BISKUP MRZLJAK: Titovi „osloboditelji“ oslobodili su me od oca, kada sam imao samo godinu dana!

1

Neka Mesić kaže tko je naredio pokolj u Hudoj jami pa nek’ onda govori koliki je Tito bio Hrvat – izjavio je Josip Mrzljak i dodao: – Komunističke laži prisutne su i danas, mariborski nadbiskup čak mi se požalio da govore kako su ljudi „sami ušli“ u Hudu jamu, tamo se „sakrili“ i ugušili!

Povodom komemoracije na groblju Dobrava kod Teznog, u jučerašnjoj Bujici gostovao je biskup varaždinski mons. Josip Mrzljak, koji je i osobno u četvrtak, u Sloveniji predvodio molitvu za prvih 796 pokopanih žrtava, koje su Titovi partizani ubili, a neke i žive zazidali u Hudoj jami.

Biskup je bio iznenađen velikim odazivom: – Nismo zaista očekivali toliko ljudi u Teznom! Slovenska, a i naša strana ostala je zatečena time kolike tisuće su pristigle na komemoraciju u Tezno. Prava je šteta što se na Svetoj Misi u Mariboru nije moglo čuti ništa na hrvatskom jeziku, neki su nam to s razlogom i prigovorili. Osjećaj svih okupljenih bio je duboko emotivan i duboko kršćanski, iako je prošla 71 godina i žrtve smo na neki način već oplakali.

KOMUNIZAM JE UBIJAO I DUŠU ČOVJEKA

Desetljećima se o Hudoj jami i svim tim događajima, od Bleiburga na dalje, nije smjelo govoriti. Lagali su nam o tome, slagali laž na laž – govorio je biskup Mrzljak i nastavio: – Komunizam nije zločinački samo u tome što je ubijao ljude, komunizam je ubijao i dušu čovjeka!

Ubijao nas je desetljećima jer nam nije dopuštao govoriti niti razmišljati o istini. O tim događajima govorilo se potajice, po skrivečki… Oko nas su, od škola na dalje, uvijek bili neki špijuni. Sad je odjednom taj osjećaj buknuo, vidjelo se to na ljudima u Teznom. Osim mnogo mladih, tamo je bilo i starijih ljudi koji su vjerojatno razmišljali: „Tu negdje je možda moj otac, moj brat…“ Oni su to doživjeli na jedan posaban način.

MRZLJAK: – Žao mi je što žrtve hrvatskog naroda nisu pronašle spokoj u svojoj domovini Hrvatskoj! Vlada je ipak ta koja donosi odluke i čuli smo riječi našega premijera, koji je obećao da će se na tome poraditi. Potezi predsjednice, premijera i predsjednika sabora koji su došli u Tezno, ipak nešto govore. To je velika gesta ohrabrenja i dobar znak za budućnost.

Biskup Mrzljak osudio je ukinuće saobrskog pokroviteljstva nad komemoracijom na Bleiburgu, što je bila politička odluka SDP-a: – Bleiburg je prije svega simbol.

Za očuvanje istine o Bleiburgu najviše zahvaljujemo svećeniku Vilimu Cecelji, rodom iz Svetog Ilije kod Varaždina. Cecelja je živio u Salzburgu i dolazio ne Bleiburg u onim vremenima kada je to bilo jako opasno, kada su jugoslavenski špijuni gledali tko to ide kod Cecelje u Salzburg. Još je tada Bleiburg postao simbol otpora komunističkim lažima u bivšoj Jugoslaviji.

Bleiburg je samo prva postaja Križnoga puta. Isus nije umro na prvoj postaji Križnoga puta, na njoj su ga osudili na smrt. Nakon toga je uzeo križ i išao dalje, do dvanaeste i četrnaeste postaje… Mnogi govore da na Beliburgu nije poginulo puno ljudi.

Poginuli su kasnije, na Križnom putu. Ta trasa prolazi preko cijele Slovenije, Macelja, Ludbrega, Varaždina, Koprivnice, Đurđevca, Pitomače, upravo kroz moju Varaždinsku biskupiju. Dužni smo na poseban način obilježiti taj Križni put i brojna prikrivena grobišta koja se na njemu nalaze.

MRZLJAK: – Titova komunistička milicija branila je da se uopće odlazi na mjesta gdje su masovno ubijani Hrvati. U Macesljsku šumu desetljećima se uopće nije smjelo ulaziti, to je bilo opasno… Ako je netko i pisnuo o tome, mogao je i sam otići pod zemlju! To je to teško vrijeme komunističke diktature i svi smo mi ranjeni s time. Psiholozi bi mogli istraživati koliko je zapravo komunizam negativno utjecao na život ljudi…

MAMA JE PLAKALA, A TATU SU ODVELI – I NIKAD SE NIJE VRATIO!

Biskup Josip Mrzljak prisjetio se i bolnog osobnog iskustva iz Titovog komunizma. U poslijeratnim čistkama nestao je i njegov otac Vladimir: – Moje je otac bio državni službenik Nezavisne Države Hrvatske.

Dekretom je, kao općinski blagajnik, prebačen u Vukovar, gdje sam i ja rođen. Već su tada vlasti osjećale da tamo treba pojačati hrvatski duh, pa su moji u Vukovar doselili iz Krašića. 12. travnja 1945. u Vukovar su ušli tzv. osloboditelji i oslobodili su nas od naših očeva!

Tada je nestalo na stotine Vukovaraca… Ušli su u grad i kod predaje vlasti rekli mojoj mami koja je plakala: „Drugarice, ako nije ništa kriv, vratit će se!“ Jasno, tata se nikada nije vratio, a mi nikada nismo saznali gdje je završio… Mama je tada bila u drugom stanju s mojom sestrom, a ja sam imao malo više od godinu dana.

MRZLJAK: – Dan danas, nisam saznao gdje mi je ubijen i pokopan otac. A komunisti su to dobro znali i kroz desetljeća nikome nisu htjeli reći. To je sudbina mnogih Hrvata. Svojedobno sam razmišljao i o tome da bi bilo dobro napraviti jednu udrugu nas koji smo ostali bez svojih očeva… To je jedna dobra vojska ljudi.

Kada sam mamu pitao gdje je tata, ona o tome nije smjela pričati, rekla je samo: „Nema ga!“ Što ćete vi govoriti djetetu od dvije – tri godine – nastavio je Mrzljak i još se prisjetio: – Tako smo odrastali, niti u školi o tome nismo smjeli govoriti, a nas djecu nisu htjeli opterećivati s time… To je bio teret, ali i opasnost.

Da se govorila istina sigurno bi nas maltretirali, iako smo doživljavali i pozitivne primjere od nekih učitelja koji su znali situaciju… U sjemeništu na Šalati nisu nam o tome svemu puno govorili jer su se bojali da nam komunisti ne zatvore sjemenište, kao što se dogodilo u Splitu.

MRZLJAK ODGOVORIO MESIĆU

Biskup Mrzljak komentirao je i uvredljivu izjavu Stipe Mesića, koji je povodom komemoracije u Mariboru izjavio da je Tito bio „najveći Hrvat“: – Demokracija je i on to može govoriti, ali kosti koje smo sahranili u Teznom najbolje govore kakav je Tito bio „Hrvat“.

Neka Mesić odgovori na pitanje tko je naredio taj pokolj! Malo – pomalo se doznaje taj Titov put 1945. Kada je bio u Varaždinu 20. svibnja, pohvalio je „one koji čiste taj hrvatski smrad“. Upravo sam zato predložio na Hrvatskom žrtvoslovnom kogresu da se taj dan proglasi Danom sjećanja i molitve za sve žrtve Križnoga puta. Zlo prvo treba priznati da bi se eventualno moglo oprostiti, ali nikako ne zaboraviti, to ne!

MRZLJAK: – Zamislite priču u Sloveniji, to mi je rekao mariborski nadbiskup, da su se te žrtve zapravo „skrivale“ u Hudoj jami i da su sami ušli unutra i ugušili se!

Dan danas se služe takvim debelim lažima i klevetama, strašno! Komunizam koji je toliko lagao prošlih desetljeća, širi svoje laži i danas! I tu možemo pronaći prave korijene raznih neprimjerenih izjava. Mi koji govorimo istinu, ne možemo doći do medija, a oni koji kleveću i služe se lažima – stalno su prisutni.

Jedino je Bujica u velikoj reportaži iz Maribora donijela spektakularne kadrove tisuća Hrvata kako dostojanstveno pjevaju „Rajska djevo, Kraljice Hrvata“ i s oduševljenjem pozdravljaju bivšeg ministra kulture, sada saborskog zastupnika dr. Zlatka Hasanbegovića.

U prilogu je objavljena informacija da Hrvatima nije bilo dopušteno na komemoraciju unijeti brojne hrvatske zastave, a slovenski protokol nije predviđao niti govor nikoga iz Hrvatske. Vijenac predsjednika Društva „Huda jama“ Romana Leljaka nije bio među službenim vijencima – pa ga je morao položiti sam.

No, unatoč svemu, ipak je velika stvar da punih 27 godina nakon ulaska u Barbarin rov, na komemoraciju za žrtve dolaze predsjednici dviju država; Kolinda Grabar – Kitarović i Borut Pahor. Odluku o otvaranju Hude jame još u kolovozu 2008. godine donio je tadašnji slovenski premijer i osvjedočeni prijatelj Hrvatske Janez Janša.

Bujica je u Teznom dobila i izjavu kontroverzne voditeljice dokumente Vesne Teršelić, a objavila ju je uz ispriku gledateljima i napomenu kako se „sada vidi kakav je tko“, jer Teršelićka u Mariboru nije imala baš nikakvih neugodnosti, dok su neki drugi ljudi u Jasenovcu svojedobno izviždali preživjelog logoraša iz Auschwitza i predsjedničinog izaslanika Branka Lustiga.

O DOLASKU TERŠELIĆKE U TEZNO…

Biskup Mrzljak i to je komentirao: – To je ta kršćanska uljudba, pogotovo kada se iskazuje poštovanje prema žrtvama. Ponašanje naših ljudi je za svaku pohvalu. Hrvatska pristojnost i tolerancija na djelu. Kršćani ipak imaju u sebi stanovito poštovanje za čovjeka i to se može primjetiti na našim skupovima.

Vjera daje našim ljudima jedan okvir pristojnog ponašanja čak i prema neprijateljima i prema onima koji ne misle isto kao i mi. Pokušavamo stvoriti prostor tolerancije i poštujemo kada ljudi iskreno govore. Bolje nego kada netko glumi da je uz nas, a nije iskren.

Blaženi Alojzije Stepinac bio je praujak biskupa Josipa Mrzljaka, a u Bujici je bilo riječi i o kanonizaciji hrvatskog pastira i mučenika: – Mitovi protiv Stepinca rađeni su komunizmu. Njima nije problem samo Stepinac, već cijela povijest toga vremena. Stepinčeva svetost njima ne odgovara, oni jednostavno žele ocrniti sve što je bilo hrvatsko.

Ta crno-bijela tehnika je danas naprosto neprimjenjiva. Stepinac je upravo taj koji je dokazao da se moglo činiti dobro. Neki prigovaraju da nije dovoljno učinio, a uopće ne gledaju s pozicije ondašnjeg vremena. Isti su prigovori bili i na račun Pape Pija XII.

facebook komentari

  • sjena

    ” MRZLJAK: – Zamislite priču u Sloveniji, to mi je rekao mariborski
    nadbiskup, da su se te žrtve zapravo „skrivale“ u Hudoj jami i da su
    sami ušli unutra i ugušili se! ”
    U ovoj ” anegdoti ” je gosp.Mrzljak zažeo svu bit KOMUNIZMA na području kraljevine srbije ,laž,neljudskost,indolenciju,egocentrizam ,diktatorstvo . Svi oni koji podržavaju sve ono od prije 45.godina se najobičniji pripadnici ljudskog mediokretizma.