Pratite nas

Gospodarstvo

Brutalna i nezakonita porezna represija za vrijeme KUKURIKU vlasti (V) – Mr. sc. Robert Knežević, dipl.oec

Objavljeno

na

Brutalna i nezakonita porezna represija za vrijeme KUKURIKU vlasti u razdoblju 2012-2016. godina V dio

PROVOĐENJE NEVIĐENE NEZAKONITE I PROTUUSTAVNE POREZNE REPRESIJE NAD HRVATSKIM GRAĐANIMA U POSLJEDNJE 4 GODINE KUKURIKU VLASTI OD 2012. DO 2016. GODINE V DIO

U nezakonitim selektivnim poreznim postupcima koji su se provodili od strane Ministarstva financija, Porezne uprave posljednje 4 godine vlasti Kukuriku koalicije nad najmanje 4000 uglavnom političkih neistomišljenika o čemu sam već pisao više puta, a koji se i dalje nastavljaju provoditi i provode temeljem retrogradnog i neustavnog članka 63. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine” broj 177/04, 73/08, 80/10 , 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14).

[ad id=”93788″]

Nakon pisanja i dalje se ništa ne poduzima da se to spriječi i da se spriječi nastala šteta.

Porezno tijelo odnosno Porezna uprava u postupku nezakonitog nadzora izdaje dva prvostupanjska porezna rješenja, jedno koje se odnosi samo na dio obveza koja su obračunate tijekom nadzora i koje se odnose na utvrđene obveze doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti i temeljem individualne kapitalizirane štednje, i drugo rješenje koje se odnosi na ostatak obveze poreza na dohodak i prireza odnosno u istom poreznom postupku-pravnoj stvari koji je prvi dio za obvezu doprinosa izdalo Ministarstva financija, Porezna uprave, Područni ured, Služba za nadzor, a za drugi dio za obvezu poreza na dohodak i prirez prvostupanjsko rješenje je izdalo Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured, Ispostava, odnosno izdana su dva zasebna porezna akta-rješenja u istoj pravnoj stvari od dvije različite Porezne uprave.

Dakle, ovakvo postupanje poreznog tijela i ovlaštene službene osobe-inspektora izaziva i izazvalo je administrativni kaos i dodatne troškove za porezne obveznike fizičke osobe građane, jer se vode dva odvojena postupka za istu poreznu stvar i izdaju dva porezna akta-rješenja za poreznog obveznika, a i za njegove članove obitelji jer u većini slučajeva obuhvaćena je nadzorom i cijela obitelj. Porezni obveznik mora uložiti dva puta istu žalbu odnosno dva pravna lijeka za isti predmet za dva odvojena upravna postupka, porezna akta-rješenja i još isto tako za članove obitelji, umjesto da se predmet spoji u jedan oni se razdvajaju što pravno nije svrsishodno ni ekonomično. Nema nikakvog razloga da se vode dva odvojena postupka u istoj poreznoj stvari i još za članove obitelji koji se isprepliću zajedno sa dva izdana poreznom obvezniku.

Apsurdi idu dalje tako da doprinosi koji su utvrđeni prvostupanjskim poreznim rješenjem se utvrđuju na bruto dohodak, a ne na dohodak iz kojeg je jedino bilo moguće iste podmiriti, tada je osnovica za obračun doprinosa daleko manja, od one koja se navodi u rješenju.

Naime, osim što je razvidno iz prethodnog obrazloženja da nema oporezivog dohotka, postavlja se pitanje iz kojih se to sredstava/dohotka može podmiriti dodatna obveza za doprinose, kada i sam izračun poreznog tijela potvrđuje da je maksimalno moguć primitak (gospodarska mogućnost) manja, a ne veća kako se navodi u rješenju.

Porezni obveznici kao fizičke osobe-građani nisu isplatitelji dohotka od nesamostalnog rada u kojem slučaju bi prilikom isplate dohotka bili obvezni obračunati i obustaviti poreze i doprinose te isplatiti neto iznos. Samo je nezakonito u poreznom postupku utvrđeno da postoji iznos drugog dohotka koji Porezno tijelo navodi da su fizičke osobe kao porezni obveznici ostvarili, te bi se u tom obračunu trebao primjeniti princip da je utvrđeni iznos bruto iznos. Nadalje, a u slučaju da se utvrđeni iznos i smatra drugim dohotkom fizičke osobe kao porezni obveznici kao solidarni jamci su obvezni od isplaćenog iznosa obustaviti, obračunati i isplatiti iznos daleko manji, a ne veći iznos koji se navodi u rješenju koji nije ni isplaćen kao dohodak od nesamostalnog rada.

Stoga su navedeni obračuni doprinosa za mirovinsko osiguranja na temelju generacijske solidarnosti i doprinosa za mirovinsko osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje za razdoblje od 01.01.2005. do 31.12.2014. godine iz poreznih rješenja protuustavni jer je nesrazmjeran gospodarskoj mogućnosti poreznog obveznika, prema članku 51. Ustava koji propisuje: „Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.“

Budući da je došlo do izmjena u zakonodavstvu te se tako od 01. siječnja 2015. godine izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (“Narodne novine” broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, Odluka USRH-120/13, 125/13, Odluka USRH-83/14 i 143/14)  (članak 33.a) u poreznim postupcima po članku 63. Zakona o porezu na dohodak ne vrše se obračunavanja doprinosa na nesrazmjer utvrđen po članku 63. Zakona o porezu na dohodak.  

Doprinosi koji su utvrđivani u prvostupanjskim rješenjem za utvrđene obveze doprinosa nisu trebali biti utvrđeni na bruto dohodak za razdoblje od 2005-2014. godine (u tom razdoblju je izdano najviše rješenja) u iznosima koji su iznad propisane maksimalne osnovice za obračun doprinosa kako se navodi u rješenjima, budući da je naprimjer za 2007. godinu Zakonom o doprinosima (“Narodne novine” broj 147/02, 175/03, 177/04, 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14 i 143/14) propisana maksimalna osnovica za obračun doprinosa iz dohotka u iznosu od 472.680,00 kuna na godišnjoj razini (članak 22. Naredbe o iznosima za obračun doprinosa za 2007. (“Narodne novine broj 126/06)), odnosno nisu trebali uopće biti obračunati.

Porezno tijelo, Porezna uprava odnosno porezni inspektori su utvrđivali obveze doprinosa na način da su neto iznos računali u bruto iznosu što je daleko iznad propisane maksimalne osnovice za obračun doprinosa iz dohotka za 2007., 2008., 2009., 2010., 2011., 2012., 2013., 2014., godinu a što su morali znati da je protuzakonito postupanje i time zlouporabili svoje ovlasti.

Navedeni obračun doprinosa za mirovinsko osiguranja na temelju generacijske solidarnosti i doprinosa za mirovinsko osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje naprimjer za 2007. godinu a i druge godine obuhvaćene nadzorom od 01.01.2005. do 31.12.2014. godine u poreznim rješenjima trebaju se poništiti.

Rješenja valja poništiti jer u poreznim postupcima po članku 63. Zakona o porezu na dohodak ne vrše se obračunavanja doprinosa na nesrazmjer utvrđen po članku 63. Zakona o porezu na dohodak. Nema zakonske osnove za utvrđivanje doprinosa za obvezna osiguranja u svezi postupka utvrđivanja dohotka po članku 63. Zakona o porezu na dohodak, jer zakonodavac nije konkretnim propisom predvidio utvrđivanje doprinosa po toj osnovi s obzirom da u postupku ispitivanja nesrazmjera imovine i dohotka tj. dohotka, kao razlike između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje, nije poznat isplatitelj dohotka, pa tako ni obveznik plaćanja doprinosa.  

Dokaz tomu je: Rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/13-02/167, URBROJ: 513-04-/14-2 od 17.07.2014. godine. (Privitak broj 42.) i RRIF br. 2/15, UDK 336.225.6, “Porezi”, (Privitak broj 43.). (nalazi se u privitku ovog članka).

[ad id=”93788″]

APSURDI POREZNE REPRESIJE IDU DALJE JER I NAKON ovog Rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak i dalje nakon 6 mjeseci kasnije i godinu dana kasnije Porezna uprava u postupcima temeljem članka 63. Zakona o porezu na dohodak (nesrazmjer imovine i dohotka) još uvijek izdaje rješenja za doprinose za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti i temeljem individualne kapitalizirane štednje i nakon žalbi poreznih obveznika fizičkih osoba-građana šalju se na rješavanje tom istom Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak unutar Ministarstva financija Porezne uprave iako se nesmiju niti su se ikad smjeli obračunavati.

POSTAVLJA SE PITANJE DALI ĆE NETKO ODGOVARATI ZA NEZAKONITA I PROTUUSTAVNA POSTUPANJA UNUTAR POREZNE UPRAVE?.

Mr. sc. Robert Knežević, dipl.oec / Kamenjar.com

Prilog:

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Objavljeno

na

Objavio

Dok mi čekamo, Srbi će graditi LNG terminal.  HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a.

Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Nekako je ispod radara naših medija prošla vijest kako se Srbiji nudi da, zajedno s Grčkom i Bugarskom, gradi LNG terminal u grčkoj luci Aleksandrupoli. Naime, kako pišu beogradski mediji, Srbija će sudjelovati u projektu zakupljivanjem jedne petine budućeg terminala, koji treba biti sagrađen do kraja 2019., odakle će plin biti transportiran do bugarske Stare Zagore, a odande, preko Dimitrovgrada k Nišu, gdje Srbi planiraju graditi svoj terminal.

Za gradnju infrastrukture Europa im pak nudi 49,6 milijuna eura. Na taj će način Srbija, kaže se dalje, osigurati ne samo veliki devizni priljev od transporta tog plina prema Rumunjskoj, Ukrajini i drugim zemljama u Europi nego i energetsku neovisnost o ruskom plinu, koji sada kupuju preko Mađarske. Moguće da ova vijest nije naišla na širi odjek u našim medijima kako se ne bi uznemiravala javnost dok joj se bez ograda i komentara serviralo priopćenje ruskog Gazproma kako je PPD-u po povoljnim uvjetima prodao plin kojim se mogu podmiriti potrebe hrvatskoga tržišta u idućih deset godina. Ova je ponuda, jasno, ruski odgovor na inicijativu, koju je podržao i američki predsjednik Trump, da se kod nas na Krku konačno počne graditi LNG terminal.

Nuđenjem jeftinog plina na dulji rok želi se stvoriti slika da je taj terminal Hrvatskoj nepotreban kako bi se kupilo hrvatsko tržište. No netko bi mogao reći, kad je već sama inicijativa oko izgradnje LNG terminala na Krku toliko spustila cijenu ruskome plinu, koliko bi ona tek bila niža da se taj terminal i sagradi? Unatoč tome što je terminal na Krku ovom ruskom ponudom već počeo otplaćivati sebe, to pitanje se uopće ne postavlja, nego se sada kroz medije gura slika kako je Hrvatskoj terminal postao skupa i neisplativa investicija. I zaista, prepreke za gradnju našeg terminala na Krku nisu male, samo što one nisu ekonomske, već političke prirode.

Pored naše već opjevane efikasnosti, tu su i nepovoljni uvjeti pod kojima nam je Europska komisija odobrila financiranje od sto milijuna eura za gradnju plutajućeg terminala, koji su takvi da nam njima više pomažu da ga nikad ne izgradimo nego obrnuto. Naime, jedan od uvjeta je da moramo imati u vlasništvu i poseban brod, umjesto da ga uzmemo na leasing, što jako poskupljuje provedbu čitavog projekta i odgađa njegovu realizaciju jer trenutačno na tržištu nema dostupnih takvih brodova. Osim toga, zanimljivo je da se taj brod mora graditi u EU, a oni se u Europi prave samo u Njemačkoj, pa izgleda kako smo novac od Europske komisije dobili za subvencioniranje njemačke brodogradnje. I dok se u vezi s našim terminalom na Krku susrećemo samo s opstrukcijom, s druge strane, vidimo da EU sada financijski i politički snažno gura izgradnju LNG terminala u Aleksandrupoliju. Uz Grke, u ovaj su projekt uključeni Bugari kako bi im se kompenziralo odustajanje od gradnje Južnog toka, a sada im se priključuje i Srbija koju se nagrađuje za poslušnost i vjernost Njemačkoj. Tako se stvara blok zemalja na Balkanu koji čine neki oblik Nekako je ispod radara naših medija prošla vijest kako se Srbiji nudi da, zajedno s Grčkom i Bugarskom, gradi LNG terminal u grčkoj luci Aleksandrupoli. Naime, kako pišu beogradski mediji, Srbija će sudjelovati u projektu zakupljivanjem jedne petine budućeg terminala, koji treba biti sagrađen do kraja 2019., odakle će plin biti transportiran do bugarske Stare Zagore, a odande, preko Dimitrovgrada k Nišu, gdje Srbi planiraju graditi svoj terminal.

Za gradnju infrastrukture Europa im pak nudi 49,6 milijuna eura. Na taj će način Srbija, kaže se dalje, osigurati ne samo veliki devizni priljev od transporta tog plina prema Rumunjskoj, Ukrajini i drugim zemljama u Europi nego i energetsku neovisnost o ruskom plinu, koji sada kupuju preko Mađarske. Moguće da ova vijest nije naišla na širi odjek u našim medijima kako se ne bi uznemiravala javnost dok joj se bez ograda i komentara serviralo priopćenje ruskog Gazproma kako je PPD-u po povoljnim uvjetima prodao plin kojim se mogu podmiriti potrebe hrvatskoga tržišta u idućih deset godina.

Ova je ponuda, jasno, ruski odgovor na inicijativu, koju je podržao i američki predsjednik Trump, da se kod nas na Krku konačno počne graditi LNG terminal. Nuđenjem jeftinog plina na dulji rok želi se stvoriti slika da je taj terminal Hrvatskoj nepotreban kako bi se kupilo hrvatsko tržište. No netko bi mogao reći, kad je već sama inicijativa oko izgradnje LNG terminala na Krku toliko spustila cijenu ruskome plinu, koliko bi ona tek bila niža da se taj terminal i sagradi? Unatoč tome što je terminal na Krku ovom ruskom ponudom već počeo otplaćivati sebe, to pitanje se uopće ne postavlja, nego se sada kroz medije gura slika kako je Hrvatskoj terminal postao skupa i neisplativa investicija. I zaista, prepreke za gradnju našeg terminala na Krku nisu male, samo što one nisu ekonomske, već političke prirode. Pored naše već opjevane efikasnosti, tu su i nepovoljni uvjeti pod kojima nam je Europska komisija odobrila financiranje od sto milijuna eura za gradnju plutajućeg terminala, koji su takvi da nam njima više pomažu da ga nikad ne izgradimo nego obrnuto.

Naime, jedan od uvjeta je da moramo imati u vlasništvu i poseban brod, umjesto da ga uzmemo na leasing, što jako poskupljuje provedbu čitavog projekta i odgađa njegovu realizaciju jer trenutačno na tržištu nema dostupnih takvih brodova. Osim toga, zanimljivo je da se taj brod mora graditi u EU, a oni se u Europi prave samo u Njemačkoj, pa izgleda kako smo novac od Europske komisije dobili za subvencioniranje njemačke brodogradnje. I dok se u vezi s našim terminalom na Krku susrećemo samo s opstrukcijom, s druge strane, vidimo da EU sada financijski i politički snažno gura izgradnju LNG terminala u Aleksandrupoliju.

Uz Grke, u ovaj su projekt uključeni Bugari kako bi im se kompenziralo odustajanje od gradnje Južnog toka, a sada im se priključuje i Srbija koju se nagrađuje za poslušnost i vjernost Njemačkoj. Tako se stvara blok zemalja na Balkanu koji čine neki oblik “pravoslavne uspornice” koja bi trebala spriječiti Turski tok, kako bi Njemačka kroz Sjeverni tok 2 postane glavni distributer ruskog plina u Europi. Grčko-bugarsko-srpski LNG bit će jače guran od EU, jer predstavlja “uspornicu” za alternativne energetske tokove, dok će naš terminal na Krku biti izložen opstrukciji jer je dio “uspravnice” koja predstavlja direktnu prijetnju njemačkom monopolu na distribuciju ruskog plina u Europi. Kroz ovaj energetski projekt vrši se dodatni pritisak na naš projekt izgradnje terminala na Krku, jer se godišnji protok u Nišu računa na 6 mlrd. kubika, dok bi kapacitet krčkog terminala bio 2,6 mlrd. kubika, što je gubitak potencijalnog tržišta.

No za naše peripetije oko izgradnje LNG terminala na Krku, čime bi se kreirala naša energetska neovisnost, prije svega su odgovorne naše političke elite koje ovaj projekt otežu već desetak godina. Razlog tomu je što imamo spasitelje koji nam se na malim ekranima kunu u obranu nacionalnih interesa, a kada se kamere isključe, pune džepove ruskim novcem. Dok mi tako smišljeno otežemo, drugi, čak i oni koji su pod tradicionalno snažnijim ruskim utjecajem, traže za sebe alternative i grabe prilike koje im se ukazuju.

Imati izbor uvijek je bolje od ovisnosti. Tako HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi preko svojih medija oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a. Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a? koja bi trebala spriječiti Turski tok, kako bi Njemačka kroz Sjeverni tok 2 postane glavni distributer ruskog plina u Europi.

Grčko-bugarsko-srpski LNG bit će jače guran od EU, jer predstavlja “uspornicu” za alternativne energetske tokove, dok će naš terminal na Krku biti izložen opstrukciji jer je dio “uspravnice” koja predstavlja direktnu prijetnju njemačkom monopolu na distribuciju ruskog plina u Europi. Kroz ovaj energetski projekt vrši se dodatni pritisak na naš projekt izgradnje terminala na Krku, jer se godišnji protok u Nišu računa na 6 mlrd. kubika, dok bi kapacitet krčkog terminala bio 2,6 mlrd. kubika, što je gubitak potencijalnog tržišta. No za naše peripetije oko izgradnje LNG terminala na Krku, čime bi se kreirala naša energetska neovisnost, prije svega su odgovorne naše političke elite koje ovaj projekt otežu već desetak godina.

Razlog tomu je što imamo spasitelje koji nam se na malim ekranima kunu u obranu nacionalnih interesa, a kada se kamere isključe, pune džepove ruskim novcem. Dok mi tako smišljeno otežemo, drugi, čak i oni koji su pod tradicionalno snažnijim ruskim utjecajem, traže za sebe alternative i grabe prilike koje im se ukazuju. Imati izbor uvijek je bolje od ovisnosti. Tako HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi preko svojih medija oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a.

Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Borislav Ristić/Večernji List

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Blokirani u borbi: Evo vam predložak za prigovor za ukidanje ovrhe koju je potpisao javni bilježnik

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je sutkinja Zorka Čačić Zagrajski donijela nepravomoćnu presudu o ukidanju ovrhe potpisane od strane javnog bilježnika,

jer se isti ne može smatrati sudom, predlažem svima da se u prigovoru sudu, uz svoja obrazloženja, obavezno pozovu na ovu presudu prema oglednom primjerku u prilogu (.pdf), napisao je Mario Strinavić iz Blokiranih.

Podsjetimo, Sutkinja Općinskog suda u Zagrebu Zorka Čačić Zagrajski na prigovor dužnika nepravomoćno je donijela presudu o ukidanju Ovrhe potpisane od strane javne bilježnice pozivajući se na presudu EU suda pravde jer se javni bilježnik ne može smatrati Sudom i takve ovrhe imaju ukinuti.

facebook komentari

Nastavi čitati