Bravarevo zavarivanje popucalih šavova Jugoslavije

2

Bravarevo zavarivanje popucalih šavova Jugoslavije odredilo je i “hrvatsku” tranziciju, u kojoj se nastavlja dominacija titoista. Ponekad konstrukcije pucaju i na varovima. Čini se da je udbaška RH načinjena od prilično potrošenog materijala. I Tito je osobno ubijao po Njemačkoj, ali Nijemcima nije palo na pamet tražiti njegovo izručenje. Naprotiv, davali su mu sve državničke počasti. Oprostite, ali ja sam potukao i protjerao vojvođanske Nijemce! Neka, neka, bio si brz i učinkovit! Iako naša Javnost to drugačije doživljava, njemačko pravosuđe traži Josipa Perkovića prije svega zato što je nitko i ništa. I što je bio diletant. Hoće li na predstojećem Bombaškom procesu 2 izjaviti “Priznajem samo sud svoje Partije!”?

Sve je to bratoubilačka banda. Kada im nedostaje unutarnji neprijatelj, ubijaju svoje. Tito je proveo genocid nad Hrvatima, ali je s vremena na vrijeme znao počistiti partijsku konkurenciju. Bilo bi predivno da Zoran Milanović ove godine likvidira sve svoje ministre. Je li genocid nad Hrvatima već proveo? Glede izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača njemačkom pravosuđu, nezaobilazna je činjenica da je referentno teško i svirepo ubojstvo Stjepana Đurekovića počinjeno na njemačkom tlu, pa se stoga moraju primijeniti njemački pravni normativi. Kako relativizirati njemačke zakone? Kao i naše – titoistički. Bezobrazluk i primitivizam postali su ključne poluge tranzicijske tiranije.

Josip Jurčević: Spašavanje zločinačke budućnosti

Sudac Ivan Turudić pokazao je zdrav razum, a to je u jednoj teško bolesnoj i duboko korumpiranoj zemlji neprihvatljivo, nepristojno. U svojoj knjizi “Spašavanje zločinačke budućnosti”, Josip Jurčević, profesor povijesti na Hrvatskim studijima, dao je uznemirujući pregled poslova obitelji Zorana Milanovića i obitelji Vesne Pusić, predvodnika vladajuće koalicije Kukuriku. Dokazuje da je ubojstvo Stjepana Đurekovića neraskidivo isprepleteno sa kriminalom u strukturama Jugoslavije, i da se ista mreža održala u RH. Navodno Josip Leko i Sabor namjeravaju pokrenuti “autentično tumačenje Zakona o pravosudnoj suradnji članica EU”. Hrvati su izigrani – protivnici hrvatske samostalnosti došli su na čelo “samostalne” Hrvatske i sustavno ismijavaju elementarnu ljudsku pravdu. Ostaje trilema: boje li se vladajuće stranke razotkrivanja zločinačke prošlosti, ili je direktno ugrožen tajni kapo jugoslavenskog podzemlja, koji je proveo ovakvu lopovsku tranziciju, ili se komunističko-udbaška oligarhija RH uključila u neku tajnu protunjemačku asocijaciju? Slučaj Perković nije niti za dlaku prikrio nesposobnost koalicije glede gospodarstvenog i drugog vođenja zemlje. Zapravo je ekonomskoj katastrofi pridodana i ona civilizacijska, koja je osramotila naciju i potpuno srušila ugled Hrvatske u EU, kao i dostojanstvo hrvatske nacije u cijelom svijetu. Kako bilo kome objasniti da u formalno samostalnoj Hrvatskoj vlada ona ista totalitarna jugoslavenska klika?

Degutantne obmane “pravnih stručnjaka”

Prvo, pravni instrument zastare ubojstva je civilizacijska sramota. Drugo, izručivanje osobe optužene za sudjelovanje u ubojstvu u nekoj zemlji je civilizacijska obveza, a neizručivanje je praktično objava rata. Treće, kakve veze ima zastara po našem zakonu za ubojstvo koje nije počinjeno na našem tlu. Davor Krapec, profesor kazneno-procesnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu i sudac Ustavnog suda, profesionalno pošteno kaže “da zastara u RH ne smije biti razlog za odbijanje izručenja ako je isto djelo kažnjivo u drugoj članici EU”. Josip Jurčević objavio je u svojoj knjizi jako zanimljivu biografiju Ante Nobila, odvjetnika i prijatelja Josipa Perkovića, kako sam Nobilo kaže. Nobilo je pripadao tužiteljstvu u nekim značajnim procesima: Andrija Artuković, Pakračka Poljana, Željko Ražnjatović Arkan i Goran Hadžić. Nobilo je zastupao Željka Meseca i Jadranka Smoljana Sukija, šefove “financijskog inženjeringa”. Neko je vrijeme poslovno i pred sudovima zastupao Miroslava Kutlu, koji je razotkrio Nobilovu povezanost s Ninoslavom Pavićem. Ovdje govorimo o vremenu “ortačkih ugovora”, koji su ozbiljno potkopali pravne i civilizacijske temelje zemlje. Prema Jurčeviću, najveći odvjetnički, tajnopolicijski i politički posao Nobila bilo je zastupanje Tihomira Blaškića – u knjizi “Urota” Jasna Babić spominje Nobila u svezi “zavjereničke skupine iz Sesvetskog Kraljevca”. Nobilo je najavio da će u slučaju da Vrhovni sud potvrdi Tururdićevu presudu, na Ustavnom sudu podnijeti ustavnu tužbu protiv izručenja.

Otvoreno sramoćenje Hrvatske

Jugoslavenski nametnici kontroliraju vitalne funkcije Hrvatske. Stvorili su “civilizacijsko” ozračje da ih ne možemo potjerati, a sve je davno pokvarilo lažno Tuđmanovo pomirenje. Mi smo im oprostili, ali na tome nije ostalo – oni vladaju! Stavljanje tih i takvih nametnika u karantenu moguće je samo kroz konkretne sudske procese za konkretne zločine i konkretan kriminal. I još moramo imati sreću da postupak dopadne ruku i znanja nekog časnog suca. Stoga autonomni segmenti sudstva postaju naša nada, na nivou političkog značaja referenduma, odnosno direktne demokracije. Nadajmo se da će Vrhovni sud potvrditi svoju ustavnu autonomiju, a Ustavni sud ignorirati Nobilovo osobno tumačenje zakona. Perkovićev odvjetnik ima pravo pozvati se na neku zakonsku odredbu, a tumačenje te odredbe mora prepustiti sudu.

Tvrtko Dolić/dnevno

facebook komentari

  • Vacca, the mljac

    Neka nam navjeke živi drug tito, koji je umro.

  • Vacca, the mljac

    Neka nam navjeke živi drug tito, koji je umro.