BOGATSTVO SKRIVANO 33 GODINE: BiH će dobiti dio zlatnih rezervi iz Titovih sefova?

1

Od članova Titove obitelji kao ni nadležnog suda nitko nije imao uvid u Titovo naslijeđe skrivano 33 godine nakon njegove smrti

Pretpostavlja se da je u sefovima nekadašnjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita u Narodnoj banci Srbije (NBS), otvorenim u travnju, pronađeno mnogo više zlata od količine od 30 kilograma, kojom se špekulira u srbijanskim medijima, piše danas “Dnevni avaz”.

titov-sefPrema saznanjima do kojih je došao “Avaz”, pronađeno zlato je sedamdesetih godina prošlog stoljeća uzeto iz državnih rezervi da bi stajalo na raspolaganju izravno Titu i rukovodstvu zemlje u slučaju nepredviđenih okolnosti, kao što je agresija.

Za sada nema službenih informacija o pronađenim vrijednostima, jer tročlana državna komisija, koja je uime Tomislava Nikolića, predsjednika Srbije, otvorila sefove, i tri mjeseca nakon što je izvršila uvid u Titove dragocjenosti, šuti o njihovom sadržaju.

No, predstavnici BiH u Zajedničkom komitetu za raspodjelu imovine bivše SFRJ insistirat će na objelodanjivanju svih činjenica vezanih za sadržaj sefova, a ovo pitanje će se naći na dnevnom redu sastanka Zajedničkog komiteta zakazanog za 16. i 17. septembar u Sarajevu. Potvrdio je to za “Dnevni avaz” Zenit Kelić, pomoćnik ministra financija BiH u Sektoru za sukcesiju imovine bivše SFRJ.

– Na tom sastanku, u okviru kompletne implementacije Sporazuma o sukcesiji, zasigurno ćemo otvoriti pitanje sadržaja Titovih sefova. Jer, ukoliko se pokaže točnom informacija da je zlato pronađeno u sefovima dio nekadašnjih državnih rezervi, ono pripada svim bivšim jugoslavenskim republikama, danas samostalnim drzavava – kaže Kelić, dodajući da su predstavnici Slovenije već potvrdili dolazak na sastanak.

Kelić je, također, potvrdio da je BiH već tražila od Srbije podatke o sadržaju sefova, ali da odgovor od Olivera Antića, savjetnika predsjednika Srbije i predstavnika u Zajedničkom komitetu za sukcesiju, nisu dobili. On dodaje da ima informacija o tome da se trenutno vrši ekspertiza određenih predmeta koji imaju posebnu umjetničku ili povijesnu vrijednost.

Inače, sumnju da bi oko Titove ostavštine moglo biti malverzacija dodatno budi činjenica da su otvaranju sefova, osim Antića, prisustvovali još samo drugi – Nikolićev savjetnik, general Milorad Simić, kao i zamjenik generalnog tajnika srbijanskog predsjednika Nenad Jevremović. Od članova Titove obitelji kao ni nadležnog suda nitko nije imao uvid u Titovo naslijeđe skrivano 33 godine nakon njegove smrti.

Popis komisije Predsjedništva SFRJ sačinjen 1982. godine koji je procurio u javnost govori da su u sefovima trebali biti i predmeti od neprocjenjive vrijednosti, poput kozačke sablje sa zlatnim koricama optočenim dijamantima, koju je Titu poklonio Josif Visarionovič Staljin, do egzotičnih, kakav je kamen s Mjesečeve površine, poklon astronauta američkog ” Apolla “.

Narodnoj banci Jugoslavije predano je:

a) zlato u polugama i u prahu, u ukupnoj težini od 29,366 kilograma

b) zlatnici (veliki i mali), ukupno 2.663 komada

c) predmeti od zlata, brilijanata i dijamanata koji su pripadali obitelji Karađorđević, ukupno 149 komada

d) predmeti od zlata i drugih plemenitih metala koji su poslije rata uzeti iz trezora Narodne banke Jugoslavije, zaplijenjeni ili nabavljeni iz državnih sredstava, ukupno 251 komad

e) numizmatički novac veće vrijednosti, ukupno 1.271 komad

f) odlikovanja koja su pripadala obitelji Karađorđević, 13 komada

g) posuđe od srebra, i srebra sa pozlatom, ukupno 18 kompleta

h) ostali predmeti manje vrijednosti (dugmad za manžetne, kutije za cigarete, medaljoni, privjesci, značke i dr.), ukupno 83 komada;

i) devizna sredstva u gotovini: 26.219 američkih dolara, 36.000 njemačkih maraka i 2.200 danskih kruna.

(Fena /md/kamenjar)

facebook komentari

  • Slobodna Dalmacija: MALO O RIMSKIM UGOVORU

    Dana 18. svibnja 1941. Poglavnik je bio prisiljen potpisati rimske

    ugovore. Privremeni “kralj” Hrvatske kojemu Poglavnik daje ime

    Tomislav II. postaje službeno kralj Hrvatske, na ceremoniji u

    Kvirinalskoj palači, gdje je Ante Pavelić s nekoliko hrvatskih

    izaslanika tražio od talijanskoga kralja Viktora Emanuela III. da

    Amiona od Savoye imenuje hrvatskim kraljem. Amionea je kraljem

    imenovao njegov rođak, Viktor Emanuel III. Pri primanju Zvonimirove

    krune (zapravo pozlaćenog vijenca spletenog od trolista s križem) uzeo

    je ime Tomislav II., kojeg mu je Poglavnik dao kao spomen na prvoga

    hrvatskog kralja Tomislava. Krunidba je predviđena u Tomislavgradu,

    ali je Aimone odbio otići u Hrvatsku zbog krize oko “Dalmatinskoga

    pitanja”. Tomislav II. osjećao je da Dalmacija nikada ne može biti

    talijanska zemlja i da su Rimski ugovori neprijatelj

    hrvatsko-talijanskom izmirenju. Jedan od ostalih razloga zašto nije

    nikada došao u Hrvatsku bila je ugroženost njegove osobne sigurnosti.

    Nikada nije imao stvarnu vlast za vladavile Hrvatske Vlade, koja je

    njegovu titulu kralja pretvorila samo u neznatan simbol nekadašnjega

    slavnog hrvatskog kraljevstva.

    Talijanska je strana već u lipnju 1941. zatražila okupaciju i Druge

    zone, koja je i dovršena do listopada. Hrvatske Oružane Snage su bile

    nemoćne se oduprijeti fašističkom talijanskom nasilju koje je Italija

    vršila i tim nasiljem preuzela i civilnu vlast na tim okupiranim

    područjima, a hrvatski činovnici potčinjeni su talijanskima, a

    hrvatski veliki župani postojali su samo na papiru.

    Godine 1943., kapitulacijom Italije, Poglavnik prekida i poništava sve

    veze rimskih ugovra i vraća natrag Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

    okupirana područja koja su bili potpali pod talijansku vlast Rimskim

    ugovorima, no povjerenje u NDH, barem u tim krajevima, bilo je

    nepovratno izgubljeno zbog komunističke i partizanske ptotuhrvatske

    promidžbe. Najveći dio talijansko/fašističkog oružja talijanski

    fašisti su dali Titinim partizanima iz otvorene osvete što je

    Poglavnike poništio Rimske ugovore.

    Nakon rata, najveći argument komunističkih vlasti za diskreditiranje

    NDH, Poglavnika i Ustaškog Pokreta je bila tzv. “prodaja teritorija”.

    Tu je bitno napomenuti da je veći dio “prodanog teritorija” bio pod

    talijanskom vlašću od prije zbog Rapallskog ugovora (Istra, Zadar,

    Lošinj, Cres, Lastovo, Palagruža i Sušac), što je sve Tajnim

    Londonskim ugovorom iz 1915 godine dato Italiji da se ona u prvom

    svijetskom ratu priključi Velikoj Atenti, to jest Francuskoj,

    Engleskoj i Rusiju, a vlada kraljevine SHS je to potpisala 1921

    godine.