Bosna i Hercegovina je matična zemlja i Bošnjaka i Srba i Hrvata

0

Gotovo kao i u ratu Bosnu i Hercegovinu posjećuju mnogi, i najviše je onih ne dobrih namjera, najviše posjeta je od strane njenih povijesnih okupatora, onih koji su je ućinili neriješivim problemom, ne jednačinu sa jednom nepoznatom, već sa tri nepoznate, za ćije riješenje gotovo da nema matematičke formule.

Da bi se koliko toliko moglo vidjeti kamo Bosna i Hercegovina ide, zapravo zašto stagnira i nestaje, uvijek je potrebno pogledati šta se to jučer i danas zbiva i događa u toj zemlji, tko je posjećuje i što govori, tko je kojem bosanskohercegovačkom narodu prijatelj, uzor, neprijatelj, kamo je koji od naroda vuče i komu je ostavlja u amanet.

Dobrodošla okupatorska pomoć!

 

izetbegovic-davutoglu-afp_0Posjeti povijesnih bosanskohercegovačkih okupatora su za bošnjački narod posjeti prijatelja, zbog čega je i ostavljaju okupatoru u amanet, ne vodeći brige da ta zemlja nije samo njihova, bošnjačka, već da je to zemlja različitih narodâ, vjerâ i kulturâ. I stoga, naprosto, bosanskohercegovački narodi i nemaju istog ni prijatelja ni neprijatelja, što je također jedan od dokaza njene duboke podijeljenosti, razdijeljenosti i ispucalosti po svim zidovima i provalijama. Dakako da i ti posjeti bosanskohercegovačkih ubojica, rušitelja njenog europskog bogatstva i identiteta još ju više cijepaju, otuđuju i problem zamrsuju. Sve je to planski posao i onih koji ih pozivaju i onih koji je ostavljaju njima „u amanet“ za ponovni povratak okupatora i njegova zločinačkog vremena.

Više ti povijesni okupatori i ne dolaze kao gosti zrakoplovima ili automobilima, oni danas uistinu upadaju kao okupatori  jer nisu došli na poziv sva tri bosanskohercegovačka naroda, uplovljavaju u Bosnu i Hercegovinu ratnim brodovima u luke pune turista. Na bošnjački poziv u morsku luku uplovljavaju turski ratni brodovi i demonstriraju vojnu moć pred golim turistima i Hrvatima koji su većinski narod na tim područjima. Ono što nije uspjelo muslimanskoj strani u građansko-konfesionalnom beha sukobu za teritorij da vojno izađu na more, pri čemu su na tom putu počinili strašne zločine nad Hrvatima, danas im to uspijeva, ne samo da izađu nego da i dovedu prijatelje s vojnim brodovima i tako pokažu da je i taj hrvatski prostor okupiran. Turski vojni brodovi u Neumu, mudžahedini u Gornjoj Maoči, ubojstva hrvatskih povratnika, nacionalno bošnjačko zelenilo trgova i ulica znaci su ubrzanog povratka Osmanlija na taj europski prostor.

Pripreme tom povratku, između ostalih, napravio je i u svom prvom posjetu turski ministar vanjskih poslova Ahmeda Davutoğlu Sarajevu, kada je postalo vidljivo kamo će se vući i trgati, izdavati i u amanet  ostavljati Bosna i Hercegovina. Naime, Davutoğlu je tom prilikom kazao: „Bosna se vraća kući“. Zaista ne može biti jasnije rečeno kakvi su bošnjački i turski planovi s tom europskom zemljom konstitutivnih i suverenih Bošnjaka, Srba i Hrvata. Naprosto, više se i ne skrivaju te opasne namjere okupatorskog povratka Turske u Bosnu i Hercegovinu, a preko te zemlje i u Europu i zuluma koji je obilježio  polutisućljetnu tursku okupaciju tog europskog predziđa kršćanstva. Zapravo ne vraća se „Bosna kući“, već se Turska vraća u Bosnu. I to ratnim brodovima.

neum-brodovi1-595x340A na povratak „Bosne kući“ uveliko ju je usmjerio i dalje usmjerava, glavni islamski ideolog koji je jedan od 50 najutjecajnijih muslimana u svijetu gospodin Mustafa Cerić, budući član Predsjedništva BiH, za koje će se kandidirati na sljedećim izborima. Čovjek koji je Bosnu i Hercegovinu i Muslimane deeuropeizirao i mudžahedinizirao u dimenzijama koje su sve opasnije za mir i stabilnost tog dijela Europe. Iz političko-vjerskih krugova bliski Ceriću ne prestaje propagandni rat protiv Nebošnjaka, Srba i Hrvata što je razlog bosanskohercegovačkog stagniranja i nazadovanja koje gotovo vodi u nastavak sukoba zaustavljenog u Daytonu. Naime, iako je s vremenom postalo otrcano i neupotrebljivo, a kao takvo i dalje se koristi kao osvajačko sredstvo, iz bošnjačkih krugova čuje se stara ratna fraza kojom si uzimaju pravo na Bosnu i Hercegovinu. „Srbi i Hrvati imaju negdje neku svoju rezervnu državu, samo je Bošnjaci nemaju“. Zaista  floskula koja nema nikakva uporišta u zemlji suverenih i konstitutivnih naroda koja nikako ne može biti pravo Bošnjacima na Bosnu i Hercegovinu i da je „vraćaju kući“.

Dobrodošla vjerska pomoć!

No, po sve tješnjim političko-nostalgičnim tursko-bošnjačkim, odnosno bošnjačko-turskim vezama i po bošnjačkim veličanjem Turske, kao kada se igraju nogometne utakmice, da i Bošnjaci poput Srba i Hrvata imaju, ne negdje i neku, nego jasno označenu „rezervnu državu Tursku“. Jer ako je Srbima rezervna država Srbija, Hrvatima Hrvatska, po toj definicij države, onda im je Bosna i Hercegovina matična zemlja. A to zapravo i jest. I tu je taj bošnjački problem što ne priznaju da je Bosna i Hercegovina matična zemlja i Bošnjaka i Srba i Hrvata.

Kao i sve drugo, rezervno, znači u drugom planu, tako bi onda trebalo biti i s državom. Ako netko i ima nešto rezervno, to ne znači da ono glavno, temeljno nema ili ga se mora odreći. Znači li to da Hrvati kao najstradalnija nacionalna zajednica u sukobu zbog „rezervne“ države Hrvatske se moraju odreći svog tisućljetnog korijena u Bosni i Hercegovini. Takva bošnjačka osvajačka politika je samo u interesu unitarizacije i centralizacije, odnosno etničkog i vjerskog čišćenja Nebošnjaka u zemlji „koja se vraća kući“. Jer ako Bošnjaci tvrde da jedino oni nemaju rezervnu državu, što ih to onda tako čvrsto veže za Tursku i zbog čega zazivaju tursku prošlost u Bosni i Hercegovini, uvode turski jezik, ratne brodove. Ne govore li te činjenice kako upravo Bošnjaci imaju rezervnu i ne samo rezervnu, a zbog tako prisnih veza i identificiranja s Turskom i turskom prošlošću čak i matičnu državu Tursku.

Ako se, međutim, Bosna i Hercegovina treba „vratiti kući“ onda to znači da se mora vratiti Europi, europskim vrijednostima, u kojoj je i u kojima je bila sve do turske krvave okupacije 1463. godine, kada je vrijeme stalo u toj Andrićevoj „Prokletoj avliji“. Jedino rješenje je u povratku Bosne Europi i njenim vrijednostima, povratku mudžahedina u svoje matične zemlje te povratak Turske i turskih ratnih brodova Turskoj. Tu je korak u rješavanju bosanskohercegovačke jednadžbe s tri nepoznanice. Uplovaljavanje turskih ratnih brodova na europska područja u vrijeme obliježavanja početka Prvoga svjetskog rata, znak je kako taj rat za mnoge nije prestao, da on traje i to najjače tamo gdje je i započeo.

Vinko Đotlo/hrvatski fokus

facebook komentari