlo na
      portalu Dnevno.hr. Sve što mogu reći je ŽALOSNO!
      Zamolio bih Vas da Vašim utijecajem preko Glasnika Bosanski Kongres.
      utječete koliko je u Vašoj intelektualnoj moći na ove neodgovorne.
      građane naše BiH. U protivnom slučaju situacije bi mogla ispasti iz
      odgovornih rukuh I postati nekontrolirana. Možete, za bolje
      razumijevanje situacije, staviti ovaj opis u nadolazeći broj BK I tako
      upoznati čitatelje istoga da znadu šta neodgovorni elementi u našoj
      Republiki BiH rade. Moglo bi to mnogo utjecati na huligane, ako ih
      tako možemo nazvati.
      S velikim poštovanje izvolite primiti moje iskrene pozdrave Gabro Vuškin.

      Potresno pismo iz Sarajeva:

      U ovakvoj Bosni nema života za Hrvate.

      Pojedinci su počeli vješati na vrata Katedrale, a neki su čak i.
      mokrili po zidovima. Nakon toga su uslijedila I neka neprimjerna.
      skandiranja koja nemaju veze ni sa nogometom, a ponajmanje sa crkovom.
      koja ničim nije zaslužila uvrede takve vrste. U tim trenucima me oblio.
      hladan znoj. Pokušao sam jednom momku koji nema ni dvadeset godina.
      reći the se ne penje po vjerskom objektu, ali ostao sam usamljen u tom.
      pokušaju. Čak sam bio počašćen sa nekoliko psovki od ostalih navijača,
      a jedan me čak I pljunuo. To je bila pljuvačka I pljuska cijelom mom.
      životu u gradu za koga sam svim srcem smatrao svojim. Sinoć je na licu.
      mjesta bilo mnogo medija, I koliko vidim nitko nije osudio ta.
      dešavanja pred sarajevskom Katedralom.

      Autor: M.P.Š. Photo: Pixsell Nedjelja, 24 Ožujak 2013 13:42.

      Nakon pobjede reprezentacije BiH nad Grčkom pijani navijači urinirali.
      su po zidovima sarajevske Katedrale. ‘Tek sada počinjem shvatati neke.
      stvari koje do sada jednostavno nisam htio ni pokušati shvatiti. Sada
      vidim zašto se iz ‘mog’ Sarajeva odselilo toliko ljudi, te se sada.
      više ne čudim ‘hercegovačkim separatistima’, napisao je u svom pismu.
      portalu Hercegovina.info sarajevski Hrvat, a mi ga prenosimo u.
      cijelosti.

      ‘Iskreno priznajem the sam cijeli život proveo živeči u zabludi.
      Vjerovao sam u ovu BiH, kao Hrvat, kao katolik I kao čovjek koji nema.
      druge domovine.
      Moji roditelji su iz Hercegovine došlii trbuhom za kruhom u Sarajevo.
      krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, a ja sam se rodio početkom.
      sedamdesetih. Djetinstvo I mladost sam proveo u tada za mene najboljem.
      i najljepšem gradu na svijetu, sa prijateljima svih vjera I nacija.
      Sarajevo je tih godina bilo primjer suživota I tolerancije. Slika
      grada koja prikazuje četiri vjerska objekta u krugu od nekoliko.
      stotina metara bila je sve do sinoć ikona mog života.

      Uoči početka nesretnog rata na ovim prostorima moja rodbina me.
      upozoravala the bježim iz Sarajeva kome se sprema veliko zlo. Nisam
      mario za te pozive, čak sam ih u krugu svojih prijatelja u par navrata.
      ismijao. Tako sam naivan ostao u Sarajevu I proživio najteži period.
      svog života. I tada sam o Sarajevu imao mišljenje kakvo sam imao uoči.
      rata. Na brdima su papci, a u gradu su raja koja vole Bosnu I ovaj.
      grad. Kada su u mom gradu ukinuli HVO, ubjeđivali su me the tako treba.
      biti, the je ovo Sarajevo I the ovdje treba biti “naša” bosanska vojska.
      I u to sam povjerovao, te sam u tom uvjerenju dočekao I kraj rata.

      Sve to vrijeme nisam napuštao Sarajevo. U početku kada sam mogao,
      naivno sam ostao u njemu, a poslije nisam mogao izaći, te sam dijelio.
      sudbinu sa svima koji su ostali u svojevrsnom logoru. Nisam tada
      pridavao pozornost na neke stvari kojima sam bio izložen kao Hrvat,
      jer sam tada mislio the je svima koji su ostali u Sarajevu isto. Sve to
      vrijeme sam redovito odlazio na mise u crkvu, I tamo sam nalazio svoj.
      unutarnji mir.

      U par navrata sam bio napadnut zbog tih odlazaka u crkvu, ali sam bio.
      uvjeren the su napadači huligani koji bi isto tako napali bilo koga tko.
      bi I’m se našao na putu.
      Ono što se desilo sinoć u “mom” Sarajevu navelo me je the ovo napišem i.
      da konačno slomljen priznam the sam cijeli život proveo u zabludi,
      lagajući samoga sebe.

      Sinoć je igrala “naša” Bosna I sasvim zasluženo ponizila Grčku. Svim
      srcem sam navijao za Džeku I društvo, I nakon utakmice sam izašao u.
      grad the zajedno proslavim pobjedu sa svojim sugrađanima. Prošetao sam
      se malo po gradu I onda sam došao na plato ispred sarajevske Katedrale.
      gdje se skupila velika grupa navijača. Ispočetka mi to nije smetalo,
      ali onda su se pojedinci počeli vješati na vrata Katedrale, a neki su.
      čak I mokrili po zidovima. Nakon toga su uslijedila I neka neprimjerna.
      skandiranja koja nemaju veze ni sa nogometom, a ponajmanje sa crkvom.
      koja ničim nije zaslužila uvrede takve vrste.

      U tim trenucima me oblio hladan znoj. Pokušao sam jednom momku koji.
      nema ni dvadeset godina reći the se ne penje po vjerskom objektu, ali.
      ostao sam usamljen u tom pokušaju. Čak sam bio počašćen sa nekoliko.
      psovki od ostalih navijača, a jedan me čak I pljunuo. To je bila.
      pljuvačka I pljuska cijelom mom životu u gradu za koga sam svim srcem.
      smatrao svojim. Sinoć je na licu mjesta bilo mnogo medija, I koliko.
      vidim nitko nije osudio ta dešavanja pred sarajevskom Katedralom.

      Jutros sam hladne glave dobro razmislio I napisao ovo pismo koje Vam.
      šaljem kao portalu koji možda I jedini čvrsto stoji na svom putu. Tek
      sada počinjem shvatati neke stvari koje do sada jednostavno nisam htio.
      ni pokušati shvatiti. Sada vidim zašto se iz “mog” Sarajeva odselilo.
      toliko ljudi, te se sada više ne čudim “hercegovačkim separatistima”.

      Sada zamišiljam što bi se desilo the su recimo sinoć navijači Hrvatske.
      u Mostaru slaveći pobjedu svoje reprezentacije otišli pred neku od.
      džamija u gradu I počeli se penjati po njenim zidinama? Ili the su tek.
      pred tom džamijom počeli pjevati pjesme kakve su sinoć pjevane pred.
      sarajevskom crkvom?

      Bosanski mediji bi jutros bili puni naslova o povampirenim.
      separatistima kojima ništa nije sveto. Branitelji Bosne I suživota u.
      svojim bi kolumnama spominjali rušitelje, suživota I vjerske.
      tolerancije. O dešavanajima sinoć u Sarajevu niti jedne jedine riječi,
      i to je ta moja Bosna. Bosna u kojoj očito više nema mjesta za mene i.
      meni slične.’

    • Pismo pisan prije skoro godinu dana i upućeno glavnom i odgovornom uredniku “Bosanski Kongres” dru. Muhamedu Borogovac

      G. Vuškin
      Mon, Mar 25, 2013 at 4:32 PM.
      To: [email protected]

      Poštovani doktore Borogovac prilažem Vam ovo što je danas izišlo na
      portalu Dnevno.hr. Sve što mogu reći je ŽALOSNO!
      Zamolio bih Vas da Vašim utijecajem preko Glasnika Bosanski Kongres.
      utječete koliko je u Vašoj intelektualnoj moći na ove neodgovorne.
      građane naše BiH. U protivnom slučaju situacije bi mogla ispasti iz
      odgovornih rukuh I postati nekontrolirana. Možete, za bolje
      razumijevanje situacije, staviti ovaj opis u nadolazeći broj BK I tako
      upoznati čitatelje istoga da znadu šta neodgovorni elementi u našoj
      Republiki BiH rade. Moglo bi to mnogo utjecati na huligane, ako ih
      tako možemo nazvati.
      S velikim poštovanje izvolite primiti moje iskrene pozdrave Gabro Vuškin.

      Potresno pismo iz Sarajeva:

      U ovakvoj Bosni nema života za Hrvate.

      Pojedinci su počeli vješati na vrata Katedrale, a neki su čak i.
      mokrili po zidovima. Nakon toga su uslijedila I neka neprimjerna.
      skandiranja koja nemaju veze ni sa nogometom, a ponajmanje sa crkovom.
      koja ničim nije zaslužila uvrede takve vrste. U tim trenucima me oblio.
      hladan znoj. Pokušao sam jednom momku koji nema ni dvadeset godina.
      reći the se ne penje po vjerskom objektu, ali ostao sam usamljen u tom.
      pokušaju. Čak sam bio počašćen sa nekoliko psovki od ostalih navijača,
      a jedan me čak I pljunuo. To je bila pljuvačka I pljuska cijelom mom.
      životu u gradu za koga sam svim srcem smatrao svojim. Sinoć je na licu.
      mjesta bilo mnogo medija, I koliko vidim nitko nije osudio ta.
      dešavanja pred sarajevskom Katedralom.

      Autor: M.P.Š. Photo: Pixsell Nedjelja, 24 Ožujak 2013 13:42.

      Nakon pobjede reprezentacije BiH nad Grčkom pijani navijači urinirali.
      su po zidovima sarajevske Katedrale. ‘Tek sada počinjem shvatati neke.
      stvari koje do sada jednostavno nisam htio ni pokušati shvatiti. Sada
      vidim zašto se iz ‘mog’ Sarajeva odselilo toliko ljudi, te se sada.
      više ne čudim ‘hercegovačkim separatistima’, napisao je u svom pismu.
      portalu Hercegovina.info sarajevski Hrvat, a mi ga prenosimo u.
      cijelosti.

      ‘Iskreno priznajem the sam cijeli život proveo živeči u zabludi.
      Vjerovao sam u ovu BiH, kao Hrvat, kao katolik I kao čovjek koji nema.
      druge domovine.
      Moji roditelji su iz Hercegovine došlii trbuhom za kruhom u Sarajevo.
      krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, a ja sam se rodio početkom.
      sedamdesetih. Djetinstvo I mladost sam proveo u tada za mene najboljem.
      i najljepšem gradu na svijetu, sa prijateljima svih vjera I nacija.
      Sarajevo je tih godina bilo primjer suživota I tolerancije. Slika
      grada koja prikazuje četiri vjerska objekta u krugu od nekoliko.
      stotina metara bila je sve do sinoć ikona mog života.

      Uoči početka nesretnog rata na ovim prostorima moja rodbina me.
      upozoravala the bježim iz Sarajeva kome se sprema veliko zlo. Nisam
      mario za te pozive, čak sam ih u krugu svojih prijatelja u par navrata.
      ismijao. Tako sam naivan ostao u Sarajevu I proživio najteži period.
      svog života. I tada sam o Sarajevu imao mišljenje kakvo sam imao uoči.
      rata. Na brdima su papci, a u gradu su raja koja vole Bosnu I ovaj.
      grad. Kada su u mom gradu ukinuli HVO, ubjeđivali su me the tako treba.
      biti, the je ovo Sarajevo I the ovdje treba biti “naša” bosanska vojska.
      I u to sam povjerovao, te sam u tom uvjerenju dočekao I kraj rata.

      Sve to vrijeme nisam napuštao Sarajevo. U početku kada sam mogao,
      naivno sam ostao u njemu, a poslije nisam mogao izaći, te sam dijelio.
      sudbinu sa svima koji su ostali u svojevrsnom logoru. Nisam tada
      pridavao pozornost na neke stvari kojima sam bio izložen kao Hrvat,
      jer sam tada mislio the je svima koji su ostali u Sarajevu isto. Sve to
      vrijeme sam redovito odlazio na mise u crkvu, I tamo sam nalazio svoj.
      unutarnji mir.

      U par navrata sam bio napadnut zbog tih odlazaka u crkvu, ali sam bio.
      uvjeren the su napadači huligani koji bi isto tako napali bilo koga tko.
      bi I’m se našao na putu.
      Ono što se desilo sinoć u “mom” Sarajevu navelo me je the ovo napišem i.
      da konačno slomljen priznam the sam cijeli život proveo u zabludi,
      lagajući samoga sebe.

      Sinoć je igrala “naša” Bosna I sasvim zasluženo ponizila Grčku. Svim
      srcem sam navijao za Džeku I društvo, I nakon utakmice sam izašao u.
      grad the zajedno proslavim pobjedu sa svojim sugrađanima. Prošetao sam
      se malo po gradu I onda sam došao na plato ispred sarajevske Katedrale.
      gdje se skupila velika grupa navijača. Ispočetka mi to nije smetalo,
      ali onda su se pojedinci počeli vješati na vrata Katedrale, a neki su.
      čak I mokrili po zidovima. Nakon toga su uslijedila I neka neprimjerna.
      skandiranja koja nemaju veze ni sa nogometom, a ponajmanje sa crkvom.
      koja ničim nije zaslužila uvrede takve vrste.

      U tim trenucima me oblio hladan znoj. Pokušao sam jednom momku koji.
      nema ni dvadeset godina reći the se ne penje po vjerskom objektu, ali.
      ostao sam usamljen u tom pokušaju. Čak sam bio počašćen sa nekoliko.
      psovki od ostalih navijača, a jedan me čak I pljunuo. To je bila.
      pljuvačka I pljuska cijelom mom životu u gradu za koga sam svim srcem.
      smatrao svojim. Sinoć je na licu mjesta bilo mnogo medija, I koliko.
      vidim nitko nije osudio ta dešavanja pred sarajevskom Katedralom.

      Jutros sam hladne glave dobro razmislio I napisao ovo pismo koje Vam.
      šaljem kao portalu koji možda I jedini čvrsto stoji na svom putu. Tek
      sada počinjem shvatati neke stvari koje do sada jednostavno nisam htio.
      ni pokušati shvatiti. Sada vidim zašto se iz “mog” Sarajeva odselilo.
      toliko ljudi, te se sada više ne čudim “hercegovačkim separatistima”.

      Sada zamišiljam što bi se desilo the su recimo sinoć navijači Hrvatske.
      u Mostaru slaveći pobjedu svoje reprezentacije otišli pred neku od.
      džamija u gradu I počeli se penjati po njenim zidinama? Ili the su tek.
      pred tom džamijom počeli pjevati pjesme kakve su sinoć pjevane pred.
      sarajevskom crkvom?

      Bosanski mediji bi jutros bili puni naslova o povampirenim.
      separatistima kojima ništa nije sveto. Branitelji Bosne I suživota u.
      svojim bi kolumnama spominjali rušitelje, suživota I vjerske.
      tolerancije. O dešavanajima sinoć u Sarajevu niti jedne jedine riječi,
      i to je ta moja Bosna. Bosna u kojoj očito više nema mjesta za mene i.
      meni slične.’