Bože Vukušić: SDP pod ključem drži 2000 Udbinih dosjea

14

Odvjetnik Anto Nobilo, branitelj optuženog Josipa Perkovića kojemu u Münchenu započinje suđenje u sljedeći petak, 17. listopada, dan nakon 36-te obljetnice ubojstva Brune Bušića u Parizu, žali se posljednjih dana da mu vodstvo SDP-a ne daje suglasnost za uvid u arhiv Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (CK SKH) pohranjen u Hrvatskom državnom arhivu (HDA)  u Zagrebu. Ta mu je dokumentacija, tvrdi Nobilo, potrebna da bi mogao uspješno braniti Perkovića (i Zdravka Mustača) pred Višim županijskim sudom u Münchenu.

S druge strane, djelomično mu je odobren uvid u arhiv bivše Službe državne sigurnosti (SDS) također pohranjen u HDA. Prema Nobilovim izjavama proizlazi dakle da se u arhivu SKH nalaze važnije tajne nego u arhivu SDS-a za razotkrivanje istine o političkim ubojstvima hrvatskih emigranata!

Osobno sam, prikupljajući materijal za knjigu «Tajni rat Udbe protiv hrvatskog iseljeništva» (2001.), doznao da bi se dio dokumenata s podatcima o djelovanju Udbe u emigraciji mogao nalaziti u posjedu SDP-a, naime u tajnom dijelu arhive CK SKH koji je SDP naslijedio.

Uspio sam se povezati s osobom koja je imala neposredni uvid u tu dokumentaciju, smještenu u podrumskim prostorijama nekadašnjeg sjedišta CK SKH na Prisavlju, u tzv. Kockici, sagrađenoj 1968. iz doprinosa članova SKH (danas sjedište Ministarstva prometa…). Najzanimljiviji dio naslijeđene arhive od CK SKH, kako mi je dotična osoba tvrdila, svakako su bili osobni dosjei raznih partijskih dužnosnika, visokopozicioniranih osoba u gospodarstvu i financijskom sektoru, najopasnijih «državnih neprijatelja», odnosno potencijalnih političkih konkurenata, ali i suradnika raznih jugoslavenskih tajnih službi…

Takvih dosjea, posvjedočio je insajder, bilo je oko osam tisuća, ali je oko šest tisuća manje važnih ili uništeno ili predano u HDA. Zadržano je oko dvije tisuće dosjea, uglavnom ključnih osoba u novostvorenoj hrvatskoj državi – u politici, gospodarstvu, financijama, pravosuđu, medijima itd., s ciljem da se ti dosjei iskoriste kao sredstvo za zadržavanje dominacije i upravljanje hrvatskim društvom.

Dosjei političkih protivnika

ARHIV REPUBLIKE SLOVENIJERadi se o dosjeima, prema tvrdnji insajdera, primjerice najznačajnijih političkih protivnika poput Franje Tuđmana, Franje Kuharića, Marka Veselice, Dražena Budiše, Vladimira Šeksa itd., ali i jugoslavenskih obavještajaca Josipa Manolića, Josipa Boljkovca, Josipa Perkovića, Zdravka Mustača i Franje Vugrinca, kao i privrednika i financijaša poput Franje Gregorića, Franje Lukovića, Mladena Vedriša, Nikice Valentića itd. U isto je vrijeme, rečeno mi je, veliki interes za svojim osobnim dosjeom u tom arhivu pokazivao i danas optuženi Zdravko Mustač.

Nekoliko godina kasnije, na nekim portalima pojavilo se svjedočenje Radenka Radojčića, nekadašnjeg vodećeg pripadnika obavještajnih subverzivno-terorističkih skupina “Labrador” i “Opera”. Radojčić je dugo godina radio u Stručnim službama CK SKH, u tzv. Analitičkoj jezgri, paraobavještajnoj organizaciji koju je osnovao Mika Špiljak kad je sredinom 80-tih godina prošloga stoljeća došao na čelo hrvatske Partije. Kako otkriva Radojčić, “Analitička jezgra” prikupljala je na svakovrsne, počesto i protuzakonite načine informacije, obrađivala ih i pohranjivala u specijalizirani fond Arhiva CK SKH. Radojčić:

“Do informacija i dokumenata, barem kad je riječ o mom segmentu rada, dolazio sam na razne načine, da sam ih osobno prikupljao razgovarajući s interesantnim sugovornicima, dio dokumenata dobivao sam oficijelnim kanalima tadašnjeg informiranja i to iz tadašnje Službe državne sigurnosti, Vojnih službi sigurnosti, Saveznih službi sigurnosti, ali i preko Malobabića (Slavko Malobabić, specijalni savjetnik Mike Špiljka)… Međutim, znatni dio informacija i dokumenata dolazio je vaninstitucionalnim kanalima“.

Ti vaninstitucionalni kanali bili su uglavnom službenici/operativci zagrebačkog centra SDS-a koji su, u želji da se dodvore Partiji, mimo procedure posjećivali Radojčića i Malobabića te im prenosili informacije do kojih je Služba dolazila primjenjujući tajno-policijske metode nadziranja i praćenja pojedinaca i grupacija u SRH. “Analitička jezgra” CK SKH je što institucionalnim, što izvaninstitucionalnim kanalima prikupila, otkriva Radojčić, oko 40.000 dokumenata! Najveći dio te dragocjene građe odavno nije u hrvatskim rukama. Radojčić:

“Nakon Kongresa SKH-SDP, prosinac 1989.g., novom predsjedniku (Ivici Račanu – op. a.) Slavko Malobabić je bio samo nominalno šef Kabineta. Stoga je Malobabić u prostorijama CK SKH negdje u veljači 1990.g. svu dokumentaciju pakirao u drvene vojne kovčege. Ja mogu sada procijeniti, da je te dokumentacije u Malobabićevoj prostoriji bilo otprilike 15-18 dužinskih metara. On je to spakirao, ne znam tko mu je pomagao, no znam da je ta dokumentacija u sanducima u rujnu ili listopadu mjesecu 1991.g. dopremljena u Beograd, u prostorije KOG-a RV i PVO (Kontraobaveštajna grupa Ratnog vazduhoplovstva i Protivvazdušne obrane JNA) jedan dio, a drugi dio tako izuzete dokumentacije iz CK SKH u prostorije „Opere” (obavještajno-subverzivno-propagandna skupina /operacija/ koju je KOS vodio protiv RH) u Domu vazduhoplovstva u Zemun”.

Pomno planirana akcija

Akcija otuđivanja dokumenata očito je bila dugo i pomno planirana. Lako je moguće, upozoravaju istraživači, da beogradski krugovi te materijale – inkriminirajuće za mnoge javne osobe – danas koriste kao instrument ucjenjivanja kako bi ostvarili neke svoje partikularne interese. I u Hrvatskoj. Opet Radojčić:

“Početkom 1990.g., veljača-ožujak, datum ne mogu točno kazati, meni je Malobabić kazao da izvršim mikrofilmiranje dokumenata, koji su iz takvog rada i na taj način bili kod mene, da sačuvam mikrofilmove, a dokumente da uništim. Preciznije, kazao mi je da mikrofilmove sklonim van zgrade CK SKH. Mikrofilmiranje tih dokumenata izvršeno je u Odsjeku za mikrofilm CK SKH, gdje je radila moja supruga Jadranka i Ozrenka, ne sjećam se prezimena. Mikrofilmiranje je izvršeno za cca 10 dana, a originalne dokumente sam uništio u mašini za mljevenje papira. Mikrofilmova, oko 1200-1400 đeketa, pohranio sam u kutiju od debelog kartona i ponio sebi u stan, pohranivši ih u podrumu. Ovi filmovi kod mene u podrumu bili su do svibnja 1991.g., kada sam ih prebacio u prostorije II. detašmana KOG-a RV i PVO u Maksimirsku 63, da bi bili kasnije u režiji KOG-a prebačeni u Beograd”.

U Beogradu je Radojčić mikrofilmove podijelio u tri skupine: I. kategorija: dokumenti manje važnosti (između 600 i 800 stranica); II. kategorija: materijali o privrednim aferama poput Ine ili Agrokomerca, uglavnom dobiveni od SDB-a SSUP-a (između 6.000 i 8.000 stranica); III. kategorija: najviši stupanj važnosti i povjerljivosti, dokumenti iz arhiva SDS-a RSUP-a SRH, SID-a te vojnih obavještajnih i kontraobavještajnih službi (između 13.000 i 15.000 stranica).

Radojčić napominje da se u toj građi nalazio i spis Đureković, kao i brojni dosjei pojedinih osoba koji su bili u obradi SDS-a, dosjei nekih suradnika i niz drugih dokumenata.

Anti Nobilu najbolje bi bilo obratiti se mjerodavnima u Beogradu gdje se, dakle, prema svjedočenju Radenka Radojčića, nalazi veliki broj preslika i mikro-filmova važnih dokumenata iz arhiva CK SKH.

Naime, ako se mogu razumjeti razlozi zbog kojih vodstvo SDP-a ne želi otvoriti arhive SKH te štiti Zdravka Mustača i Josipa Perkovića, uz pretpostavku da je istina što Anto Nobilo stalno ponavlja o zaslugama Josipa Perkovića u rušenju Jugoslavije i obrani Hrvatske od veliko-srpske agreseije, u Beogradu bi ga trebali dočekati širokih ruku.

Bože Vukušić / Direktno.hr

facebook komentari

  • EMINƎM

    komuništi imaju strašan teret nasljeđa, organizirana ubojstva i teror nad Hrvatima komunistima treba okačiti o vrat

    • peppermintt

      točno ,bez toga hrvatski narod ne može naprid …

      • EMINƎM

        ni to nismo u stanju sami izvesti na svjetlo dana kako Bog zapovijeda i reći javno istinu već nam je i za suočenje s vlastitom povijesti potrebna strana ruka, naprid s ovakvom vlašću teško

        • peppermintt

          kakvi su to krpelji, za ne povirovat..

          • EMINƎM

            ud.BA.
            OTPORNA NA SVE VREMENSKE PRILIKE

          • taft :))) jesu bome.. postojani na sve osim na našu hercegovačku buru…

          • EMINƎM

            treba to dobro isprašiti burom

          • peppermintt

            dobar :)))
            a može i ovako-to nisam ja to je moja sha.U(m)DBA :)))

  • Herceg-Bosna

    sve izniti na svjetlo dana da se vidi i zna, koje svoje krvničke prste imao u tome,,

  • wolf

    http://youtu.be/fQdpcJBS-iE

    Srbija-Albanija,prekid u 44 minuti,Albanska zastava leti daljinski :))))

  • Gabro Vuskic

    Najsramotnije će se osjećati oni Hrvati koji su, kako u prošlosti tako i u današnjosti pomagali, potpomagali, simpatizirali i odobravali njihov antihrvattski rad protiv hrvatske političke emigracije. Kako se danas osjeća onaj Hercegovački Hrvat koji je prijatelj razbojniku i krvniku hrvatskog naroda Jure Galića, a danas zna da je on ubijao Hrvate?

    • peppermintt

      ne računaj na njihovo pokajanje, taj “soj ” je uvjeren kako je ispravan samo njhov način

    • Alan B’Stard

      Znalo je se to oduvik

  • Gabro Vuskic

    ŠTA JE HRVATIMA BILO ZABRANJENO ZNATI!?

    Prvo (1) da bez znajna Josipa Broza Tita nije pala niti jedna jedina hrvatska žrtva na Bleiburgu, Križnom putu i u svim rzanim monstruoznim Titinim mučilištima i zatvorima.

    Drugo (2) da je JBT bio utjelena negacija hrvatske državotvorne misli. Njegove su riječi: “Prije će rijeka Sava poteću uzbrdo nego Hrvati imati svoju državu”.

    Treće (3) da je JTB sa svojim partizanskim pokretom srušio našu poslije 839 godine teškom mukom stečenu Nezavisnu Državu Hrvatsku, NDH i stvorio na umjetan način sklepano čudovište od države – Jugoslaviju, tamnicu hrvatskog narpda.

    Četvrto (4) da je Jugoslavija prema podatcima Amnesty International proporcionalno, po broju svojih stanovnika, ako je riječ o političkim zatvorenicima i na smrt osušenih, bila ispred Sovjetskog Savez.

    Peto (5) da je JBT predao Boku Kotorsku Crnoj Gori, isatočni Srijem i grad Zemun Srbiji.

    Šesto (6) da je JBT od starodrevne hrvatske zemlje Bosne i Hercegovine stvorio muslimansku narodnost.

    Sedmo (7) da je naša hrvatska nacionalna sramota da najljepši trb u gradu svih Hrvata – Zagrebu nosi Titovo ime.

    Osmo (8) štovani i poštovani hrvatski narode, otrijeznimo se!

    Deveto (9) ako u Moskvi nema Staljinova trga, u Rimu Mussolinijeva, u Berlinu Hitlerova, ako je Trg Crvene Armije u Budimpešti prozvan Trgom Kardinala Mindszentya, a u Bukureštu skinut Lenjinov spomenik – što čekaš, hrvatski narode!?

    Deseto (10) Vrijeme je, da izbrišeš to sramotno ime zločinca Tita u našem glavnom gradu.

    Neka ovih deset točaka svima koji ovo pročitaju posluži kao DESET BOŽIJIH ZAPOVIJEDI!