Blagdan Velike Gospe

    0

    Blagdan Velike Gospe (Uznesenje Blažene Djevice Marije) koji se slavi 15. kolovoza je jedan od najvećih blagdana katoličke crkve. Velika Gospa posebno se svečano obilježava u hrvatskom puku diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Vjernici se u mnogim župama pripremaju za ovaj blagdan kroz svete mise koje se u narodu zovu devetnice.

    U Hrvatskoj su najpoznatija svetišta Marija Bistrica i Sinj koja svake godine privuku tisuće i tisuće vjernika na hodočašće. U Hercegovini se također slavi u mnogim župama a najpoznatije je svetište na Širokom Brijegu te Posušju. Naravno treba spomenuti i Međugorje koje također privlači veliki broj hodočasnika.

    Tradicionalno se održavaju procesije te mise uočnice večer prije blagdana.

    uocnica

    O Marijinom Uznesenju

    Marijino svetište Široki Brijeg baštini onu iskrenu pobožnost vjerničkog puka u Hercegovini prema majci Božjoj tijekom dugih stoljeća pod turskom vlašću kad zapadno od Neretve nije bilo ni jedne crkve ni kapele, ali su žar vjere i nada u bolju budućnost davali ljudima snagu da ustraju stavljajući na prvo mjesto duševno spasenje. Poniznost službenice Gospodnje koja je u svemu vršila Božju volju bila je orijentir i mjerilo vjernosti Bogu i predanosti u njegovu svetu volju. Naši pređi, Marijini štovatelji, prihvaćali su kao misao vodilju pouku apostola Pavla: “Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati na nama (Rim 8,18)”.

    gospa_siroki_brijeg  I u vremenu kad nije bilo crkava ni oltara naši su pređi po zabitnim mjestima slavili Boga pod otvorenim nebom. Srca su im bila hramovi Duha Svetoga. Unatoč prevelikim teškoćama u svetoj su vjeri živjeli i umirali i posebno se utjecali zagovoru Djevice Bogorodice. Prvi samostan s crkvom, ovaj naš širokobriješki – koji je sagrađen nakon pune 283 godine od rušenja svih samostana i crkava zapadno od Neretve – nije slučajno posvećen uznesenju Marijinu. Dapače, pod zaštitu Blažene Djevice Marije na nebo uznesene stavila se i Hercegovačka franjevačka provincija. fratri i narod, kojima je mač boli nebrojeno puta probo srce, svoju bolnu i slavnu prošlost i sadašnjost nisu razdvajali od Isusove muke, od Marijinih sedam (= nebrojenih) žalosti, ali isto tako ni od Isusova uskrsnuća i Marijine proslave u nebesima.

    I naš suvremeni život ima svoje boli i svoje radosti, razočaranja i uspjehe, tamu zla i svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakoga čovjeka (Iv 1,9). Svakog nas dana obasjava to istinito svjetlo koje dolazi s Isusova oltara. A kako Božje svjetlo može preobraziti čovjeka, najbolje očituje život Blažene Djevice Marije i njezino slavno uznesenje na nebo. Bog ju je, kao onu koja je u svemu izvršila Božju volju i kao majku svoga Sina, okrunio za kraljicu neba i zemlje.

    Uočnica-i-blagdan-Velike-Gospe-u-Širokom-BrijeguNauk o Marijinu uznesenju na nebo po završetku njezina zemaljskoga života proglasio je člankom vjere 1. studenoga 1950. papa Pio XII. Iako je ta dogma proglašena tek u novije vrijeme, njoj prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i sama Crkva. Sveti Epifanije u četvrtom stoljeću prvi je istočni otac koji govori izričito o Marijinu uznesenju na nebo. On piše: “Kako je moguće da Marija svojim tijelom ne posjeduje nebesko kraljevstvo, ona koja nije učinila u tijelu nikakvo ružno djelo, već je ostala bezgrješna?” Prema njemu razlozi bi Marijinom uznesenju na nebo i u tijelu bili u njezinoj potpunoj bezgrješnosti. Na njoj se prvoj i u punini ispunilo šesto blaženstvo: “Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati!” (Mt 5,8). Sveti Grgur Turonski († 593) prvi je zapadni crkveni pisac koji izričito govori o Marijinu uznesenju na nebo.

    Veliki srednjovjekovni propovjednik sv. Antun Padovanski († 1231) u jednoj propovijedi na Veliku Gospu kaže: “Gospodin je uskrsnuo kad je uzašao s desne Oca. Uskrsnula je i škrinja njegova posvećenja, kad je na ovaj dan Djevica Majka bila uznesena u vječnu ložnicu…”

    Velika Gospa je dan svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Slavi se 15. kolovoza svake godine. Taj dan je i državni blagdan u Republici Hrvatskoj. Na svetkovinu, mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna Marijina svetišta. Prema katoličkoj teologiji, Marija je uznesena na nebo, dušom i tijelom. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo, proglasio je papa Pio XII., 1. studenog 1950. Tome prethodi duga tradicija, stara gotovo kao i samo kršćanstvo. O Marijinom uznesenju pisali su, među ostalim, kršćanski autori sv. Bernard, sv. Antun Padovanski i drugi. Blagdan se slavi u velikom broju država, ponajviše u Europi i Južnoj Americi. Održavaju se procesije i festivali. Anglikanci i luterani slave blagdan, ali bez službenog spominjanja riječi „uznesenje”.

    Kardinal Newman piše ovako: “Marija je otajstvena ruža, a to znači tajanstvena i sakrivena, jer to označuje pojam rosa mystica. Zašto na zemlji ne čujemo da bi Marijan grob bio ovdje ili ondje, meta hodočašća, niti se označavaju i izlažu – kao u slučaju svetaca – Marijine relikvije? Ako pak postoji koje tijelo – prije svakog drugog dostojno da mu bude posvećena naročita pažnja – onda bi to bilo upravo tijelo naše Gospe.

    gospojinaZašto je Marija uvijek bila tako sakrivena ruža? Zar je lako prihvatljivo da bi oni koji su bili tako puni poštovanja i brige za tjelesa svetaca i mučenika, zanemarili nju, Kraljicu mučenika i Kraljicu svetaca, samu Majku našega Gospodina? To je nemoguće. Zašto je ona, dakle, ruža tako sakrivena? Razlog je u sebi jasan: njezino je sveto tijelo na nebu: ono je dignuto sa zemlje.” Istini za volju, u Newmanovo tumačenje valja unijeti neke neznatne ispravke koji njegov nauk u biti ne mijenjaju. Na brdu Sionu u Jeruzalemu nalazi se crkva Marijina usnuća iz novijeg doba, gdje je Marija, prema predaji, usnula u Gospodinu. Nedaleko pak od Getsemanija nalazi se njezin grob, danas crkva u rukama pravoslavaca. Dakako da je i prema pravoslavnoj i katoličkoj predaji taj grob prazan jer je Marija, ne samo dušom, već i tijelom uznesena na nebo.

    Iz dogmatske bule o Marijinu uznesenju pape Pija XII.: “Napokon je Bezgrješna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, s dušom i tijelom bila uznesena u nebesku slavu.” A zatim izriče kristološku svrhovitost te Marijine povlastice ovim riječima: “Ona je od Gospodina bila uzvišena sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću.”

    Fra Karlo Balić kaže: “Krist, pobjednik grijeha i smrti, zadobiva u Mariji najveću od svojih pobjeda izuzimajući je od grijeha i dajući joj unaprijed – tj. prije općeg uskrsnuća tjelesa – proslavu u duši i tijelu. Time je Marija, uzeta na nebo, jamstvo budućeg uskrsnuća i proslave svih onih koji vjeruju u Krista, a zbog toga isti motiv nade i utjehe za Božji narod u očekivanju parusije.”

    gospin-brig.info/kamenjar.com/foto:frama.ba

    facebook komentari