Pratite nas

Intervju

Bruna Esih: Ponosni smo što smo bili prevaga da se makne Tito

Objavljeno

na

Predsjednica stranke Neovisni za Hrvatsku govori o promjeni imena Trga maršala Tita, o tome je li je “pojeo” Hasanbegović, zašto je podržala Bandića i bi li ponovno pjevala s Goranom Barom u intervjuu za vecernji list kojeg prenosimo:

Bruna Esih, predsjednica stranke Neovisni za Hrvatsku (NHR), zajedno s tajnikom stranke Zlatkom Hasanbegovićem i ostalim članovima izborila je prvu pobjedu: naziv Trg maršala Tita promijenit će se u Trg Republike Hrvatske.

Promjena imena trga je manje-više gotova stvar?

Trgu još nije promijenjeno ime jer odluka koju je donio skupštinski Odbor za imenovanje naselja, trgova i ulica treba biti izglasana u Skupštini grada Zagreba i, kako stvari stoje, to će se dogoditi krajem kolovoza. Na toj će se sjednici dovršiti procedura. Znači, očekujemo 26 ruku zagrebačkih vijećnika za preimenovanje. Mi smo, kao što je poznato, tražili jamstvo da će se to dogoditi u obliku konkretnih 26 potpisa vijećnika HDZ-a i Stranke rada i solidarnosti Milana Bandića uz, naravno, naše potpise. Na Zlatka Hasanbegovića, predsjednika Odbora za imenovanje naselja, trgova i ulica, i Tomislava Jonjića, povjesničara i odvjetnika te predsjednika skupštinskoga Kluba naše stranke, ujedno i člana toga odbora, iznimno sam ponosna jer su odigrali značajnu ulogu. Ni u jednom trenutku nismo preuzimali isključive zasluge da se to napokon dogodilo, ali je činjenica da smo se pojavili u ključnom trenutku i čvrstim stavom izravno utjecali u korist takve odluke. Naime, nas je na nedavnim lokalnim izborima u Skupštinu ušlo petero, a upravo toliko ruku bilo je potrebno za konstituiranje Gradske skupštine, odnosno za većinu od 26 vijećnika. Mi se u tom višedesetljetnom procesu vidimo malim, ali presudnim kamenčićem koji je donio prevagu u korist konačnog preimenovanja trga, na to s pravom možemo biti i jesmo iznimno ponosni. Ali, da nismo bili u spomenutoj poziciji da možemo izvršiti politički pritisak, do te odluke ne bi došlo.

Hasanbegović je htio udovoljiti Radi Borić kako bi se odgodila poznata sjednica Odbora. Da, svakako, ali nisu htjeli ili mogli članovi drugih stranaka.

Gospođa Borić je, kako je rekla, na sjednicu Odbora s godišnjeg odmora došla “kako ime toga trga ne bi šaptom palo”. I to je bilo njezino pravo, iako je bila u manjini, odnosno jedina koji je bila protiv odluke o preimenovanju. Gospoda Hasanbegović i Jonjić naše su stavove iznijeli stručno i artikulirano. Nije stvar u tome da imate samo inicijativu, već se treba znati čvrsto postaviti te jasno i suvereno baratati činjenicama.

Čudno je da su HDZ-ovci sada podigli ruke za promjenu imena Trga maršala Tita, a 27 godina su šutjeli?

Do moje kandidature za gradonačelnicu Zagreba i vrlo dobrih izbornih rezultata koji su potaknuli osnivanje naše stranke Neovisni za Hrvatsku nije se, nažalost, na političkoj sceni često moglo vidjeti da postoje oni koji nakon izbora provode ono što obećavaju u kampanji. Zbog medija koji su uporno inzistirali na pitanju Trga maršala Tita, a na koje sam se uvijek spremno i bez kalkulacija jasno izjašnjavala, proizveo se dojam da nam je to jedina točka programa, no to nije bilo točno. Pa i sada, iako smo preimenovanje trga bili istaknuli kao preduvjet za početak pregovora o sastavljanju skupštinske većine, postoji niz lokalnih i komunalnih tema koje smo na tim pregovorima otvorili i za koje ćemo se zalagati u budućem radu. Osim toga, suradnja koju smo započeli potpisivanjem zajedničkog sporazuma isključivo je programska, kako u sporazumu i jasno piše. I dok se programske točke toga sporazuma na boljitak Zagreba i Zagrepčana budu ispunjavale na primjeren, zakonit i stručan način, Neovisni za Hrvatsku bit će konstruktivan partner i pozitivan kritičar.

Što mislite o Bandiću?

Njega svi poznajemo kao pragmatičnog političara i vrlo spretnog čovjeka koji otvoreno kaže da je u svemu što radi i čime se bavi politika i da se on u skladu s tim mora odnositi prema ljudima i pojavama – nema tu romantike s njegove strane. To je legitimno sve dok je on legitimno izabran od građana grada Zagreba. Što se njegova stava o preimenovanju trga tiče, vjerujem da je postupao slično. No prelomio je u tom ključnom trenutku nešto što je do tada zvučalo praktički nemoguće. Naposljetku, što god da je do nje dovelo, njegovu odluku smatram povijesnom, a da me pritom njegovi motivi manje zanimaju. Bitan je rezultat, a on je, bez obzira na disonantne tonove marginalnih skupina, u korist ne samo Zagreba već čitave Hrvatske i rasterećujuće budućnosti svih njezinih građana, bez obzira na to s koje “strane” stajali. Upravo je ovo dokaz da je Neovisnima za Hrvatsku bitna budućnost naših građana, a da su oni koji u 21. stoljeću nariču za maršalom i Jugoslavijom zapeli u 1945.

U vrhu HDZ-a prigovaraju vam da ste se prodali Bandiću?

Ono što se pritom namjerno zaboravlja, pogotovo u HDZ-ovskim krugovima iz kojih sam imala prilike to čuti, jest činjenica da je HDZ također dionik tripartitnog sporazuma o kojemu smo pričali, štoviše, HDZ je već godinama ranije u Zagrebu bio partner Bandiću, ali ovo je prvi put da je potpisan sporazum o programskoj suradnji – i to na traženje upravo NHR-a. Poznato je i da nismo ucjenjivali tražeći sinekurice i fotelje. Naš je preduvjet za sjedanje za stol bio transparentan i jasan, njega se moglo, ali i nije moralo prihvatiti. U trenutku kada smo istaknuli svoj zahtjev nismo mogli znati kako će cijela ta priča s trgom završiti. Dakle, mogli smo glatko biti i odbijeni i danas biti u oporbi, ali mi bismo se i tada ponašali na isti način prema svim temama – i gradskim i ideološkim.

Bandić je, na kraju, dao novo ime trgu.

Njemu je očito bilo bitno da se trg zove Trg Republike Hrvatske, a s obzirom na to da je s nazivom izašao istom kada i s prihvaćanjem našeg zahtjeva i najavom o preimenovanju, nama je time napravio određeni ustupak. Na kraju, takav naziv trga nije bio naš odabir, ali to sada vidim manje bitnim. Mišljenja su podijeljena o preimenovanju trga. Branko Lustig, koji je preživio holokaust, povukao se, nije mogao, kako je rekao, protiv Tita, a vaši politički istomišljenici su za promjenu.

Zašto niste podržali Bandićevu ideju referenduma?

Referendum na lokalnoj razini ne bi polučio nikakav uspjeh jer je izlaznost mala. To bi bio gubitak vremena i novca. To je jedan od razloga zbog čega smo smatrali da je referendum nepotreban. Uostalom, nikada se zbog promjene imena ulice ili trga nije raspisivao referendum. O tome odlučuje Gradska skupština, odnosno kroz povijest ona politička opcija koja je na vlasti.

Lijevi aktivisti su, prosvjedujući, nosili parole “Vratite Istru i Dalmaciju”. Kako to komentirate?

Sve da je to baš tako jednostavno, pozivati se u 21. stoljeću na eventualne dobre strane nekoga tko je bio zločinac zaista je bespredmetno. Zna se da je Hrvatska demokratska država i da postoji jasna razdjelnica kada je to postala, koja je to godina. Dakle, stvaranje moderne, suverene hrvatske države i Domovinski rat temelji su na kojima moramo graditi svoje današnje politike. Treba napraviti jasnu pojmovnu i sadržajnu distinkciju između pojma jugoslavenstva i hrvatske države, između totalitarizma, koji god on bio, i demokracije. Na prosvjedima protiv promjene imena trga, sjetimo se, bile su jugoslavenska i sovjetska ikonografija. Iako se time manipulira, ovo ne spada u raspravu o antifašizmu i fašizmu, nego je rasprava o demokraciji i totalitarizmu.

Titoisti pripajanjem Dalmacije i Istre matici zemlji opravdavaju Titove zločine.

To je tek djelomično točna konstrukcija, ali poanta je u tome da matica na koju se pozivaju i koju spominjete nije hrvatska, nego jugoslavenska. Zanimljivo, taj je trg dobio ime maršala Tita 1946., dok je on bio živ i zdrav. Tako je sam sebi odabrao najljepši trg i dao mu svoje ime, a istodobno su se u to isto ime činili najveći zločini, masovne likvidacije, mesom neistomišljenika i njihovih bližnjih punile su se jame i protutenkovski rovovi. Ništa njega ne može ekskulpirati. Uostalom, kad bilo gdje u svijetu netko počini zločin i prijeti mu zatvor, pogotovo ako je ubio čovjeka, sudac ga ne pita što je do tada dobro učinio, nego zašto je počinio zločin. Sve što je Josip Broz za života moguće dobro napravio ne možemo tvrditi da ne bi napravio bilo tko drugi da je bio na njegovoj poziciji, ali ne bi baš svatko drugi naređivao i blagoslivljao masovne likvidacije. Čak i neke koji su do jučer bili najglasniji u obrani Tita ovaj put nismo čuli. Pratila sam i SDP kako se ponaša. Pojedinci su se pjenili, prijetili vraćanjem imena kad se jednom vrate na vlast, ali generalno je reakcija bila mlaka, što nas ne bi trebalo čuditi. Posve bi logičnim trebalo biti da 2017. i desetljeće od saborske deklaracije i europskih rezolucija protiv totalitarizma nitko ozbiljan ne bi htio danas-sutra participirati u vlasti na način da brani notornoga zločinca.

Koje su vaše sljedeće akcije?

Što se tiče Zagreba, u Skupštini smo dobili niz zanimljivih odbora. Neke stvari za nas su izazov jer se do sada profesionalno nismo time bavili, već smo promatrali kao građani. Ne treba se toga bojati, pogotovo zagrebačkih komunalnih tema. Nije to filigranski posao i nema otkrivanja tople vode. Unutar stranke inzistirat ćemo na poštenju i kvalitetnom stranačkom kadru koji svakim danom širimo kako bismo na lokalnoj i na nacionalnoj razini pokrili sve teme i probleme građana s kojima, prije svega, želimo ostati bliski. Odnarođenost – to je formula neuspjeha dosadašnjih elita, no nažalost ne na njihovu štetu, već štetu građana i državnih interesa. U Zagrebu, gdje činimo skupštinsku većinu, pod stalnim povećalom imat ćemo način trošenja gradskih sredstava. To je ono na što smo upozoravali i isticali u kampanji.

Stranka se zove prema vašim imenima Neovisni za Hrvatsku – Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović. Zašto?

U trenutku kada smo krenuli s registracijom stranke bili su vrlo izvjesni novi parlamentarni izbori. U tom trenutku bilo je upitno hoćemo li stići registrirati stranku te, čak i ako uspijemo, koliko će ime nove političke stranke javnosti stići biti prepoznatljivo. Poslužili smo se trikom s našim imenima u imenu stranke, nikako zbog taštine, već zbog prepoznatljivosti i ostvarivanja boljih rezultata. Nije valjda neskromno ustvrditi da su naša osobna imena i danas poznatija od imena Neovisni za Hrvatsku, što će i službeno biti ime stranke nakon sabora stranke koji će se održati u jesen.

Hasanbegović vas je, mogu se čuti komentari, “pojeo”. On je u prvom planu, a vi ste u njegovoj sjeni?

S tim osobno nemam problem. I sama, među ostalim, čujem takve stvari. Zlatko i ja se poznajemo dulje od 15 godina. Prijatelji smo i na potpuno različit način artikuliramo neke stvari, a da se pritom radi o istom sadržaju. Međutim, sada, kad je najaktualnija tema bila preimenovanje trga, je li sasvim prirodno da Zlatko Hasanbegović i Tomislav Jonjić, oba doktori povijesti koji su se dugi niz godina bavili tim temama, i koji su zbog istog razloga obojica članovi Odbora za imenovanje ulica, budu u prvom medijskom planu? Trudim se gledati tko je od nas bolji u onome što treba predstaviti i približiti javnosti. S druge strane, i statutarno se naše uloge razlikuju, ja sam predsjednica stranke i moram se brinuti praktički o cjelini i svakoj odluci od kojih većina javnosti nije dostupna, radilo se o opremanju stranačkih prostora, političkim pregovorima, osnivanju kluba ili izgradnji stranačke strukture. Zlatko je politički tajnik, a ujedno i glasnogovornik stranke – biti što bliži javnosti i jest njegova obveza. Ne osjećam se nimalo ugroženom i ne smatram se slabijom karikom. A drukčijih interpretacija našeg odnosa ili mene osobno uvijek će biti. Bože moj, to je politika.

U Saboru ste oporba HDZ-u, a svoje mandate možete zahvaliti upravo toj stranci, zar ne?

Da, naši su mandati proistekli s liste HDZ-a, tu činjenicu poštujem. Ni u jednom se trenu nismo na osobnoj razini zainatili i počeli postavljati kao oporba. Da je s druge strane bilo više sluha pa, rekla bih, i političke pameti, mogli smo i do sada biti dobri partneri HDZ-u u stvarima u kojima možemo naći prirodno suglasje i zajednički interes, a on može biti isključivo nacionalni interes. Što će biti u budućnosti, vidjet ćemo, ali dobre odnose, kad su mogući, nikad ne isključujem.

Prema istraživanjima agencija, vaša stranka ima jako loš rejting?

Nikad nisam vjerovala u ta istraživanja, ali se volim ponašati kao da jesu točna, pogotovo ako su loša za nas jer onda se zamislite sami nad sobom i kako raditi bolje. Međutim, poznati su mi način i metodologija rada većine tih agencija. Nažalost, to su najčešće plaćene ankete tako da se njima nema smisla previše zamarati. Koliko se sjećam, prema Ipsos Pulsu imamo 0,4 posto, a druga agencija, 2×1 komunikacije, istodobno nam daje 3,5 posto. Prvo i ne zvuči najbolje, a drugo je ohrabrujuće – kome vjerovati?

Kako gledate na lustraciju i otvaranje arhiva?

Što se tiče lustracije i otvaranja arhiva, to je istovjetno. Gdje god možemo rasvijetliti činjenice, to nazivamo lustracijom, rasvjetljenjem. Mislim da bi za cjelokupni hrvatski narod bilo ozdravljujuće i katarzično da svi prihvatimo znanstveno i stručno utvrđene činjenice.

Čuju se prigovori jer ste u mladosti pjevali s Goranom Barom, ljevičarom, a sada ste desničarka?

I u političkom, a kamoli u ovom smislu podjele na desno i lijevo su besmislene, a izvan naših granica u ozbiljnim političkim raspravama nepostojeće. Trebamo se sukobljavati oko programa i programskih točaka. Oko svjetonazorskih načela uvijek se vode rasprave, a za njih se kao ljudi moramo zalagati i izvan politike, kao što u skladu s njima odgajamo i svoju djecu, ali ne odgajamo ih da se zbog njih s nekim ne druže. Što se tiče pjevanja s Goranom Barom, upravo stoga nema u tome ničega spornoga. Takvi prigovori doista jesu malograđanski. Odgojena sam u Zagrebu, među ostalim bavila sam se i pjevanjem, moji su prijatelji sa svih „strana“, nikad na njih nisam gledala kao na lijeve ili desne, ali voljela sam u svemu znati tko su i da znaju tko sam ja i da to međusobno poštujemo.

Biste li opet pjevali s Barom?

Više ne pjevam, osim kuhajući. Ali, kao i u mladosti, ne bih imala problem s tim, a suradnju s njim pamtim kao ugodnu.

Europska unija sve se jače centralizira. Neke atribute državnosti u EU smo izgubili.

Iako tada kao stranka nismo postojali, i tada su pojedinci iz NHR-a izražavali određene sumnje. Ne zbog Europe kao zajednice, ali zajednice neovisnih država, nego upravo zbog centralizacije. Ulazeći u EU, sve smo shvatili vrlo pojednostavljeno. Unija je postala naš cilj, ali nikada nije postala sredstvo s pomoću kojega je lakše definirati i ostvariti svoje nacionalne interese. Ali ono što jesmo preuzeli s ulaskom u EU jesu mnoge odgovornosti. Mi smo se danas sveli na to da ispunjavamo ono što se od nas traži, želimo se svidjeti, ali veliku korist za sebe same nismo si znali priskrbiti. U EU postoje različite struje i stalne su promjene otkad smo u njega ušli, ali Hrvatska na to nije nikada imala odgovor, guramo se u tzv. mainstream koji to nije i govorimo o transformativnim procesima koji su tek jezično pokriće za nešto što je već dugo na snazi, dok volje za pravu transformaciju nema. Po mom skromnom mišljenju, Hrvatska se u vanjskoj politici ne snalazi najbolje, što ne čudi jer je većina naših diplomatskih kadrova školovana za vođenje politike u državi koja je mogla biti i zvati se kako god, ne nužno Hrvatska. Trenutno je pak NHR možda najbliskiji pogledima predsjednice Republike Hrvatske, u smislu naše pripadnosti srednjoeuropskom krugu.

Ako se nastavi centralizacija EU na štetu suverenosti, je li u budućnosti moguć “Croexit”?

Ne znam što će biti u budućnosti, ali “Croexit”, kako ga vi nazivate, za sada nije izgledan.

Podržavate, dakle, inicijativu Tri mora predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koju podržava i SAD?

Apsolutno, kao ravnotežu ne samo Bruxellesu nego i politici Njemačke koja ponovno gura Hrvatsku u balkanske integracije. Mi smo prošli trnovit put da se izvučemo iz balkanskih asocijacija, a za vrijeme Domovinskog rata to smo i krvlju platili. Nakon 27 godina samostalnosti trebali bismo se pozivati na one koji su to odavno bili shvatili, ne samo na Starčevića koji, uz predsjednika Tuđmana, čini temelje političke paradigme NHR-a, nego i na Vladu Gotovca. Nije li Gotovac rekao da Hrvatska mora biti mjera svakog koraka koji činimo? Onda nam u tom smislu europska integracija ne bi trebala predstavljati nikakav problem, još manje opasnost.

Jeste li euroskeptik?

Nisam ako, ponavljam, gledam EU kao zajednicu slobodnih nacionalnih država. Moj pogled na Europu i ono o čemu Hrvatska treba voditi brigu svodi se na te ključne riječi – biti slobodna i ni o kome ovisna država u zajednici istih.

Mediji vrh vaše stranke, konkretno vas i Hasanbegovića, prikazuju kao ekstremiste?

Jednostavno – mi to nismo. Ali ako se nešto ponovi tisuću puta, a nema nikakvih dokaza za to, onda je to proizvodnja izmišljenih neprijatelja kako bi onaj koji takvu sliku proizvodi dobio smisao postojanja. Mi smo odgovorna, slobodarska, nacionalno svjesna stranka i ne vidim da bi to ijednog dobronamjernog žitelja Hrvatske moglo ugrožavati… Uostalom, živimo u demokraciji i onaj komu smeta NHR može slobodno i dalje posjećivati tribine u Srbu i tamo se osjećati svoj među svojima. Ili pisati pamflete u Novostima gdje nas vole etiketirati kao „naci-kartel“ i sl., i to sve o trošku države u kojoj se, tomu unatoč, osjećaju ugroženima. A ta stalna ugroženost uvijek urodi plodom pa se iz godine u godinu obilato nađe novih proračunskih sredstava…

Kako komentirate nedavnu izjavu Milorada Pupovca, u povodu godišnjice ustanka u Srbu, da je 1941. „bilo i grešaka“?

Kada gospodin Pupovac govori o srpskim zločinima, onda on to naziva pogreškama, a kada se te „pogreške“ pripisuju hrvatskom narodu, onda ih uvijek i isključivo naziva genocidom i programom. Naravno, te laži su nametnule breme kolektivne krivnje koja se konstantno nameće hrvatskom narodu. Za Srb mogu reći da se ono što je tamo 1941. započelo nastavilo 1991., dakle na istom mjestu i s istim metodama – zločinima.

To se u vrijeme Jugoslavije zvalo Dan ustanka naroda Hrvatske.

Nije tu bilo nikakvog ustanka, nego je to bio progon nesrpskog stanovništva. Na žalost, protjerani se nikad nisu vratili na svoja ognjišta, a oni koji su uspjeli preživjeti skrasili su se većinom u bjelovarskom kraju i do dana današnjega nisu dobili povrat svoje preotete imovine. Pitali ste me za lustraciju, rasvjetljenje. Evo, o događajima u Srbu 1941. zna se sve, događaji su potpuno rekonstruirani, rasvijetljeni i struka o tome nema nimalo dilema, ali činjenice se prešućuju i apsolutno ne uvažavaju. Pupovac i društvo nedolazak predsjednice i državnog vrha u Srb nazivaju sramotnim bojkotom. Nije to nikakav bojkot, to je najmanje što prozvani trebaju napraviti – ne postoji nikakva državnička obveza tamo otići niti je to državni praznik u Republici Hrvatskoj.

vecernji.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Grčić je, zanemarujući struku, pripremao i ugovarao EU projekte daleko ispod potrebne razine!

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednica HDZ-a i eurozastupnica Ivana Maletić dala je opširan intervju za Slobodnu Dalmaciju. Intervju koji je vodio urednik SD-ova tjednog priloga „Spektar“ Hrvoje Prnjak, prenosimo u cijelosti:

Koliko možemo biti zadovoljni dosadašnjim povlačenjem EU sredstava? Znam da je pitanje slojevito, no kakva bi bila vaša generalna ocjena?

Za brzo i uspješno korištenje EU fondova neophodno je pojednostavniti procedure, pomoći krajnjim korisnicima u pripremi i sufinanciranju, ubrzati ugovaranje, prilagoditi kriterije potrebama korisnika. Posebno je važno uložiti znatna sredstva u pripremu projekata i otkloniti osnovne prepreke, a to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, presporo sudstvo i dugotrajni postupci dobivanja rješenja, odgovora i potvrda državne uprave. Te prepreke ne usporavaju samo korištenje EU fondova, nego i provedbu svih ostalih projekata financiranih iz drugih izvora te tako smanjuju razinu investicija i razvojni potencijal Hrvatske. Na svim ovim preduvjetima se dugo nije radilo, Vlada je počela otklanjati prepreke, ali rezultati se ne mogu vidjeti odmah. U 2018. ćemo moći sagledati ozbiljnije rezultate Vlade i novo stanje u provedbi.

Nekidan je bivši potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio da je u njegovo vrijeme iskorištenost EU sredstava bila na 87 posto, kritizirao je Vladu za usporavanje korištenja EU fondova i zapitao gdje ste sad Vi da na to upozorite. Što kažete na to?

Bivšem potpredsjedniku Vlade Grčiću nikako ne idu brojke i postoci. Može sad otvoriti stranice Europske komisije i vidjet će da je čak i u ovom trenutku iskorištenost EU fondova iz razdoblja 2007.-2013. ispod postotka o kojem on govori i iznosi 80 posto. Ako govori o ugovorenosti, upravo tu i je problem i na to sam ga upozoravala. Ugovorenost je trebala biti znatno iznad 100 posto da bismo imali šansu uspješno koristiti sredstva. Vlada radi punom parom i popravlja nepopravljivo, godine su iza, projekti se nisu pripremali i ugovarali na razini na kojoj su trebali. Kako sam i rekla, u 2018. ćemo moći dati prve ocjene uspješnosti rada ove Vlade.

Nema dugo, Vlada je odobrila zapošljavanje upravo kadrova koji bi se bavili EU natječajima i povlačenjem sredstava. Navodno je problem i prelazak državnih službenika koji znaju raditi taj posao u privatni sektor, odnosno, u susjedne zemlje koje „barataju“ pretpristupnim fondovima. Jesmo li zakasnili s tom kadrovskom „obnovom“?

Ljudi su jedan od glavnih preduvjeta uspješnog korištenja EU fondova. Konačno smo dobili Vladu koja je to prepoznala i pokrenula zapošljavanje. Plaće tih ljudi se većim dijelom financiraju iz EU fondova, tako da zaista dosadašnja zanemarivanja izgradnje kapaciteta za korištenje EU fondova nisu imala opravdanje. Pred Vladom je sad uvođenje sustavnih edukacija, testiranja i praćenja kvalitete rada zaposlenih jer nas greške mogu skupo stajati. Nikad nije kasno za kadrovsku obnovu i promjenu u pozitivnom smislu, ali obnova tek tijekom 2016. i 2017. odražava se na brzinu provedbe i razinu iskorištenosti sredstava. Kadrovski smo trebali biti ojačani i spremni još 2013. godine.

Kako se što bolje pozicionirati kad je riječ o korištenju EU fondova u bliskoj budućnosti, pred nama je novo razdoblje za povlačenje sredstava?

Već sad bismo trebali raditi na strateškim dokumentima za buduće razdoblje i utvrditi u njima što kao država na kojem području, i to geografski i tematski, želimo postići. Odmah pripremati i projekte te novu perspektivu dočekati na način da već u prvoj godini krenemo s implementacijom. Samo tako ćemo se moći dobro pozicionirati u novom proračunu. Na kongresu Europske pučke stranke održanom na Malti izborili smo se da u dokument EPP-a „Europa osigurava našu budućnost“ uđe amandman kojim se traži da kohezijska politika ostane proporcionalno jednako zastupljena u EU proračunu kao u sadašnjem razdoblju i to je važna politička poruka Europskoj komisiji.

Dosta toga se promijenilo otkako smo se pridružili EU-u; od krimske krize, sankcija Rusiji, odnosno, EU-u od strane Rusije, suočili smo se s izbjegličkim valom iz Sirije i drugih zemalja, tu je i teroristička opasnost koja je postala europska realnost… Koliko se to sve odrazilo na funkcionalnost samog EU-a, odnosno, ideju snažne Unije?

Zaista je ovo vrlo turbulentno razdoblje u kojem se nalazi Europa i cijeli svijet. Odgovor Unije cijelo vrijeme je stabilnost, sigurnost, povjerenje, jačanje zajedništva i solidarnost, uz rad na mjerama za ubrzanje gospodarskog rasta. Sve prepreke i krize pojačale su potrebu za jedinstvom. Čak 74 posto ispitanika iz svih država članica smatra da je puno više zajedničkih točaka koje spajaju EU nego onih koje bi razdvajale EU. Građani žele snažnu i stabilnu Europsku uniju.

Kako Hrvatska može biti lider u jugoistočnoj Europi? Koliko je to uopće važno pitanje?

Hrvatska ima najnovije iskustvo procesa pristupanja Europskoj uniji. Sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u jugoistočnoj Europi korištenjem naših znanja i iskustava mogu biti brže u ispunjavanju i dobrom razumijevanju postavljenih kriterija te implementaciji u praksi. S iskustvom u prekograničnoj suradnji i makroregionalnim strategijama možemo se pozicionirati i kao lider i promotor važnih zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata – što je predsjednica s Inicijativom tri mora i započela. Naravno ta Inicijativa ima i puno šire značenje i obuhvat. Upravo to je pravi put, istaknuti se kvalitetnim idejama, znanjem i izvrsnošću i tako se pozicionirati kao lider.

Što mislite, kojom dinamikom će se odvijati daljnje širenje EU-a? Tu prije svega mislim na države u našem susjedstvu?

Raduje me što je predsjednik Europske komisije Juncker u svom govoru o stanju Unije u srijedu u Europskom parlamentu istaknuo da će u sljedećem razdoblju broj članica biti sigurno povećan sa 27. Nijedna država u ovom trenutku nije spremna, ali vrata Unije su otvorena, naravno kada se ispune zadani kriteriji. Još je dosta posla pred državama kandidatkinjama i o tome redovno raspravljamo u Europskom parlamentu, ali europska perspektiva je neupitna.

Brexit je, među ostalim, intenzivirao i polemike oko proračunske i općenito financijske budućnosti Unije. EU proračun će sada biti „tanji“ za oko 11 milijardi eura godišnje, ističe se princip štednje, da svaki uloženi euro mora donijeti dodanu vrijednost, kako je to rekao povjerenik Europske komisije za proračun Guenther H. Oettinger. Upravo se vode razgovori o višegodišnjem financijskom okviru, što u našoj javnosti prolazi nekako nezapaženo, ali to nipošto ne znači da je riječ o nevažnom pitanju. Jednom ste kazali da proračun EU-a svakog Europljanina stoji manje od cijene jedne šalice kave dnevno. Što mislite, hoće li se to mijenjati?

Proračun će se sigurno mijenjati. Jedna je mogućnost povećati izvore financiranja, odnosno prihode i doprinose država članica, a druga je smanjiti rashodnu stranu. Puno je izglednije smanjenje rashodne strane, ali i to je problem s obzirom na nove prioritete na razini EU-a, poput zajedničke obrambene politike, koje u budućnosti treba financirati, a jednako su nam važne i dosadašnje politike, poput kohezijske, koja je od posebnog značaja za Hrvatsku. U svom govoru Juncker je istaknuo da će u svibnju 2018. biti predstavljeno kako će budući proračun zadovoljiti sve ambicije i osigurati da možemo ispuniti obećano. Iz ove najave mogli bismo iščitati da će se ipak ići na povećanje doprinosa država članica u proračun, uključivanje novih prioriteta za financiranje, ali i osiguravanje kontinuiteta kohezijske i poljoprivredne politike.

Upozoravali ste kako regulativa u području kohezijske politike treba biti donesena najkasnije do sredine 2019. godine. Što sve to može značiti za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što će biti s datumima provedbe ako regulativa bude kasnila?

Bilo bi jako važno regulativu za novo razdoblje imati već u 2018. kako bi države sve pripreme za korištenje EU fondova završile do početka novog razdoblja i u prvoj godini započele provedbu. S obzirom na Brexit i rasprave koje se vode, teško možemo očekivati regulativu prije 2019., dobro će biti ako je usvojimo u ovom sazivu Komisije i Parlamenta. Upravo zbog toga države članice bi trebale sve pripreme odraditi neovisno o regulativi i nakon donošenja regulative napraviti samo prilagodbe, ako budu potrebne. U protivnom, u novom razdoblju provedba će kasniti i države članice neće uspjeti iskoristiti sredstva EU fondova.

Svako toliko se povede i priča o Europi u „dvije brzine“, u kojoj bi naprednije zemlje napredovale još brže, a zaostalije bi države-članice bile isključene iz nekih procesa? Bi li to oslabilo EU? Vi zastupate koncept jake monetarne i ekonomske unije?

Tako je. Baš sam predala amandmane i u raspravama o ekonomskim politikama za eurozonu, isticala da se eurozona ne može razvijati bez jedinstvenog pristupa državama članicama u i izvan eurozone, usprotivila sam se posebnom proračunu za eurozonu dok u njoj nisu sve države članice. Jako me obradovalo što je predsjednik Juncker u svom govoru istaknuo da vidi jedinstvenu Europu u kojoj će sve članice biti i članice monetarne unije, i bankovne unije i Schengena. Time se sve ove rasprave prekidaju. Nema Europe više brzina, svi ćemo biti jednaki, ravnopravni i solidarni. Državama koje nisu trenutno u monetarnoj uniji pomoći će se instrumentom tehničke pomoći da što prije zadovolje kriterije. Postavio je vrlo ambiciozan rok za ostvarenje ovog cilja – 30. ožujka 2019. To su dobre vijesti za nas u Hrvatskoj.

Koliko je bliska budućnost u kojoj će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za uvođenje eura?

Za ulazak u eurozonu postoje dvije vrste kriterija: ekonomski kriterij i pravni kriterij. Jedan od uvjeta pravnog kriterija je da nema monetarnog financiranja, odnosno da Središnja banka ne smije financirati državni proračun. Jedina država koja to poštuje, a da je izvan eurozone, jest Hrvatska. Od ekonomskih kriterija zanimljiv je onaj koji se veže na stabilnost tečaja. Jedine dvije države izvan eurozone koje imaju stabilan tečaj i vode takvu politiku su Bugarska i Hrvatska. S obzirom na to da Hrvatska ispunjava sve uvjete pravnog i veliki dio ekonomskog kriterija, možemo reći da se kao država de facto nalazimo u eurozoni, ali de jure ne i zato nam je važno što prije i formalno postati dio monetarne unije.

Prije ljetne stanke u EP-u, u povodu izglasavanja rezolucije o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a, ukazali ste da se udio industrije u BDP-u EU-a tijekom zadnja dva desetljeća smanjio s 19 na manje od 15,5 posto. „Cilj nam je to promijeniti i do 2020. postići razinu od 20 posto udjela u BDP-u“, kazali ste. Gdje je u toj priči Hrvatska? Gdje smo mi u priči o reindustrrjalizaciji, s kojim kapitalom je to uopće moguće očekivati?

U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je na kraju 2016. bila niža za 6 posto dok je prosječno u ostalim državama članicama jugoistočne Europe narasla za 14 posto. Dakle, pred nama je veliki posao na oporavku i razvoju industrije. Za ostvarenje tog cilja potreban je potpuni preokret: smanjenje ovisnosti o sirovinama iz drugih zemalja, povećanje energetske učinkovitosti, obrazovanje u skladu s potrebama industrije, povezivanje industrije i znanosti, poticanje inovacija. Za to moramo koristiti sva raspoloživa sredstva EU fondova, Europski fond za strateška ulaganja, povoljne izvore financiranja iz EIB-a, EBRD-a i drugih institucija.

Mađarska se solidarizirala sa Slovenijom i objavila je da neće poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u. Očito je riječ o nastavku diplomatskog sukoba sa Slovenijom nakon nedavne arbitraže drugim sredstvima…

OECD je ekonomska organizacija koja štiti poslovnu klimu te lobira za svoje članice, pomaže znanjima, analizom dobrih praksi i razmjenom iskustava. Hrvatska ispunjava sve kriterije za ulazak – demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika – koji je bar jednako visok onom najsiromašnije članice OECD-a. Slovenija se poziva na vladavinu prava, a baš temeljem toga ne bi smjela pribjegavati ucjenama i državu koja ispunjava sve kriterije kočiti u procesu učlanjivanja u OECD. Do rješenja trebamo doći razgovorima i dogovorima, ne zato što nam je članstvo u OECD-u neophodno, nego radi razrješenja bilateralnih pitanja i uspostave dobrih odnosa sa susjedima. Mislim da smo sad na dobrom putu. Premijer je sazvao i sve čelnike parlamentarnih stranaka, ne znam kad se to zadnji put u Hrvatskoj nakon pregovora dogodilo.

Najavljuje se i reforma javne uprave. No, nije ovo prva Vlada koja to najavljuje, isto kao i recimo, olakšavanje uvjeta poslovanja za poduzetnike, promjenom famozne „antipoduzetničke klime“. Je li država napokon u stanju pokazati da je spremna mijenjati samu sebe, počevši od javne uprave?

To je definitivno jedna od najvažnijih reformi i mislim da za to više nema prostora za čekanje. Vlada je toga svjesna i vjerujem da su sve pripreme u tijeku. Ta reforma treba rezultirati dobro opisanim i propisanim poslovnim procesima i procedurama u svim ministarstvima i ostalim državnim institucijama pa temeljem toga jasnom podjelom poslova, prava i odgovornosti, koja je temelj za uklanjanje preklapanja i praćenje kvalitete, brzine i uspješnosti obavljanja posla. Bez toga nema niti sustava prepoznavanja izvrsnih kadrova, motiviranja i nagrađivanja. I za lokalne jedinice treba utvrditi mehanizme usporedbe, postaviti kriterije praćenja uspješnosti i na temelju (ne)uspješnosti rada ih reorganizirati.

Dosta ekonomskih analitičara pohvalno je govorilo o poreznoj reformi i vođenju državnih financija… No, porez na nekretnine ipak se pokazao problematičnim, pa je premijer nakon žestokih reakcija u javnosti najavio „odgodu“ primjene. Je li Vlada tu napravila „korake“, prije svega u komunikacijskom smislu?

Vlada čitavo vrijeme u prvi plan stavlja partnerstvo, transparentnost, otvorenu i jasnu komunikaciju. Ne želi nametati rješenja nego ih donositi zajedno sa zainteresiranim stranama. U slučaju poreza na nekretnine tek kada su se počele prikupljati potrebne informacije za njegovu implementaciju postalo je jasno da građani nisu dovoljno upoznati sa značenjem i ciljevima ovog poreza. Vlada nije tu da zastrašuje ljude nego da bude partner i služi građanima. Zato je i donesena odluka da se dok građani ne budu spremni za novo rješenje – a koje je doneseno s ciljem pojednostavljenja i manjih nameta – ne ide s primjenom.

Ovo je primjer kako neka dobra rješenja zbog „loše percepcije“ nastale od prije ne mogu zaživjeti u praksi. Najvažnija je poruka svima da je Vlada pokazala da joj je stalo do stavova građana, da sluša i nema velikih ega koji pošto poto provode ono što su zamislili. To je zaista demokratizacija društva.

U Hrvatskoj se, eto, još uvijek više strasti diže oko tema iz prošlosti, negoli oko uspješnosti korištenja EU fondova. Komunizam i fašizam, ploča sa spornim natpisom „Za dom spremni“ i dalje su važne teme u domaćoj javnosti?

Komunizam i fašizam su našem narodu nanijeli jako puno zla. Braniteljski pozdrav u grbu HOS-a „Za dom spremni“ nešto je sasvim drugo od pozdrava koji se veže uz ustaše. Prema braniteljskom pozdravu i svemu vezanom uz branitelje gajim duboko poštovanje i zahvalnost. Međutim, mnogi su propatili od ljudi koji su vikali „Za dom spremni“ u Drugom svjetskom ratu, kao i od zločina partizana i kasnije komunizma. Sigurna sam da je našim braniteljima i svima nama na prvom mjestu jaka Hrvatska na vrhu ljestvice razvijenosti europskih država, i zato smatram da je vrijeme da osudimo zlo i totalitarne režime, uklonimo njihova obilježja i okrenemo se poduzetnicima, gospodarstvu, znanju, izvrsnosti, ustrajnom i vrijednom radu.

Ovaj tjedan je Europski parlament u Strasbourgu usvojio izvješće kojim se pozdravlja pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se pozivaju države članice da je što prije ratificiraju. Za usvajanje izvješća glasalo je 489 zastupnika, uz 114 glasova protiv i 69 suzdržanih. Zašto ste bili suzdržani?

Ne volim biti suzdržana, ali u ovom slučaju to je najbolje odražavalo moj stav. S jedne strane podržavam Istanbulsku konvenciju jer sam za nultu stopu tolerancije nasilja nad ženama, a s druge strane sam protiv ove Konvencije jer sam protiv nametanja rodne ideologije i uvjeravanja žena da je odluka o pobačaju odluka o njihovu tijelu, a ne o životu i smrti drugog bića. Takve konvencije ne bi trebale ulaziti u svjetonazorska pitanja i to nametati državama. Tada ne bi bilo problema s ratifikacijom u pola država članica EU-a.

Sastav Vlade je dosad doživio nekoliko promjena u hodu, zadnju zbog koaliranja s HNS-om. I Vaše ime se spominjalo u kontekstu izbora ministara nakon pobjede HDZ-a na izborima prije godinu dana, no na kraju niste postali jedna od ministrica. Žalite li za tim na bilo koji način?

Uvijek je izazov i želja biti u Hrvatskoj i raditi u Vladi. Ovaj put smo se tako posložili, trebao je netko od ekonomista ostati i u Europskom parlamentu s obzirom na to da je u Vladi četvero izvrsnih ekonomista, doktora znanosti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Objavljeno

na

Objavio

– Kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije – tvrdi biskup Košić

Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.

Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?

Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.

Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!

Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.

Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.

Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?

Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.

Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?

Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina, rekao je sisački biskup Vlado Košić za tiskano izdanje Večernjeg lista

Biskup Košić komentirao ‘sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti’

facebook komentari

Nastavi čitati