Biranje između ‘regiona“ i nezavisnosti u sklopu Zapada

0

Koliko će realnost prevladati nad političkim iluzijama „regiona“, što ga je pokušavala realizirati sadašnja politička elita, ubrzo ćemo vidjeti na predsjedničkim izborima, kad će se birači određivati za politiku balkanskih integracija, koju predstavlja aktualni predsjednik države Ivo Josipović ili politiku hrvatske državne suverenosti u sklopu zapadnih saveza, koju predstavlja kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović

josipovic kolindaNovo geostrateško preslagivanje na području Europe u hrvatskoj se politici i javnosti gotovo i ne osjeća. Sve snažnije islamističke prijetnje, koje u hrvatskom okruženju postaju svakodnevica, ne vidi predsjednik države Ivo Josipović, a njegova ministrica vanjskih poslova izolirana je od susjednih tenzija.

Ministrica Pusić vjerojatno se bavi stranačkim uhljebljenjem svojih poslušnika, a sve i kad bi pokušala gledati na manje-više izgledne prijetnje iz hrvatskoga susjedstva, jugoslavenska optika, kojom gleda na političke događaje mogla bi ju usredotočiti samo na unutarhrvatske tenzije, koje se rubno manifestiraju, samo zato što režim nema odgovara na ključna politička i geostrateška pitanja  sadašnjeg trenutka.

Srbijanska pak povezanost s Rusijom te sukladnost ruske politike s ulaskom Srbije u EU, dok istodobno raste protunatovsko raspoloženje još do jučer bilo je pogodno i nekim europskim političarima poput Carla Bildta, Wolfganga Petritscha ili Paddyja Ashdowna, kao predstavnika jedne od britanskih vanjskopolitičkih frakcija. Sve to kao da sadašnju hrvatsku politiku uopće ne zanima, dok vlasti istodobno, što svjesno, a što opet nesvjesno pokušavaju u hrvatski politički život ugraditi elemente Novoga srpskog memoranduma. Najbolje to svjedoče reakcije militantnoga vođe dijela srpske manjine Milorada Pupovca, inače nezadovoljna odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske glede raspisivanja nacionalnoga referenduma o uporabi srpskoga jezika i ćirilice u Vukovaru, kojeg su potpuno razorili srpski vojnici i Jugoslavenska narodna armija.

Snažna povezanost sadašnjih predstavnika hrvatske vlasti s JNA, očito je zamaglila velikosrpsku agresiju, srpske masovne zločine, silovanja, teror i zatvaranje mnoštvo Hrvata u koncentracijske logore pa je jezik agresora, koji je još do jučer progovarao granatama, simbolično zamijenjen ćiriličnim pismom, čiji se cilj, nažalost, nimalo ne razlikuje od tenkovskoga pisma JNA. Upravo zato Pupovac poručuje kako ne će i ne želi pristati na odluku Ustavnoga suda da o uporabi službenih jezika u Vukovaru odlučuje lokalna vlast. Time ovaj manjinski vođa jasno pokazuje kako ne priznaje Ustav Republike Hrvatske, čime se politički potpuno jasno izjednačio s vođama ratne srpske politike, koji su također odbijali prihvatiti hrvatski Ustav.

Prihvaćanje militantnih ideja Milorada Pupovca dugoročno bi u Hrvatskoj stvorilo preduvjete za uvoz ukrajinskoga scenarija, čija kriza potresa cijeli europski kontinet, a na svjetskoj razini stvara preduvjete za pokretanje novoga hladnog rata i podjele interesnih sfera u Europi. Zbog svih tih posljedaka hrvatska bi se politika trebala jasno odrediti prema militarizmu dijela manjinske srpske politike, ali i procesu pregovaranja oko ulaska Srbije u Europsku uniju.

Islamističke prijetnje u hrvatskom susjedstvu, koju posebice potiče sve transparentnija politika Bakira Izetbegovića u Bosni i Hercegovini, otvara mogućnost novih preslagivanja unutar BiH, ali i u njezinu bliskom okruženju. Nema dvojbe kako se iza Izetbegovićevih poruka može otkriti želja za podjelom BiH. U ovom trenutku ona se prvenstveno odnosi na podjelu te države između Srba i bošnjčkih muslimana. U nazivu „bošnjački“ sad više ne bi trebalo gledati nacionalnu odrednicu skupine bosanskohercegovačkoga stanovništva koje je oblikovala dugotrajna osmanska vlast i muslimanska vjera. Nacionalnu odrednicu Bošnjak treba gledati tek kao jedan stupanj u muslimanskom političkom životu, koja je Aliji Izetbegoviću poslužila tek kao razlikovno obilježje od Hrvata, zapravo jedinih bosanskohercegovačkih starosjedilaca, što je onda otvaralo realizaciju asimilacijskih strategija, koje su i provođene nad Hrvatima zadnjih 14 godina.

Pokušaje pak međunarodne politike, u prvom redu nagovještaji SAD-a da se Bosna i Hercegovina uredi na načelima triju entiteta, što podrazumijeva osnivanje i hrvatske federalne jedinice te proljetošnja Rezolucija Europskoga parlamenta o BiH koja također uvjetuje europski put BiH samo na temelju jednakopravnosti  raskrinkale su islamističku strategiju Sarajeva. Upravo su ti dokumenti potaknuli Izetbegovića da bosanske muslimane odredi kao pripadnike turske manjine u BiH. Nu ta odrednica se ne odnosi na nacionalnu povezanost s Turskom, nego na svjetsko jedinstvo muslimanske politike, oličeno u novoj strategiji turskoga predsjednika Erdogana.

Kako sadašnja politička vlast u Hrvatskoj uglavnom nema razumijevanja za političku realnost u svom i međunarodnom okruženju, hrvatski birači su znatno realniji od režimskih političara, pa je i sudbina hrvatske države u njihovim rukama. Koliko će ta realnost prevladati nad političkim iluzijama „regiona“, što ga je pokušavala realizirati sadašnja politička elita, ubrzo ćemo vidjeti na predsjedničkim izborima u Republici Hrvatskoj, kad će se birači određivati za politiku balkanskih integracija, koju predstavlja aktualni predsjednik države Ivo Josipović ili politiku hrvatske državne suverenosti u sklopu zapadnih saveza, koju predstavlja kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović.

Mate Kovačević / Hrvatsko slovo

facebook komentari