Pratite nas

Kultura

BRAĆI MRTVOJ NA VJEČNU SLAVU

Objavljeno

na

“Kad’ krenemo, gorit’ će nebo i zemlja”!…
..reče to jednom, roda junak velik..
i desi se krenu, Oluja svih Ouja,
lomeći pred sobom kamen i čelik.

I začu se kliče s Velebita vila,
Hrvat će na svome danas biti gazda,
s okolnih planina spušta se sila,
slomit će dušmane jednom za vazda.

I koračaju tako, rame uz rame,
Hrvati k’o jedan, k’o brat uz brata,
i pale svijetlo sred Hrvatske tame,
tuđinski jaram skidaju s vrata.

Ne!.. nema nazad ni za korak jedan,
a naprijed se ide kao nikad’ prije,
ta ne bih se zvati, Hrvat bio vrijedan,
tko za dom spreman život dati nije.

Oluja sve jače pokaziva moći,
sa sobom nosi ponos i slavu,
Hrvat će na svoje granice doći..
i zmiji mrskoj, smrskat će glavu.

Tvrđava u Kninu sad’ vije stijeg,
u spomen na Oluju, što donese mir,
što sluge sotone natjera u bijeg..
i prekinu za svagda krvavi pir.

Vije sad’ Hrvatski barjak sveti,
crvenu, bijelu i boju plavu…..
da nas na dan pobjede sjeti,
i braći mrtvoj na vječnu slavu.

Ivan Pajdek / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

Svaki kamen jeca, plače i sinove svoje zove

Objavljeno

na

Objavio

Godine su mnoge prošle
od kad odoh iz svog sela
kad se sjetim tad niz lice
kanu gorka suza vrela.

Mislila sam u tuđini
ja ću ostat ljeto, dva
srce pati, kosa sijedi
prođe mnogo godina.

Često sanjam kako pijem
hladnu vodu sa bunara
ispred kuće nježnim glasom
doziva me majka stara.

Staru izbu i ognjište
i molitve nježne zvuke
na kamenu svakom vidim
svoga oca vrijedne ruke.

I ograde sanjam često
klanac, lozu kraj solara
svakog dana u tuđini
meni fali kuća stara.

Stari orah ispred kuće
jednu tužnu priču piše
u toj kući sada nitko
niti živi, niti diše.

Samo laste svoja gnijezda
savijaju ispod krova
zraka sunca pozdravlja je
kada sviću jutra nova.

Svaki kamen jeca, plače
i sinove svoje zove
da se vrate, zapjevaju
kući staroj pjesme nove.

Ljiljana Tolj / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati