Pratite nas

Bog i roditelji su mi podarili ljepotu, a ja se trudim sačuvati je

Objavljeno

na

Cijeli svijet je prošle godine čuo za najljepšu prirodnu ženu svijeta Sonju Zekić koja dolazi iz Žepča. Malo tko nije bio očaran ljepotom te 26-godišnjakinje koja uistinu zapanjujuće djeluje. Ali tko bolje upozna ovu prekrasnu djevojku, shvaća da nije samo nevjerojatna ljepota ono što ona posjeduje. Naime, ova diplomirana ekonomistica radi u jednoj osiguravajućoj kući, a o uspjesima, modelingu, ali i kandidaturi za nagradu “Večernjakov pečat” s njom smo i razgovarali.

Nema potrebe za korekcijama

Priču s najljepšom ženom na svijetu započeli smo upravo s tom temom, a prelijepa Sonja nam je otkrila da je i genetika dosta zaslužna za njezinu ljepotu. – Biti proglašena najljepšom prirodnom ženom na svijetu je najveće priznanje koje žena može dobiti za svoj izgled i na to sam jako ponosna. Naravno, osjećaj je sjajan. Mislim da me je majka priroda nagradila podarivši mi proporcije i vanjštinu tako da nema potrebe posezati za bilo kakvim kirurškim korekcijama. Naravno, geni su tu presudni kada se radi o prirodnoj ljepoti. Bog i roditelji su mi podarili ljepotu, a ja se trudim biti što odgovornija u očuvanju iste – kaže nam Sonja na početku razgovora. Ova svestrana mlada osoba uz modeling uspješna je i u svojoj ekonomskoj struci. – Još u srednjoj školi opredijelila sam se za ekonomiju, završila sam Ekonomski fakultet i radim posao vezan uz ekonomiju. Modelingom sam se počela baviti iz hobija, ali vremenom je to postalo ozbiljnije zbog raznih angažmana koje sam dobivala. Oba posla volim podjednako i uživam u njima. Tvrtka u kojoj radim je ozbiljna kuća kojoj je profesionalizam na prvom mjestu. Naši klijenti su zadovoljni našim uslugama i naravno da im je plus ako uz to sve što dobiju mogu vidjeti lijepo i nasmijano lice – kaže nam. Osigurane egzistencije u modelingu, pak, u BiH nema. – Od modelinga u BiH se ne može živjeti ma koliko vi bili zapaženi, tako da se u BiH modelingom možete baviti samo iz ljubavi, a velike koristi tu nema. Egzistenciju morate tražiti u nekom drugom zanimanju – ističe.

Posvećena poslu u struci

S obzirom da je Žepče njen rodni kraj, Sonja nam je kazala da su i Žepčaci ponosni s obzirom da najljepša žena na svijetu dolazi iz njihovog susjedstva. – U zadnje vrijeme rijetko boravim u Žepču, ali, kako sam obaviještena, ljudi su to primili s velikim interesom i oduševljenjem. Naravno da su ponosni, pogotovo moji najbliži što mi je i najbitnije – kazala je. Što se tiče budućnosti, Sonja je sada prvenstveno posvećena poslu u struci. – Već sam radila u inozemstvu što se tiče modelinga, tako da mi ni to nije strano. Sada sam prvenstveno posvećena poslu u struci. Trudim se da moja nadogradnja bude svakim danom očita. Ne znam što će se u budućnosti događati, ali sada sam tu i želim biti najbolja u onome što radim bez obzira bio to modeling ili ekonomija ili nešto treće – otkriva. Za kraj je poslala poruku čitateljima Večernjeg lista te zahvalila svima koji su je nominirali za prestižnu nagradu “Večernjakov pečat”. – Mladima poručujem da budu uporni i ustrajni, rezultati će sigurno doći. Vjerujte u sebe! Što se tiče Večernjakovog pečata, sama činjenica da sam jedna od kandidata za Osobu godine mi je priznanje i veliki kompliment. Nije važno koja će osoba odnijeti tu prestižnu nagradu, važno je da se prepoznaje trud nas koji smo pridonijeli da naše društvo bude bolje.

galerija

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Podmeće li OSA Hrvatima ili Hrvati Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Objavio

Gledajući ovih dana kako hrvatsko državno vodstvo dobiva pljuske s istoka i zapada, sjevera i juga, nostalgično se prisjećam rujna 1995. godine. Zašto baš rujna 1995. godine?

Ne samo zato što je te jeseni hrvatska država, nakon proljetnog oslobodilačkog Bljeska, ljetne Oluje i kasnoljetnog Maestrala u zapadnoj BiH, djelovala samouvjereno i pobjednički. A pobjeda uz demonstraciju snage i samosvijesti uvijek daje dobar osjećaj.

Sjećam se te jeseni 1995. godine prvenstveno zbog veličine izazova i hrvatskih odgovora na njih. Tada su, naime, uz hrvatsko sudjelovanje, u ovom dijelu svijeta postavljeni temelji nove runde novog svjetskog poretka nakon okončanja hladnog rata: hrvatske su vojne pobjede bile uvod u daytonski mir, SAD je započeo svoje profiliranje kao svjetske supersile i glavnog sigurnosnog menadžera Europe, Rusiji je ponuđeno časno sudjelovanje u održavanju mira, a EU je ostalo da plati račun nakon iskazane političke i vojne nemoći.

Pobjednička taktika

U tom procesu, u koji su bili uključeni najveći igrači svjetske politike, Hrvatska je mogla najesen u Daytonu i prokockati svoje ljetne pobjede. Mogla je izgubiti, na primjer, da je predsjednik Tuđman u trenutku vojne nadmoći išao oružjem vratiti Podunavlje, da nije poslušao SAD i zaustavio vojsku pred Banjom Lukom, da je zbog bosanske Posavine napustio pregovore u Daytonu, ili da je nakon što su Srbi u Daytonu dobili Republiku Srpsku izišao iz Washingtonskog sporazuma o Federaciji BiH i zahtijevao povratak hrvatskog entiteta Herceg-Bosna…

Ali mogla je izgubiti i da je Tuđman čekao da SAD ili EU ili Rusija odrede što je hrvatski interes, da do posljednjeg trenutka nije taktizirao s realnom vojnom prijetnjom na liniji okupiranog Podunavlja, da nije inzistirao da ga integrira američki general…

Izvjesno je da su se neke stvari mogle i dogovoriti i bolje i preciznije, primjerice odredbe Washingtonskog sporazuma o bošnjačko-hrvatskoj Federaciji BiH, da ga se moglo bolje ugraditi u Daytonski sporazum… Ali to je naknadna pamet.

No ono zbog čega se ovih dana s nostalgijom sjećam te jeseni 1995. godine odnosi se prvenstveno na postojanje vlastite politike i čvrsto definiranog vlastita državnog interesa u uvjetima kada se kod nas i oko nas mijenja svijet. A (i) ujesen te 1995. godine predsjednik Tuđman je znao koji mu je strateški cilj, što je moguće postići u danom trenutku i uz koje saveznike je to moguće.

Cilj je bio: zaokružiti hrvatsku državnost mirno reintegrirajući Podunavlje, osigurati hrvatskoj politici prostor za konstitutivno sudjelovanje u budućoj političkoj konstrukciji BiH i okrenuti Hrvatsku zapadnim integracijama.

Da je u tom trenutku tadašnji hrvatski ministar obrane Gojko Šušak otišao potajno ruskom ministru obrane Pavelu Gračevu tražiti da mu osigura opstojnost hrvatskog entiteta Herceg-Bosne, ovaj bi ga vjerojatno rado primio, sve mu obećao i još ga nagradio čak i ozbiljnom pinkom na nekom računu na nekim otocima.

Ali Šušak je strateško partnerstvo (iz)gradio s američkim ministrom obrane Williamom Perryjem, koji je tražio ukidanje Herceg-Bosne. Jer je znao da bi Gračevljeva Herceg-Bosna, bez slobodne Hrvatske, bila – Herceg-Jugovina.

Dok ovih dana gledam kako Andrej Plenković i Kolinda Grabar-Kitarović na čelu hrvatske države, članice NATO-a i EU-a dobivaju pljuske s istoka, zapada, sjevera i juga, čak me i ne brinu uopće trenutačni djelitelji tih pljusaka.

Brine me i pitam se postoji li u državnom vrhu netko tko zna kud plovi ovaj brod? Nije me briga hoće li Miro Cerar doći u Zagreb. Mene brine što se nakon izlaska iz arbitražnog postupka o Piranskom zaljevu hrvatska vanjska politika cijelo vrijeme pravila kao da to više nije naš problem, pustivši Sloveniju da na vlastitoj prijevari izgradi prednost u sporu.

Pupovčev kontrolni paket

Briga me i hoće li Aleksandar Vučić doći ove jeseni u Zagreb. Mene brine što Aleksandar Vučić preko Milorada Pupovca drži kontrolni paket dionica u hrvatskoj Vladi, u trenutku kada se vodi pravi rat za novi poredak na jugoistoku Europe, u koji su uključeni i svi regionalni i najveći svjetski politički igrači, uključujući SAD, Rusiju, Njemačku, Kinu…

Ne čudi me da je pretežito bošnjačka OSA snimala hrvatske političare i poslovne ljude, kako iz BiH, tako i iz Hrvatske. Iako dobro znam da i kod sebe imaju zbilja štošta za snimiti. Iako mi izgleda kao da je iza OSA-e ovaj put bila neka mnogo veća životinja. Ista ona koja je, čini mi se, bila i iza SOA-e kad su snimljeni slovenski predstavnici kako varaju u arbitraži.

Ali ja se pitam je li istina ono što OSA kaže da je snimila? Je li istina da političko vodstvo Hrvata iz BiH, u “dealu” s hrvatskim biznismenima i političarima, ispod žita, preko energetskih aranžmana s Rusijom, vraća Hrvatsku u balkanski regionalni savez?

Očekujem da te odgovore zatraži i razjasni premijer Plenković nakon povratka iz New Yorka. A dotad se želim nadati da je OSA sve loše snimila. Ili da je dobro montirala. Da je sve to samo Izetbegovićeva podvala. A ne Čovićeva (ras)prodaja posljednjih ostataka one pobjede iz jeseni 1995., uz asistenciju hrvatskog državnog vrha.

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Izetbegovićev specijalni rat protiv Hrvatske

facebook komentari

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Karl Erjavec očekuje pritisak EU-a zbog Plenkovićeva govora u UN-u

Objavljeno

na

Objavio

Slovenski ministar kaže da je nakon Plenkovićevog govora “svakom Slovencu jasno da je dijalog s Hrvatskom nemoguć”.

Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec izjavio je u nedjelju da očekuje jak pritisak Europske komisije (EK) na Hrvatsku nakon govora premijera Andreja Plenkovića u UN-u u kojem je optužio Sloveniju za nepoštivanje međunarodnog prava.

Plenković je u četvrtak u govoru pred Općom skupštinom UN-a rekao da je Hrvatska morala izaći iz arbitraže o granici sa Slovenijom koju je Slovenija kompromitirala i upozorio da takvo “nepoštivanje međunarodnog prava” obeshrabruje ostale države da sporove rješavaju uz pomoć treće strane.

Slovenski ministar kaže da je nakon Plenkovićevog govora “svakom Slovencu jasno da je dijalog s Hrvatskom nemoguć”.

“Arbitražni sporazum je bio potpisan pod okriljem EU-a. Potptredsjednik EK-a Frans Timmermans je ponudio svoju pomoć ako ne bi došlo do dogovora s Hrvatskom o implementaciji arbitražne presude. Mislim da će naš slijedeći korak biti da ga obavijestimo o tome što se u New Yorku dogodilo”, kazao je Erjavec u razgovoru za RTV Slovenija.

Dodao je da EK ima niz instrumenata kako bi države koje ne poštuju vladavinu prava uvjerila da se ponašaju drukčije.

“Znamo što EU čini u pogledu Poljske zbog pravosudne reforme koju provodi njihova vlada. EU može zamrznuti europska sredstva takvim državama. Ipak mislim da će u slučaju Hrvatske biti dovoljan i poneki oštar poziv u Zagreb”, kazao je Erjavec.

Po njegovim riječima, da bi se arbitražna presuda provela potrebna je suradnja Hrvatske, ali Slovenija “neke stvari može implementirati sama” prihvaćanjem nekih zakona u parlamentu koje je premijer Miro Cerar najavio za ovaj mjesec.

Zbog Plenkovićeva govora Cerar je u četvrtak navečer otkazao dogovoreni susret s hrvatskim premijerom u Zagrebu 27. rujna o rješavanju hrvatsko-slovenskog graničnog prijepora.

Ljubljana smatra da je arbitražna odluka konačno rješenje koje treba primijeniti, a Zagreb traži novo bilateralno rješenje spora koji dvije države opterećuje od raspada bivše Jugoslavije 1990-tih godina.

Zašto bismo zaboravili da Slovenija laže, a da je Srbija bila agresor

facebook komentari

Nastavi čitati