Bošnjački istinocid nad Hrvatima

5

Bosna i Hercegovina je povijesna hrvatska zemlja

Nasilno nametanje „normalizacije“ odnosa u ratnom i duboko podijeljenom, te još uvijek dijeljenom beha društvu, u kojem bošnjačka strana gotovo dvadeset godina od rata ne otkriva masovne grobnice Hrvata (Maljine, Bugojno…), zapravo je nastavak mirnodopskog etničkog i vjerskog čišćenja hrvatsko katoličkog naroda u Bosni i Hercegovini. Čiji smo suvremeni i svjedoci i žrtve.

https://i0.wp.com/www.hercegbosna.org/STARO/images/tomislav.jpg?resize=420%2C350

Provođenje nasilne „normalizacije“ i na način indiferentiziranja hrvatskog naroda prema tom procesu vodi ka potpunoj obespravljenosti, i nemoći mijenjanja takvog stanja. Takav nasilni pokušaj normaliziranja nenormalni odnosa poremećeni i pokidani ratom, a još više zamršenim stanjem neodgovornosti odgovorni kako za sukob tako i za betoniranje ratni posljedica, ima za cilj otuđivanje i udaljavanje Hrvata od i iz Bosne i Hercegovine.

Društvo koje ne čini ništa da kazni počinitelje zločina i koje im omogućava slobodan, čak i život od autoriteta, nije društvo mira i graditelj normalizacije u povjerenju. Ako bošnjačko čelništvo jednako i političko i vjersko, koja se u pogledima na unitarističko centralističku, u velikoj mjeri islamističku, beha budućnost nadopunjavaju i uveliko slažu zna za svoje zločince koji su poubijali, da navedem samo bugojanske, maljinske i miletičke Hrvate, i ne ćine ništa da ih sankcioniraju i kazne, šta je to onda drugo već znak da je to isto  vodstvo sudionik tih zločina. Jer tko god skriva tuđi zločin, on je zasigurno i njegov sudionik.

 Pored ratnoga nekažnjenog bošnjačkog genocida nad Hrvatima ista strana u nepravednom nametnutom dvadesetogodišnjem beha primirju, neometano i dakako nekažnjeno, provodi i istinocid nad hrvatskom žrtvom građansko konfesionalnog sukoba u Bosni i Hercegovini za teritorij. Istinocid koji se provodi u Bosni i Hercegovini je u svim dimenzijama zločina ravan poćinjenom genocidu. U beha sukobu vjera i nacija velikosrpski genocid u Srebrenici svijet je, u nekoj mjeri priznao i osudio, no velikomuslimanski u Lašvanskoj dolini, iz njemu poznati interesa, niti je „vidio“, a time ni osudio. Svjetsko nekažnjavanje i tog velikomuslimanskog genocida u stradalničkoj Središnjoj Bosni u kojoj je prepolovljen broj Hrvata katolika bilo je zeleno svjetlo upaljeno današnjim Bošnjacima da izvrše još jedan, za budućnost Hrvata katolika i katoličanstva u cjelini zločin istinocida.

Kao što su u tom još uvijek nezaustavljenom ratu progonjeni i ubijani Hrvati, a u Daytonu im oduzet i teritorij egzistencijalne opstojnosti, danas nad tim istim, preostalim, narodom i njegovim rezervatima u koje ih svijet kao Indijance ugurao, progoni se i ubija njihova istina. Stradalnička i povijesna istina njihova nacionalnog i vjerskog identiteta. Ubija se istina povijesti Hrvata u Bosni i Hercegovini, ubija se istina njihovog oslobodilačkog rata u toj zemlji, ubija se istina njihova stradanja, progona, i nestanka. Ubija se istina njihova cilja obrane, i naćina obrane. Sve te istine koje su na nezaštićenom džihadskom udaru u primirenoj Bosni i Hercegovini, istinocid je u kojem se nastoji dovršiti poćinjeni, nekažnjeni genocid u Lašvanskoj dolini.

https://i2.wp.com/bih-x.info/wp-content/uploads/2010/03/Sv.-Mihovila-Arkan%C4%91ela.jpg?resize=488%2C325

Vareš

 Kako je tom istinocidu jedino granica biološko istrjebljenje Hrvata katolika iz njihove im obećane zemlje Bosne i Hercegovine govori i laž, jedna u nizu, muslimanskog akademika Muhameda Filipovića. Naime, taj muslimanski tajni pregovarač o srpsko-muslimanskoj podijeli Bosne i Hercegovine sa Miloševićem u Beogradu, ovih je dana proširio taj zločin istinocida agresijom na Hrvate, iste snage i brutalnosti kakvim džihadisti ubijaju i odrubljuju glave kršćanima u Iraku i Siriji.  Otkri taj, muslimanski akademik za sve i svako vrijeme, i za svaki režim i za svakog poslodavca, okupatora i agresora, ono ćime misli udariti zadnji udarac beha Hrvatima, s ciljem da im oduzme svako pravo na tu zemlju, te u konačnici, a što i jest muslimanski plan zločinačke politike, svesti ih na razinu nacionalne manjine i stranca u Bosni i Hercegovini. Vjerojatno plan je i teži od toga, prisiliti ih da prijeđu na islam, kao što danas džihadisti prisiljavaju kršćane u islamskim zemljama, i prisilna asimilacija. Sudjelujući već dugo u tom zločinu genocida, a danas i  istinocida, Muhamed Filipović reče: „…više od 200 tisuća katolika u BiH naselila je Austrougraska i tako promijenila demografsku beha sliku“. Zločin je to ravan onom izdaje BiH u Beogradu, onom muslimanskom zločinu u beha sukobu nad Hrvatima, onom kakav danas ćine džihadisti i beha džihadisti po Iraku i Siriji.

No, međutim, bilo bi dobro, a što očekivati od veleizdajnika zemlje, da je Muhamed koji se nameće „dobrim“ poznavateljem beha povijesti, one kakva odgovara njemu i njegovim poslodavcima, okupatorima i agresorima, da je rekao i objasnio odakle je on, ko je njega doveo, kako je postao Muhamed u zadržanom prezimenu Filip(ović). To je pitanje,  i ćiji odgovor i istina odgovora, bi moglo biti polazište za rješavanje beha problema. Stoljećima to pitanje čeka odgovor na koji mogu odgovoriti jedino Muslimani, tko su, što su, odakle su i kako su se nastanili u Bosni i Hercegovini. Odgovor na to pitanje poglavito je važan danas u vrijeme bošnjačke nacionalne i vjerske identifikacije sa Turskom i Turcima. Upravo to skrivanje odgovora, a kojeg zasigurno znaju svi Hrvati katolici koji su se uspjeli obraniti od turske prisilne islamizacije razlog je ratova, političke nestabilnosti i stalnog nestajanja kraljevske Katarinine Bosne i Hercegovine. Kad je Mustafa Cerić, bivši poglavar IZ BiH, priznao tko je mati beha Muslimanima, „Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati“ zašto to ne potvrdi i Muhamed.

Budući da je Muhamed počeo otkrivati kako su katolici došli i tko ih je doveo u njihovu Bosnu, bilo bi puno vjerodostojniji, više bi pokazao akademskog znanja da je počeo od sebe, od naroda u kojeg se ubraja, mada i to često mijenja, i kojem, barem danas dok otkriva tu „istinu“ pripada. Jer, ako ništa drugo ga ne mogne prisiliti na pisanje nacionalne autobiografije, nacionalnog identiteta, trebale bi ga prisiliti godine, koje bi mu mogle oprostiti sva ta silna lutanja, laganja, izdaje,  neznanje i poticanje na vjerske i nacionalne sukobe u toj „jugoslaviji u malom“, koju je takvom učinilo upravo takva akademska znanja kakvo je Muhamedovo. Zar može čovjek u tim godinama, a očito da Muhamed može, toliko lagati i lažima agresirati na hrvatski narod. Njegove „akademske“ izmišljotine, laž mu je jedina akademska znanost, i laži su tim veče što nije prvo otkrio i priznao način i put svog dolaska u Bosnu i Hercegovinu.

Ako je muslimanskog akademika stid, a izgleda da jest dok ne će da je prizna i dok je toliko puta lutao i nacionalno se tražio, tko je i otkuda na beha prostorima, onda neka laži ne prišiva hrvatskom narodu čiji su korijeni u toj zemlji puno stariji i od islama i od muslimana i od Osmanlija i od Turaka, koji su toj zemlji  prisilnom islamizacijom izmijenili i nacionalnu, i vjersku demografsku sliku. Mogao bi iz svoje akademske znanosti barem reći otkada i na koji način se u Bosni dobivalo i namećalo ime Muhamed. Ako je po Muhamedovom Austro-Ugarska dovela 200 tisuća katolika u Bosnu, neka beha javnosti kaže koliko su katolika prisilno poturčile i islamizirale Osmanlije, i koliko je Turaka i  Srba kao roblja, dovela i ostavila u toj zemlji. To bi bilo vrlo korisno čuti i od Muhameda i svi drugi bošnjačkih ubojica istine beha Hrvata katolika. Zbog skrivanja, pa možda i srama, svoga dolaska i nastanka, u Bosni traje bošnjački istinocid, kao nastavak genocida.

Od Muhamedova otkrića i priznanja otkrila bi se istina dolaska i širenja islama u Bosni. Priznalo bi se, a to je ono što  mora jednoga dana doći ako se misli dobro Bosni pa i vlastitom narodu, tursko nabijanje katolika na kolac ako nisu htjeli prijeći na islam, nasilno odvođenje njihove muške djece u Tursku i njihovo islamiziranje, kao i gradnja, u to vrijeme, a i danas nije puno bolje, džamija na temeljima katoličkih crkava diljem kršćanske Bosne. Muhamedovim priznanjem istine kako su islam i muslimani došli u Bosnu priznala bi se i istina kako je Ilija postajao Alija, a Mijo Mujo. Te se istine boje svi Muhamedi u Bosni i zato je džihadski progone i ubijaju. To je taj bošnjački istinocid u Bosni, koji je sve agresivniji što se više širi Islamska država za koju se po Iraku i Siriji bore i bošnjački džihadisti. Za taj brutalni i svirepi rat priprema ih i Muhamed ovakvim lažima.

[ad id=”40551″]

Vinko Đotlo, Švicarska

facebook komentari

  • Franjo Čabrijan

    Pomogni siromahu na svoju nevolju.