Bit će dobro, ako će se ispuniti Cvitanova obećanja

0

Dok su “lokalni šerifi” stjecali ogromna bogatstva, dotle su i mrtve branitelje ganjali za “raskošne” sprovode!

Novi šef Državnog odvjetništva Republike Hrvatske Dinko Cvitan od prvog je dana oštro krenuo u borbu protiv korupcije te ukazao da su “lokalni šerifi” opasniji u korupciji nego što to izgleda. Također je jednom prigodom, prije nego je preuzeo ovu dužnost, izjavio da se ne može načuditi da ljudi koji imaju istu ili manju plaću nego njegova malenkost raspolažu s daleko više nekretnina i novaca, pa se s pravom postavlja pitanje – odakle i kako su se obogatili? A nas, hrvatske branitelje, osobito zanima na koji su način ti o kojima govori Cvitan uspjeli steći toliki imetak u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata, kad je Domovina krvarila, kad su ginuli najbolji sinovi i kad su na desetine tisuća nevinih ljudi, pred srpskim i inim okupatorima, morali napustiti svoje obiteljske kuće, i krenuti od početka?

dinko_cvitan

Gotovo ni jedan “lokalni šerif” u vrijeme rata, poglavito u onim područjima koja nisu bila na prvim crtama obrane, nije smanjio svoju dobit, već se događalo da su samo povećavali i povećavali svoj kapital, kao da su Švicarci ili Nijemci. Ako mislite da o tome nisu imala pojima Općinska državna odvjetništva i drugi kojih se to tiče, onda se – varate. U malim sredinama nema što se ne zna, a vrlo je lako i izračunati koliko su dva plus dva. Naime, oni koji žive iznad prosjeka, moraju imati i takve plaće i ostala primanja. Ili, dobiti na lutriji. To se vrlo lako provjeri. Uzmete komad papira te na jednoj stranici napišete sve “šerifove” rashode i nekretnine, a na drugi papir zapišete svu dobit koju je tijekom godinu, dvije ili pet ostvario na bilo koji način (pa i dobitkom na lutriji). Prihodi, laički rečeno, moraju se poklapati s rashodima, odnosno s imovinom koju je dotični stekao. I točka. Druga je stvar što se u malim, ali i velikim sredinama sve vrti, kad su novci u pitanju, manje – više oko jednih te istih ljudi, koji nisu nikada dobili ni kaznu za nepropisno parkiranje.

Kako je to moguće?

Zar takvo što ne koristi i “sicilijanska mafija”? Vjerujemo da će od sada Općinska državna odvjetništva više “ganjati” lokalne moćnike, kojima se iz aviona može vidjeti da svoj ogromni kapital nisu stekli na legalni način, nego one koji su susjedu ukrali kokoš. Međutim, bojimo se da se ova najavljena borba protiv “lokalnih šerifa” previše ne shvati ozbiljno, jer u protivnom kroz prste, poput pijeska,  će se provući masa ozbiljnih hrvatskih tajkuna, čije se bogatstvo u zadnjih dvadesetak godina toliko uvećalo, kao da nisu živjeli u zemlji zahvaćenoj ratom, već u nekoj bogatoj arapskoj državi, gdje caruje nafta, zlato i drago kamenje. Mediji se već dugo bave tom temom, ali osim Sanadera, Vidoševića, Zagorca i još ponekoga ravnog njima dosad nikome od njih nije pala ni vlas s glave! Recimo, hrvatske branitelje, ali i ne samo njih, poglavito zanima na koji su način stekli (a bio je rat) prvi milijun eura ili prvi milijuna kuna razni todorići, jakovčići, drki, kerumi, čačići, cetinski, brojni saborski zastupnici, gradonačelnici, župani, šefovi državnih tvrtki, pašalići i slični?

Zanimljivo je da je Miroslav Kutle još uvijek označen kao “tajkun nad tajkunima”, ali njega gone kao zvijer, pa bi naše pitanje bilo: kakva je razlika između raznih kutlea i recimo todorića, koji više doslovce ne zna gdje i kuda usmjeriti silno bogatstvo? Što su na kraju krajeva radili u vrijeme rata svi ti i mnogi drugi hrvatski kapitalisti o kojima neprestano bruje razni mediji? Jesu li puškom branili Domovinu, jesu li bili tada aktivni u Crvenom križu, gulili krumpire za vojsku, ili su jednostavno otišli negdje u inozemstvo pa čekali da u nas prestane “grmjeti” kako bi se slobodno mogli vratiti svojim vilama, jahtama, skijalištima, luksuznim automobilima (svaki lokalni moćnik ima bolji automobil od predsjednika Vlade!)? Nije li uz ostalo zadatak Državnih odvjetništva da te lokalne, ali i ine moćnike pita: odakle vam gospodo i gospođe, drugovi i drugarice toliki milijuni, (a vodio se rat), tolika ušteđevina, tim prije što je oko petnaestak tisuća Hrvata u vrijeme rata jedino stekla (na svoje ime!) – mrtvački sanduk i grobnicu dva sa dva? Bilo je i slučajeva da su organi gonjenja zaprimali i anonimne prijave ako je neki hrvatski branitelj imao “raskošan” sprovod, da su ga na vječni počinak otpratile dvije umjesto jedna glazbena skupina, i tome slično.

Stoga, novi Glavni Državni odvjetnik uistinu bi se trebao pozabaviti prije svih s “lokalnim šerifima”, ali i hrvatskim “kraljevima i kraljicama”, koji su u ovih 2o godina toliko stekli da ni sami ne znaju što imaju.

A o raznim “kokošarima” kojima se danas pretežno bave naša odvjetništva i sudovi i čije presude služe za zabavljanje naroda, trebali bi privremeno staviti u “drugi ili treći plan”, sve dok se ne “pometu” oni koji su umjesto metka stekli ogromne zalihe novca i nekretnina, koji nam se svakodnevno smiju, i koji smatraju poglavito one koji su pet – šest godina proveli u ratu nekom “nižom vrstom!”, jer ti ljudi koji su branili i obranili hrvatsku državu u velikoj većini danas nemaju ni za kruh, dok im razni tajkuni i lokalni moćnici poručuju – idite tražiti pomoć od onih koji su vas i poslali tamo gdje se gine!

Mladen Pavković/kamenjar.com

facebook komentari