Britanski parlament glasao za priznavanje Palestine

4

Izrael je izrazio negodovanje povodom glasovanja britanskog parlamenta u korist priznavanja države Palestine.

Izraelsko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je u utorak da  glasovanje u korist priznavanja Palestine kao države visokog rizika,  podriva napore za ono što se zove Pravi mir s Palestincima.”

U međuvremenu, britanski veleposlanik u Izraelu, Matthew Gould, rekao se javni sentiment u Velikoj Britaniji i širom svijeta pomaknuo protiv Izraela nakon njegove nedavne 50-dnevnog napada na Pojas Gaze.

Britanski veleposlanik je rekao:  Glasovanje u parlamentu u korist palestinske državnosti  značajano je ” jer otkriva negativne stavove prema cionističkog režima.

Mislim da su  u pravu što  se brine o tome što to znači u smislu  stavova javnog mnijenja,” istaknuo je Gould.

U ponedjeljak, britanski zastupnici (MPS) glasali za prijedlog s većinom 274-12 nakon šest sati rasprave.

Tijekom rasprave, patnja Palestinaca navodno je istaknuta od strane mnogih zastupnika.

Burnu raspravu dolazi nedugo nakon Švedske nedavne odluke da prizna Palestinu kao suverenu državu. Ostale europske zemlje  vjerojatno  će slijediti taj primjer.

29. studenog 2012, 193članom Opća skupština Ujedinjenih naroda glasovala za nadogradnju statusa Palestine  u stanju promatrača nečlanice.

Palestinci su u potrazi za stvaranjem  neovisne države na teritoriju Zapadne obale, istočno-Al-Quds, i Pojasu Gaze i traže povlačenje Izraela s okupiranih palestinskih teritorija.

Tel Aviv je, međutim, odbio  vratiti se  na granice iz 1967 i ne želi razgovarati o Al-Quds.

izvor:Press.TV. UK

facebook komentari

  • peppermintt

    eto ga na , ???

  • Gabro Vuskic

    Izrael slijedi Srbiju stopu u stopu, ali joj teren ispod nogu izmiče, kao i Srbiji. Sjetimo se srpskog opiranja priznati Hrvatsku državu, pa zatim i bih, Sloveniju, makedoniju, Crnu Goru, Kosovo pa konačno se opire priznati i Vojvodinu. Ima par – ili nekoliko – država na svijetu koje su neprirodne, ali se za sada nikako ne mogu sjetiti koje su to. Možda će me netko podsjetiti, ali više ni briga nije, jer mi je mozak spao na onu: BRIGO MOJA PREĐI NA DRUGOGA!

    • Švedska je neki dan priznala kao prva Eu zemlja…

  • Gabro Vuskic

    IVAN MEŠTROVIĆ, POGLAVNIK I NDH.

    ad 8) Izjave dr. Pavelića i njegovih suradnika nakon potpisa ugovora

    Simptomatični su bili komentari dr. Pavelića i njegovih suradnika o Rimskim ugovorima, tijekom 28 mjeseci okupacije Dalmacije.

    Dr. Mile Budak izjavljuje prof. Ivanu Meštroviću slijedeće:

    “… Stiskamo zube, ali nemojte misliti da nas ne boli Dalmacija koliko i
    Vas, a da nisu Švabe iza njega (Mussolinija) bacili bismo mi njega u
    more.”[Meštrović, I., Uspomene na poltičke ljude i događaje, Zagreb,
    str. 179.]

    Ovo mišljenje, jednog od prvih ljudi Ustaškog pokreta i vlade NDH, karakteristično je za okolinu dr. Pavelića.

    U razgovoru s prof. Meštrovićem, ustaški pukovnik Tomislav Sertić, veli:

    “Mi nismo germanofili ni italofili, a još manje nacisti ili fašisti. Nas
    ništa dugo ne vodi nego sloboda Hrvatske i za to smo spremni da dademo
    glave. U tome cilju i silom prilika našli smo se s kim se
    nalazimo.”[Meštorivć, I., Uspomene na političke ljude i događaje,
    Zagreb, str. 285.]

    Neki hrvatski časnik ispričao je prof. Meštroviću, da je nakon jednog
    oružanog sukoba s talijanskom vojskom u Lici, bio pozvan Poglavniku,
    koji mu je rekao: “Ti si imao pravo, samo ne možemo tako s Talijanima,
    jer su nam saveznici bar za sada… Meni je žao, ali morat ću te
    premijestiti”[Meštrović, I., Isto, str. 308.]

    Premjestili su ga iz Like u Karlovac.

    Prilikom susreta u Glavnom ustaškom stanu, Joso Rukavina, ustaški dužnosnik rekao je Meštroviću:

    “Ljuti ste radi Dalmacije, ja Vas razumijem, i ja sam, ali kad nije bilo
    druge… Glavno je da se održi Hrvatska, pa ćemo mi baciti Talijane u
    more prije nego se bude itko nadao.”[Meštrović, I,. Uspomene na
    političke ljude i događaje, str. 312.]

    Danas je već opće poznato, da su talijanske trupe u Hrvatskoj
    stacionirane od travnja 1941. do rujna 1943. godine, kao tobožnja
    saveznička vojska, zapravo pomagala i naoružavala četnike, pa čak i
    tolerirala partizansko djelovanje protiv NDH, dok su djelovanje
    hrvatskih vojnih i upravnih vlasti spriječavali.

    Kada je, na jednom jadranskom otoku jedan Hrvat nacionalne] orijentacije
    bio osuđen od talijanskog okupacijskog suda, zamoljen je dr. Pavelić za
    intervenciju kod Talijana. Dr. Pavelić je odgovorio: “Poduzmimo sve drugo, ali neprijatelja ne ćemo moliti za milost.” Ovaj drastični primjer stanja i odnosa prikazuje pravi odnos dr. Pavelića prema talijanskom okupatoru.

    Kipar Ivan Meštrović, nakon kratke izolacije bio je kod dr. Pavelića,
    koji mu se tom prilikom ispričao radi Meštrovićeva boravka u zatvoru, te
    rekao:

    “Ja Vas razumijem, da ste i kao Hrvat i Dalmatinac bijesni i žalosni
    radi Dalmacije, ali što sam mogao kad mi je Mussolini zaprijetio da će
    uzeti sve do Karlovca. Žalostan sam i bijesan i ja, ali sam stiskao zube
    i pristao u nevolji, samo da zadržimo i sredimo ovo, a onda ćemo baciti
    Talijane u more.”[Meštrović, I,. Uspomene na političke ljude i
    događaje, str. 322.]

    Prilikom posjeta ateljeu kipara Frangeša, kod razgledavanja spomenika
    kralja Tomislava, a u prisutnosti Meštrovića , dr. Pavelić je rekao:

    “Ja sam na prvi mah mislio da je bomba… Bombu treba, jer ćemo mi
    Hrvati svakoga kralja dočekati bombom. Mi nećemo kraljeve, nego
    repuliku.[Meštrović, I,. Uspomene na političke ljude i događaje, str.
    324.]

    Meštrović se začudio Pavelićevoj izjavi pred auditorijem.

    Očito, potrebno je reći, da se dr. Pavelić trudio i javno izložio s
    ciljem da prof. Meštroviću iznese svoje pravo mišljenje o Rimskim
    ugovorima.

    Iz navedenih primjera, dobronamjerni i objektivni promatarač mož
    ocijeniti težinu dvojbe, pred kojom se u danom času našao dr. Pavelić.

    Dr. Pavelić, kao dugogodišnji borac za hrvatsku slobodu i nezavisnost u
    ovom je trenutku čuvao relevantni interes hrvatskog naroda, a to je
    hrvatski državni suverenitet. Jer, ako se očuva Nezavisna Država
    Hrvatska, teritorij se može povratiti. Bila je to odluka teška za cijeli
    hrvatski narod, ali izvanredno teška za osobu državnog poglavara.

    Dugi niz godina iza Drugog svjetskog rata, u uvjetima jugokomunističkog
    mraka slušali smo ili čitali agitropovski model tumačenja Rimskih
    ugovora. Naime, uglavnom se govorilo o prodaji Dalmacije, a anuliranje
    Rimskih ugovora 1943. godine, stavljeno je na marginu događaja, čak i
    prešućivano. Naravno, i interpretacija je bila u duhu spomenutih modela.