Pratite nas

Komentar

Božo Ljubić: Odluka Ustavnog suda – jedno od najvećih postignuća za Hrvate u BiH

Objavljeno

na

Ustavni sud BiH djelomično je prihvatio zahtjev za ocjenu ustavnosti izbornog zakona koji diskriminira Hrvate, a koji je prije dvije godine podnio Božo Ljubić, predsjednik Glavnog odbora Hrvatskog narodnog sabora BiH.

Parlamentu BiH je naredio da uskladi odredbe izbornog zakona s ustavom.

Tom odlukom potvrđeno je da je načelo konstitutivnosti i ravnopravnosti svih triju naroda u BiH neodvojivo od prava svakog naroda da sam bira svoje političke predstavnike.

Ljubić je za HRT-ov Studio 4 kazao da je odluka Ustavnog suda veliko postignuće za Hrvate u BiH. Ovo je sigurno najvažnije u zadnjih 15 godina jer je Ustavni sud potvrdio da je konstitutivnost i ravnopravnost tri naroda u BiH natkrovljujući princip i neodvojiv od prava i mogućnosti svakog od tri konstitutivna naroda da bira svoje legitimne političke predstavnike u institucije BiH ustavnom predviđene za zastupanje kolektivnih nacionalnih interesa.

Ljubić je pojasnio po čemu su i kada Hrvati postali zakinuti za to da sami biraju svoje predstavnike u najviša tijela vlasti. Ovaj problem izbornog zakona i neravnopravnosti naroda u izbornom zakonu nije jedina manjkavost ustavno-pravnog poretka u BiH.

Prva kontroverza bila je u okviru daytonskog sporazuma kada je BiH konstituirana od dva entiteta, a tri konstitutivna naroda. U toj raspodjeli hrvatski narod je ostao manjina i u jednom i u drugom entitetu.

Međutim, ipak, daytonski mirovni sporazum, a prije toga washingtonski, davao je Hrvatima u svom izvornom obliku solidne instrumente zaštite kolektivnih nacionalnih prava sve do 2002. godine kada je tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petrić nametnuo amandmane na ustav entiteta i onda je izborni zakon izveden iz tih amandmana, rekao je Ljubić.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Jurič: Ima li što zajedničko u slučajevima Ive Sanadera, Nadana Vidoševića i Ivice Todorića?

Objavljeno

na

Objavio

Ima li što zajedničko u slučajevima Ive Sanadera, Nadana Vidoševića i Ivice Todorića?

Osim stila visokog letenja i niskog padanja, istog odvjetničkog ureda koji ih brani, radi li se tu o onom surovom hrvatskom primitivizmu, onoj umivenoj i loše prikrivenoj seljačiji?

Ima li tu nekih poremećaja ili dijagnoza koje počinju s riječju narcisoidnost? Sva su trojica vrlo inteligentni ljudi, a doveli se u jednako glupu situaciju.

Sanader se uspeo na vrhove hedonističkog cinizma pa se strmoglavio Čedi Prodanoviću u naručje. Vidošević se spustio u mračne odaje svojega doma, sladostrasno konzumirao sve što je doteklo, a kad je preteklo i on se otkotrljao u naručje Prodanovića, odnosno Jadranke Sloković.

Ivica Todorić se najdulje penjao i najviše uspeo čak do feudalnih Kulmerovih dvora s kojih puca pogled na kmetstvo, ali i njemu je započelo desetogodišnje razdoblje kada će jutra počinjati s Čedom Prodanovićem.

Zašto u Hrvatskoj ljudi ne čitaju malo više, primjerice Ivana Gundulića i njegovog Osmana, gdje kaže: ‘Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje’. Jer kandidata za ovaj klub Čedinih mušterija ima još, samo oni toga, na njihovu žalost, za sada nisu svjesni.

Navodno su rimski cezari nakon vojnih pohoda kada su Rimom prolazili ispod slavoluka pobjede, praćeni ovacijama svjetine u dnu kola imali šaptača koji im je govorio ‘ne zaboravi ti si samo običan čovjek’.

Možda to nije istina, ali je istina da ovi naši hrvatski cezari imaju gomilu šaptača koji ih uvjeravaju da su postali nadljudi, mesije, božanstva, superstari. A kad hrvatski cezari padnu onda hrvatski šaptači postaju USKOK-ovi pokajnici.

Možda je ovo faza prvobitne akumulacije kapitala, možda ono divlje doba pretpovijesti kada se stvaraju plemići. Čini se da to baš ne uspijeva jer do sada se još ni jedan nije stvorio.

Možda zato što tituli plemić prethodi titula vitez, a ona se stječe plemenitim djelima požrtvovnosti i junaštva. Hrvatski nadri plemići preskaču tu fazu. Draža im je metoda glembajevštine koja žrtvenike prepušta junacima.

Marko Jurič: Izgleda da je Agrokorov neboder bio azil za one koji su trebali završiti u Remetincu

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Miro Kovač: Ne vjerujem da je riječ o političkom progonu Ivice Todorića

Objavljeno

na

Objavio

U Studiju 4 gostovao je Miro Kovač, predsjednik saborskog odbora za vanjsku politiku i bivši ministar vanjskih poslova.

Komentirajući akciju Agrokor, istaknuo je da se zalaže za utvrđivanje političke odgovornosti. To je naša dužnost i prema građanima koje zastupamo, i prema državi. Osobno se zalažem za rasvjetljavanje svega onoga što se događalo kad je riječ o Agrokoru, rekao je Kovač. Istaknuo je kako vjeruje da u Hrvatskoj pravosuđe funkcionira neovisno i ne vjeruje da je riječ o političkom progonu Ivice Todorića.

Osvrnuo se i na posjet predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Rusiji. Rekao je da očekuje pomak u odnosima između Hrvatske i Rusije.

Očekujem da ćemo najviše jačati dijalog na području gospodarstva jer postoje sankcije Europske Unije prema Rusiji, ali i Rusije prema Europskoj uniji i zbog toga je Hrvatska trpjela štetu na planu gospodarstva. Ali Rusija ima pravo diskrecije i može propustiti neke tvrtke na svoje tržište.

Da bi se to dogodilo važno je imati dobre prijateljske odnose sa Rusijom i mi to želimo, istaknuo je Kovač.

 

facebook komentari

Nastavi čitati