Pratite nas

BiH

Bosanskohercegovački referendum 2 ili Dayton 2? Hrvatski narodni sabor je u pravu

Objavljeno

na

Mnogi su pokušaji raznih političkih čimbenika i interesa, kako onih u Bosni i Hercegovini tako i onih izvan, da tu zemlju učine nepristupačnim otokom globalnih svjetskih kretanja i vrjednota, koje svijet čine pravednijim, slobodnijim, sigurnijim, mirnijim, te egzistencijalno prosperitetnijim. A bez tih vrijednosti za koje se čovječanstvo borilo i bori od svog postanka, i koje su plaćene i plaćaju se velikim ljudskim žrtvama i stradanjima, bez prava i pravde, slobode i mira, bez jednakosti i ravnopravnosti, zapravo, nema ni budućnosti, ni pojedinca, ni naroda, ni svijeta u cijelini. Čude stoga toliki pokušaji sudareni i sudarajućih interesa i politika u Bosni i Hercegovini da tu zemlju izvuku iz globalnog svjetskog procesa demokracije, regionalizacije i federalizacije, koje su temelj i jamac ljudskih prava i vjerskih sloboda, te nacionalni prava na samoodređenje i samoopredjeljenje.

Uza sva druga rušenja koja se čuju i zbivaju, što razbijaju i pokapaju Bosnu i Hercegovinu, zabrana ulaska univerzalnih vrijednosti suvremenog čovječanstva, slobode, demokracije, jednakosti, pravednosti i ravnopravnosti, najrazornija su sredstva u njenom konačnom i trajnom uništenju, ne samo kao europske, več i svjetske zajednice, na karti svijeta. No, bez obzira na četvrt stoljeća dugu činjenicu zaustavljanja Bosne i Hercegovine na putu demokratiziranja, federaliziranja, konfederaliziranja ili entitetiziranja, nacionalno vjerski šarene beha zajednice, ipak se ne smije stati na tom putu koji zapravo i nema alternativu. Stoga je svaki koračić pojedinca ili udruge, zajednice ili institucije, na tom putu velik kamen temeljac buduće, za sva tri svoja naroda, ali i Europu i svijet, prihvatljive Bosne i Hercegovine. I onda kada se čini da je taj koračić nemoguće izvodiv, zbog položaja i obespravljenog stanja onoga tko ga pokušava napraviti, pred tolikim protivncima, zaprekama i barijerama svakog predznaka, on se ipak mora učiniti. Mora se koraknuti, koliko zbog sebe, toliko i zbog Bosne i Hercegovine i njene europske i demokratske budućnost.

Ako se ništa drugo ne napravi tim koračićem, ako ga zaustave i ne dadnu da se  stigne do cilja, njime se barem pokazalo svijetu vlastitu težinu položaja i obespravljenosti, koje su ga natjerale na  taj korak. Pokazuje također i onoga ko zaustavlja taj korak, ko ne da da se ide njime u budućnost, koje za i koje protiv europske budućnosti Bosne i Hercegovine, ispunjene civilizacijskim vrijednostima suvremenog svijeta.

Jedan u nizu hrvatskih koraka na putu izgradnje europske Bosne i Hercegovine napravljen je i na VI. Hrvatskom Narodnom Saboru održanom 28. veljače 2015. u Mostaru, koji joj stabilizira podrhtavajući nesigurni na nepravdi postavljeni Daytonski sporazum. Zapravo traženje oko 500 sudionika Hrvatskog Narodnog Sabora federaliziranje Bosne i Hercegovine na četiri federalne jedinice, svjetlo je u četvrt stoljeća dugom političkom beha mraku iz kojeg joj ne daju srpski secesionisti i bošnjački unitaristi da izađe. Koliko je god srpski secesionizam i bošnjački unitarizam protiv, a jest, pravima suverenosti i konstitutivnosti hrvatske beha komponente, toliko je protiv i budućnosti Bosne i Hercegovine, i njenog opstanka u federaliziranoj cjelovitosti. Deklaracija VI. Hrvatskog Narodnog Sabora kojom se s pravom, koje ima utemeljenje u zajamčenoj suverenosti i konstitutivnosti, odnosno jednakosti i ravnopravnosti beha Hrvata, traži novo pravedno uređenje Bosne i Hercegovine, na temeljima 4 federalne jedinice, što je jedini demokratski i mirnodopski, civilizirani način obrane i opstanka Bosne i Hercegovine. Dakako, u prvom redu jamstvo opstanka Hrvata u Bosni i Hercegovini.

https://i0.wp.com/www.hkv.hr/images/stories/Davor-Slike/08/HB_i_RH.jpg?resize=271%2C255

Ta Deklaracija je kontinuitet hrvatske borbe za Bosnu i Hercegovinu, i njen europski izgled, u nacionalno vjerskoj šarolikosti. To je jedini mogući način, i sredstvo rušenja postojeći neprolazni entitetskih zidova dioba, ispravljanje daytonske nepravde, te zaustavljanje velikosrpskog secesionizma i velikomuslimansko-bošnjačkog unitarizma. Oko 500 prisutnih izaslanika HNS-a politička je snaga hrvatskog naroda u borbi za jednakost i ravnopravnost Hrvata sa druga dva beha naroda. To je politička snaga kojoj se ne treba ništa davati, jer ona i ne traži ništa osim onog što joj pripada, i što već imaju Bošnjaci i Srbi. To je hrvatski kontinuitet borbe za europsku Bosnu i Hercegovinu, koji traje više od sedam stoljeća kroz fratarsku žrtvu za tu zemlju, u koju je otisnuta i hrvatska referendumska pobjeda koja je prisilila svijet da prizna Bosnu i Hercegovinu. Nije stoga slučajno održan Hrvatski Narodni Sabor uoči 23. godišnjice održanog referenduma, 29. 2. i 1. 3. 1992. godine o neovisnosti Bosne i Hercegovine. Izlazaskom Hrvata na taj povijesni referendum i njihovo glasovanje ZA na referendumsko pitanje Bosna i Hercegovina je stekla neovisnost i međunarodno priznanje. Na žalost, tadašnji glas Hrvata za Bosnu i Hercegovinu je izigran od strane Muslimana, zbog čega zemlja i nije onakva  za kakvu su glasovali. I to je dodatni razlog za održavanje Hrvatskog Narodnog Sabora i donošenja Deklaracije o novom federalnom uređenju Bosne i Hercegovine na cijelom njenom Međunarodno priznatom prostoru.

Da je Bosna i Hercegovina uređena kako je glasilo referendumsko pitanje, zasigurno ne bi bilo ni HNS-a, ni njegove Deklaracije, a iznad svega ne bi bilo ni muslimanske agresije na Hrvate i ne bi bilo kasnije muslimansko-bošnjačkog sukoba. Da je Bosna i Hercegovina uređena po referendumskom pitanju, za koje su glasovali njeni Hrvati, danas bi zasigurno i Dan neovisnosti Bosne i Hercegovine, 1. ožujak, slavio svaki beha Hrvat, i bio bi to istinski Dan neovisnosti za sve njene narode. Ovako, i taj Dan dijeli Bosnu i Hercegovinu, i s pravom jer je od strane Muslimana izigrano referendumsko pitanje i zemlja je odvedena u posve krivom  smijeru. Dijeli je daleko opasnije, i debljim zidom negoli će je podijeliti unutarnje granice četiriju federalnih jedinica, za koje se zalažu bosanskohercegovački Hrvati kroz Hrvatski Narodni Sabor i donesenu Deklaraciju. Federaliziranje Bosne i Hercegovine na ćetiri federalne jedinice na neki je način povratak na referendum, i njegova realizacija, a time i zajednički  put Bošnjaka, Srba i Hrvata proslavi Dana neovisnosti zajedničke im federalizirane Bosne i Hercegovine.

Uzalud su sve zabrane hrvatskom narodu na njegovo suvereno i konstitutivno pravo na federalnu jedinicu unutar cjelovite i međunarodno priznate Bosne i Hercegovine, jer to pravo ima čak izvorište i u referendumskom pitanju, kao i u tome što to pravo več uživaju i Bošnjaci i Srbi. To pravo imaju i u opstojnosti Bosne i Hercegovine, za što se, navodno svi bore, a koja je održiva  jedino kroz realizaciju Deklaracije Hrvatskog Narodnog Sabora. Deklaracija HNS-a je, zapravo, bosanskohercegovački Referendum 2 ili Dayton  2, kako je kome drago da ga nazove.

[ad id=”40551″]

Vinko Đotlo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Policija privela sedam osoba zbog skrnavljenje spomenika braniteljima u Novom Travniku

Objavljeno

na

Objavio

Policija u Novom Travniku privela je u utorak sedam osoba koje su tijekom vikenda sudjelovale u skrnavljenju spomen obilježja braniteljima Domovinskog rata Hrvatskoga vijeća obrane (HVO), a mediji navode da su vandali bošnjački mladići.

Kako se navodi u priopćenju MUP-a Srednjobosanske županije, novotravnički policajci završili su kriminalističko istraživanje nad sedam osoba u dobi od 19 do 23 godine, koji se terete da su uništili križ sa spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Novom Travniku.

Mladići su priznali da su u noći s petka na subotu srušili spomen križ težak 70 kilograma te su ga odnijeli sa sobom.

Policija je navela inicijale vandala koji su počinili ovaj prekršaj, M.B. rođen 1997., S.L. rođen 1998., H.G. rođen 1998., S.A. rođen 1999., B.R. rođen 1997., M.P. rođen 1994. i M.S. rođen 2000. svi iz Novog Travnika.

Policija će protiv njih Županijskom državnom odvjetništvu u Travniku dostaviti izvještaj o počinjenom kaznenom djelu.

Mediji navode kako su počinitelji bošnjački mladići, te da se radi o kaznenome djelu počinjenom iz mržnje.

Unatoč odlukama, Federacija BiH ne želi vratiti imovinu Katoličkoj crkvi u Travniku

facebook komentari

Nastavi čitati