Pratite nas

Bošnjački multikulturalizam na nizbrdici antisemitizma

Objavljeno

na

Nitko od moralnih vertikala u regiji, koji su svoju karijeru izgradili na promicanju kulture tolerancije i kritike nacionalizma, nije dao podršku Edi Maajci. Zašto? Antisemitska histerija koja je zahvatila Bosnu i Hercegovinu, poglavito muslimanski dio njenoga pučanstva, povodom najnovijeg izraelsko-arapskog sukoba u Gazi, vrlo brzo je prešla s riječi na djela, s bojkota stvari na bojkot ljudi, s bacanja fatvi na Izrael i Židove na pronalaženje izdajnika u vlastitim redovima. Ispostavilo se da je popularni reper Edo Maajka bio najpogodnija osoba za takvu istragu bošnjačkih antisemita, na koga se ovih dana slila sva salva uvreda sarajevske i šire bošnjačke mahale.

>> Kako je Edo Maajka postao izdajnik na 23% ‘zelene površine’

Naime, Edo ima jednu veliku manu – oženjen je Židovkom. Dosad raspršena po društvenim mrežama i forumima, antisemitska histerija je, dakle, našla svoj privilegirani objekt mržnje u osobi bošnjačkog glazbenika, oženjenog osobom pogrešne nacije i vjere – vrlo, vrlo pogrešne, kako ćemo vidjeti – a koji, uz to, živi u Izraelu i, zamislite, ne želi osuditi židovskog Satanu, već izdajnički poziva na mir i pokazuje suosjećanje ne samo s Palestincima, već i sa Židovima.

edo_maajka_3_387287S1Nitko od moralnih vertikala i kritičara govora mržnje, koji su svoju karijeru izgradili na promicanju kulture tolerancije i kritike nacionalizma, a nije ih mali broj ni u BiH, niti u Hrvatskoj i Srbiji, čak niti itko od njegovih kolega glazbenika, nije našao za shodno oglasiti se ovim povodom i dati svoju podršku Edi Maajci. Zašto?

Pritisak je na Edu Maajku, prema njegovom svjedočenju, a što se može i provjeriti na njegovoj facebook stranici, trajao otkako je počeo sukob u Gazi, uvrede su se ređale svakom njegovom novom objavom, da bi na kraju sve kulminirao kada se odlučio napisati vrlo razborit i iskren status, u kojem javno prosvjeduje zbog tih uvreda i prozivanja. Tih pritisaka je bilo i ranije, ali sada su postali naročito neugodni i razvili se u pravi javni linč i sveopći progon ovog umjetnika.

“Dragi prijatelji,

U zadnjih oko mjesec dana svjedoci ste sistematskog napada na mene putem weba. Šire se neistine o meni i mom navodnom prelasku na drugu religiju, dijele se članci koji nemaju veze s naslovima, pišu se blogovi puni mržnje i osude koje nemaju veze sa istinom. Ljudi me vrijeđaju putem interneta, ne samo mene nego cijelu moju obitelj. Ako pogledate, većina tih uvreda dolazi iz razloga jer sam oženjen Jevrejkom. To pokazuje mržnju prema Jevrejima koja me je iznenadila količinom. Ja niti jednom izjavom ili postupkom nisam opravdao tu mržnju, ne znam uopće kako se može opravdati tuđi primitivizam.

Dok sam bio oženjen Hrvaticom znalo je biti pljuvanja, ali ovo sada je čista mržnja i totalno pretjerivanje. Ljudi koji generalno mrze Hrvate, Srbe, Bošnjake, Jevreje, Palestince, ili bilo koju etničku, religijsku, ili rasnu skupinu, nisu moji prijatelji i za mene su u najmanju ruku bliski fašizmu. Takvih ima svugdje, moja greška je bila što sam mislio da među Bošnjacima ima malo toga, ali svi ovi komentari na mom profilu, na portalima i netu, ispod članaka vezanih za mene mi govore jednu drugu tešku istinu, govore je svima nama.

Doslovce me se udaljava kao sina koji je uradio nešto loše jer je oženjen za pripadnicu druge religije i nacije, dok se na Jevreje gleda kao na sramotu i dehumanizira ih se sa svakom rečenicom. Ja sam ponosan što sam Bosanac, ponosan sam što imam i BiH i Hr pasos, i volim svoju obitelj ma kolko je vi mrzili. Ja volim sve ljude i ne dijelim ih po naciji i religiji. Većina je samo pokazala da misli da je takva, ali je daleko od toga. Vaš Edo Maajka.”

Ako mislite da su ove riječi potakle razumne ljude u Sarajevu i među Bošnjacima, ponosne na svoju toleranciju i multikulturalnost, grdno se varate. Osim portala “Depo.ba”, nijedan drugi medij dosad nije niti prenio javno obraćanje poznatog umjetnika koji je ustao da zaštiti sebe i svoju obitelj od šovinističkih napada i gotovo nevjerojatnih izljeva mržnje – te izljeve mržnje možete vidjeti i u komentarim ispod teksta objavljenog na tom portalu Depo-a.

Nitko od moralnih vertikala i kritičara govora mržnje, koji su svoju karijeru izgradili na promicanju kulture tolerancije i kritike nacionalizma, a nije ih mali broj ni u BiH, niti u Hrvatskoj i Srbiji, čak niti itko od njegovih kolega glazbenika, nije našao za shodno oglasiti se ovim povodom i dati svoju podršku Edi Maajci. Zašto?

Zar Sarajevo i BiH nisu puni raznih promicatelja borbe za ljudska prava, kritičara govora mržnje i nacionalizma, NGO-a koji se kunu u vrijednosti multikulturalizma i tolerancije? Da li su svi radije izabrali praviti se mrtvi i moliti se da ovo čudo koje ih je snašlo što prije prođe? Ili se, možda, i sami slažu s antisemitskim izlijevima mržnje prema Edu Maajci? Ili se plaše ili se slažu s ovim napadima – trećeg, čini se, nema.

Prva pretpostavka je moguća, jer nije lako zamisliti što bi se moglo desiti i na kakve bi tek pogrde mogao naići netko drugi, manje poznat, kada je ovolika količina mržnje sasuta prema čovjeku koji je jedan od najpopularnijih glazbenika u BiH, ali i izvan njenih granica. S druge strane, ne možemo lako odbaciti ni drugu pretpostavku, naročito ako imamo na umu da se, od početka obračuna u Gazi, većina intelektualne scene priključila korskoj osudi Izraela zbog njegovog obračuna s radikalnim Hamasom. Strah je, pretpostavljam, realan, ali teško da može biti opravdanje za prešućivanje ovako flagrantnog slučaja šovinističke histerije koja je obuzela gotovo cjelokupno bošnjačko stanovništvo u BiH.

Ako, možda, u takvoj atmosferi linča i progona može biti razumljivo da se ne oglašavaju ljudi koji žive u Sarajevu, Tuzli ili Zenici – to ne može biti opravdanje za one koji redovno pišu o Bosni, a ne žive tamo. Što je drugo moglo blokirati moralnu osjetljivost i elementarnu ljudsku solidarnost tih ljudi prema osobi izloženoj najgorem verbalnom šikaniranju i neprihvatljivom šovinističkom bijesu svjetine?

No, možda, ipak postoji i treća mogućnost – strah da mala prljava tajna čuvenog bosanskog multikulturalizma, kojoj mnogi duguju svoje intelektualne i moralne karijere, ne ispliva na vidjelo? Nakon dvadeset godina od prestanka rata u BiH i pokušaja obnove bosanskog društva na multikulturalnim temeljima, postalo je jasno da je taj projekt multikulturne Bosne i Hercegovine samo tanka koprena bošnjačkog nacionalizma i unitarizma.

Kako su Bošnjaci u proteklom ratu podnijeli najveće ljudske žrtve, preovladao je stav, bar u međunarodnoj zajednici, da su srpski i hrvatski nacionalizam najveće opasnosti za budućnost bosanskohercegovačkog društva, te da budućnost zemlje treba graditi na obuzdavanju nacionalizma (srpskog i hrvatskog, naravno), a promicanju multikulturnog društva. Mala prljava tajna tog multikulturnog projekta je bila da on treba biti podržan bošnjačkim nacionalizmom.

Edo Maajka je napravio najveći grijeh prema bošnjačkom društvu kada je povjerovao da može ostati Bošnjak a istovremeno oženiti ne-bošnjakinju, a pogotovu Židovku. Time je udario na same identifikacijske temelje bošnjačkog društva, na bošnjački koncept multikulturnog društva koje treba počivati na bošnjačkom ekskluzivizmu i njegovu izvorno ljevičarskom antisemitizmu.

Tako je sve ove godine bošnjački nacionalizam mogao preživjeti manje-više neokrznut pod tim velom multikulturalizma – uspostavljajući se, štoviše, kao šibolet svekolike demokratičnosti i multikulturalnosti u Bosni i Hercegovini. Stoga je samo netko tko nije vidio ovu mimikriju multikulturalizma, unitarizma i bošnjačkog nacionalizma mogao biti iznenađen ovakvim izljevima šovinističke mržnje od strane Bošnjaka, čijoj žalosnoj poplavi možemo svjedočiti ovih dana.

Upravo na ovoj laži o multikulturnom društvu koje bi trebalo biti podržano bošnjačkim nacionalizmom a bazirati se na kritici svakog nacionalizma – osim bošnjačkoga – mnogi su gradili svoj ugled u društvu. Kao što možemo vidjeti i iz statusa Ede Maajke, i on sam je zatočnik ideje multikulturalizma i prihvaćanja vrijednosti multikulturnog, građanskog i tolerantnog društva u Bosni i Hercegovini.

Jedini je grijeh Ede Maajke što je on sam ovu ideju shvatio ozbiljno, pa njegov multikulturalizam nije podržan licemjerjem bošnjačkog nacionalizma koji sebe ne želi vidjeti kao nekakav partikuralizam, već kao nacionalizam s univerzalističkim poslanjem, nacionalizam koji to nije – koji je nad-nacionalizam.

Edo Maajka je svojim prakticiranjem multikulturalizma koji ne bi istovremeno bio i partikularni bošnjački nacionalizam, razotkrio čitavu tu igru multikulturalističkog privida i na sebe primio sav bjes mulitkulturnog bošnjačkog društva – društva koje bi bilo slobodno od svih drugih nacionalizama, osim bošnjačkog – okusivši na svojoj koži izvorni i nepatvoreni bošnjački šovinizam. Edo Maajka je, dakle, kriv zato što se potpuno neideološki zaljubio i oženio za inovjerku, čime je narušio prešutni pakt i ideološki sklad između bošnjačkog multikulturalizma i bošnjačkog šovinizma.

Prevarit ćemo se ako bošnjački antisemitizam shvatimo kao prvenstveno religijski motiviran, kao neku vrstu solidarnosti s muslimanskom braćom koja su u sukobu s Izraelom. Tako bismo izgubili iz vida upravo ovu ideološku mimikriju na kojoj počiva vizija građanskog i multikulturnog društva u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina i glavni ideološki koncept na kojem ona počiva – multikulturalizam – je punokrvna ideološka sljednica bivše socijalističke Jugoslavije, a samim tim i svih njegovih loših strana.

Jedan od glavnih ideoloških koncepata na kome je počivala bivša Jugoslavija, kao što je poznato, bio je koncept nesvrstanosti, a taj koncept je bio u najvećoj mjeri podržan antisemitizmom jugoslavenskih komunista. O toj sprezi ljevice i antisemitizma sam već pisao na svom blogu “Liberalni cafe”, pa ne bih ovdje ponavljao argument, a o tome je nadahnuto i vrlo informativno još prije godinu i pol dana pisao i Goran Raguž u svom tekstu o antisemitizmu u Sarajevu, gdje je pokazao kontinuitet bošnjačkog antisemitizma – od širokog prihvaćanja nacističke ideologije u učešća u Handžar diviziji, koju je osnovao jeruzalemski muftija, Hitlerov saveznik i Arafatov ujak, Amin al-Husseini, preko koncepta nesvrstanosti jugoslavenskih komunista, pa sve do današnjih dana.

Edo Maajka je napravio najveći grijeh prema bošnjačkom društvu kada je povjerovao da može ostati Bošnjak a istovremeno oženiti ne-bošnjakinju, a pogotovu Židovku. Time je udario na same identifikacijske temelje bošnjačkog društva, na bošnjački koncept multikulturnog društva koje treba počivati na bošnjačkom ekskluzivizmu i njegovu izvorno ljevičarskom antisemitizmu.

Možda bi u tom smislu najveći čin solidarnosti s Edom Maajkom i bio – prokazati multikulturalistički koncept bošnjačkog društva kao notorno šovinističko licemjerje i laž. Edo Maajka je to sasvim sigurno shvatio. Na nama je da li ćemo i dalje podržavati koncept koji je i ovom prilikom pokazao svoje ružno i brutalno lice.

izvor Politika plus, autor Borislav Ristić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Bakir Izetbegović: Moj otac Alija je pred smrt ostavio BiH Erdoganu u amanet, da skrbi o njoj

Objavljeno

na

Objavio

Bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović ponovo je u četvrtak eksploatirao problematičnu tezu po kojoj je njegov pokojni otac Alija prije smrti sadašnjem predsjedniku Turske Recepy Tayyipu Erdoganu povjerio ulogu svojevrsnog skrbnika nad BiH.

Sudjelujući u obilježavanju četrnaeste obljetnice smrti Alije Izetbegovića koji je bio prvim predsjednikom Predsjedništva BiH kao samostalne države, njegov sin je novinarima u Sarajevu kazao kako je veza između njegova oca i sadašnjeg turskog predsjednika bila veoma važna, a o tome svjedoči kako je Erdogan bio jedna od posljednjih osoba s kojom je razgovarao prije smrti.

“On (Alija) je u njemu je prepoznao budućeg jakog lidera i ostavio mu u amanet brigu za BiH. Ja mislim da Erdogan itekako dobro nosi taj amanet”, kazao je Bakir Izetbegović.

Na reakcije u povodu konstatacije o Erdoganu kao osobi kojoj je BiH ostavljena na skrb nije trebao dugo čekati a prvi je to učinio Izetbegovićev ogorčeni politički protivnik Milorad Dodik.

Kazao je kako je ta izjava “skandalozna i opasna” poručivši kako Bakir Izetbegović Erdoganu može dati na čuvanje samo ono što je katastarsko vlasništvo njegove obitelji.

“U BiH žive dva kršćanska naroda u čije ime Alija nikada nije govorio niti je imao mandat govoriti”, kazao je Dodik.

Sam Bakir Izetbegović u stalnim je kontaktima s Erdoganom, a jedan drugoga redovito oslovljavaju s “brate”. Zbog tako bliske suradnje Izetbegović je često izložen kritikama i optužbama da BiH dovodi u poziciju turskog vazala na Balkanu.

Turska se posredstvom svog veleposlanstva u Sarajevu izravno uključila u obilježavanje ovogodišnje obljetnice smrti Alije Izetbegovića i to ponudivši u četvrtak sarajevskoj publici premijeru turskog televizijskog dokumentarca pod naslovom “Alija, posljednji bedem islama”.

U filmu se veliča lik i djelo pokojnog bošnjačkog lidera, no čak je i njegovu sinu koji je nazočio projekciji zasmetao naslov koji je ocijenio “malo pretencioznim i jednodimenzionalnim”.

“Alija je naravno čovjek koji je borac za obranu islama na ovim prostorima, ali je bio i borac za demokraciju, slobodu, uvođenje višestranačkog sustava te obranu multietične supstance u BiH”, kazao je Bakir Izetbegović komentirajući film.

Začudio se ipak što se nitko u BiH nije sjetio snimiti film o njegovu ocu pa su to morali učiniti Turci koji su otišli i korak dalje jer njihova državna televizija TRT producira igrani serijal o Aliji Izetbegloviću koji se još snima.

Višnja Starešina: Pomozimo Bakiru vidjeti mudžahedine

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Maras se ponaša kao da nije imao veze s Agrokorom! On bi trebao biti objektivan u Povjerenstvu?

Objavljeno

na

Objavio

(“Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada”. Silvana Oruč Ivoš)

Iz sigurnosti nekakve rezidencije negdje u Londonu,  nakon što je godinama upropaštavao hrvatsko gospodarstvo, a zbog čega je započela istraga zbog sumnje u ozbiljno kazneno djelo, Todorić nastavlja s pisanjem blogova.

Tako konačni početak otapanja vrha sante leda (kad je u pitanju neviđeni gospodarski kriminal) nekadašnji Gazda, a danas bloger, bezbrižno naziva ‘političkom predstavom za javnost u režiji najviših državnih dužnosnika’.

Istodobno moralizira kako ljudi koji su zadržani na ispitivanju u istražnom postupku nisu ništa krivi, jer je riječ o vrhunskim gospodarstvenicima, a ako postoji i najmanja odgovornost, a on je siguran da je nema, onda je ona isključivo njegova.

No, naravno, unatoč tom uvjerenju, Todoriću ne pada na pamet pojaviti se u Hrvatskoj, na čijoj je grbači posljednjih dvadeset godina lijepo živio, da odgovori na ono što zanima Državno odvjetništvo, vjerovnike koje je pljačkao, ali i ukupnu javnost. I nemojmo se zavaravati, ako ne bude prisiljen, ni Todorić niti njegovi sinovi, koji se također terete u procesu, neće to učiniti. Jer što će reći suočeni s dokazima? Kako će opravdati golemo bogatstvo kojim su raspolagali, od otoka Smokvice do Kulmerovih dvora, a čime su se, već je dokazano, koristili nezakonito.

Todoriću je, stoga, preostalo jedino izigravati žrtvu političkog progona, optuživati državu i Vladu kako su mu oteli obiteljsku tvrtku, iako je istina da je tvrtka u vlasništvu vjerovnika… Brojnih malih i srednjih poduzeća koje je Gazda godinama beskrupulozno vukao u propast. Todorić se iz svoje londonske rezidencije, a teško da je tamo otišao siromašan kao crkveni miš, sada drsko pravi kako ne postoje pronevjere u financijskom poslovanju, da nisu otkrivene milijunske „grješke“ u vođenju trgovačkih poslovnih knjiga, da nije otkriveno krivotvorenje isprava… Šteta je tolika da ni ukupna vrijednost tog Todorićeva koncerna nije dovoljna da se vrate svi Gazdini dugovi.

Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada. Dakako da moraju odgovarati svi koji su mu na bilo koji način pogodovali, a mnogi jesu, bez obzira na političku boju. Ali Gazda je prvi na toj podugoj listi.

S druge strane, ima i jakih igrača kojima ne paše Todorićev pad. Jer je jasno da bi taj za sobom mogao povući mnoge. U tom kontekstu zanimljivo je gledati kako i Todorić i glavna oporbena stranka žele isto. Žele saborsko istražno povjerenstvo, iako znaju da za njega nema zakonskog utemeljenja nakon što je krenula kaznena istraga. Uostalom, znaju i jedni i drugi da ni jedno istražno povjerenstvo nikad ništa nije riješilo pa zašto bi ovoga puta bilo drugačije. Najbolje je cijeli slučaj pretvoriti u sapunicu, a onda jednostavno jednog dana oprati ruke i krenuti ispočetka.
Možda se tome nada i Gordan Maras koji je prije četiri-pet godina kao ministar i član Nadzornog odbora HBOR-a šakom i kapom dijelio kredite, iako se već i tada znalo da puno toga s Agrokorovim poslovanjem nije u redu, a što je ovih dana neovisna revizija i potvrdila. Danas se, pak, Maras ponaša kao da su Agrokorovi problemi počeli tijekom posljednje godine dana, a ne puno, puno prije. I kao da on s tim nema nikakve veze!? Možda Maras hoće da javnost zaboravi kako je za vrijeme svog ministrovanja žestoko gurao i radio političke pritiske – o čemu su svojedobno svjedočili pojedini članovi skupštine HGK – da tadašnji potpredsjednik Agrokora Damir Kuštrak postane predsjednik Hrvatske gospodarske komore. I sad je taj Maras član saborskog istražnog povjerenstva u slučaju Agrokor, a mi bismo trebali vjerovati u to da će s takvim repovima iza sebe Maras biti objektivan?! I pošten?!
Naprotiv, svima je jasno da je Maras u tom tijelu veliki uteg SDP-u pa u tom kontekstu i ne čudi Bernardićevo forsiranje priče o navodnoj nagodbi s Todorićem. Kad se sve zbroji i oduzme, nagodbu u tom smislu mogli su imati samo oni koji su s Todorićem tikve sadili. A tu SDP nije imun. Upravo suprotno.

Silvana Oruč Ivoš/Hrvatsko Slovo

facebook komentari

Nastavi čitati