Bruna Esih: BEZ ISTINE O POVIJESTI U HRVATSKOJ NE ĆE BITI PRAVDE

1

Poziv HDZ-a da budem kandidatkinja spremno sam prihvatila. Nikada ne bih prihvatila kandidaturu na listi SDP-a jer tu stranku vodi u potpunosti nestabilan čovjek.

Ne čini li Vam se pomalo nemogućom misijom s 11. mjesta HDZ-ove liste u 1. izbornoj jedinici ući u Hrvatski sabor?

Reći ću da je nemoguće tek kad od sebe dam sve moguće.
Ako i ne bude dovoljan broj preferencijalnih glasova da uđem u Hrvatski sabor, bit će zasigurno dovoljno glasova da se jasno vidi koliko su teme o kojima govorim bitne hrvatskome narodu, neovisno o tomu o kojoj se izbornoj jedinici radilo.

Čija je izvorno zamisao da se angažirate izravno u politici, Vaša ili HDZ-ova?

Držim da HDZ jedini ima potencijalnu snagu koja može pokrenuti promjene u smjeru stvarne demokratizacije Hrvatske. Ovaj put su se promjene u HDZ-u poklopile s određenom fazom moga rada u kojoj osjećam da je vrlo važno izići iz dosadašnjih okvira i u širemu javnom prostoru progovoriti o onome što stvarno vidim jednim od načina izlaska iz situacije u kojoj se vrtimo godinama.
Poziv HDZ-a spremno sam prihvatila, a odluku da budem nestranačka osoba na listi nitko nije dovodio u pitanje.

Biste li prihvatili kandidaturu na listi neke druge političke stranke, recimo SDP-a i ako ne, zašto ne?

Kako bih ikada, čak i kao nestranačka osoba, mogla prihvatiti kandidaturu na listi stranke koju vodi u potpunosti nestabilan čovjek, koji je sve što radi podredio jednome jedinom cilju a to je vlast? Da taj ima imalo srama pred narodom, vlastitom strankom ili samim sobom, na pamet mu više ne bi palo biti dijelom hrvatskoga političkog prostora.

Njegovi destruktivni porivi, prevrtljivost, politika podjele, ulični vokabular i svađalačka narav nanijeli su nam teško popravljivu štetu, u smislu društvenoga mentalnog zdravlja i kakvoga-takvog dijaloga.

Lex Perković koji je za jedini cilj imao zaštitu dokazanih naredbodavaca likvidacija nije tek poljuljao položaj Hrvatske u Europi, već je to bio veleizdajnički čin bez presedana!

Tu je sad i najnovija afera Madison i kombinatorika s Dorhom i Dinkom Cvitanom koji je prikrio kaznenu prijavu protiv Milanovića, a kad se takvi okruže još i s osobama kriminalne prošlosti u liku Kreše Beljaka, dobivamo vrlo opasnu kombinaciju. Na žalost, njegova stranka u tome ne vidi i vlastiti problem.

Jeste li po bazičnome svjetonazoru konzervativka ili liberalka?

Konzervativnoga sam svjetonazora, ali se u Hrvatskoj taj pojam u potpunosti krivo tumači. Ne znači da sam manje suvremena, otvorena ili spremna na društvene promjene.

U izbornoj kampanji pozivam na promjene, prvenstveno misleći na zaokret od parcijalnoga i usko interesnoga prema općemu i nacionalnomu.

No kad govorimo o konzervatizmu, onda govorimo o vrijednostima, a one su trajne i nepromjenjive.

Je li ovo dobro vrijeme za konzervativce?

Svakodnevno svjedočimo urušavanju općih i moralnih vrijednosti.
U cijelome svijetu događaju se slični procesi.
U Hrvatskoj situaciju smatram i gorom jer opći sustav vrijednosti nakon 1990. godine nikada nije ni uspostavljen, u mnogim stvarima čak ni deklarativno.

Nisam za sustav koji bi licemjerno propagirao određene vrijednosti, a praktično ih poništavao, ali stvari ipak treba bar načelno posložiti.
U takvome jasnom poretku ljubav prema domovini i narodu ne bi mogla biti predmet tuđega ismijavanja i omalovažavanja.

Ljevičarski mediji stalno govore o navodnoj konzervativnoj revoluciji. Ne čini li Vam se da je stvar upravo obrnuta, da se na neki način događa neokomunistička revolucija?

Na žalost, (neo)komunistička revolucija provodi se u kontinuitetu. Devedesete tu nisu bile iznimka već privid. One su bile ratne i zbog toga opće mobilizirajuće, ali za razliku od aktualnih teorija o pozitivnoj ulozi pojedinaca u izgradnji države, ne mislim da su svi to radili s istim namjerama i ciljem.

Vrlo brzo određene strukture nastavile su djelovati u jasnome neskladu s hrvatskim nacionalnim interesima i vrijednostima Domovinskoga rata na kojima se temelji moderna hrvatska država.

Do danas se to razmahalo, ne samo zahvaljujući takvima već većim dijelom zbog nedostatka političke volje da se konačno suoči s komunističkim nasljeđem koje je kontaminiralo i mlađe generacije. To smatram ključnim propustom i slabom točkom HDZ-a.

Što će biti esencija Vašega političkoga angažmana budete li izabrani u Hrvatski sabor, pravda za žrtve 2. svjetskoga rata, na čemu djelujete kao znanstvenica i predsjednica udruge Hrvatski križni put ili, pak, nešto drugo?

Esencija moga eventualnog političkog angažmana jest da se zalažem za teme kojima sam se do sada bavila kao znanstvenik i istraživač.

Međutim, suočavanje s prošlošću daleko je od samoga bavljenja povijesnim temama, ono je povezano s nizom drugih društvenih, kulturoloških, socioloških, gospodarskih i drugih rasprava koje zauzimaju naš svakodnevni javni prostor, a svakako i onaj politički. Dovoljno govori to što sam na listi zajedno s g. Plenkovićem

Može li Hrvatska biti bolja i kako?

Hrvatska je propustila mnoge korake u svome sazrijevanju, odnosno demokratizaciji institucija i društva. Za zdravu i bolju Hrvatsku treba čvršći temelj kojim smatram cjelovitu istinu o svim povijesnim razdobljima.

I u programu HDZ-a nalazimo zalaganje za pravedno društvo, ali svakoj pravdi nužno prethodi istina. Tu se, smatram, krije ključ našega međusobnog uvažavanja i, bez obzira na razlike, kvalitetnijega dijaloga potrebnoga za postizanje bilo kojega zajedničkog cilja.

Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović nedavno je uručila odličje Nikoli Štedulu, emigrantu i žrtvi Udbina atentata. Dan prije, uručila je posthumno odličje Ljubomiru Drndiću, istarskome komunistu. Odličje je primila njegova kći Daša Drndić, poznata po pljuvačkim ispadima prema Hrvatskoj, a i kad je primala odličje, imala je komunistička obilježja srp i čekić, za reverom. Kako komentirate Predsjedničin pokušaj pomirbe dvaju svjetova i mogu li se u Hrvatskoj oni pomiriti?

Djelomice sam upravo odgovorila na to pitanje. Teško da će se itko odreći svoga nasljeđa, memorija ili ideala i svoga uvjerenja u njihovu ispravnost.

Zato i govorim o nužnoj potrebi za utvrđivanjem pune istine. Otvorimo napokon te arhive i ne dopustimo da šačica onih vlastite nečiste savjesti upravlja našim društvom.

Kći Ljubomira Drndića i dalje će se u privatnosti svoga doma moći krasiti komunističkim obilježjima i ponositi prošlošću svoga oca.

Ali znanstveno verificirana povijest i stvarno suočavanje s komunističkim totalitarnim nasljeđem ne će joj dati za pravo da njima kontaminira hrvatski javni prostor.

To nije stvar mirenja, već uređenoga i pravednoga društva gdje su nam svima poznate polazne točke svakog dijaloga.

Je li nedavna presuda udbašima Perkoviću i Mustaču vjetar u leđa zamišljenome Zakonu o lustraciji ili i dalje ništa od toga s obzirom na to da se i Vaša stranka ne izjašnjava baš u prilog tomu, ali je prije protiv nego za?

Presuda Perkoviću i Mustaču svakako je dobar temelj za početak procesa koji, kako ste mogli zapaziti, nazivam suočavanjem s prošlošću.

Ne zato što bi se od lustracije bitno sadržajno razlikovalo, već iz dvaju osnovnih razloga: prvoga – jer je to sintagma koja predstavlja sveobuhvatniji proces; drugoga – lustracija je tijekom posljednjih 25 godina zagađena u potpunosti krivim interpretacijama.

Čuli ste predsjednika HDZ-a u debati s Milanovićem, a i nedavno na Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, kada je jasno istaknuo značenje europskih rezolucija, naglasivši da nam tek predstoji proces suočavanja s prošlošću koji su druge tranzicijske zemlje prošle.

A i sama činjenica da sam upravo na listi u I. izbornoj jedinici koje je nositelj gospodin Plenković nešto govori.

Ima li u Hrvatskoj mnogo onih koji bi potencijalno, da je pravne države, također dobili istu kaznu kao i Perković i Mustač?

Da, ima ih, i očekujem da se s tim procesima krene i u Hrvatskoj, kao što to ima namjeru dalje činiti i Njemačka na čijemu je teritoriju većina likvidacija hrvatskih emigranata izvršena.

Hoćete li, uđete li u Sabor, ustrajati na Zakonu o lustraciji?

Ulazak u politiku nije način za napuštanje dosadašnjih stavova, već novi i širi prostor za njihovu javnu artikulaciju.

Kakav raspored snaga u Hrvatskome saboru očekujete nakon ovih izbora očekujete?

Onakav kakav bi išao u korist HDZ-u i ostalim državotvornim opcijama, neovisno o tomu je li riječ o strankama ili pojedincima.

Koja je Vaša ključna poruka biračima u prvoj izbornoj jedinici, u središtu Zagreba?

Poruke koje kao kandidatkinja za Hrvatski sabor šaljem javnosti, odnosno I. izbornoj jedinici, ne razlikuje se od onih koje bih slala da sam u bilo kojoj drugoj izbornoj jedinici.

Ne pokušavam se svidjeti onima kojima ne mogu i ne prilagođavam svoj izričaj eventualno većoj šansi za koji preferencijalni glas. Ljudi to prepoznaju i cijene. Naša je Hrvatska jedna, nedjeljiva, i svima nam jednako treba istina.

Partizani i komunisti nisu se borili ni za demokraciju ni za Hrvatsku!

Gdje biste radije bili 22. lipnja – u Brezovici ili kod jame Jazovke?

Ondje gdje sam bila i do sada, kod jame Jazovke, ne uzimajući nikome njegovo pravo da bude na nekome drugom mjestu.

Je li za Vas službeni popis žrtava u javnoj ustanovi SP Jasenovac od oko 83 000 istina ili laž?

Bavila sam se Bleiburgom i Križnim putovima i iz toga razloga nisam se nikada upuštala u komentiranje Jasenovca.

Je li Nenad Stazić lagan ili težak politički protivnik?

Težak, ali ne zbog težine njegovih argumenata, već zbog diskursa s kojim uvijek ide na osobnu eliminaciju političkih neistomišljenika.

Koja Vas je knjiga najviše oduševila?

Mnoge. Ali, sam upravo po treći put pročitala knjigu „Moja krv i tvoja“ Julienne Bušić. Njezina i Zvonkova ljubav i predanost jedno drugome i Domovini, opća su definicija tih riječi.

Tko je za vas najveća povijesna osoba u Hrvata?

Blaženi Alojzije Stepinac

Kako ste se osjećali na otkrivanju spomenika Miru Barešiću?

Ganuto, najviše zbog onoga što to znači njegovoj obitelji.

Smatrate li da i dalje može biti sveučilišni profesor u Zagrebu na Filozofskome fakultetu onaj tko izjavi „Serem vam se na Bleiburg“?

Mate Kapović tipičan je primjer današnje progresivne ljevice, čije stavove jednostavno ne smijete dovoditi u pitanje, jer ste momentalno netolerantni zatucani desničar. Kronično patimo od manjka jednakih kriterija.

Jeste li vjernica, ateistkinja ili agnostik?

Praktična vjernica.

Jeste li protiv ćirilice u Vukovaru?

Da. Za nju nema ni zakonskoga ni moralnoga uporišta.

Zvonko Bušić se ubio, a povod je bilo i Bandićevo okupljanje partizana u Zagrebu. Bandić nije bio na pogrebu na Mirogoju. Je li to Bandićeva sramota?

Nikomu na dušu ne bih stavljala ničiju smrt, ako nije bilo izravne namjere.
Na žalost, o našim stavovima, riječima, djelima i propustima, ne ovisi samo naša sudbina već i sudbina ljudi koji nas okružuju.

Ako je to Bandićeva sramota, onda je to sramota i problem čitavoga našeg društva.

Bivši predsjednik Ivo Josipović izjavio je da je ustaška zmija u Hrvatskoj živa, još davno njegov prethodnik Stjepan Mesić rekao je da se zbog rata svatko svakome treba ispričati. Gledate li na to a) s gađenjem, b) s ravnodušnošću i c) sa simpatijom?

Riječ gađenje izbjegavam u razgovoru. Bar u onome javnom.

Jesu li se partizani i komunisti borili za Hrvatsku ili protiv Hrvatske?

Svjesno ili nesvjesno, borili su se za ono što je uslijedilo nakon 1945. i trajalo do 1990. A to nije bila niti demokratska niti hrvatska država.

Razgovarao: IVICA MARIJAČIĆ / HRVATSKI TJEDNIK

facebook komentari

  • Saga

    Poštovana gospođo Esih, nadam se kako će birači u Vašoj izbornoj jedinici znati prepoznati koga trebaju zaokružiti.
    Bog Vas blagoslovio.