Pratite nas

Razgovor

Branitelji, ne odgađajte posjet liječniku!

Objavljeno

na

Razgovor M. Pavkovića s prof. dr. sc. Marijanom Braš, uglednom hrvatskom psihijatricom
Branitelji, ne odgađajte posjet liječniku!

U Hrvatskoj je nakon Domovinskoga rata, tj. do danas čak oko tri tisuće hrvatskih branitelja izvršilo suicid. Više od jedne pukovnije (pobjedničke) Hrvatske vojske! Za mnoge je to znak za uzbunu! Neki s pravom kažu da je to i najtegobnije svjedočanstvo o tome što je rat, pa čak i onda kad je pravedan i oslobodilački. Čini se zapravo da je suicid krajnji poziv za pomoć. No, što o ovoj bolnoj temi kaže prof. dr. sc. Marijana Braš, ugledna i cijenjena hrvatska psihijatrica, za koju prije svega hrvatski branitelji imaju samo lijepe riječi. Zaposlena je u Klinici za psihološku medicinu KBC-a Zagreb, a predaje i na Medicinskom fakultetu.
Kad smo je pitali, koliko su, prema nekim njezinim saznanjima, hrvatska država, odnosno Ministarstvo hrvatskih branitelja, dosad učinili za stradalnike hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, prije svega na zdravstvenom polju, odnosno na sprječavanju suicida onih koji su bili prvi kad je trebalo?- uz ostalo je odgovorila:
– Osobno mislim da možemo biti iznimno ponosni na sve ono što je hrvatsko zdravstvo učinilo tijekom Domovinskog rata, a rezultati zdravstvenog zbrinjavanja u tom vremenu zaista izazivaju divljenje brojnih kolega iz svijeta. Nakon rata Ministarstvo hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji je kontinuirano pokretalo razne programe psihosocijalne pomoći braniteljima, od kojih puno njih traje i danas. Hrvatski su psihijatri učinili ogromne napore i već više od 25 godina svakodnevno liječe velik broj oboljelih od psihičkih poremećaja nakon rata. No, poglavito smatram da je u zdravstvenom zbrinjavanju branitelja i članova njihovih obitelji potrebna uključenost cijele hrvatske Vlade i odlična koordinacija između npr. Ministarstva branitelja, Ministarstva zdravstva, Ministarstva obrane i sl., i da je to do unazad godinu dana zaista moglo biti bolje. Tek se unazad godinu dana govori o izradi Nacionalne strategije zaštite i unaprjeđenja zdravlja ove populacije, u kojoj bi se zajednički napravili jasni i konkretni programi preventivnih pregleda, specifilnih oblika liječenja kao i palijativne skrbi za one koji su teško oboljeli. Mislim da i samo zdravstvo nije dovoljno „čulo“ glas nas psihijatara koji smo godinama ukazivali da se nakon rata jako povećava broj psihičkih ali i psihosomatskih poremećaja i da se trebamo pripremiti za ono što će se vjerojatno dogoditi. Akutne rane tijekom rat su vidljive i njima odmah pristupamo, ali su često oni „kronični ožiljci“ puno opasniji, a sada nam podaci i ukazuju na to. Branitelji umiru ranije od opće populacije, češće oboljevaju od raznih bolesti, pa je zaista sada, po meni, jedan od prioriteta svih mjera koje su usmjerene prema ovoj populaciji njihovo zdravlje. Veseli me da se započelo s preventivnim pregledima, da smo već puno toga napravili i prema razvoju palijativne skrbi a i da jedan veliki stručan tim sada radi na izradi strategije.
– Jesu li naši liječnici i medicinsko osoblje dovoljno educirani za sprječavanja, ili bolje rečeno prepoznavanje onih koji boluju od PTSP-a?
Rekla bih da su naši psihijatri za to dovoljno i dobro educirani, jer na žalost imamo dugogodišnje, svakodnevno, iskustvo u radu s oboljelima od kronićnog PTSP-a, sada već i s trajnim promjenama ličnosti. No, smatram da bi trebalo dodatno i bolje educirati ostale liječnike i drugo medicinsko osoblje, a osobito studente i mlađe kolege. Često kažem svojim studentima medicine da će oni za koju godinu postati liječnici, a da će tada hrvatski branitelji imati npr. prosječno tek oko 50-55 godina i da će oni u svom radu, bez obzira u kojoj struci bili, imati puno njih kao pacijenata. Zato mislim da bi sve medicinske srednje škole, a poglavito visoke i više zdravstvene i medicinske edukativne ustanove morale još puno više sati posvetiti edukaciji o tome.
– Nego, dr. Braš, što je to zapravo PTSP? Naime, stječe se dojam da svatko ima drugačije mišljenje…
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je psihički poremećaj koji se pojavljuje kod jednog dijela osoba koje su bile izložene psihičkoj traumi (npr. traumatska iskustva koja su doživjeli u ratu, silovanja, prometne nesreće, prirodne katastrofe). Neće se kod svih osoba koje su bile izložene traumi razviti PTSP, što naravno ovisi i o vrsti traume, pa će tako npr. puno veći broj osoba koje su preživjele iskustvo logora dobiti PTSP, u odnosu na one koji su preživjeli neku nakatatrodu. Naravno, na razvoj PTSP-a utječe i ličnost osobe, kao i dob kada se dogodila trauma, ali i socijalna podrška nakon traumatskog iskustva. Ovo na kraju posebno naglašavam, jer ne možemo „izbrisati“ nešto što je osoba proživjela, ali dobrom socijalnom podrškom (podrškom obitelji, zajednice i cijeog društva) možemo utjecati na smanjivanje simptoma i na prevenciju pogoršanja bolesti. PTSP po simptomima može varirati od blagog do izrazito teškog, tako da ne smijemo nikada izjednačavati sve oboljele, a može biti akutni, kronični i odgođeni. Ako simptomi traju mjesecima, i ako se razvije kronični PTSP, tada zaista govorimo o kroničnoj bolesti u kojoj se često izmjenjuju stanja poboljšanja i pogoršanja i treba dugotrajno liječenje i praćenje. Kod PTSP-a dominira tzv. pobudljivost (osoba naglo plane, nervozna je, smanjene je tolerancije na frustracije), prisjećanja na traumatsko iskustvo tijekom budnosti i kroz snove te izbjegavajuće ponašanje (izbjegavanje mjesta gdje se trauma dogodila, izbjegavanje druženja i uspostave bliskim emocionalnih odnosa i sl). Osoba koja ima PTSP često ima dosta izmjenjen pogled na svijet i ljude u njemu. Danas sve više znamo i kakve se promjene događaju u mozgu kod onih koji imaju PTSP, što nam pomaže u određivanju adekvatne terapije. U svakom slučaju, PTSP je legitimni poremećaj kao i svaki drugi psihički i fizički i kao takav zahtijeva liječenje.
Naglasila bih još dvije važne stvari: PTSP se može prenositi transgeneracijski tako da trebamo brinuti i o djeci oboljelih, a uz to imamo i sekundarnu traumatizaciju članova obitelji i osoba koje rade s oboljelima. Znači, kod liječenja PTSP-a uvijek trebamo misliti na cijelu obitelj.
– Koliko godina nakon rata može se pojaviti PTSP?
Kao što sam već i spomenula, kod dijela ljudi koji su izloženi traumi (pa tako i ratnoj) simptomi mogu biti i godinama odgođeni ili u vrlo blagoj formi, a da onda sa ili bez nekog povoda dođe do pogoršanja i razvijanja teže kliničke slike. U svom osobnom iskustvu imala sam dosta pacijenata kojima su se simptomi jako pogoršali godinama nakon rata, i to najčešće nakon nekih novih događaja (npr. smrt člana obitelji ili drugi gubitci) koji su aktivirali sjećanja, pobudljivost, nervozu i doveli do jako velikog gubitka funkcioniranja. Imam i dosta pacijenata koji su napuštali obitelj, davali otkaze na poslu i općenito sve više psihofizički propadali, a da nisu uopće bili svjesni da godinama imaju PTSP.
– U Hrvatskoj je dosad prema riječima ministra hrvatskih branitelja učinilo suicid oko tri tisuće ljudi. Tko je kriv za tako veliki broj suicida?
Ovo je jako teško pitanje i ne može se dati jedan i jasan odgovor, jer je suicid jako složen fenomen koji može imati u podlozi brojne uzroke. Jedan dio onih koji su počinili suicid bolovali su od težih psihičkih bolesti kod kojih je inače stopa suicida puno veća. Pitanje je koliko je onih koji su počinili suicid uopće prije toga zatražilo psihijatrijsko liječenje i liječilo se. Nažalost, u našoj zemlji još uvijek vidim stigmu prema psihijatriji i izbjegavanje javljanja za pomoć, što je ogromna greška, jer ćemo liječenjem bolesti znato smanjiti rizik od suicida.
– Kako spriječiti suicide? Kakva je uloga medija u tome?
Trebamo svi uložiti maksimalne napore da spasimo svaki život. Svaku pomisao na suicid ili izrečenu ideju ili prijetnju osobe treba jako ozbiljno shvatiti i učiniti sve što možemo da se osoba obrati za stručnu pomoć. Ne odgađati posjet liječniku! Psihijatrijske dežurne ambulante rade 24 sata dnevno 7 dana u tjednu, imamo i centar za krizna stanja s dežurnim telefonima i uvijek smo spremni pomoći.
Uloga medija je ogromna. Loše vijesti i negativni napisi o braniteljima mogu biti „okidač“ za pokušaj ili počinjenje kod onih koji nisu dobro i zato treba biti jako oprezan kada se o njima piše, što na žalost u Hrvatskoj često nije slučaj. Zamislite kada bismo skupili sve medijske članke koji na bilo koji način negativno govore o hrvatskim braniteljima ili članovima njihovih obitelji –koliko bi toga bilo? I kako se onda osjeća onaj koji je otišao s tenisicima i idealima u rat i dao svoje zdravlje u borbi za Domovinu dok o tome čita. Čemu članci u kojem, primjerice, stoji – „branitelj skrivio prometnu nesreću…“ Što to znači – da svi branitelji češće rade prometne nesreće?
– Zašto nije dobro da se piše i govori o suicidima?
Pokazalo se da u psihologiji postoji tzv. „Wertherov efekt“, odnosno da će vrlo često nakon što se dogodi neka situacija (npr. osoba pokuša suicid samozapaljivanjem) još nekoliko vulnerabilnih osoba u idućim danima koje osjete da imaju isti problem napraviti isto, ako o tome čuju, a osobito kroz medije. Osobe koje su posebno osjetljive, razočarane, a osobito ako imaju i psihički poremećaj će se poistovjetiti s tom osobom i oponašati njezino ponašanje. Zato je potrebno tu biti jako, jako oprezan.
– Poznato vam je kako na ovaj problem gledaju i u Izraelu i drugim zemljama koje su bile ili jesu u ratu. Što možemo od njih naučiti?
Jako puno zemalja u kojima sam bila i gdje sam se educirala (Izrael, Njemačka, SAD, Australija, Velika Britanija…) posvećuju iznimno veliku pažnju svojim veteranima, kojima se uvijek izražava na sve načine ponos i divljenje. Uvijek se mora štititi njihovo dostojanstvo i njihovo zdravlje. Organiziraju se i brojni okrugli stolovi i konferencije u kojima se educiraju i mediji o tome kako postupati kada se izvještava o ovoj populaciji, i zapravo je nerijetko sramota za onaj medij koji na bilo koji način omalovažava veterana. Pazi se koji će se podaci općenito dati u javnost, a ogromna se sredstva ulažu u znanstvena istraživanja vezana uz zdravlje veterana kao i u njihovu zdravstvenu zaštitu. Ovi su ljudi dali svoje zdravlje pa i živote za Domovinu, i nedopustivo je da im se to ne vrati kroz podršku.
– U Hrvatskoj su se počele otvarati i tzv. veteranske bolnice. Možemo li biti zadovoljni time, ili tu još treba (po)raditi?
Osobno mislim da nikako nije rješenje samo u otvaranju veteranskih bolnica. Podržavam osnivanje Domova hrvatskih veterana (kao što je nedavno otvoren u Lipiku) u kojima se braniteljima pruža dobra rehabilitacija i podržavam zaista nacionalnu strategiju zdravlja u kojoj će biti jasno definirano tko, kada i na koje preventivne preglede ide, jer nam je jako važna dobra prevencija i rano orkrivanje bolesti. Ako znamo da dnevno u Hrvatskoj umire oko devet (9) branitelja, onda je zaista alarm da se krene s preventivnim pregledima, što Ministarstvo hrvatskih branitelja sada i radi. Moramo osigurati, po meni, dodatne palijativne timove i postelje za teško oboljele i pojačati broj volontera koji bi se isto uključili u ovaj segment, što u brojnim zemljama u svijetu upravo rade – „veterani za veterana“. Trebamo osigurati centre izvrsnosti za pojedine zdravstvene probleme koje su specifične za branitelje i dodatno educirati sve medicinsko osoblje o ovom problemu.
– Što bi poručili onim braniteljima koji se „žele“ ubiti?
Naravno, poručila bih im da odmah zatraže pomoć. Hvala im svima na to što su branili i obranili našu Domovinu, nisu krivi ako im se dogodio neki poremećaj, ako su depresivni ili jako razočarani, ali ne trebaju ostati sami jer nas ima puno koji im želimo pomoći. Neka ne trpe u tišini, neka se povjere prijatelju, članu obitelji i neka se jave za pomoć.
– Kako se osjeća liječnik kad mu pacijent izvrši suicid? Mislite li da ste mogli neke branitelje spriječiti u tome’
Osobno mislim da nema ništa gore nego kad vam pacijent počini suicid. Nerijetko smo onda i mi danima potreseni, nosimo se sa svojim osjećajima tuge ili krivnje, analiziramo zašto se to dogodilo i da li se moglo nešto učiniti da to spriječimo. Vjerojatno sam osobno sretna što mi se to u kliničkoj praksi dogodilo rijetko, a kada se dogodilo, bilo je najčešće uzrokovano i time što se osoba nije dugo javljala na kontrolu i prekinula je sa liječenjem. U svakom slučaju, čim osjetim da postoji rizik za suicidalno ponašnje, otvoreno razgovoram o tome, a onda poduzimamo i sve mjere koje su nam na raspolaganju.
Voljela bih da se svi zajedno što više okrenemo pozitivnom, posttraumatskom rastu i prevladavanju krize, brizi jedni o drugima, jer samo tako možemo bar djelomično spriječiti posljedice kojima svjedočimo i osigurati dostojanstven život hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima u našoj Domovini. Moja je iskrena poruka- brinimo zajedno.
Razgovarao:
Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Miro Kovač: Hrvatska nije bila počinitelj, nego žrtva pokušaja prijevare

Objavljeno

na

Objavio

Miro Kovač (HDZ) bivši je ministar vanjskih poslova, sada saborski zastupnik i međunarodni tajnik HDZ-a.

Za Večernji list prokomentirao je o odnosima sa Slovenijom, mogućnostima rješavanja spora

Nakon govora premijera Plenkovića u UN-u slovenski premijer Cerar otkazao je dogovoreni posjet Hrvatskoj. Tvrdi da je izigran. Je li premijer Plenković u čemu pogriješio ili pretjerao u tom govoru?

Iz razgovora koje sam u zadnjih nekoliko mjeseci vodio s kolegama iz Europe i svijeta shvatio sam da neki od njih imaju krivi dojam da se u slučaju propale arbitraže Hrvatska ne pridržava međunarodnog prava.

A upravo je obrnuto: Hrvatska nije bila počinitelj, nego žrtva pokušaja prijevare, znači kršenja hrvatsko-slovenskog sporazuma, i stoga se morala, da bi se održala vjerodostojnost međunarodnog prava, povući iz arbitraže. To naši partneri u Europi i svijetu moraju znati, pa i u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Koliko ova situacija dodatno komplicira odnose Hrvatske i Slovenije?

Naši su odnosi ukupno gledano vrlo pozitivni. A što se tiče razgraničenja na moru, komplicirani su već više od dva desetljeća. Dakle, nakon što je arbitraža propala, nažalost krivnjom Slovenije, ne preostaje nam ništa drugo nego utvrditi granicu dvostranim pregovorima. Bilo bi idealno da u tome uspijemo vrlo skoro.

Ali ako nam to ne pođe za rukom – a ne bismo bili ni prvi ni zadnji koji to nisu postigli u kratkom roku – onda smatram realnim da se dogovorimo o upravljanju zaljevom. I to na korist ljudi koji tamo žive, na korist ribara i poslovnih subjekata uopće. Ima u svijetu primjera kako to urediti.

Jedan od primjera je zaljev Dollart u Sjevernom moru. Nakon višedesetljetnog sporenja su Njemačka i Nizozemska prije tri godine dvostranim ugovorom potvrdile zajedničko upravljanje zaljevom, s tim da svaka zemlja i dalje ima svoju verziju crte razgraničenja. No dogovorile su “liniju nadležnosti”. To funkcionira i granični spor nije tema u njihovim nacionalnim javnostima.

Hrvatska nije imala podršku EU nakon što je postupak arbitraže kontaminiran, štoviše iz Europe su inzistirali da se odluke Arbitražnog suda trebaju poštovati.

EU nije ugovorna strana, sporazum o arbitraži 2009. sklopile su dvije zemlje, Hrvatska i Slovenija, Hrvatska doduše pod svojevrsnom prisilom, bili smo izloženi masivnoj slovenskoj blokadi naših pregovora o članstvu u EU. Međutim, točno je da je EK imao ulogu posrednika, to se u preambuli sporazuma spominje.

Stoga nije čudno da je kod nekih u EU postojalo očekivanje da se presuda implementira. To je prirodno, želi se ići linijom manjega otpora. Ali te zemlje jako dobro znaju da je arbitražni postupak bitno povrijeđen i da se Hrvatska temeljem međunarodnog prava iz njega povukla.

Apsolutno su aktualne vanjskopolitičke teme, Hrvatska je “opet u zavadi” s većinom susjeda: od Mađarske, BiH, Slovenije, Srbije… dvoje iskusnih diplomata vodi državu – Plenković i K. Grabar-Kitarović?

U 2015. godini odnosi sa susjedima iskorišteni su u Milanovićevoj kampanji za parlamentarne izbore. Tada su zaoštreni odnosi i sa Srbijom i sa Slovenijom i s Mađarskom. Kada je HDZ pobijedio na tim izborima, krenuli smo u saniranje odnosa sa susjedima. Smirili smo tenzije s Mađarskom, sa Slovenijom, pa i sa Srbijom.

Na tomu je Vlada koje sam bio član predano radila. Ovo što sada imamo uglavnom je posljedica odluke Arbitražnog suda koju ne priznajemo, a na čijoj primjeni slovenska vlada ustraje pa zaoštrava odnose. Stranke koje čine slovensku vladu ne žele ispasti gubitnice u svojoj javnosti, a pitom trpe i kritike oporbenih političara koji smatraju da su vladajući u Sloveniji odgovorni za kompromitaciju arbitražnog postupka.

To je začaran krug. A onda su i neki drugi u našem susjedstvu, narodski rečeno, “nanjušili krv” i formulirali svoje “apetite”. To ne treba čuditi, valja biti smiren i razgovarati s kolegama u tim zemljama, a prijatelje i partnere u svijetu uvjeravati da smo konstruktivni, da mi nismo izvor problema.

Zašto bismo zaboravili da Slovenija laže, a da je Srbija bila agresor

facebook komentari

Nastavi čitati

Razgovor

Predsjednica: Apsolutno nema nikakve kampanje protiv BiH, nego upravo suprotno

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović smatra kako je Slovenija kompromitiravši arbitražni postupak zapravo ugrozila  međunarodno pravo, piše Hina, koja se poziva na subotnje izdanje Jutarnjeg lista.

Dodaje da “dok se Slovenija sada poziva upravo na poštivanje međunarodnog prava pokušavajući natjerati Hrvatsku da provede arbitražnu presudu o međusobnoj granici”.

Govoreći o pogoršanju odnosa sa Slovenijom u kontekstu arbitraže o graničnom prijeporu, Grabar-Kitarović je rekla kako su Hrvatska i Slovenija dvije prijateljske zemlje, te da “ovo jedno pitanje ne treba stavljati u središte naših odnosa”.

Naglasila je kako oko arbitraže postoji nacionalni konsenzus, da je ona nepovratno kompromitirana i da za hrvatski politički vrh ona ne postoji.

“Slažem se s onim što je premijer Plenković u svom govoru u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda naglasio, jer, legalizira li se protupravno postupanje kroz postupak arbitraže, to daje dobar povod bilo kome drugome da se ponaša na isti način, da se instrumenti međunarodnog prava, koji se koriste za uspostavu međusobnog povjerenja, iskoriste za ostvarivanje vlastitih interesa”, rekla je Grabar-Kitarović.

Premijer Plenković je rekao u četvrtak u govoru pred Općom skupštinom UN-a da je Hrvatska morala izaći iz arbitraže o granici sa Slovenijom koju je Slovenija kompromitirala i upozorio da takvo “nepoštivanje međunarodnog prava” obeshrabruje ostale države da sporove rješavaju uz pomoć treće strane.

Grabar-Kitarović je istaknula kako je Hrvatska spremna rješavati granično pitanje sa Slovenijom bilateralno.

Odnosi s drugim susjedima

Grabar-Kitarović je odbacila tvrdnje da vodi kampanju protiv Bosne i Hercegovine, istaknuvši kako nema osobe koja više zastupa članstvo te države, ali i drugih zemalja u hrvatskom susjedstvu, u euroatlantske saveze, te kako ju za to optužuju oni koji su protiv takvih integracija

Poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein Kavazović u ponedjeljak je uputio hrvatskoj predsjednici pismo u kojemu je ustvrdio kako ona i još neki hrvatski dužnosnici zlonamjerno pokušavaju diskreditirati Bošnjake povezujući ih s terorizmom.

Hrvatska čelnica je naglasila kako nikad nije poistovjećivala prijetnju međunarodnog ekstremizma i terorizma s Bošnjacima niti s učenjem islama, što joj se nameće.

“Apsolutno nema nikakve kampanje protiv BiH, nego upravo suprotno”, istaknula je Grabar-Kitarović u Jutarnjem listu.

“Nema te osobe i nema te države koje zastupaju članstvo BiH i ostalih naših susjeda u EU kao što sam to ja osobno i hrvatska vlada”, naglasila je predsjednica.

Ona smatra kako se problemi zapadnog Balkana neće riješiti samo pristupanjem tom savezu, no da ono predstavlja “ozbiljnu matricu za sveobuhvatne procese reformi u državama”.

Članstvo svih hrvatskih susjeda u EU-u preduvjet je za trajni mir, stabilnost i prosperitet, smatra Grabar-Kitarović i dodaje kako dosadašnje inicijative međunarodne zajednice oko pristupanja euroatlantskim savezima nisu bile dovoljno snažne, te kako na tome treba jače raditi s BiH koju vidi kao suverenu državu jednakopravnih konstitutivnih naroda.

Predsjednica je za Jutarnji rekla kako se ne može oteti dojmu da je ona osobno, ali i Hrvatska pod orkestriranim napadima onih koji ne žele ulazak BiH u EU i NATO.

Dodala je i kako je protivljenje bošnjačkih dužnosnika Pelješkom mostu bespredmetno, te da će se taj most graditi u skladu sa svim međunarodnim standardima, uključujući i Konvenciju o pravu mora.

Grabar-Kitarović je u razgovoru izrazila mišljenje da se još uvijek ne može govoriti o prijateljstvu između Hrvatske i Srbije, no da je nepobitno da postoji dobra volja i s njene, ali i sa strane predsjednika Aleksandra Vučića, s kojim je potpisala Deklaraciju o unaprjeđenju odnosa i rješavanu otvorenih pitanja, da se konačno krene u poboljšanje odnosa.

To pokazuju i simbolički koraci poput izgradnje infrastrukture za Hrvate u Vojvodini i dogovor o obnovi rodne kuće bana Josipa Jelačića, smatra predsjednica.

Potez Mađarske i Slovenije da blokiraju hrvatsko članstvo u Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) ne smatra dobrim za bilateralne odnose s tim državama.

Otkrila je da je tijekom svog nedavnog posjeta toj državi Mađarima naglasila da blokiranje Hrvatske nije dobar potez, istaknuvši i kako je taj posjet bio dogovoren prije odluke Budimpešte, zbog čega joj “nije bilo ugodno” tamo otići.

Naglasila je da kao predsjednica nema ovlasti ni namjeru pregovarati o pitanju Ina-MOL jer je to u domeni vlade, kao i pitanje statusa šefa MOL-a Zsolta Hernadija.

“Kako su mi kazali mađarski premijer i predsjednik, za Mađare je slučaj Ina-MOL gospodarsko-tehničko-pravno pitanje koje oni ne žele politizirati”, rekla je predsjednica za Jutarnji list.

Odnosi sa svjetskim silama

Predsjednicu je sredinom rujna posjetio posebni izaslanik kineskog predsjednika Meng Jianzhu, pa je u subotnjem intervjuu otkrila da je s njim razgovarala o gospodarskoj suradnji, odnosno o mogućnostima realizacije projekata koje su predstavili u okviru inicijative Triju mora, vrijednih gotovo 50 milijardi eura.

Razgovarali su o suradnji hrvatskih i kineskih luka u izvozu kineskih roba na srednjoeuropsko, ali i zapadnoeuropsko tržište, što je lakše preko Hrvatske nego preko sjevernoatlantske rute, a u tom kontekstu je spomenuta i luka u Vukovaru.

Govoreći o nadolazećem posjetu Rusiji u kojoj će se sastati s predsjednikom Vladimirom Putinom, Grabar-Kitarović je izrazila očekivanje da će se “postaviti novi okvir odnosa koji su dugo bili zanemarivani”.

“Ne očekujem da ćemo ovim posjetom premostiti sve razlike koje postoje, ali očekujem da ćemo dati zamah našim odnosima, a posebice gospodarskima”, rekla je predsjednica, dodavši kako se javio velik broj tvrtki koje će tijekom posjeta sudjelovati na gospodarskom forumu.

Rusija je svjesna hrvatskog članstva u EU-u i NATO savezu, istaknula je predsjednica, naglasivši kako vjeruje u ponovnu uspostavu povjerenja između te dvije države jer između njih ne postoji nikakvo neprijateljstvo.

Rusija je i jedna od članica Vijeća za provedbu mira u Bosni i Hercegovini, pa je time bitan čimbenik u razgovorima o budućnosti jugoistočne Europe, podsjetila je Grabar-Kitarović.

U Moskvi će se razgovarati i o inicijativi Triju mora za koju je Grabar-Kitarović ponovila da nije usmjerena protiv Rusije, nego na brisanje granica između istoka i zapada Europe.

Britanski časopis The Economist je sredinom srpnja u tekstu naslovljenom “Njemačka strahuje da će Trump razjediniti Europu” osvrnuo na podršku američkog predsjednika Donalda Trumpa toj inicijativi koju su pokrenule Hrvatska i Poljska i o kojoj je tijekom svog posjeta Varšavi on razgovarao s hrvatskom predsjednicom.

Predsjednica je stoga u subotnjem razgovoru za Jutarnji ponovila i da ta inicijativa nije usmjerena protiv Njemačke, te da službeni Berlin na nju nema prigovore, o čemu je nedavno na Malti razgovarala s predsjednikom Frankom-Walterom Steinemierom.

“Berlin sa zanimanjem promatra što se događa u okviru Inicijative, ali držim da su zablude da je ona usmjerena protiv nekoga raspršene. To je inicijativa za, a ne protiv”, rekla je Grabar-Kitarović.

Kazala je i kako je spomenutim sastankom u Varšavi uspostavljena nova dimenzija u odnosima Hrvatske i Sjedinjenih Država, kao i veći interes Trumpa za prostor srednje i jugoistočne Europe.

Najavila je nastavak inzistiranja na potpisivanju Sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja jer je to preduvjet za ozbiljnija američka ulaganja u Hrvatsku, ali i općeniti rast trgovinske razmjene.

Sa Sjedinjenim Državama ćemo raditi i na argumentiranju euroatlantskog puta susjednih država, a uloga Washingotna je na ovim prostorima uvijek bila bitna kad je trebalo posredovati u rješavanju otvorenih pitanja, rekla je predsjednica.

“Fokusiranjem SAD-a na ovaj prostor želimo postići ubrzanje procesa kako bismo nadišli zastoj u pristupu EU i NATO-u koji stvara opasan vakuum koji može ispuniti netko treći”, zaključila je Grabar-Kitarović u Jutarnjem listu.

Kolinda Grabar Kitarović: Dosudi li Haag udruženi poduhvat, gubi svaki kredibilitet

facebook komentari

Nastavi čitati