Branko Lubina: Hrvatska ne bi preživjela još jedan mandat Josipovića i Milanovića

0

Branko Lubina, pukovnik u mirovini, Rođen 29. srpnja 1971 . godine, u Imotskom. Osnovnu i srednju školu završio u Imotskom. Na Pravnom fakultetu u Splitu završio Upravno pravni studij, a na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu Studij kriminalistike te stekao stručno zvanje Diplomirani kriminalist, VSS. Oženjen, otac četvero djece.

Branko_LubinaDragovoljno odlazi u Domovinski rat u kolovozu 1991.godine, u 4. gardijsku brigadu, 3. „Imotsku“ bojnu, kao gardist. Uskoro postaje i zapovjednik desetine te voda i postaje časnik, a zatim i zamjenik zapovjednika satnije. U 4. gardijskoj brigadi ostaje do veljače 1994. godine, kada odlazi na dužnost zapovjednika bojne za specijalističku obuku pješaštva u Središtu za odgoj i obuku vojnika Sinj u Sinju. U Središtu obnaša i dužnost voditelja odjela za razvoj te nakon preustroja obnašatelja dužnosti Zapovjednika Središta za obuku pješaštva i oklopništva Šibenik. Od 2004. godine do umirovljenja 2007. godine obnaša dužnost Zamjenika zapovjednika Taktičko simulacijskog središta Hrvatske kopnene vojske u Zagrebu.

Ranjen u borbama za obranu grada Zadra u listopadu 1991. godine, hrvatski ratni vojni invalid.

Sudjelovao i vodio nekoliko međunarodnih projekata i vježbi za mirovne operacije i upravljanje krizama, SEESIM, CENCOOP, VIKING.

U proljeće i ljeto 2003. godine u George C. Marshall European Center for Security Studies u Republici Njemačkoj završava “Leaders For the 21st century” course. Završio je nekoliko međunarodnih tečajeva i sudjelovao na raznim konferencijama na temu mirovnih operacija i upravljanja krizama.

Aktivno govori Engleski jezik.

Za junaštvo i uspjehe postignute u Domovinskom ratu više je puta odlikovan za hrabrost, i to Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina službe i Spomenicom domovinskog rata1990/92.

Osim ovih odlikovanja, nekoliko puta je pohvaljen za postizanje rezultata u, vođenju zapovijedanju i razvoju hrvatskih oružanih snaga Republike Hrvatske.

Časno umirovljen u činu pukovnika 31. prosinca 2007. Godine.

-Gospodine pukovniče nedavno ste u organizacije Hrvatskog Svjetskog Kongresa boravili u Njemačkoj gdje ste u okviru projekta „HRVATSKA JUČER DANAS SUTRA“ održali niz zapaženih predavanja o značaju Domovinskog Rata i Hrvatskim braniteljima danas. Kakvi su vaši dojmovi nakon razgovora sa hrvatskim iseljenicima?

B.L. U predavanjima o Domovinskom ratu i Hrvatskim braniteljima govorio sam kao svjedok vremena, pripadnik Zbora narodne garde od samih početaka Domovinskog rata, slavne 4. Gardijske brigade ZNG-a i sudionik početka stvaranja neovisne Hrvatske države.

Bila mi je iznimna čast, i meni posebno lijepo i dragocjeno iskustvo, govoriti pred hrvatskim iseljenicima.

Zahvaljujem se Hrvatskom svjetskom kongresu u Njemačkoj na pozivu i organizaciji tribina i radionica na kojima sam sudjelovao, predsjedniku HSK-a Danijelu Lučiću i tajniku Petru Ćosiću, gospodinu Vici Joviću, župnicima Hrvatskih katoličkih zajednica gdje smo gostovali kao i svima Vama koji ste sudjelovali na bilo koji način.

Ono što me se posebno dojmilo je činjenica koliko su naši ljudi u tuđini uspjeli sačuvati vjeru i domoljublje, što su na poseban način iskazali u početku stvaranja Hrvatske države. Značaj i uloga hrvatskog iseljeništava u stvaranju hrvatske države bila je od presudne važnosti, ne samo kroz materijlnu pomoć, naoružavanje hrvatske vojske nego i kroz diplomaciju. Bitno je naglasiti da su mnogi hrvatski iseljenici na poziv Domovine ostavli sve i dragovoljno se uključili u obranu Hrvatske, s puškom u ruci. Na poseban način me veseli njihovo duboko i sadržajno domoljublje i spremnost za Hrvatsku koju očituju i danas.

U susretu sa mladim studentima iz Münchena napomenuli ste da Vam je posebno na srcu leži odgoj mladih naraštaja. Kako gledate na povijesno istraživanje rata u Hrvatskoj? Jeli ono nedovoljno kvalitetno predstavljeno u školskim udžbenicima?

B.L. U svojoj profesionalnoj karijeri u Oružanim snagama Republike Hvatske nakon završetka Domovinskog rata sam imao čast biti zapovjednikom Bojne za specijalističku obuku pješaštva i Središta za obuku mladih Hrvatskih vojnika u Sinju i Šibeniku. Sudjelovati u stvaranju Hrvatske vojske, obuci mladih hrvatskih vojnika za konačno oslobođenje Hrvatske bilo je za meine, nakon ratnih iskustava, doista neprocjenjivo. To vrijeme mi je itekako ostalo u srcu jer sam kao časnik i zapovjednik doživio oduševljenje mladih za Hrvatsku. Kao ročnici Hrvatsku vojsku su rado služili hrvatskadjeca iz domovine i iseljeništva, drago mi je da sam neke, kojima sam bio zapovjednik susreo ovdje u Njemačkoj. To isto oduševljenje i emociju sam ponovno doživio upravo ovdje u Njemačkoj, na tribini u Munchenu i radionici sa mladim hrvatskim studentima u Ludwigshafenu. Posebno me dojmila razina nacionalne osvještenosti i domoljublja mladih Hrvata od kojih su neki već drugi ili treći naraštaj iseljenika. Njihova želja da se uključe u realne procese, da sudjeluju u radu Hrvatskog svjetskog kongresa, znanje, ljubav za Domovinu i požrtvovnost su jamstvo hrvatske budućnosti.

Tema koja obrađuje nastanak Hrvatske i Domovinski rat je nedovoljno zastupljena u školskom gradivu. Naime, ona se u osnovnoj školi obrađuje samo u osmom razredu i to kroz 4 nastavna sata od 70 sati povijesti, što je nedostatno da bi se mogla kvalitetno i stručno obraditi. Osim toga, udžbenici nejasno prikazuju uzroke zbog kojih je izbio Domovinski rat. Primjerice samo jedan od četiri udžbenika koje je odobrilo Ministarstvo, kojem je tada bio ministar Jovanović, jasno navodi velikosrpsku agresiju kao stvarni uzrok Domovinskog rata dok ostali udžbenici pojam agresije na Republiku Hrvatsku uopće ne spominju. Sve to jasno ukazuje kako je tendencija u dijelu hrvatske historiografije prikrivanje stvarnih uzroka želeći Domovinski rat prikazati kao građanski rat u kojem bi se uspostavila ravnoteža krivnje, što je, naravno, velika krivotvorina. Domovinski rat je posljedica velikosrpske agresije koju su na Hrvatsku izvršili eksponenti Miloševićeve politike zajedno sa vrhom JNA.

Približava se obilježavanje Vukovarske žrtve, dan sjećanja na sve one hrabre ljude koje su herojski branili svoj grad i svoju domovinu Hrvatsku, koji su ginuli i koji su okrutno ubijani od tzv. JNA. Što mislite prepoznaje li se u današnjoj Hrvatskoj povijesna vrijednost Vukovara i hoće li i ove godine biti dvije kolone sjećanja?

B.L. Vukovar za sve Hrvate domoljube ima posebno značenje. Za svakoga od nas, duboko u svijesti, je on simbol obrane Domovine, grad heroj, mučenik. Povijesna vrijednost i simbol Vukovara za nas je nemjerljiva, a prepoznaju je oni koji uistinu vole Hrvatsku , spremni su se za nju žrtvovati kao što su to učinili hrvatski branitelji, branitelji Vukovara koji su uz Božju pomoć i veliku žrtvu obranili i konačno oslobodili Hrvatsku od velikosrpskog agresora i JNA.

Povijesnu i nacionalnu žrtvu i vrijednost Vukovara na žalost ne prepoznaje jedino ova od hrvatske stvarnosti otuđena neokomunistička vladajuća elita u Hrvatskoj, koja ne pokazuje ljubav za Domovinu ili je upće nema. Po svemu što pokazuje, oni izgledaju kao da su zalutali u neku tuđu zemlju.

Podjele u hrvatskom društvu su uzrokovali oni svojim postupcima i zato nisu bili dobrodošli. Hrvatski narod, posebno vukovarci ne osjećaju ovu vlast kao svoju.

U Vukovaru će uvijek biti samo jedna kolona sjećanja. Toj koloni pripada cijeli hrvatski narod, svi koji Vukovar i Hrvatsku vole, svi kojima u srcu gori plamen spomena na žrtvu Vukovara! No bez obzira tko bio u kojoj koloni, sigurni smo da će za neke dolazak i stupanje u njoj, biti tek dio protokola.

Svjedoci smo dramatičnih zbivanja ispred zgrade Ministarstva branitelja u Zagrebu gdje već nekoliko tjedana prosvjeduju invalidi Domovinskog rata. U svojim izlaganjima govorite o obezvrjeđivanju vrijednosti Domovinskog Rata i omalovažavaju hrvatskih branitelja danas.

B.L. Odnos vlasti prema hrvatskim braniteljima, vrijednostima na kojima je utemeljena hrvatska država, prema Hrvatskom Domovinskom ratu je uzrok prosvjeda najtežih ratnih vojnih invalida. Ne samo da bi ostavke morali dati ministar branitelja Matić, zamjenica Nađ i pomoćnik Glavašević, odgovornost za ovo stanje snosi i predsjednik vlade Milanović.

Porazna je činjenica da je u Hrvatskoj stvorena slika da su Hrvatski ratni vojni invalidi, Hrvatski branitelji, ljudi koji su za Hrvatsku dali najviše, teret, potrošači proračuna, stječe se dojam da su oni „krivi“ za loše gospodarsko stanje u Hrvatskoj, opterećuju proračun. Drugi razlog je sustavna kriminalizacija Domovinskog rata i pokušaj izjedanačavanja žrtve i agresora što nikako nećemo dopustiti. Važno je reći da branitelji nisu teret, oni su graditelji povijesti, i to svaka vlast treba poštivati. Tvrditi da branitelji traže neka svoja prava, privilegije, to predstavlja teško pojednostavljivanje njihove uloge i ono što oni traže. Odnos prema njima je prije svega vrijednosno pitanje. Branitelji osjećaju, vide i konačno znaju, što želi i kud smjera aktualna vlast: redefinirati ulogu branitelja u stvaranju suverene Hrvatske. Branitelji neće dopustiti tu reviziju, tu krivotvorinu i tu manipulaciju.

Takav odnos prema ratnim veteranima nije poznat u svjetskim demokracijama. Primjerice, u SAD-u nitko neće uprti prstom u ratnog veterana i gledati na njega kao na teret. To su ljudi koji su najviše zadužili državu i prema njima se svi odnose s dužnim poštovanjem.

To poštovanje mora polaziti od vrha vlasti, ako se vlast prema braniteljima ne odnosi s poštovanjem što možemo očekivati od naroda? Kao i u obitelji, djeca uče iz ponašanja roditelja!

Tko u stvari voli Hrvatsku, tko je osjeća kao svoju domovinu? Mi kršćani smo s vremenom naučili/spoznali da je ljubav žrtva, i za Boga i za obitelj i za Domovinu.

I Isus sin Božji je imao svoju domovinu, proživio s njom u najtežim okolnostima tuđinske vlasti, (koja ga je osudila i razapela!). Hrvatski branitelji su svoju ljubav dokazali upravo žrtvom, mnogi naša braća, prijatelji i suborci su položili svoj život za domovinu, Za Hrvatsku su dali najvrijednije, život, bili ranjavani, podnijeli sve kušnje i POBIJEDILI. Pobijediti će i sada. Sačuvati svoj integritet i ulogu branitelja kao načelo, istinu i povijesnu bilancu.

Spominjete da je Hrvatsko društvo već niz godina izloženo mnogim napadima velikog djela današnje političke elite. Spomenuli ste DETUĐMANIZACIJU, KRIMINALIZIRANJE DOMOVINSKOG RATA, brojna umirovljenja hrvatskih časnika koji su aktivno branili Hrvatsku od jugo-srpske agresije. U tom kontekstu često govorite o ulozi Stjepana Mesića i Račanove vlade.

B.L. Nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana Hrvatska nije imala državnika domoljuba kojem bi na prvom mjestu bila dobrobit države, zaštita nacionalnih interesa i temeljnih vrijednosti na kojima je stvorena. Na predsjedničkim izborima nakon smrti prvog Hrvatskog predsjednika pobjeđuje Stjepan Mesić a potom na vlast u Hrvatskoj dolazi koalicija pod vodstvom SDP-a (nasljednika komunističke partije Hrvatske) i Ivice Račana.

U hrvatskoj počinje projekt „detuđmanizacije“, kriminalizacije Domovinskog rata, kao i vrijeđanja i omalovažavanja Hrvatske vojske, vrijednosti na kojima je stvorena neovisna Hrvatska. Počinje ponižavanje najveće Hrvatske vrijednosti, Hrvatskih branitelja, plasira se teza da je operacija“OLUJA“, veličanstvena operacija Hrvatske vojske kojom je oslobođena Hrvatska bila zločinački pothvat. Sav onaj domovinski zanos i nacionalni naboj na kojem je utemljena Hrvatska se pokušava obezvrijediti na svaki način.

Dvanaestorica hrvatskih generala, s obzirom na činjenicu da mnogi od onih, od kojih bi to bilo očekivati, nisu protiv toga odlučno podignuli glas u otvorenom pismu, upozoravaju hrvatski narod na ono što se događa, i što će se dogoditi ako se ne zaustave ovi procesi.

Stjepan Mesić umirovljuje sedmoricu najperspektivnijih generala pobjedničke Hrvatske vojske (petorica su već ranije umirovljeni).

(Sadašnji predsjednik Josipović za njega kaže, citiram: Najbolji potez predsjednika Stjepana Mesića u oba njegova mandata bilo je umirovljenje časnika Hrvatske vojske koji su se željeli baviti politikom.)

Iz Hrvatske vojske se sustavno miču (umirovljuju) časnici i dočasnici proistekli iz Domovinskog rata. Progoni, suđenja u Haagu u kojima aktivno sudjeluje tadašnji državni vrh, posebno predsjednik Stjepan Mesić i drugi državni dužnosnici, slanjem dokumenata u Haag, tajnim svjedočenjima…

Nije li i današnja vladajuća ekipa zajedno sa predsjednikom Josipovićem nastavila s tim trendom, sto mislite o premijeru Milanoviću odnosno kako se današnje državno vodstvo odnosi prema braniteljima i svome narodu?

B.L. Ponižavanje hrvatskih branitelja i obezvrjeđivanje vrijednosti Domovinskog rata nije prestalo nego je nastavljeno još većim intenzitetom. Hrvatski branitelji su postali „socijalna skupina“ i glavni krivci za sve loše što se događa u Hrvatskoj… sustavno se umanjuju braniteljska prava, mirovine, prebrojavaju se, objavljuje se „registar branitelja“…

Ova ne-narodna vlada Zorana Milanovića i predsjednik Josipović u „ratu“ su protiv svoga naroda, protiv vrijednosti na kojima je utemeljena Hrvatska država. Provode neoliberalne ideje Novog svjetskog poretka, donose liberalne zakone protiv kojih se hrvatski narod bori referendumima. Terorizira najveću žrtvu u Hrvatskom ratu za neovisnost, Vukovar. U Vukovaru, gradu heroju se vrši nasilje nad Hrvatskim narodom, nasilno se postavljaju ploče s ćiriličnim natpisima…

Nametati naprasno ćirilicu u jednom traumatiziranom Vukovaru, u vremenu dok sa srpske strane nema ni svijesti o počinjenom, kamoli iskrenoga kajanja, može samo netko tko nema  osjećaj za vrijeme i okolnosti. U konačnici, to može raditi netko koji je domoljubno i nacionalno isčašen, tko nema ljudski konstitutivni dar domoljublja. Ili kao dao je cijepljen protiv svakoga osjećaja uravnoteženosti, istine, logike i sagledavanja stvarnosti. Nametanje ćirilice je potez nasilništva nad emocijama i frustracijama svih koji su podnijeli strahote srpske agresije nad gradom mučenikom Vukovarom. To je jedna administrativna mjera koja znači egalitaciju i sustavno uspostavljanje ravnoteže krivnje za ratove i zlodjela u bivšoj socijalističko-komunističkoj Jugoslaviji, s ciljem da se amnestira agresor i zločinac.

Prije nekoliko Dana objavljen je poražavajući izvještaj od strane Europske Unije po kojem se Hrvatska tenuto nalazi Na samom dnu ljestvice po svim ekonomskim pokazateljima. Svjedoci smo teške ekonomske krize, nezapamćene nezaposlenosti, što po vašem mišljenju treba mijenjati? Kako vidite budućnost Hrvatske, koja je uloga branitelja u ovoj dramatičnoj situaciji?

B.L. Na žalost Hrvatska se nalazi u vrlo teškoj ekonomskoj i gospodarskoj krizi, osim toga Hrvatska je danas i duboko ideološki podjeljena a te podjele potiče sadašnja vlada i predsjednik koji se bave čuvanjem svoje „zločinačke budućnosti“, njima su gospodarstvo i zaštita nacionalnih interesa Republike Hrvatske na zadnjem mjestu.

Hrvatski branitelji su najmanje odgovorni za ovo stanje, jer oni nisu upravljali javnim i državnim tvrtkama, vodili vlade i ministarstva.

Oni stoga neće kao statisti stajati po strani, promatrati rastakanje i zatiranje države i državne suverenosti za koju su ginuli. Jer ekonomsko propadanje vodi i svaku državotvornost u upitnost. Hrvatski branitelji još puno mogu dati za Hrvatsku!

Prerano umirovljeni Hrvatski časnici, dočasnici i vojnici, pripadnici sigurnosno obavještajnog i policijskog sastava, hrvatski branitelji su golemi neiskorišteni potencijal. Ljudi koji su u kratkom vremenu, u teškim gotovo nemogućim uvjetima uspjeli stvoriti Hrvatsku vojsku i osposobiti je kao respektabilnu snagu koje je obranila i oslobodila Hrvatsku od velikosrpskog agresora još puno mogu dati za Hrvatsku. Visoko obrazovani i educirani, nacionalno osvješteni, osvjedočeni domoljubi, sa iskustvom u vođenju postrojbi, međunarodnim operacijama, NATO-u mogu biti kvalitetno iskorišteni u gospodarstvu, javnim i državnim tvrtkama, vladinim agencijama, diplomaciji, ministarstvima…

Što više, moderni hrvatski gospodarski i ukupni duhovni zaokret, mora se temeljiti na istim i sličnim vrijednostima kao početkom 90-ih godina. Društvo se mora osvježiti novim ljudima. Jednostavno, moraju se iskristalizirati one skupine koje su svojim potezima i radom od 90-ih do danas pokazale da im Hrvatska nije na srcu. Zapravo, svojim odnosom i djelima su se same lustrirale i Hrvatska ih jednostavno više ne treba. Ono što naglašava i sadašnji predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, lustracija nije neko prebrojavanje i segregiranje ljudi. Povijest svakoga pojedinca i njegova djela, neka odrede njegovo mjesto u novoj misiji za prosperitetnu i sretnu Hrvatsku.

Hrvatska sigurno ne bi preživjela još jedan mandat Josipovića i Milanovića! Ako sada ne budemo jedinstveni onda nam slijedi nastavak iste ove crvene agonije. Ne treba niti pomišljati što bi se sve događalo s Hrvatskom da je i dalje predvodi indiferentnost, ideološka ovisnost koju demonstriraju sadašnji predsjednik i vlada u još jednom mandatu.

Hrvati sada imaju prigodu u slijedeća dva izborna ciklusa promijeniti kompletnu političku sliku Hrvatske. Na predsjedničkim i parlamentarnim izborima izabrati vodstvo koje, koje prije svega karakterizira plodonosno zrelo domoljublje, državnička kompetentnost kojom će se štititi hrvatske nacionalne interese, promicati kršćanske vrijednosti, hrvatske branitelje, obitelj…

Hrvatska se nalazi pred predsjedničkim izborima, u našem društvu predsjedničkim Izborima pripisuje se izrazito velika važnost. Ovlasti predsjednika Republike naime nisu zanemarive. Ishod prvog kruga izbora odlučiti će ne samo izborna izlaznost već i sam datum izbora. Kako tumačite da se još uvijek nije odredio dan izbora? Naime u javnosti se pojavila informacija da bi vlada mogla raspisati izbore za 11. siječnja.. to za birače iz dijaspore svakako nije dobra vijest.

B.L. Predsjednički izbori su od presudne važnosti za hrvatsku budućnost. Presjednik Republike ima među ostalim važne ovlasti i mogućnost utjecati na ukupno stanje u državi i društvu. Ima odgovornost kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga RH i u diplomaciji. Primjerice, u oružanim snagama RH je katastrofalno stanje, zrakoplovi padaju ili su nespravni, Hrvatska nema izrađenu strategiju nacionalne sigurnosti, obrambena moć Hrvatske je ozbiljno ugrožena i o tome se dosta govori na stručnim razinama u Hrvatskoj.

Sadašnje državno vodstvo i predsjednik Josipović vode Hrvatsku u nepovrat prema komunističkoj prošlosti. Njima je Tito najveća povijesna osoba i uzor. Oni za sebe kažu da su socijaldemokrati a vrše nasilje nad gradom herojem, nameću ćirilicu napaćenom Vukovaru koji i danas prolazi svoj i hrvatski “križni put”. Pod krinkom ljudskih sloboda donose neoliberalne zakone, smeta im Katolička crkva, hrvatsko iseljeništvo, u ratu su sa svojim narodom i svime što narod nosi u svom duhu i svojoj memoriji.

Kalkuliranjem sa datumom predsjedničkih izbora samo nastoje otežati domoljubnoj i državotvornoj desnici pobjedu, otežati glasovanje hrvatskim iseljenicima kojima je ono ionako otežano i s obzirom na izborni zakon ograničeno.

Ima li Hrvatska budućnost, koje su to političke snage koje mogu Hrvatsku izvući kako kažete iz „nepovrata“ u budućnost?

B.L. Hrvatska budućnost je HRVATSKI NAROD, hrvatski branitelji, hrvatska državotvorna, domoljubna desnica (pod vodstvom stožerne i povijesne hrvatske stranke, Hrvatske demokratske zajednice, utemeljiteljice hrvatske države!) i naravno, naše hrvatsko iseljeništvo. Na onom istom zajedništvu koje smo pokazali 90-ih, na ideji Starčevića i Radića, na ideji i vjekovnoj težnji hrvatskog naroda koju je u djelo proveo prvi hrvatski predsjednik i državnik, vizionar, dr. Franjo Tuđman možemo i moramo graditi hrvatsku budućnost.

Ovo je zahtjevno vrijeme! Ono traži povijesne ljude iznova, ljude koji mogu Hrvatsku izvući iz ovog gospodarskog i ideološkog bespuća i potonuća. Ono zahtjeva govor, ali još više djela, postupke, sposobnost i spremnost koji pogađaju pravo značenje, koji identificira prave zadaće, ali najviše prave odgovore!   Ovo je vrijeme koje nas poziva da iznova uzmemo povijesni mandat. A najbolje sve to razumije onaj koji voli domovinu! Razumjeti što je Hrvatska bila prije 1990., što je bila u trenutku utemeljenja, što je danas i što treba biti sutra, to je zahtjev sadašnjeg trenutka i okolnosti.

Sve to ne možemo napraviti bez Hrvatske u središtu naših emocija i interesa. Onakve ljubavi i spremnosti kakvu su imali naši branitelji, kakvu ste imali i Vi naši iseljenici. Upravo takva je ljubav za Hrvatsku kao temelj svakoj kompetenciji i zadaći za Hrvatsku, temelj istinske hrvatske neovisnosti! Podloga i preduvjet da iz nepovrata krenemo u sigurnu i prosperitetnu budućnost!

Razgovarala: dr. Neda Caktaš, Cronews / Munchen

facebook komentari