Bošnjački multikulturalizam na nizbrdici antisemitizma

    3

    Nitko od moralnih vertikala u regiji, koji su svoju karijeru izgradili na promicanju kulture tolerancije i kritike nacionalizma, nije dao podršku Edi Maajci. Zašto? Antisemitska histerija koja je zahvatila Bosnu i Hercegovinu, poglavito muslimanski dio njenoga pučanstva, povodom najnovijeg izraelsko-arapskog sukoba u Gazi, vrlo brzo je prešla s riječi na djela, s bojkota stvari na bojkot ljudi, s bacanja fatvi na Izrael i Židove na pronalaženje izdajnika u vlastitim redovima. Ispostavilo se da je popularni reper Edo Maajka bio najpogodnija osoba za takvu istragu bošnjačkih antisemita, na koga se ovih dana slila sva salva uvreda sarajevske i šire bošnjačke mahale.

    >> Kako je Edo Maajka postao izdajnik na 23% ‘zelene površine’

    Naime, Edo ima jednu veliku manu – oženjen je Židovkom. Dosad raspršena po društvenim mrežama i forumima, antisemitska histerija je, dakle, našla svoj privilegirani objekt mržnje u osobi bošnjačkog glazbenika, oženjenog osobom pogrešne nacije i vjere – vrlo, vrlo pogrešne, kako ćemo vidjeti – a koji, uz to, živi u Izraelu i, zamislite, ne želi osuditi židovskog Satanu, već izdajnički poziva na mir i pokazuje suosjećanje ne samo s Palestincima, već i sa Židovima.

    edo_maajka_3_387287S1Nitko od moralnih vertikala i kritičara govora mržnje, koji su svoju karijeru izgradili na promicanju kulture tolerancije i kritike nacionalizma, a nije ih mali broj ni u BiH, niti u Hrvatskoj i Srbiji, čak niti itko od njegovih kolega glazbenika, nije našao za shodno oglasiti se ovim povodom i dati svoju podršku Edi Maajci. Zašto?

    Pritisak je na Edu Maajku, prema njegovom svjedočenju, a što se može i provjeriti na njegovoj facebook stranici, trajao otkako je počeo sukob u Gazi, uvrede su se ređale svakom njegovom novom objavom, da bi na kraju sve kulminirao kada se odlučio napisati vrlo razborit i iskren status, u kojem javno prosvjeduje zbog tih uvreda i prozivanja. Tih pritisaka je bilo i ranije, ali sada su postali naročito neugodni i razvili se u pravi javni linč i sveopći progon ovog umjetnika.

    “Dragi prijatelji,

    U zadnjih oko mjesec dana svjedoci ste sistematskog napada na mene putem weba. Šire se neistine o meni i mom navodnom prelasku na drugu religiju, dijele se članci koji nemaju veze s naslovima, pišu se blogovi puni mržnje i osude koje nemaju veze sa istinom. Ljudi me vrijeđaju putem interneta, ne samo mene nego cijelu moju obitelj. Ako pogledate, većina tih uvreda dolazi iz razloga jer sam oženjen Jevrejkom. To pokazuje mržnju prema Jevrejima koja me je iznenadila količinom. Ja niti jednom izjavom ili postupkom nisam opravdao tu mržnju, ne znam uopće kako se može opravdati tuđi primitivizam.

    Dok sam bio oženjen Hrvaticom znalo je biti pljuvanja, ali ovo sada je čista mržnja i totalno pretjerivanje. Ljudi koji generalno mrze Hrvate, Srbe, Bošnjake, Jevreje, Palestince, ili bilo koju etničku, religijsku, ili rasnu skupinu, nisu moji prijatelji i za mene su u najmanju ruku bliski fašizmu. Takvih ima svugdje, moja greška je bila što sam mislio da među Bošnjacima ima malo toga, ali svi ovi komentari na mom profilu, na portalima i netu, ispod članaka vezanih za mene mi govore jednu drugu tešku istinu, govore je svima nama.

    Doslovce me se udaljava kao sina koji je uradio nešto loše jer je oženjen za pripadnicu druge religije i nacije, dok se na Jevreje gleda kao na sramotu i dehumanizira ih se sa svakom rečenicom. Ja sam ponosan što sam Bosanac, ponosan sam što imam i BiH i Hr pasos, i volim svoju obitelj ma kolko je vi mrzili. Ja volim sve ljude i ne dijelim ih po naciji i religiji. Većina je samo pokazala da misli da je takva, ali je daleko od toga. Vaš Edo Maajka.”

    Ako mislite da su ove riječi potakle razumne ljude u Sarajevu i među Bošnjacima, ponosne na svoju toleranciju i multikulturalnost, grdno se varate. Osim portala “Depo.ba”, nijedan drugi medij dosad nije niti prenio javno obraćanje poznatog umjetnika koji je ustao da zaštiti sebe i svoju obitelj od šovinističkih napada i gotovo nevjerojatnih izljeva mržnje – te izljeve mržnje možete vidjeti i u komentarim ispod teksta objavljenog na tom portalu Depo-a.

    Nitko od moralnih vertikala i kritičara govora mržnje, koji su svoju karijeru izgradili na promicanju kulture tolerancije i kritike nacionalizma, a nije ih mali broj ni u BiH, niti u Hrvatskoj i Srbiji, čak niti itko od njegovih kolega glazbenika, nije našao za shodno oglasiti se ovim povodom i dati svoju podršku Edi Maajci. Zašto?

    Zar Sarajevo i BiH nisu puni raznih promicatelja borbe za ljudska prava, kritičara govora mržnje i nacionalizma, NGO-a koji se kunu u vrijednosti multikulturalizma i tolerancije? Da li su svi radije izabrali praviti se mrtvi i moliti se da ovo čudo koje ih je snašlo što prije prođe? Ili se, možda, i sami slažu s antisemitskim izlijevima mržnje prema Edu Maajci? Ili se plaše ili se slažu s ovim napadima – trećeg, čini se, nema.

    Prva pretpostavka je moguća, jer nije lako zamisliti što bi se moglo desiti i na kakve bi tek pogrde mogao naići netko drugi, manje poznat, kada je ovolika količina mržnje sasuta prema čovjeku koji je jedan od najpopularnijih glazbenika u BiH, ali i izvan njenih granica. S druge strane, ne možemo lako odbaciti ni drugu pretpostavku, naročito ako imamo na umu da se, od početka obračuna u Gazi, većina intelektualne scene priključila korskoj osudi Izraela zbog njegovog obračuna s radikalnim Hamasom. Strah je, pretpostavljam, realan, ali teško da može biti opravdanje za prešućivanje ovako flagrantnog slučaja šovinističke histerije koja je obuzela gotovo cjelokupno bošnjačko stanovništvo u BiH.

    Ako, možda, u takvoj atmosferi linča i progona može biti razumljivo da se ne oglašavaju ljudi koji žive u Sarajevu, Tuzli ili Zenici – to ne može biti opravdanje za one koji redovno pišu o Bosni, a ne žive tamo. Što je drugo moglo blokirati moralnu osjetljivost i elementarnu ljudsku solidarnost tih ljudi prema osobi izloženoj najgorem verbalnom šikaniranju i neprihvatljivom šovinističkom bijesu svjetine?

    No, možda, ipak postoji i treća mogućnost – strah da mala prljava tajna čuvenog bosanskog multikulturalizma, kojoj mnogi duguju svoje intelektualne i moralne karijere, ne ispliva na vidjelo? Nakon dvadeset godina od prestanka rata u BiH i pokušaja obnove bosanskog društva na multikulturalnim temeljima, postalo je jasno da je taj projekt multikulturne Bosne i Hercegovine samo tanka koprena bošnjačkog nacionalizma i unitarizma.

    Kako su Bošnjaci u proteklom ratu podnijeli najveće ljudske žrtve, preovladao je stav, bar u međunarodnoj zajednici, da su srpski i hrvatski nacionalizam najveće opasnosti za budućnost bosanskohercegovačkog društva, te da budućnost zemlje treba graditi na obuzdavanju nacionalizma (srpskog i hrvatskog, naravno), a promicanju multikulturnog društva. Mala prljava tajna tog multikulturnog projekta je bila da on treba biti podržan bošnjačkim nacionalizmom.

    Edo Maajka je napravio najveći grijeh prema bošnjačkom društvu kada je povjerovao da može ostati Bošnjak a istovremeno oženiti ne-bošnjakinju, a pogotovu Židovku. Time je udario na same identifikacijske temelje bošnjačkog društva, na bošnjački koncept multikulturnog društva koje treba počivati na bošnjačkom ekskluzivizmu i njegovu izvorno ljevičarskom antisemitizmu.

    Tako je sve ove godine bošnjački nacionalizam mogao preživjeti manje-više neokrznut pod tim velom multikulturalizma – uspostavljajući se, štoviše, kao šibolet svekolike demokratičnosti i multikulturalnosti u Bosni i Hercegovini. Stoga je samo netko tko nije vidio ovu mimikriju multikulturalizma, unitarizma i bošnjačkog nacionalizma mogao biti iznenađen ovakvim izljevima šovinističke mržnje od strane Bošnjaka, čijoj žalosnoj poplavi možemo svjedočiti ovih dana.

    Upravo na ovoj laži o multikulturnom društvu koje bi trebalo biti podržano bošnjačkim nacionalizmom a bazirati se na kritici svakog nacionalizma – osim bošnjačkoga – mnogi su gradili svoj ugled u društvu. Kao što možemo vidjeti i iz statusa Ede Maajke, i on sam je zatočnik ideje multikulturalizma i prihvaćanja vrijednosti multikulturnog, građanskog i tolerantnog društva u Bosni i Hercegovini.

    Jedini je grijeh Ede Maajke što je on sam ovu ideju shvatio ozbiljno, pa njegov multikulturalizam nije podržan licemjerjem bošnjačkog nacionalizma koji sebe ne želi vidjeti kao nekakav partikuralizam, već kao nacionalizam s univerzalističkim poslanjem, nacionalizam koji to nije – koji je nad-nacionalizam.

    Edo Maajka je svojim prakticiranjem multikulturalizma koji ne bi istovremeno bio i partikularni bošnjački nacionalizam, razotkrio čitavu tu igru multikulturalističkog privida i na sebe primio sav bjes mulitkulturnog bošnjačkog društva – društva koje bi bilo slobodno od svih drugih nacionalizama, osim bošnjačkog – okusivši na svojoj koži izvorni i nepatvoreni bošnjački šovinizam. Edo Maajka je, dakle, kriv zato što se potpuno neideološki zaljubio i oženio za inovjerku, čime je narušio prešutni pakt i ideološki sklad između bošnjačkog multikulturalizma i bošnjačkog šovinizma.

    Prevarit ćemo se ako bošnjački antisemitizam shvatimo kao prvenstveno religijski motiviran, kao neku vrstu solidarnosti s muslimanskom braćom koja su u sukobu s Izraelom. Tako bismo izgubili iz vida upravo ovu ideološku mimikriju na kojoj počiva vizija građanskog i multikulturnog društva u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina i glavni ideološki koncept na kojem ona počiva – multikulturalizam – je punokrvna ideološka sljednica bivše socijalističke Jugoslavije, a samim tim i svih njegovih loših strana.

    Jedan od glavnih ideoloških koncepata na kome je počivala bivša Jugoslavija, kao što je poznato, bio je koncept nesvrstanosti, a taj koncept je bio u najvećoj mjeri podržan antisemitizmom jugoslavenskih komunista. O toj sprezi ljevice i antisemitizma sam već pisao na svom blogu “Liberalni cafe”, pa ne bih ovdje ponavljao argument, a o tome je nadahnuto i vrlo informativno još prije godinu i pol dana pisao i Goran Raguž u svom tekstu o antisemitizmu u Sarajevu, gdje je pokazao kontinuitet bošnjačkog antisemitizma – od širokog prihvaćanja nacističke ideologije u učešća u Handžar diviziji, koju je osnovao jeruzalemski muftija, Hitlerov saveznik i Arafatov ujak, Amin al-Husseini, preko koncepta nesvrstanosti jugoslavenskih komunista, pa sve do današnjih dana.

    Edo Maajka je napravio najveći grijeh prema bošnjačkom društvu kada je povjerovao da može ostati Bošnjak a istovremeno oženiti ne-bošnjakinju, a pogotovu Židovku. Time je udario na same identifikacijske temelje bošnjačkog društva, na bošnjački koncept multikulturnog društva koje treba počivati na bošnjačkom ekskluzivizmu i njegovu izvorno ljevičarskom antisemitizmu.

    Možda bi u tom smislu najveći čin solidarnosti s Edom Maajkom i bio – prokazati multikulturalistički koncept bošnjačkog društva kao notorno šovinističko licemjerje i laž. Edo Maajka je to sasvim sigurno shvatio. Na nama je da li ćemo i dalje podržavati koncept koji je i ovom prilikom pokazao svoje ružno i brutalno lice.

    izvor Politika plus, autor Borislav Ristić

    facebook komentari

    • peppermintt

      od onolikih hanuma edo “zastranio” , no no bude ostao uskraćen za djevice u džehenemu.
      Šalu na stranu, kako se taj narod promijenio čudo jedno, oni su u najvećem broju u nacionalno miješanim brakovima, furaju se fol na jugu al isključivi , prgavi, nametljivi , ode to predaleko. Al kad vidiš, Srbi su nacionalno stariji narod pa nisu još ” odrasli ” a kamoli će im polubraća po krvi .
      Jadni ti smo i s jednim i drugima.