Pratite nas

Bogopsovka: rak rana hrvatskog naroda

Objavljeno

na

Tekst: Miroslav Baotić

Nema tog mjesta gdje se kod nas ne proklinje/psuje ime Božje. Čine to zdušno i stari i mladi. Nekima su to „poštapalice”, ušlo ljudima u „naviku” da psuju tj. da proklinju. Nekome padne olovka sa stola – on opsuje ime Isusovo. Mladi često u nedostatku istinskih vrijednosti psuju Boga kako bi se dokazali i ispali veće face; psuju Boga i Isusa u svakoj rečenici barem po tri puta. Vrlo često je to slučaj, osobito kod mladih, psuju u svojoj isfrustriranosti i strahu da prikriju svoje nedosljednosti i nesposobnosti. Jer kad se psuje Boga odmah se pravi većim i bitnijim od njega. Ne postoji niti jedan dio naše domovine koji nema svoj specifičan način psovke/proklinjanja. Narod smo koji po prostačenju i bogopsovki prednjači nad svim narodima. Niti jedan narod ne psuje kao mi. Za vrijeme domovinskog rata, jedan je stari fratar u svojim propovijedima uvijek upozoravao da se u Hrvatskoj i BiH više puta opsovalo ime Božje nego što je ispaljeno i metaka i granata zajedno.

O čemu se tu radi kad su u Hrvatskoj većina kršćani; dakle većinski Katolici, braća iz ortodoksne i reformirane Crkve. Kako je to moguće. Očito je da ta deklarativnost i folklor ne mogu imati učinka bez prisnog, osobnog odnosa sa Isusom Kristom, bez krštenja u Duhu Svetom.
Veliki je to životni promašaj biti deklarativan – nazivati se kršćaninom, a psovati Boga u svakoj prigodi. Ako ljudi i nisu vjernici opet je to ružno za čuti jer je to nepristojno i jer je to pseći govor. Govorimo i zaključujemo kako puno toga ne štima u našim životima, školama, poslu, brakovima, domovini… Deklarativno smo dakle kršćani, molimo se Bogu a u isto vrijeme ga psovkom proklinjemo. Htjeli bismo blagoslov – posao, riješenu egzistenciju, zdravlje, prosperitet … Sve bismo to htjeli, a PROKLINJEMO. Pa ne može to tako; ne može se Božji blagoslov spustiti na nas, naše obitelji, gradove, domovinu kada ga psujemo/proklinjemo – čineći tako mi Boga tjeramo od sebe; psujući mu poručujemo da nam On ne treba, da možemo bez Njega. O plodovima ne moramo trošiti riječi – vidi se kako nam je.
„Smrt i život u vlasti su jezika, a tko ga miluje, jede od ploda njegova” Izr 18,21
Nekada davno, a o tome čitamo u Starom zavjetu; kada bi netko u nekoj zajednici opsovao/prokleo ime Božje – bio bi izveden pred cijelu zajednicu i kamenovali bi ga do smrti. Isto bi učinili i s onima koju su se bavili čaranjem i vračanjem, proricanjem budućnosti, vidovnjaštvom i svim drugim okultnim djelima.
Što mislite da se danas tako postupa. Da li bi bio dostatan sav kamen dalmatinskog i hercegovačkog krša da se iskamenujemo koliko smo puta izustili ime Božje uzalud?! Hvatamo se u zamku vlastitih izgovorenih riječi. Isus nam daje ozbiljno upozorenje o opasnosti olako izgovorenih riječi: „Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi.” Mt 12, 36 – 37

Gore ne može biti…

Nedavno sam čuvao djecu na jednoj pješčanoj plaži dok su se igrali. Četvorica mladića su prolazili na kupanje i već izdaleka se moglo čuti o čemu razgovaraju jer su bili dosta glasni. Doslovno, ali baš doslovno svakom od te četvorice momaka svaka druga riječ je bila teška psovka u kojoj su proklinjali/psovali ime Isusovo. Isprva nisam znao što bih – a osjećao sam da moram reagirati. Ako ništa drugo, ta grozna prostačenja slušaju djeca… Moja kćerkica koja ima samo pet godina došla je do mene i kaže: “Tata ovi dečki jako ružno pričaju, psuju našeg Isusa”. U tom trenu sam se pomolio Gospodinu, zaštitio svoju djecu od utjecaja zloduha bogopsovke, sve nas zapečatio u Krvi Kristovoj. Zamolio sam Gospodina da mi po svome Duhu Svetomu udijeli riječ koju trebam uputiti tim psovačima; kazao sam: „Na usta mi Gospodine, stražu postavi, i stražare na vrata usana mojih!”(Ps 141,3) i „Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim, Gospodine, hridi moja, otkupitelju moj!” (Ps 19,14), idi ispred mene Isuse i put mi pripravi…
Pozdravio sam ih i upitao zašto toliko proklinju ime Božje. Kazao sam im da je to moj Bog koga štujem i da to nije u redu što čine, da ako i nisu kršćani to nije u redu jer ih čuju kako prostače i mala djeca (nekada prije je to i pravno bilo uređeno pa onaj koji je prostačio mogao je platiti i kaznu kada bi ga se prijavilo policiji; danas ne znam kako točno stojimo s tim). Odmah su kazali kako oni jesu katolici, ali da im je to „onak’, iz navike samo.” Nastavio sam im govoriti da tako navlače prokletstvo na sebe i svoje obitelji, na svoju budućnost, no oni su nastavili u buntovnom stilu, koji se ipak počeo ispuhavati kao i njihov napuhani pubertetski ego, da ovo kakvo je sad stanje i ne može biti gore pa da im je onda kao svejedno koliko griješe/proklinju/psuju. Vidjeći da ne vrijedi raspravljati, a što mi i nije bila nakana već im samo skrenuti pozornost na psovanje, doviknuo sam im samo još; VAŠE ĆE VAS RIJEČI OSUDITI, VAŠE ĆE VAS RIJEĆI SPASITI – PAZITE ŠTO I KAKO GOVORITE. Zahvalio sam Gospodinu što mi je dao da se sjetim što ću im kazati, sjeli su, kartali, družili se ali grozne psovke se više nisu čule. Barem tada, jer ih je moje svjedočenje taj tren pogodilo. Ti će momci, nažalost opet nastaviti sa psovanjem. Tu su posrijedi puno veći problemi nego što nas velika većina misli. Radi se o zloduhu bogopsovke, koji se za osobu „prilijepio” zbog njenih pogrešaka ili otvorenosti okultnome, a može biti i nasljedni duh po obiteljskom stablu. Rješenje je opet i samo opet OBRAĆENJE – ODVRAĆANJE OD GRIJEHA. Iskreno odlučiti da više neću psovati i proklinjati ime Božje, priznati to Gospodinu u sakramentu pomirenja – svetoj ispovijedi i da nakon toga svećenik moli molitve otklinjanja i oslobađanja (ako možda župnik nije upućen u to potražite nekog svećenika koji je u službi Obnove u Duhu Svetome – katoličke karizmatske obnove). Nakon toga nastaviti živjeti sakramentalni život, ići na svete mise i blagovati Gospodinovo Tijelo i Krv u svetoj pričesti, moliti i postiti na nakane za oslobođenje od bogopsovke. Tada treba početi BLAGOSLIVLJATI, ne zaboravite da smo na to pozvani. Dakle, umjesto proklinjanja – blagoslivljati. Pavao nas u poslanici Rimljanima upućuje govoreći da mrzimo zlo, a da uz dobro prianjamo, da budemo gorljivi Duhom, da Gospodinu služimo (usp. Rim 12,9-11). A ako li pak psujemo i proklinjemo – tada služimo neprijatelju i njemu dajemo prostor za djelovanje u našim životima.

Svjedočimo, opominjimo…
Ohrabrimo se braćo i svjedočimo svoju vjeru. Nemojmo govoriti: nas se to ne tiče ili što ja imam s tim. Ako obljutavimo – zna se što se s takvom solju čini. Preporučimo se Gospodinu i zamolimo njegovu pomoć, zaštitu i vodstvo. U svoju dnevnu molitvu uvrstimo prošnju da nas Gospodin krsti Duhom Svetim, da nam udijeli sve darove i plodove Duha i sve karizme koje su nam potrebne u ovom vremenu kako bismo bili pravi nasljedovatelji i svjedoci Kristovi.
Dozvolimo da Bog u našim životima bude Bog, da ide ispred nas i da nas vodi, da se služi nama za svoju slavu. Blagoslivljajmo, nemojmo proklinjati/psovati jer to kršćani ne čine. Ne dozvolimo si taj minimum da budemo kršćani samo na papiru, hrabro svjedočimo svoga Gospodina uvijek i na svakom mjestu i prilici.
„Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odreče pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim.” Mt 10, 32-33

nacija.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Angela Merkel: Nadali smo se boljem rezultatu, ali još smo najjači

Objavljeno

na

Objavio

Njemačka socijaldemokratska stranka (SPD) je nakon najgoreg izbornog rezultata u poslijeratnoj povijesti u nedjelju isključila mogućnost nastavka tzv. velike koalicije s demokršćanima i najavila odlazak u oporbu, dok izbornu pobjednicu Angelu Merkel očekuje mukotrpno sastavljanje vladajuće koalicije.

“Naravno da smo se nadali malo boljem rezultatu. Međutim, ne smijemo zaboraviti da smo upravo priveli kraju veliki izazov u zakonodavstvu, tako da sam sretna što smo dostigli strateške ciljeve naše kampanje. Mi smo najjača stranka, imamo mandat da formiramo novu vladu i ne može biti formirana koalicijska vlada protiv nas”, poručila je Merkel nakon objavljivanja rezultata izlaznih anketa, prenosi Reuters.

Merkel je rekla da ulazak AfD u parlament predstavlja izazov i da neće žuriti da formira novu vladu.

“Vratit ćemo natrag birače od AfD-a uz dobru politiku”, rekla je Merkel pristalicama po objavljivanju rezultata izlaznih anketa.

Alternativa za Njemačku (AfD) koja ulazi u parlament s između 13 i 13,5 posto glasova obećala je da će “promijeniti zemlju”.

“Promijenit ćemo ovu zemlju. Ići ćemo u lov na gospođu Merkel. Vratit ćemo našu zemlju”, rekao je Aleksander Gauland, supredsjednik stranke AfD, dok je u sjedištu stranke bilo veliko slavlje.

Javnosti se obratio i predsjednik SPD-a Martin Schulz.

“Danas navečer završava naša koalicija s Unijom CDU/CSU. Ja ću kao predsjednik SPD-a voditi oporbu u Bundestagu”, najavio je predsjednik SPD-a Martin Schulz obraćajući se okupljenima u stranačkom stožeru u Berlinu nakon objavljivanja prvih rezultata po kojima su socijaldemokrati pretrpjeli težak poraz i s 20,2 posto ostvarili najgori poslijeratni rezultat.

“Potpuno je jasno da je ovaj rezultat jasan signal birača da smo mi sada oporbena stranka”, rekao je Schulz i time potvrdio prijašnje izjave nekih čelnika stranke o odlasku SPD-a u oporbu.

“SPD neće voditi nikakve koalicijske pregovore. To je u potpunosti isključeno”, rekao je predsjednik zastupničkog kluba socijaldemokrata u Bundestagu Thomas Oppermann.

On je objasnio da će kao najjača stranka oporbe predstavljati “utvrdu demokracije” u svjetlu činjenice da je s 13,5 posto u parlament ušla  Alternativa za Njemačku (AfD).

“Ulazak AfD-a je povijesni rez preko kojeg niti jedan demokrat ne može samo tako prijeći”, rekao je Schulz.

Uniji CDU/CSU s kancelarkom Angelom Merkel predstoje pregovori o sastavljanju koalicije. Nakon odluke SPD-a o odlasku u oporbu politički je još jedino moguća koalicija sa strankom Zeleni i liberalima iz FDP-a.

Ovakva konstelacija je od lipnja ove godine na vlasti u saveznoj pokrajini Schleswig Holstein.

Očekuje se da bi sastavljanje tzv. Jamajka koalicije (nazvane tako zbog boja stranaka, crne, žute i zelene) bilo mukotrpno zbog velikih razlika u političkim programima pojedinih stranaka. To posebice vrijedi za razlike između Kršćansko-socijalne unije (CSU) koja slovi za konzervativniji dio Unije i stranke Zeleni koja ne mnogim područjima zastupa suprotne interese od bavarskog CSU-a.

Velimir Bujanec: Čestitamo AfD-u na povijesnom uspjehu!

facebook komentari

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Povijesni dan za Kurde: Kurdi na sjeveru Iraka danas izlaze na referendum o neovisnosti

Objavljeno

na

Objavio

Za Kurde je danas povijesni dan: Kurdi na sjeveru Iraka danas izlaze na referendum o neovisnosti.

Zato nad glavom svakog Kurda visi i misao: hoće li ovaj ponedjeljak biti početak ostvarenja njihova stoljetnog sna o stvaranju kurdske države ili početak novih krvavih sukoba.

Unatoč tome što su SAD i europske zemlje upozorili vlast Kurdistana da odustane od referenduma, Kurdi su odlučni provesti ga. Zato rastu strahovi od izbijanja sukoba u kojem bi Kurdi za neprijatelje mogli imati iračku saveznu vojsku i šijitske snage, ali i Tursku, Iran i sirijske provladine snage.

Šef iranskog Visokog vijeća za nacionalnu sigurnost Ali Shamhani upozorio je da će Iran, u slučaju provedbe kurdskog referenduma, s Iračkim Kurdistanom kao autonomnom regijom raskinuti sve sporazume koji se tiču međusobne granice te će zatvoriti granice, piše Hassan Haidar Diab / Večernji list

Također je najavio iransku vojnu intervenciju ako rezultat kurdskog referenduma bude negativno utjecao na sigurnost sjeverozapadnog Irana (naseljenog Kurdima). Iran neće dopustiti stvaranje “druge izraelske države“. No najoštriji je bio turski predsjednik Erdoğan koji tvrdi da referendum ugrožava i tursku nacionalnu sigurnost. – Korak prema neovisnosti na sjeveru Iraka greška je i prijetnja teritorijalnom integritetu Iraka i nacionalnoj sigurnosti Turske, što smo mi uvijek branili i nastavit ćemo braniti – kazao je Erdoğan koji smatra da “referendum nikome nije u interesu”.

Unatoč tome da se Turska uvijek ponosila svojim dobrim odnosima s autonomnom kurdistanskom regionalnom vladom na sjeveru Iraka, čiji je lider Masud Barzani čest gost u Ankari, Turska pozorno prati svaki potez u pravcu potpune nezavisnosti te regije u strahu od stvaranje kurdske države koja bi imala aspiracija otkinuti i značajan komad njihove zemlje. Osim što je Turska zaprijetila sankcijama kurdskom sjevernom Iraku, njihove postrojbe izvele su vojne vježbe uz granicu. Više od stotinu tenkova i vojnih vozila uz podršku radara i bacača raketa stacionirano je na poljanama u blizini granice, s ciljnicima usmjerenima prema kurdskim planinama. Turski parlament odobrio je ulazak svojih snaga u Irak u slučaju proglašenja neovisnosti Kurdistana.

Vlada u Bagdadu pak boji se da bi referendum mogao podijeliti zemlju i izazvati širi regionalni sukob. Irački premijer Haider al-Abadi poduzet će sve mjere protiv referenduma u regiji Kurdistan, a ako je potrebno – upotrijebit će i vojnu silu s obzirom na to da su irački Kurdi, kojih ima oko 7,5 milijuna od 37,2 milijuna stanovnika Iraka, najavili da će referendum održati i na “spornim” područjima pod kontrolom kurdskih snaga. To su područja u pokrajinama Kirkuk, Diyala i Niniva, koja su Kurdi u borbama protiv Islamske države pripojili svojoj regiji, iako su izvan njihovih administrativnih granica.

Osim što je svijet zabrinut zbog sukoba između kurskih pešmergi i turske, a možda i iranske vojske, zabrinutost vlada i zbog sve veće vjerojatnosti izbijanja sukoba između kurdskih snaga i ostalih etničkih i vjerskih iračkih skupina koje se protive odcjepljenju Kurdistana. Protiv neovisnosti Kurdistana bezrezervno su se izjasnili i irački Turkomani i Jezidi na sjeverozapadu zemlje. Jezidi i njihove snage koje drže područje od Sinjara do sirijske granice odvojili su se od kurdskih pešmergi i ušli u neformalni savez sa šijitskim snagama koje su aktivne uz sirijsku granicu. Irački Turkomani ponovili su svoje protivljenje referendumu i pozvali sve svoje sunarodnjake da ga bojkotiraju.

Najkritičnije će biti u Kirkuku gdje je već došlo do oružanih sukoba između Iračke turkmenske fronte i kurdskih pešmerga u kojima je poginulo pet osoba. Ershad Salihi, čelnik Iračke turkmenske fronte, zaprijetio je kako neće priznati rezultate referenduma te da će se njegovi borci boriti do zadnje kapi krvi kako bi očuvali suverenitet i integritet Iraka. Međutim, ono od čega u Iraku najviše strahuju sukobi su između šijita i Kurda s obzirom na to da se protiv referenduma izjasnio i jedan od lidera šijitskih snaga u Iraku, Qais al-Khazali, koji je na čelu skupine Asa’ib Ahl Al-Haq koja broji 10 tisuća boraca. Istog je mišljenja i brigada Hezbollah i druge koje zajedno čine šijitski Hashd Al-Shaabi. On je pod izravnim zapovjedništvom premijera Haidera al-Abadija.

Oštre poruke uputio je i jedan od najutjecajnijih i najmoćnijih šijitskih klerika u Iraku, šeik Moqtada al-Sadr, kazavši kako taj referendum znači samoubojstvo za Kurde u Iraku. Kurda ukupno ima oko 40 milijuna, većina živi na Bliskom istoku, ali postoji i značajna kurdska dijaspora u Azerbajdžanu, Armeniji, Gruziji, Rusiji te u novije vrijeme u Europi i SAD-u. Kurdi predstavljaju većinu u autonomnoj regiji iračkog Kurdistana te su značajna manjina u susjednoj Turskoj, Siriji i Iranu, gdje se kurdski nacionalni pokreti bore za veću autonomiju unutar tih zemalja.

Postoje brojne legende o porijeklu Kurda. U jednoj od njih opisuju se kao potomci anđeoskih sluga kralja Solomona. Kralj Solomon poslao ih je u Europu da mu dovedu 500 lijepih djeva za njegov harem. Kad su sluge to napravili i vratili se u Izrael, kralj Solomon već je bio umro. Oni su se s djevama naselili u planine, oženili se njima, a njihovo potomstvo kasnije je postalo poznato kao kurdski narod. Kurdski nacionalizam pojavio se nakon Prvog svjetskog rata i raspada Otomanskog Carstva, koje je povijesno gledano uspješno integriralo Kurde kroz nasilnu represiju kurdskih pokreta za neovisnost. Prakticiraju više religija te kao takvi predstavljaju možda i najraznolikiji religijski narod zapadne Azije. Tradicionalno, Kurdi uzimaju velike slobode u prakticiranju vjere. Njihove religije su islam, ahl-e haqq, jazidis, zoroastrijanizam, judaizam i kršćanstvo.

Dok u svim zemljama u kojima žive Kurdi nemaju gotovo nikakav status, u Iraku već imaju gotovo sve elemente koje čine pravu državu: vlastitu izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast. S obzirom na to da je to područje još dio Iraka, takva autonomija mnogim Kurdima više nije dovoljna. Prije svega ovise o prihodima od nafte, iz nalazišta koja se nalaze na kurdskim područjima.

Bagdad je do sada ostavljao Kurdima samo 17 posto prihoda od tamošnje nafte, dok mnogi Kurdi ne razumiju zašto bi uopće dijelili bogatstvo svoje zemlje s Bagdadom. Tim više što je kurdsko područje uz granicu s Turskom i gospodarski mnogo naprednije i stabilnije od ostatka Iraka. Irački Kurdistan blagoslovljen je ogromnim količinama nafte. Navodno je riječ o 45 milijardi barela. No sve dosad nisu mogli kontrolirati gigantsko naftno polje u Kirkuku koje je na svom vrhuncu davalo više od 650.000 barela nafte dnevno. Naftu Kurdi prodaju u pola cijene.

U svemu tome značajna je i uloga Turske kroz koju kurdska nafta odlazi dalje na tržište. U Kurdistanu se ulaže u infrastrukturu, svakog dana niču nove zgrade, a trgovina cvjeta. Prije svega sa susjednom Turskom.

Kurdi se danas poistovjećuju s Izraelcima koji su prošli patnje i na kraju dobili svoju državu. Iako danas gotovo cijeli svijet upozorava na moguće posljedice referenduma, Kurdi za to ne mare. Štoviše, uvjereni su da će nova država Kurdistan biti kao i Izrael, s jakim zapadnim savezom, ali okružena neprijateljima.

facebook komentari

Nastavi čitati