Pratite nas

BiH

BLAŠKIĆ I KORDIĆ

Objavljeno

na

Tihomir Dujmović u najnovijoj kolumni na Dnevno.hr uspoređuje odnos u Hrvatskoj prema pravomoćno osuđenim “ratnim zločincima”.

Zapravo jasno je zašto su prosrpske/projugoslavenske vlasti i mediji u RH slavili Blaškića, a napadaju Kordića. Vrlo jednostavno, Blaškić je prihvatio izmišljenu priču svoga odvjetnika Nobila o paralelnoj liniji zapovijedanja, sto je uz krivorenje Nobilove izjave od strane hrvatskih vlasti poslano Haagu kao činjenica. Time je on zapravo pristao u lažnom optuživanju Oca hrvatske države akademika Franje Tudjmana i velikog ratnog ministra Gojka Šuška.

Pristao je sudjelovati u tom igrokazu kojim se htjelo optužiti Hrvatsku kao agresora, a Srbe proglasiti žrtvama.

blaskic

Tihomir Blaškić

Međjutim, Kordić je na više puta ponovljenu ponudu da i on pristane na takovu pogodbu, nakon čega bi bio pušten na slobodu, to odbio i automatski postao moralna vertikala kojoj se treba diviti, ne samo hrvatski narod, nego cijeli svijet.

Svojim dolaskom u Zagrebacku zracnu luku (koja ce se uskoro zvati po JEDINOM hrvatskom predsjedniku) i u svojim istupima biskup Kosic je pokazao kakav je odnos Crkve u Hrvata prema takovim moralnim pitanjima. Nasa crkva i dalje preferira moral, i ne moze je se kupiti kao sto se moze kupiti hrvatske politicare! Vidimo u najnovijem br. Hrvatskog tjednika kako je i biskupu Bogovicu zao sto nije mogao doci i zajedno s biskupom Kosicem doceka covjeka koji je pokazao da je Covjek!

Svima je jasno da su danas sve vrijednosti u svjetu potpuno izokrenute. Kordic, hrvatski biskupi i narod koji Kordica svugdje docekuje s odusevljenjem pokazuje da su u hrvatskom narodu prave moralne vrijednosti doista na cijeni.
Jos jednom se pokazuje zasto su i francuski vojni biskup i Papa Ivan pavao II. (i ne samo oni) u svojim govorima izdvajali Hrvate kao narod nade!

Zbog svega toga odnos vlasti i medija u RH prema Blaskicu i Kordicu su jedino moguci i ocekivani. Onaj koji je poslusao gazde koji oni slusaju je dobrodosao i slavljen, a onaj koji to nije uradio vec je pokazao da su mu moralne norme i ljubav prema svom narodu i domovini iznad svega to sigurno nije!
Dakle, vlasti i mediji samo govore o sebi samima i o onima kojima sluze. Hrvatskom narodu sigurno ne sluze, zar ne?

Josip Pečarić

[divide]

->Ratni zločinac Trifunović oslobođen, nitko nije kriv za agresiju na Sloveniju!

[divide]

Kolumna  Tihomira Dujmovića na dnevno.hr

Vrijede li ljudska prava za Daria Kordića?

Akcija Zvonka Bušića usmjerena isključivo tome da svjetski mediji progovore koju riječ o neravnopravnom hrvatskom položaju u Jugoslaviji koja je pod krajnje nevjerojatnim kondicijama skrivila i smrt jednog policajca ostao je za hrvatske medije trajno terorist! Ta spirala nelogičnosti, ideološkog prijezira koji uvjetuje konačni stav samo se nastavlja.

Nema jednog pedlja hrvatske političke i društvene scene koji nije kontaminiran hrvatskim ideološkim podjelama! Nema jednog političkog događaja na koji gledamo istim ili bar približno istim pogledima, nema i dalje segmenta u kojem ne ratuju stari ustaše i partizani! Ne postigne li ova zemlja konsenzus oko barem načelnih pitanja država će de facto suštinski nestati i postati će čisti zemljopisni pojam, a svi susjedi i ne samo susjedi, koji imaju bilo kakvih ambicija prema Hrvatskoj ostvarit će sve svoje planove lakše nego ikada!

kordić kćeri

Doček Darija Kordića

Svaki hrvatski političar koji je bio pri vrhu vlasti u doba sramne hrvatske šutnje danas se na Mirogoj ispraća uglavnom s panegiricima, a Ivici Račanu se vijenac nosi s počastima državnika kao i Franji Tuđmanu. Premda je svoje SDP-ovce poveo van iz Sabora u trenutku kad je Tuđman stvarao hrvatsku državu. Danas Račana tretiraju kao oca hrvatske demokracije, a Tuđmana kao statističku činjenicu pa se zato uporno ističe ono ”prvi” hrvatski predsjednik! Dakle, ni na Mirogoju ni pravice! Za Nelsona Mandelu svi će pronaći samo riječi divljenja i pohvale premda je čovjek sudjelovao u nizu terorističkih akcija u kojima je ubijeno na desetine ljudi. Akcija Zvonka Bušića usmjerena isključivo tome da svjetski mediji progovore koju riječ o neravnopravnom hrvatskom položaju u Jugoslaviji koja je pod krajnje nevjerojatnim kondicijama skrivila i smrt jednog policajca ostao je za hrvatske medije trajno terorist! Ta spirala nelogičnosti, ideološkog prijezira koji uvjetuje konačni stav samo se nastavlja. Kad bi uistinu pravda, a ne politika, odlučivale zar bi bilo moguće da sve znamo o zločinima na Pakračkoj Poljani, a baš ništa o zločinima u logoru Bučje gdje se i danas službeno traže 32 nestale osobe? Kad bi samo pravda i istina bila motiv sudskim procesima zar bi bilo moguće da ne znamo niti jednog jedinog ubojicu onih tisuću ljudi koliko je ubijeno za rata u Osijeku? Kad bi pravda i afirmacija pravde, sućut prema ubijenima i njihovoj rodbini bili kriterij, zar bi Huda jama ostala zazidana onako kako su je zajedno sa živim ljudima zazidali Titovi vojnici? I mogao bi nažalost tako unedogled! Politika podjednako ravna i stav prema Kordiću odnosno Blaškiću i to sa ”pravomoćnom presudom” nema nikakve veze! Tihomir Blaškić je na haškom sudu osuđen konačnom presudom na devet godina zatvora i iz zatvora je izašao kao pravomoćno presuđeni haški osuđenik. No, hrvatski mediji su ga i prije i danas tretirali kao faktički nevinog čovjeka. Dario Kordić je isto kao i Tihomir Blaškić haški osuđenik i to na kaznu od 25 godina zatvora od kojih je odležao 17 godina, ali on za hrvatske medije nema isti tretman.

Već i sama činjenica da ga je netko dočekao na Plesu izazvala je pravu provalu bijesa dežurnih čuvara antifašističke revolucije! Zašto? Zato jer je Kordić pravomoćno presuđeni haški osuđenik. Zar to nije i Tihomir Blaškić? Kad se Blaškić vratio iz Haaga mediji i političari su se otimali da mu budu što bliže i nikad, baš nikad nitko nije tražio da ga se tretira kao ”pravomoćno presuđenog haškog osuđenika”. Ali, kad se Dario Kordić pojavio u Hrvatskoj i kad je biskup Košić rekao da je on po njegovom mišljenju nevin čovjek počela je stara histerija. Dario Kordić je presuđen da je kao političar noć prije zločina u Ahmićima održao politički sastanak gdje da je dogovorena akcija. Kasnije se ispostavilo da uopće nije dokazano da je Kordić bio na tom sastanku da bi se na kraju tvrdilo da ga i nije bilo! Kako god, Kordića na tom sastanku nije bilo! Zločin nije mogao narediti jer nije bio vojni zapovjednik. Osobno svojom rukom nije ubio nikoga. Pa ipak u jeku one britanske hajke vezane uz izjednačavanje hrvatske i srpske krivnje za rat u BiH Kordić je bio glavna žrtva. Uostalom i sam Blaškić je tvrdio da su Britanci inzistirali na tome da se iseli kompletna Lašvanska dolina, ali da su im ti zahtjevi stalno odbijani. Jesu li zato prvi na udaru Haaga bili Hrvati iz srednje Bosne? Dario Kordić je dobio 25 godina zatvora, u prvostupanjskoj presudi Blaškić 45 godina, a recimo, Biljana Plavšić pet godina zatvora. Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić zajedno nisu dobili kao Dario Kordić premda su osmislili srpski genocid, a Kordić je branio 30 tisuća ljudi u potpunom okruženju! Pa za sva ona zvjerstva u Vukovaru Šljivančanin je dobio pet godina zatvora! Politički dakle kriterij Haškog suda osjeti se od prvog dana, i zato se i dogodilo da je Blaškić premda pravomoćno osuđen tretiran u javnosti, ali i u Uredu Predsjednika Mesića faktički kao nevin čovjek. Ali i za nevinost Daria Kordića imamo niz argumenata. Zašto oni ne vrijede? Po čemu Blaškić ima pravo na medijski i politički tretman nevinog čovjeka, a Dario Kordić nema? Ili je to medijski metak prema Kordiću zapravo medijski metak prema biskupu Košiću koji se hrabrim, odlučnim i jednoznačnim stavovima kad se radi o ocjeni komunizma i ideološkim ocjenama rada ove Vlade bitno izdvaja od svih drugih biskupa?

Da nije Dario Kordić kriv zato jer ne dolazi iz redova bivših pripadnika JNA čiji lobi je danas jači nego ikada? Kako bilo da bilo, politika danas određuje da Dario Kordić mora biti kriv dok je živ i da će mu se stalno na nos nabijati ono za što je odslužio kaznu, premda pravih dokaza nikada nije bilo o njegovoj konkretnoj krivnji. Politika je ta koja nalaže da u desecima intervjua koje je nedavno dao, baš nitko Radimiru Čačiću nije spomenuo njegovu krivnju za smrt dvoje ljudi koju je on skrivio. Tko Andri Vlahušiću javno spočitava njegove nepravomoćne presude? To se nitko i ne usuđuje jer je nalog da se od njega stvara fama kao o nevjerojatno uspješnom gradskom menadžeru! Tko danas kad daje signale da je zainteresiran da bude pomoćnik ministra, Heraku spočitava njegove sudske osude zbog kojih je i odležao u zatvoru? Nitko, jer to politika ne traži. Iz istih izvora i istih krugova se traži da se Dariu Kordiću dok ga bude spočitava da je pravomoćno presuđeni ratni zločinac. Protiv tih dvostrukih mjerila uvijek treba skočiti na noge jer jednoj suspektnoj presudi daju produljeno djelovanje iz istih razloga zbog kojih je bilo najvažnije na početku rada Haškog suda presuditi dvojici Hrvata kako bi se apostrofirala hrvatska krivnja za rat u BiH. Naravno da nakon toga slijedi kako je i slijedilo suđenje i Srbima za njihove zločine ali onda je to suđenje imalo sasvim drugačiji kontekst! Kontekst podijeljene krivnje za koji je kompletnu logistiku međunarodnoj zajednica dala lijeva falanga u Hrvatskoj!

(Obradio Daran Bašić /kamenjar.com)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Kožul: Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava

Objavljeno

na

Objavio

Zatražena istraga o prisluškivanju hrvatskog državnog vrha: ‘Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava’

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je BiH agencija duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja

Član povjerenstva za nadzor nad radom obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Predrag Kožul najavio je u subotu da će zatražiti istragu o radu agencije koja je navodno ilegalno prisluškivala hrvatske političare i gospodarstvenike iz BiH i Hrvatske.

“Tražit ću preciznu istragu ove novonastale situacije. Povjerenstvo ima široke nadležnosti u nadzoru rada OSA-e. Nastojat ćemo te nadležnosti iskoristiti do kraja i rasvijetliti činjenice”, rekao je Kožul novinarima u Mostaru.

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je OSA duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja.

Državni ministar sigurnosti Dragan Mektić potvrdio je da je OSA provodila posebne mjere, no odbacio je tvrdnje da su prisluškivani dužnosnici iz Hrvatske.

Kožul, koji je i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH uvjeren je kako se OSA zloporabi.

“Sada imamo evidentnu zloporabu, ne samo OSA-e nego i ljudi, konkretno ministra sigurnosti. To je vrlo ozbiljna situacija i na tragu je svega onoga što se događa u BiH posljednjih mjeseci prema bosanskohercegovačkim Hrvatima i Hrvatskoj. A svaki takav potez reflektira se i na odnose prema EU i NATO-u”, dodao je Kožul.

Ocijenio je da je Mektić počinio kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti te iznošenja tajnih podataka. “Svaka njegova (Mektićeva) reakcija predstavlja zloporabu položaja i agencije, a napose tajni u dijelu koje se odnose na, kako kažu, legalne i legitimne akcije agencije. A to su povjerljive ili tajne informacije”, dodao je.

Mektić je najavio da će uskoro u posjet BiH stići predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz Hrvatske kako bi se afera rasvijetlila.

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

facebook komentari

Nastavi čitati