Bleiburg, biblijska starozavjetna osveta

9

Tipičan agitpropsvski, NKVD-ovski i UDB-aški način propagandnog rada, koji je apsolutno i svakodnevno u praksi današnjih jugoslavena sakrivenih pod imenom antifašizma u Hrvatskoj, sadrži klauzulu da konstantno ponavljaš svoju laž i sustavno ignoriraš i prešućujuš argumente koji osporavaju tvoje tvrdnje. To je karakteristika svih socijalizama na svijetu, od nacional-socijalizma do internacional-socijalizma, od Josepha Göbbelsa do Stipe Mesića.

Odličan primjer je sustavno ponavljanje Rimskih ugovora i jednako sustavno ignoriranje, čak i jednom riječju spomenuti Rapallske.

Kako je raspadom Jugoslavije, pod pritiskom bujice informacija o Bleiburškoj tragediji, Bleiburg postalo jedinstavno nemoguće ignorirati, sramežljivo su počeli “priznavati” jedan po jedan, Mesić, Josipović, Pusićka i drugi, da je bilo nešto malo zločina, zanemarivo u odnosu na ono što se događalo za NDH, da se radilo o ljudima koji su tako i tako krivi, samo je bio propust da ih nisu izvodili pred sud itd.

Kao i uvjek u Hrvatskoj, na liniji jugoslavenstva, najviše se moglo vjerovati Srbima, pa tako i danas, Mesić izjavljuje “Kad hoćeš pročitati istinu, čitaj Novosti”.

I baš u Novostima, antifa Milan Rakovac u intervjuu “Nemojte mi Tita brisati” konačno, prvi gubi živce i priznaje da je Bleiburg bilo surovo kažnjavanje hrvatskog naroda, biblijska starozavjetna stvar. Koristeći se Churchilom i bombardiranjem Dresdena, Rakić konačno u najlegitimnijem antifa glasilu priznaje da se nije radilo samo o uništenju jednog režima i jedne države, nego o gencidu, o uništenju jednog naroda. Rakovac indirektno priznaje da je ovo što danas rade u Hrvatskoj, nastavak velikosrpskog plana iz vremena Jugoslavije, poznatog kao “Program kolektivne krivnje hrvatskog naroda”, kao metoda eliminacije svega onoga što nije eliminirano 1945.

Tito je Hrvatsku vidio u teritorijalnom smislu a ne u nacionalnom, Hrvatsku kao republiku Srba i Hrvata i tko god se još, namjerno ili slučajno, nađe na tom prostoru, baš kako to stoji i danas, gdje se jedan od garantiranih manjinskih saborskih zastupnika može ponašati kao predstavnik suverene većine i još k tome s parolom “Gost”, manifestirati svoje megalomansko nezadovoljstvo čak i s tim privilegiranim statusom. Tito bi bio Hrvatsku, kao internacionalni komunist, definirao kao republiku jugoslavena ali nije smio, ne radi Hrvata, nego radi Srba koji na to nikad nebi pristali.

Bleiburg 1945. je trebao biti taj zahvat, kojim će biti riješeno hrvatsko pitanje za sva vremena: Pola klati – pola Srbi dati! Eliminirao je sve one koji su imali bilo fizičku bilo umnu snagu suprotstaviti se. Nije vjerovao u nacionalnu energiju, koja nije samo intelektualna ili fizička, nego i metafizička i grdno se prevario.

Tito, što god bio, nije bio Srbin. Išao im je na ruku jer bez njih nije mogao ni ostvariti ni održati državu. Teško je zamisliti da nije bio svjestan da se njegov globalni internacionalni a lokalni jugoslavenski plan može ostvarivati samo kao dio velikorpskog plana, po kojemu Jugoslavija ima poslužiti kao sredstvo za ostvarenje Velike Srbije. Bio je to kompromis s kojim se morao pomiriti. Čak i na samom kraju rata, na široko nepopularan u Srbiji, opće je mišljenje da bez Bleiburga Tito u Beogradu nebi proglasio uspostavu Jugoslavije, nego bi na njega bio izvršen atentat. Za nas, Radić i Tito su kao nebo i zemlja ali je to Srbima sve jedno te isto, kao što su u Domovinskom ratu, u Tuđmanu vidjeli reinkarnaciju Pavelića. Njegov obračun s Rankovićem nije bio pokušaj gušenja njegovih velikosrpskih naklonosti, nego ga je eliminirao, jer jer u njemu prepoznao protivnika koji bi ga mogao skinuti s vlasti. Titu je ipak Tito bio najvažniji.

Kult ličnosti koji je Tito sagradio oko sebe, na Zapadu izgleda kao odraz balkanskog i općenito slavenskog, istočnog političkog primitivizma. I Zapad je imao svoje heroje, ali prema njima nikad nije razvio osjećaj idolopoklonstva. Tito je tu karakteristiku “svog” naroda dobro uočio i za mnoge je ostao idol i nakon smrti, nakon nestanka njegove tvorevine pa i nakon što je u javnost prodrla nedvojbena evidencija o genocidnoj brutalnosti njega i njegova režima. I danas, kada im obezvrijediš sve što je Tito bio za života, oni se hvataju za njegov sprovod.

Eliminacija Titova imena s najljepšeg trga u hrvatskoj prijestolnici, povijesni je šok za Titove sljedbenike, uključujući i Milana Rakovca, koji znade da preimenovani, bivši Titov trg ne simbolizira samo jednu bitku koju će izgubiti, nego i cijeli rat. Ode li Trg Maršala Tita, otići će uskoro i njegovo ime s ostalih mnogobrojnih trgova i ulica u Hrvatskoj. Proces koji je počeo dostojanstvenim umatanjem Titove biste na Pantovčaku u bijelo platno i njen prijenos u Komrovec, završiti će uklanjanjem njegovih kipova i ploča, s teškim člekićima u rukama, s nategnutim hrvatskim mišićima, s napetim žilama na vratu i smrknuta pogleda.

Rakić znade da u beskičmenjačkoj politici “all things to all people” postojeće hrvatske vladajuće garniture bruxelleskog neoliberalnog tipa, gdje “sve” i “ništa” prestavlja sinonime, neće naći uporište, kao što ga neće naći ni drugi. Hrvatski predsjednik vlade izgleda kao netko tko stoji na sredini daske, kojoj su se s jedne strane objesili hrvatski suverenisti a s druge jugoslaveni, tzv. antifašisti, i pokušava održati balans. Na jednoj strani visi Bleiburg a na drugoj Jasenovac. Na jednoj strani visi ploča poginulim braniteljima u Jasenovcu a na drugoj Trg Maršala Tita. Pusti li samo jedno da padne, ode daska u provaliju. Plenković prljave poslove delegira drugima, tako da može zadržati samoproglašenu vrlinu vjerodostojnosti i sabrane skrbi za ništa specifično. Tita će maknuti grad Zagreb a Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću je dobilo nalog da se ne suočava dok ne postane apsolutno neodgodivo. Jugoslavenima takva trgovina ne odgovara, jer se moraju odreći centralnog lika u kojemu je koncentriran sav njihov smisao, za parolu od 3 riječi.

Srušiš li sljedbenicma racionalne politike jednog lidera, oni će potražiti drugoga. Srušiš li idolopoklonicima, makar i mrtvog idola, neće im ostati ništa. Tako se prelila čaša gorčine Milana Rakovca, koji u Novostima konačno napušta ustaljenu praksu ignoriranja onoga što se ne može obraniti, pa Bleiburg, centralnu točku Titova zločina, umjesto dosadašnjeg minimaliziranja njegova značaja, proglašava starozavjetnom, biblijskom osvetom.

Autor: Dinko Dedić/ProjektVelebit

facebook komentari

  • bubnjar

    Kad te generacije umru, nestat će i Tito.
    Na njihov užas.
    Tko još danas govori o Napoleonu? Ili o Franji Josipu?

    • damirphr

      nazalost poklonici krvavog bravara prenose idolpoklonstvo sa koljena na koljeno – kao i privilegije…

      • bubnjar

        Nestat će to vrlo brzo – dalje od očiju, dalje od srca.
        Trebaš samo vidjeti kakvo je to bilo ludilo idolopoklonstva u razdoblju 1976-1983 (baš pregledavam neke filatelističke časopise iz tog doba) – nema ni jednog broja bez tirada Titu u prvih desetak stranica.

        • Dusko Besenic

          Na žalost, to nije tako sa komunjarama. Da oni imaju nekakav kvalitetan, ili bilo kakav, politički program osim golog držanja cjelokupne vlasti, onda bi bilo kao što kažeš, ali njihov jedini program je totalna vlast, a to je neprolazna sklonost određene vrste ljudi koji neće izumrijeti…uvijek će ih biti, pa tako i podržavanje onoga tko je to prakticirao u maksimalnim količinama, a to je neprolazni idol takvima.

          • Istina

            U pravu si. Uvijek će ih biti. Jedino što bi dobro bilo da im se konačno “stane na rep” i da izgube utjecaj koji na ovim prostorima imaju već 72 godine.

        • damirphr

          nisam tako mlad da se ne sjecam 🙂 nazalost 28 godina od pada berlinskog zida u RH se vijore zastave bivse drzave, pjevaju pjesme o ljubicici bijeloj etc. – Bolek i Lolek su puno mladji od mene i rade na fakultetima dok se ja probijam po stranim drzavama po raznim projektima – marksizam/lenjinizam/samoupravljanje je ono na cemu su njihovi profesori doktorirali i odgojili generacije novih Boleka i Loleka kao Kapovic npr. – sto nam je cinit?

          • bubnjar

            Činit nam je što i do sada. “Probijati se po stranim državama” (i ja sam jedan od tih) i truditi se prenositi istinu mlađim generacijama.
            Za našu generaciju je vjerojatno i tako gotovo, što se tiče pobjede nad zlom lijeve i “antifašističke” “demokracije”.
            Ali imam vjere u istinu i Boga, i znam da nitko od nas ne živi uzalud.

  • Istina

    Berijeva taktika.

    PSIHOPOLITIKA, KOMUNISTIČKO ORUŽJE RATA

    Psiho-politika je grana vođenja rata, razvijena u Rusiji i nepoznata, barem što se tiče opće javnosti, na Zapadu. Riječ je o nečem čega se javnost treba bojati više od najmoćnijih oružja. Bombe mogu uništiti samo tijela. Psiho-politika udara po samoj čovjekovoj srži i duši. Ako vlada u bilo kojoj zemlji takozvanog slobodnog Zapada nije u stanju zaštititi svoj narod od te ubojite opasnosti, narod se mora zaštititi sam. Međutim, narod se ne može zaštititi od nečeg o čemu nema pojma, tako da je životno važno prvo spoznati što je psiho-politika.

    Psihopolitika je znanost i umjetnost utvrđivanja i održavanja vlasti nad mislima i vjernostima pojedinaca i masa, i postizanje poraza neprijateljskih naroda kroz ‘ mentalno liječenje’.

    Predmet psiho-politike ima nekoliko potkategorija, …(kao što su) mehanizam podražaja i reakcije kod čovjeka, …šok i izdržljivost, …uporaba narkotika, …uporaba usađivanja, …organizacija u uporaba kontra psiho-politike, …stvaranje robovske filozofije u neprijateljskoj naciji, …anuliranje modernih oružja psiho-političkom djelatnošću…

    Mase napokon moraju povjerovati da ih jedino ekstremno oporezivanje bogatih može riješiti ‘tereta klase besposličara’ čime ih se može dovesti do prihvaćanja…poreza na dohodak, marksističkog načela koje je glatko prošlo u kapitalistički okvir 1909. u Sjedinjenim državama.

    Premda ga je američki zakon zabranio i mada je komunizam… bio aktivan tek nekoliko godina u Americi. Takav uspjeh zakona o porezu na dohodak, da se doslovce slijedio, mogao je dovesti Sjedinjene Države, a ne Rusiju, na svjetsku scenu kao prvu komunističku naciju…

    Komunistički agent vješt ekonomiji ima dužnost… stvoriti maksimalni kaos i donositi zakone prilagođene našim potrebama… Psiho-političar… ima drugu ulogu…

    Normalno zdravlje i neobuzdanost bogataškog sina mora se izvitoperiti i pomoći… preko …droga i nasilja da se pretvori u zločin i neuračunljivost. To dovodi …nekog iz «mentalnog liječenja» u povjerljivi kontakt s obitelji, a… mora se izvući najviše iz tog kontakta.

    Komunizam bi mogao najviše uspjeti kad bi uz vrlo bogate i utjecajne ljude mogao uvijek biti psiho-politički operator… (čiji savjet bi mogao) poremetiti gospodarsku (ili ostalu) politiku zemlje, a kad dođe vrijeme da se zauvijek treba riješiti bogatih i utjecajnih ljudi, on bi mu dao odgovarajući medikament ili tretman koji bi doveo do njegove smrti bilo u nekoj instituciji u kojoj je pacijent, bilo u samoubojstvu…

    Kapitalist ne zna definiciju rata. Misli da je rat napad sile… Ne zna da je puno efikasniji, iako nešto duži, rat vođen… mudrošću naše umjetnosti. Kapitalist nikad nije doista dobio rat. Psiho-političaru treba malo truda da bi ga dobio…

    Sve što je potrebno učiniti… jest prilagoditi namjere pojedinca ciljevima komunizma…

    Prvi korak u promjeni odanosti jest iskorjenjivanje postojećih odanosti. To se može izvesti na dva načina. Prvi način je pokazivanje da su prethodne odanosti dovele do opasnih fizičkih okolnosti, zatvor, nedostatak priznanja, pritisak ili oskudica, a drugi način je iskorjenjivanje same ličnosti… Dio toga je stvaranja stanja svijesti pojedinca tako da ga se stavi pod pritisak i opskrbi lažnim dokazima koji će mu pokazati da je cilj njegovih prethodnih odanosti sam po sebi uzrok ovog pritiska…

    U trenucima osobne probitačnosti… ličnost se može prestrukturirati šokom, operativnim zahvatom, pritiskom, oskudicom a napose najboljom od psiho-političkih tehnika, usađivanjem tehnologijama neohipnoze. Takav pritisak mora u prvom redu oklevetati stare odanosti a u drugom usaditi nove… Masovna neohipnoza može postignuti manje-više iste rezultate kad je vodi iskusan psiho-politički operator. Krajnji cilj tog postupka je promjena odanosti cjelokupne nacije u kratkom vremenskom periodu… ono što je uspješno postignuto u manje uporabljivim državama Rusije.

    …Odanost je u potpunosti stvar ovisnosti, gospodarske ili duševne, a može se promijeniti najgrubljim usađivanjima. Čovjeka kojeg se ne može uvjeriti u opravdanost komunizma može se, naravno, ne smatrati posve normalnim, pa je stoga potpuno opravdano primjenjivati tehnike ludila na nekomunistima…

    …Da bi se osigurala odanost vrlo važne osobe, mora se uz nju postaviti stalni zagovornik koji ulazi u seksualni ili obiteljski život u situaciji na strani komunizma… Koristeći se raznim drogama… lako je ženu ili djecu dovesti u stanje ozbiljne neuroze ili ludila, i tako ih predati, s potpunim pristankom važne osobe, …u ruke psiho-političkog operatora, koji onda… može, električnim šokom, operacijom, seksualnim napastovanjem, drogama ili ostalim korisnim sredstvima srozati ili posve promijeniti ličnost člana obitelji, i od te osobe stvoriti roba, koji će onda na znak ili naredbu
    učiniti nešto skandalozno i strahovito osramotiti važnu osobu, ili će… zahtjevati od te važne osobe da poduzme određene mjere, koje, naravno, diktira psiho-politički operator…

    Ako se odanost pojedinca nikako ne može izokrenuti, i tamo… gdje on postojano stoji na putu komunističkim ciljevima, obično je najbolje u toj osobi prouzročiti blagu neurozu… a zatim, nakon što mu se oprezno da povijest mentalne neuravnoteženosti, pobrinuti se da se riješi samog sebe samoubojstvom ili ga odvesti u smrt koja ima nalikovati samoubojstvu. Psiho-politički operatori izveli su to vješto desetke tisuća puta
    u Rusiji i izvan nje.

    …Jedna od prvih i najznačajnijih misija psiho-političara je izjednačiti napade na komunizam s ludilom. Trebala bi postati definicija ludila, oblika paranoje, da «paranoik vjeruje kako ga napadaju komunisti». Time će smjesta podrška pojedincu koji napada komunizam posve izblijediti i izostati…

    …radeći potpuno pod zastavom vlasti, uz često ponavljanu parolu da su načela psihoterapije prezakulisna da bi ih shvatili obični smrtnici, sva revolucija se može izvesti bez sumnjičavosti svjetine dok ne postane svršena stvar.

    Ludilo je vrhunac krivog svrstavanja, može ga se shvatiti kao vrhunsko oružje u raskidanju odanosti prema vođama i starom društvenom poretku. Stoga je od krajnje važnosti da psiho-politički operator infiltrira umjetnosti liječenja nacije koja je određena da bude poražena i s tog kraja počne stalan pritisak na stanovništvo i vladu sve dok se ne postigne poraz. To je predmet i cilj psiho-politike…

    Dairdre Manifold

    Izdvajam ovo:

    https://uploads.disquscdn.com/images/1124253dfd3c892a2edfea98b280b3e99ecf39fa2a24baae1c0783749fa4ddd4.jpg

    • Istina

      Stoga nije ni čudno da se u vrijeme Jugoslavije, pa i danas, nepodobne ljude proglašavalo duševnim bolesnicima, zatvaralo ih se u duševne bolnice i davalo im se svakave injekcije. Berijeva psihopolitika je i danas i te kako na djelu.