BORIS DEŽULOVIĆ O NAPADU NA ANTU TOMIĆA Šupak radi jedino što šupak zna: sere

12

[dropcap]D[/dropcap]a odmah na početku otklonimo moguće nesporazume: kantu govana smatram legitimnim alatom demokratskog dijaloga, tek nešto malo otvorenijim i radikalnijim – ako hoćete, čak i iskrenijim – od, primjerice, kante Polikolora, pokvarenog jaja ili trule rajčice.

Takva je razmjena mišljenja, uostalom, prilično široko prihvaćena u takozvanim demokratskim kulturama, gdje se već uobičajeno koristi u dijalogu s jačim, s onim kome se tako nešto ne može reći u lice, jer mu je lice zaštićeno zakonom. Ukratko, protiv dalekih, apstraktnih avatara iz krugova političke elite i društvene moći – i to one vrlo fizičke – kojima je pokvareno jaje na licu ili kanta govana na glavi jedini izravni kontakt s onim što se kolokvijalno naziva demokratskom bazom.

I to je jedini problem s onom kantom govana što ju je anonimni komentator ove nedjelje sručio na glavu splitskog pisca Ante Tomića. Možda sitni, ali jedini.

Za bacanje pokvarenih jaja na jačega – na premijera, predsjednika, ministra, generala ili nadbiskupa – jednostavnom samopodrazumijevajućom logikom treba, naime, imati jaja: rečena su gospoda, osim institutima političkog imuniteta, zaštićena i kordonima uniformiranih tjelohranitelja i djelobranitelja u civilu. Za bacanje pak kante govana na slabijega – jednakom samopodrazumijevajućom logikom – treba samo biti šupak.

Anonimna većina

Antu Tomića – kao i svakoga tko u gradu Splitu razmišlja svojom glavom – svaki šupak ima potrebu i pravo provocirati i glasno vrijeđati na ulici, udobno zaštićen toplom, većinskom mediokritetskom anonimnošću, bez obzira je li ta većina misli kao i šupak, ili mu se samo sklanja s puta. Od takve anonimne većine – koja ne razmišlja svojom glavom, pa joj ni sranja, kako vidimo, ne padaju na vlastitu pamet, već na tuđu – svatko popisan imenom i prezimenom je slabiji. Jer je u svom imenu i prezimenu izdvojen iz krda, sam protiv svih.

Ante Tomić je, najzad, samo pisac i novinar. Kad on pije kavu na Pjaci, nema kordona interventne policije, nema ni počasnog veteranskog zdruga, ni televizijskih kamera, ni agenata u civilu s onom manistrom što izdajnički viri iz uha, ni rabijatnih, izbrijanih tipova u tijesnim crnim majicama: sve što Ante za obranu od govana ima jest njegov šešir.

Split se neće oprati

Šupku se dakle baš ništa neće dogoditi, i on to zna. Osim što će biti slavljen kao heroj šupačke većine, makar i anoniman, jer je prevelik šupak da bi se time barem pohvalio na Fejsu. O da, odgovorio bi on Anti i drugačije, rekao bi mu sve što ga spada, napisao bi i on neki tekst za novine, kolumnu, esej, roman bi cijeli napisao, samo da zna gdje dođe veliko, a gdje malo slovo, i gdje se meću zarezi i uskličnjaci, mater im jebem i ko ih je izmislijo.

Zato šupak, kad se ne slaže s Antom, radi jedino što šupak zna: sere.

Zato kanta govana, kad je iz dubine duše iscijedi šupak – netko dakle tko za tu kantu otkida od usta – nije više legitimni alat demokratskog dijaloga, tek nešto malo otvoreniji i radikalniji od, primjerice, kante Polikolora, pokvarenog jaja ili trule rajčice. Bačeno na izdvojenog iz krda, na slabijeg i nezaštićenog, to se govno ispostavlja tek nešto malo manje otvoreno i radikalno od, recimo, kamena, noža ili metka.

Zato se Ante razmjerno brzo i lako oprao od toga govna, a Split nije i neće. Njegovim stanovnicima – onima koji će i govna s Tomićevog šešira progutati, kao i sva dosad – svaka je utjeha slaba: i ona da govna padaju po Anti Tomiću, i ona da ne padaju po njima.

Jednostavnom samopodrazumijevajućom logikom, naime, kanta govana po glavi Ante Tomića precizno se računa kao kanta govana po glavi stanovnika Splita.

Boris Dežulović/JutarnjiList

 

klikni na +

[toggle_simple title=”ANTE TOMIĆ O NAPADU Najviše mi je bilo žao psa: E, moj Mrki, s kakvim ti životinjama živiš!” width=”625″]Pisat ću možda ministru zdravlja jednom o tome. Koliko je luđaka oko nas, antipsihotici i antidepresivi trebali bi se izdavati bez recepta, samo uz predočenje važeće osobne isprave, legitimacije, vozačke dozvole ili putovnice Republike Hrvatske. Zamislite, molim vas, što mi se jučer, u nedjelju, nešto prije podneva dogodilo. Krasan, sunčan proljetni dan, ja na Pjaci spokojno pijem kavu i ćakulam s prijateljem, kad u neka doba, što bi rekli u svim dobrim pričama, prišulja mi se nepoznat pajdo, očito u stanju velike živčane uznemirenosti, i zalije me kantom govana, piše Ante Tomić u najnovijoj kolumni za Slobodnu Dalmaciju. 

Prepadnuto skočim ne shvaćajući u prvi trenutak što se dogodilo, a on nešto ljutito dobaci o nečemu što sam napisao i brzim korakom šmugne. Pa vi sad kažite da se novine više ne čitaju. Vražiju mater se ne čitaju. Jedan moj odani čitatelj danima se nervirao, i brižljivo kao pčelica sakupljao svoj gnjev u plastični sić, i čuvao ga, nemam pojma, valjda u špajzi, izlažući se riziku da i on i njegova samohrana majka nerotkinja fasuju nekakvu boleštinu, a sve da bi u zgodnom trenutku mene zaskočio i zagnojio.

Da nije smrdilo kao što je smrdilo, svega mi, bio bih dirnut njegovom pažnjom. Neskromno je to možda reći, ali koji bi se još novinar i pisac, i ne samo u nas, mogao pohvaliti da se neubrojive osobe zbog njega s kantama govana prikradaju ulicama?

Kad se to dogodilo, više mi je bilo žao prijatelja što je kolateralno stradao, a naročito njegovog psa koji je mirno ležao kraj stola. Toga dragog, dobroćudnog, divno odgojenog labradora, već u godinama kad ga zdravlje više ne služi kako ga je nekad služilo, sasvim je nedužnog zasralo. Blaženo nesvjestan partizana i ustaša, Tita i Pavelića, Karamarka i Milanovića i svih drugih prijepora koji razdiru našu javnost, Mrki nas je odozdo gledao nekako žalosno, kao da bi rekao: “Fellas, I’m too old for this shit!”

Otišao sam kući, izribao se vrelom vodom i sapunom, presvukao u čistu odjeću i već pola sata kasnije pio novu kavu na istom onom mjestu gdje su me kasnije grubo prekinuli. I to je, po prilici, sve što bih vam o tome nemilom incidentu mogao ispričati.

Međutim, ono mnogo zanimljivije počelo se tek događati. Vijest da me je u gradu zalilo govnima objavljena je prije dva popodne, a jedan prilježni posjetitelj sajta smjesta je, nakon osam nanosekundi komentirao: “Ima boga!” Bila je to prva od bezbroj reakcija i, iskreno, nemalo me začudila. Čitao sam Bibliju i znam ponešto o glasovima iz gorućeg grma, bijelim golubicama i anđelima glasonošama, ali da bi se Alfa i Omega, početak i kraj svega, Stvoritelj neba i zemlje mogao pojaviti u kanti govana, poprilična mi je novost.

Kako sam nisam religiozna osoba, bit će da mi je nešto promaklo. Riječ je o valjda o nekakvom specijalnom, hrvatskom doživljaju vjere. Kako bilo, građaninu koji je napisao “Ima Boga!” drage bih volje ustupio jaketu koju sam imao na sebi kada mi se Apsolut ukazao, da je obuče za nedjeljnu službu u župnoj crkvi.

Koješta je tu, napokon, bilo osobeno hrvatski. U komentarima ispod novinskih članaka i na facebooku rasplamsala se intelektualno veoma poticajna rasprava puna oduševljenih uzvika i smajlića. Anonimno je internetsko pučanstvo većim dijelom razdragano klicalo junaku s Pjace. Neimenovani medijski stručnjaci učeno su primjetili da su kible dreka dobrodošla novost u našoj nešto i učmaloj javnoj komunikaciji, piše Ante Tomić u najnovijoj kolumni za Slobodnu Dalmaciju.

Politička je kultura, smatrali su, u bacanju govana dobila novo polemičko oružje, izravnije i moćnije od ijednog dosad. Mnogi su se javili da bi to i sami učinili, samo da imaju strpljenja i volje da čučnu iznad sića i na jednu hrpu iz crijeva istisnu sve što misle. Čisto ih je tuga hvatala da su toliki njihovi dragocjeni argumenti završili isprani mlazom iz vodokotlića…

Oprostit ćete mi, ali nisam ovo dulje čitao. Morao sam se ponovno otuširati. Nakon dvadesetak minuta pred kompjuterom osjetio sam se nekako i prljavije nego kad me je debil na štekatu polio iz kante. Smučilo mi se otkriće da se ljudi perverzno uživaju u izmetu kako valjda ni svinje ne uživaju. I ponovno sam se sjetio prijateljeva labradora i pomislio kako mu idući put kad se sretnemo moram reći: “A, moj Mrki, s kakvim mi životinjama živimo.” JL

[/toggle_simple]

facebook komentari

  • Crnostrig

    Sad i ti Borise dobij kantu fekalija, pa nek Ante napiše lijep prigodni tekst! Ovo me podsjeća na vic o Muji i Hasi:
    Šetaju Mujo i Haso po selu i naiđu na govno. Mujo će Hasi:

    – Haso, hoćeš li ti pojesti ovo govno ako ti dam 1000 eura?

    Misli Haso:

    – Jeste gadno, ali malo se potrpim i poslije mi ostane 1000 eura u džepu. Pristajem!

    Pojede Haso govno, uzme 1000 eura od Muje i nastave hodati. Opet Haso misli:

    – Za 1000 eura i nije bilo tako gadno. Problem je da će Mujo razglasiti po cijelom selu
    da sam pojeo govno i svi će me zezati do kraja života.

    Misli i Mujo:

    – E jesam glup! Ovaj se malo potrpio dok je pojeo govno i sada ima mojih 1000 eura.
    Hodajući tako naiđu na drugo govno i Haso će:

    – Mujo, a bil ti pojeo ovo govno za 1000 euro?

    – Bih!

    I tako Mujo pojede govno i Haso mu dadne 1000 eura. Nastave hodati, kad će Haso:

    – E moj Mujo što smo blesavi: obojca smo pojeli po govno, a niko ništa nije zaradio.

    – Nema veze Haso, važno je da se pare okreću!

    • peppermintt

      :)))

  • Laktashenko Shumski Shtrumph

    Sad i ti Borise dobij kantu fekalija, pa nek Ante napiše lijep prigodni tekst! Ovo me podsjeća na vic o Muji i Hasi:
    Šetaju Mujo i Haso po selu i naiđu na govno. Mujo će Hasi:

    – Haso, hoćeš li ti pojesti ovo govno ako ti dam 1000 eura?

    Misli Haso:

    – Jeste gadno, ali malo se potrpim i poslije mi ostane 1000 eura u džepu. Pristajem!

    Pojede Haso govno, uzme 1000 eura od Muje i nastave hodati. Opet Haso misli:

    – Za 1000 eura i nije bilo tako gadno. Problem je da će Mujo razglasiti po cijelom selu
    da sam pojeo govno i svi će me zezati do kraja života.

    Misli i Mujo:

    – E jesam glup! Ovaj se malo potrpio dok je pojeo govno i sada ima mojih 1000 eura.
    Hodajući tako naiđu na drugo govno i Haso će:

    – Mujo, a bil ti pojeo ovo govno za 1000 euro?

    – Bih!

    I tako Mujo pojede govno i Haso mu dadne 1000 eura. Nastave hodati, kad će Haso:

    – E moj Mujo što smo blesavi: obojca smo pojeli po govno, a niko ništa nije zaradio.

    – Nema veze Haso, važno je da se pare okreću!

    • peppermintt

      :)))

  • Udario govnar na govnara… Koliko god se trudio biti duhovit, ‘provokativan’, intrigantan, Dežulović griješi iz barem jednog razloga, kada bi ‘šupačka većina’ u Hrvatskoj zaista bila takva kakvom je vidi Dežulović zar zaista misli da bi stala na jednoj kanti? Zar bi ‘anonimna većina’, da je nasilna kao ona na koju je Dežulović navikao kad se priženio u Beogradu, dopustila da ih pred nosom pljačkaju, bile te pljačke legalizirane ili ne?…

    • peppermintt

      Ne znam zbog čega toliku težinu bilo tko daje onom što oni pišu ???

      • ovo je vrlo važna tema pepperminttže 🙂 Da danas u ovoj sveopćoj ‘nestašici’ (opa. a ima svega samo love nema), ljudi troše gnjojivo na gnjojivo, umjesto da se ‘gnjoje’ i rade njive je vrlo simptomatično!

        • peppermintt

          Jah triba i s te strane mislit:)) a da je na Tomića sad nakalemit kakavog rasada da ne bude uludo potrošena dragocjena tekućina 😛

  • Udario govnar na govnara… Koliko god se trudio biti duhovit, ‘provokativan’, intrigantan, Dežulović griješi iz barem jednog razloga, kada bi ‘šupačka većina’ u Hrvatskoj zaista bila takva kakvom je vidi Dežulović zar zaista misli da bi stala na jednoj kanti? Zar bi ‘anonimna većina’, da je nasilna kao ona na koju je Dežulović navikao kad se priženio u Beogradu, dopustila da ih pred nosom pljačkaju, bile te pljačke legalizirane ili ne?…

    • peppermintt

      Ne znam zbog čega toliku težinu bilo tko daje onom što oni pišu ???

      • ovo je vrlo važna tema pepperminttže 🙂 Da danas u ovoj sveopćoj ‘nestašici’ (opa. a ima svega samo love nema), ljudi troše gnjojivo na gnjojivo, umjesto da se ‘gnjoje’ i rade njive je vrlo simptomatično!

        • peppermintt

          Jah triba i s te strane mislit:)) a da je na Tomića sad nakalemit kakavog rasada da ne bude uludo potrošena dragocjena tekućina 😛