BiH želi više graničnih prijelaza s Hrvatskom

5

Broj graničnih prijelaza s Hrvatskom trebalo bi povećati, a neke od postojećih prekategorizirati, smatra Bosna i Hercegovina koja će to stajalište proslijediti Europskoj komisiji, pišu Nezavisne novine citirajući visokog dužnosnika. Ravnatelj Uprave za neizravno oporezivanje BiH (UNO) Miro Džakula, koji obnaša i dužnost predsjedatelja bosanskohercegovačkog državnog povjerenstva za integrirano upravljanje granicama objasnio je da su se nakon 1. srpnja pojavili brojni zahtjevi iz pogrančnih općina da se ponovo otvore neki od graničnih prijelaza.

Riječ je o prijelazima koji su u cijelosti ukinuti ili pretvoreni u malogranične otkako je Hrvatska ušla u Eurpsku uniju

[quote]”I Hrvatskoj i cijeloj EU u interesu je da bude potpuno prohodna i uređena njihova granica s BiH”, kazao je Džakula.[/quote]

Najavio je za 10. kolovoza sjednicu državnog povjerenstva za granice na kojoj bi trebale biti usvojene konačne preporuke o broju i kategorizaciji graničnih prijelaza o čemu bi se onda očitovalo Vijeće ministara BiH.Nezavisne novine pišu da je najveći problem na dijelu granice kojemu gravitiraju općine Čapljina na jugu i Bosanska Dubica na sjeveru zemlje. Nakon 1. srpnja za međunarodni putnički promet iz pravca Čapljine prema Metkoviću ostao je samo jedan od tri prijelaza pa se na Doljanima stvaraju dugačke kolone u kojima se satima čeka na prelazak granice.

Načelnik Čapljine Smiljan Vidić drži kako nema nijednog razloga da potpuno opremljeni prijelaz Gabela polje ne bude u funkciji međunarodnog putničkog prometa, tim prije što je novootvoreni prijelaz Bijača-Nova sela teško dostupan. “Iako sam rođen u ovom kraju stajao sam četiri puta da se raspitam kamo da idem i opet sam zalutao na putu za Bijaču”, rekao je Vidić kako bi opisao apsurdnost sadašnjeg stanja.

Granični prijelaz Bijača izgrađen je na nenaseljenu području i bez kvalitetne je cestovne veze s ostalim magistralnim prometnicama te nema ni prometnih znakova koji bi vodili do njega. I načelnik općine Bosanska (Kozarska) Dubica Mile Zlojutro potvrdio je kako ondje žele da se sadašnji malogranični prijelaz s Hrvatskom prekategorizira i otvori za sav promet.

Hina

facebook komentari

  • EMINƎM

    kao sada bih ministri i vlada iznenađeni i začuđeni, nego vladajući mogu zahvaliti dragom Bogu na katastrofalnom vođenju državne ekonomije pa stoga stanovnici ne mogu sebi priuštiti ni najosnovnije životne potrebe a kamo li put na more,

    • More rijetkima tek padne na pamet.. realizacija je utopija 🙂

      • EMINƎM

        😉 slabo se održavaju na površini, naravno da su samo-utopivi ;)))

        • Toooomiiiii to ni tak strašnjeeee

  • Izvor: Slobodna Dalmacija

    Komentar od: Otporaš | Komentirano: 25. lipanj 2013. 13:03

    Naslov: HRVATSKA I USTAŠTVO

    POVIJESNA RAZBIBRIGA ZA SVAKOGA.

    Otporaš 5.06.2009 22:55 h

    Poštovana kolegice Gračena13 nema problema. Svrha stranice ” HRVATSKA
    I USTAŠTVO ” je informativne naravi, i vi ste više nego dobro došli sa
    vašim hrvatskim najavama. Meni je samo jako žao što ja nisam u
    mogućnosti biti nazočan tu i tako, sa svim drugim nazočnim Hrvatima,
    se pomoliti svim onim Hrvatima koji su bili žrtve
    partizansko/komunističke mržnje na tom KRIŽNOM PUTU.

    Usput nadodajem potpunu listu ministara hrvatske državne Vlade – NDH –
    od travnja 1941. do svibnja 1945 godine, tako, da oni Hrvati koje ovo
    bude zanimalo, mogu imati pri ruci za svaku prikladnu priliku.

    NDH je imala ukopno 40 ministara, uključivši u taj broj i Poglavnika
    dra. Antu Pavrlića. Dva ministra su umrla prirodnom smrću za vrijeme
    rata: Dr. ljudevir Šolc, ministar postrojnik, umro 12 rujna 1943. i
    dr. Ante Filipančić, ministar državne riznice, umro 13 travnja 1944. –
    druga dva dr. Mladen Lorković i Ante Vokić nasilnom smrću u svibnju
    1945.
    Sudbina Marijana Šimića, prvog našeg ministra Obrta, Veleobrta i
    trgovine, do danas je nepoznato.

    Dr. Sava Besarović, pravoslavni Hrvat, nije se povlačio iz Zagreba, pa
    su ga Srbijanci ubili. (Za ovaj slučaj sam čuo toliko puta i pričalo
    se je da su ga iz osvete što je bio ministar NDH, ubili srpski a ne
    hrvatski, makodenski, slovenski partizani, moja opaska)
    Ostalih 34 uspijeli su se spasiti i izmaknuti sigurnoj smrti
    povlačenjem 1945. Od tih je 12 izručeno Jugoslaviji: Dr. Mehmed
    Alajbegović, dr. Mile Budak, dr. Pavao Canki, dr. Vladimir Košek, dr.
    Osman Kulenović, Živan Kuvedžić, Vojskovodja Slavko Kvaternik, dr.
    Julije Makanec, dr. Nikola Mandić, general Miroslav Navratil, dr.
    Mirko Puk i doadmiral Nikola Šteinfl. I njih su sve poubijali.

    Umrli u inozemstvu, emigraciji:
    Dr. Milan Žanić – Fermo, Italija, 1.8. 1946.
    Dr. Mile Starčević – Buenos Aires, 9.3. 1953.
    Dr. Stipe Perić – Buenos Aires, 12. 6. 1954.
    Dr. Dzfer Kulenović – Damask, 3. 1o. 1956.
    Dr. Ante Nikšić – Buenos Aires, 28. 1. 1962.
    Janko Tortić – Los Angeles (SAD), 30. 9. 1962.
    Dr. Jozip balen – Tukman (Arg), 25. 10. 1963.
    Dr. Meho Mehičić – Salzburg (AUSTRIJA), 17.10. 1967.
    Dr. Ivo Petrić – Buenos Aires, 29.5. 1968.
    Prof. St. Ratković – Varma (Italija), 1.11. 1968.
    Dr. Dragutin Toth – Kordoba (Arg) 12.2. 1971.
    Dr. Lovro Sušić – Karakas (Ven) 8.1. 1972.
    Dr. Stjepan Hefer – Buenos Aires, 31.7. 1973.
    Dr. Jozo Dumandžić – Buenos Aires, 8.9. 1977.
    Ing. Himilija Bešlagić – Buenos Aires, 1.12. 1977.
    Dr. Josip Cabaš – Buenos Aires, 24.12. 1980.
    Ing. Ivica Frković – Buenos Aires, 21.11. 1980.

    Od posljedica srbokomunističkog atentata (Buenos Aires 10.4.1957.)
    umro je i Poglavnik dr. Ante Paveliž u Madridu, 28.12.1959.

    Kako se može iz gornjeg popisa vidjeti da je vlada NDH imala dva
    ministra ing., jednog ministra prof. dva ministra bez doktorske
    titule, jednog generala. Svi ostali su bili sa dokturskom titulom,
    dakle školovani ljudi, i kao takovi žrtve jugoslavenske mržnje i
    terora, koji zaslužuju da ih se sjetimo u ovoj svetoj Misi zaducnici
    žrtava Križnog Puta.

    Otporaš 5.06.2009 23:07 h

    Gračena13. zaboravio sam staviti izvor gore navedenih informacije. To
    se nalazi u knjigi Pere Tutavac, Bilić, “Vitez Ivica Frković”, Buenos
    Aires 1982.
    Takodjer sam ispustio staviti tada još uvijek zivuća tri (3) ministra:
    Dr. Andrija Artuković,
    Dr. Edo Bulat,
    Dr. Mate Frković,
    Molim da se uvaži kao i to, za sada nemam pri ruci podataka o njhovoj smrti.