"Solunaška" čitanka

Na zamalo stotu godišnjicu proboja Solunskog fronta u prostorima Europskog parlamenta predstavljena je povijesna čitanka koju je sastavio Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Europi sa sjedištem upravo u Solunu i ambicioznim ciljem pisanja zajedničke povijesti “ovih prostora”. Posve je razumljivo zbog čega je ovaj projekt privukao pozornost euro-birokrata, a posljedično i novčana sredstva Europske Unije. Naime, uspije li pisanje zajedničke povijesti zakrvljenih balkanskih plemena, onda će biti moguće napraviti isto i za ostale, civilizirane europske narode, što nije nevažno u vrijeme kad je kući europskih naroda sve teže artikulirati i zajedničku sadašnjost.

budakSvatko dobronamjeran pozdravit će želju za pomirenjem, pa i pisanjem zajedničke povijesti ako će ono pomirenju pridonijeti, a to može samo bude li se zasnivalo na istini. Jer kako nas povijest uči, pomirenje utemeljeno na laži i nije pomirenje, već izvor novih nepravdi. Tako se stvaraju temelji da se ono što se odigralo kao tragedija – ono što je počelo, nastavilo se i završilo krvavo – još jednom ponovi, možda i u gorem obliku. Druga je mogućnost da se povijest temeljena na nepravednom i neiskrenom pomirenju ponovi kao farsa.

No, kako uopće doprijeti do istine? Kad se dvije strane spore oko istine, obično se obrate nekom višem autoritetu da presudi što je istina. Tako su se, imajući svaka svoje viđenje istine, Hrvatska i Srbija obratile Međunarodnom sudu pravde sa sjedištem u Haagu tužeći jedna drugu za genocid. Ishod ovog već pomalo zaboravljenog suđenja najčešće se u javnosti prikazuje neodlučenim, posljedično i sam sudski postupak nevažnim i nepotrebnim, budući da su obje tužbe odbačene. Međutim, pozornije čitanje presude daje uvid u činjenično stanje koje je Sud utvrdio po pitanju brojnih potankosti koje su bile predmetom spora, ali i prijepora u javnosti. Stoga se razložno upitati uvažavaju li “novi solunaši” istinu koju je utvrdio neovisni autoritet i ako ne, kakve nove argumente iznose da ju ospore.

Iz riječi sveučilišnog profesora Nevena Budaka, sada unovačenog u redove “novih solunaša”, a već od ranije znanog po angažmanu u lijevim političko-ideološkim projektima (primjerice, Milanović ga je postavio kao parapolitičkog patrona, provjerenom ali mlađahnom komesaru za kurikularnu reformu, Borisu Jokiću, kako se ovaj slučajno ne bi zaigrao i skrenuo sa zacrtanog puta), jasno se nazire kako je “nova solunaška povijest” pomalo inovativne naravi. Naime, učenicima se više ne bi servirala gotova istina, već bi im se ponudili različiti pogledi na događaje iz prošlosti temeljem čega bi “mladi istraživači” uz stručnu pomoć nastavnika dolazili do istine. Drugim riječima, učenicima bi se u formi dvije suprotne “istine” servirali istina i laž (kao u onoj opskurnoj emisiji HTV-ove estradne “novinarke” Danijele Trbović), pa neka oni sami nađu svoju “istinu”, po mogućnosti negdje na pola puta.

Primijetimo kako su ti različiti pogledi, i to zacijelo znatno širi od onih koje nudi čitanka nastala u radionici nadobudnih “novih solunaša”, već bili predočeni pred Međunarodnim sudom pravde od strane stručnjaka koje su angažirale vlade Hrvatske i Srbije. Potom je, nakon što su ti pogledi potkrijepljeni odgovarajućim dokazima, Sud sastavljen od kreme svjetskih pravnih stručnjaka utvrdio činjenično stanje. I sad bi školska djeca temeljem pažljivo odabranih, da ne kažemo serviranih, različitih pogleda trebala otkrivati toplu vodu i sama donositi sud o istini. Kad bi takav put do istine ponudio putnik namjernik u nekoj zadimljenoj balkanskoj krčmi, prijedlog bismo mirne duše mogli nazvati idiotskim, ali kad to rade sveučilišni profesori, onda se razložno zapitati kakvu su im motivi i namjere.

Možda nam o pozadini tih namjera više može reći saznanje kako u “solunaškoj” povijesnoj čitanki ipak postoje univerzalne, općepoznate istine koje se ne propitkuju, recimo “pomirljiva” tvrdnja kako su tijekom rata “obje strane počinile brutalno etničko čišćenje i brojne ratne zločine”. Pa pogledajmo što o tome kaže Međunarodni sud pravde. U dijelu presude koji se odnosi na tužbu Hrvatske protiv Srbije Sud utvrđuje da u postupku utvrđeni zločini JNA i srpskih snaga, koji potpadaju pod Konvenciju o genocidu, doduše nisu počinjeni s namjerom da unište ciljanu skupinu (u ovom slučaju Hrvate) – zbog čega tužba i jest odbačena – nego zato kako bi se Hrvate prisililo da napuste svoje domove s ciljem stvaranja etnički homogene srpske države. Što reći, nego da rečeno odgovara definiciji etničkog čišćenja kakve se nijedan rječnik ne bi posramio. S druge strane, u protutužbi Srbija optužuje Hrvatsku za protjerivanje Srba iz tzv. Krajine (u tužbi stoji “forced displacement” što predstavlja pravni izraz blizak etničkom čišćenju) za vrijeme Oluje i nakon nje, no Sud se, znakovito, o tome izbjegava izričito izjasniti. Ova dva momenta iz presude neovisnog autoriteta mogla bi biti od koristi piscima čitanke kad bi im na umu bilo pomirenje utemeljeno na istini.

Inače, kad je u pitanju “etničko čišćenje” Srba tijekom Oluje, vrijedi se prisjetiti kako je u početnoj inačici hrvatske tužbe Srbija bila tužena i za prisilno preseljenje srpskog stanovništva iz okupiranih područja Hrvatske što koincidira s činjenicom da su Srbi otišli iz svojih domova i prije nego što je Hrvatska vojska stigla zauzeti to područje. Međutim, to je naknadno izostavljeno iz tužbe zalaganjem jugokomunističkog aktivista i provokatora Ive Josipovića koji je taj potez kasnije obrazlagao time da su nam se u svijetu smijali zato što Srbiju tužimo zbog etničkog samočišćenja. S obzirom da je ta tema tako “elegantno” skinuta s dnevnog ruda, Sud se o njoj nije ni trebao očitovati. Ipak, kako Josipović nije uspio u nakani da se tužba povuče (u čemu surađujući s kolegicom na istom zadatku Vesnom Pusić nije žalio truda), svjetlo dana su ipak ugledala neka zanimljiva tumačenja događaja koje pisci povijesnih čitanki, ako im je do istine, ne mogu tek tako ignorirati.

Recimo, kad utvrđuje zločine navedene u tužbi Hrvatske koji potpadaju pod Konvenciju o genocidu, Sud ne samo što nedvojbeno identificira JNA i srpske snage kao počinitelje, već uočava i da su to činili sustavno, djelujući po sličnom modusu operandi na cijelom teritoriju Hrvatske kojim su ovladali. S druge strane, kad je riječ o istovrsnim djelima počinjenim s hrvatske strane, Sud naglašava kako su ih počinili pojedini pripadnici hrvatskih oružanih snaga pri čemu ne nalazi elemente sustavnosti. Ove su karakterizacije posebno zanimljive usporedi li ih se s činjenicom da se na lokalnim sudovima u Hrvatskoj sudilo i još uvijek sudi hrvatskim časnicima i zapovjednicima prema krajnje ekstenzivnom tumačenju zapovjedne odgovornosti (Norac, Glavaš, Merčep, Brodarac, Sačić), dok se u Srbiji sudi isključivo pojedinačnim izvršiteljima nedjela (Ovčara, Lovas, Sotin) bez primisli da bi netko zapovjedno odgovarao. Smije li se postaviti pitanje tko će za ovu upravo dijaboličnu inverziju odgovarati? Ili je još uvijek rano?

U novinskom prikazu “solunaške” čitanke spominje se da će učenici moći analizirati i famozni Brijunski transkript i “kontroverznu” Tuđmanovu rečenicu izrečenu u praskozorje Oluje u kojoj kaže kako Srbi moraju nestati. Podsjetimo, to je godinama bila omiljena žvaka ovdašnjih tiskanih i elektronskih srbobrana, po poslanju listom zadriglih detuđmanizatora, koji su gotovo u cijelosti ovladali hrvatskim medijskim prostorom od trećejanuarskog prevrata. A onda su se poslije drugostupanjske presude generalima Gotovini i Markaču naglo “ućutali”. No, to ne priječi “nove solunaše” da našoj djeci serviraju tu podgrijanu salmonelu pri čemu se ne obaziru ni na viđenje Međunarodnog suda pravde. On, naime, u presudi utvrđuje kako je interpretacija te tvrdnje od strane Srbije kao tužitelja (koja se, naravno, poklapa s tumačenjem srpskih medijskih agentura sa sjedištem u Hrvatskoj) daleko od vjerodostojne i da ju treba promatrati u kontekstu rečenice koja slijedi. Iz toga, zaključuje Sud, posve razvidno slijedi da je “sporna” izjava izrečena u kontekstu postizanja vojnog cilja a ne namjere da se Srbi etnički očiste.

Da zaključimo, zaživi li ovaj Budaka bukvar s euro potpisom, još će nam djeca dobro proći. Njihovi su vršnjaci prije sedamdesetak godina od profesorovih mentalnih i ideoloških preteča dobivali budakom po glavi, a ovim će “sretnicima”, eto, mudrolijama jednog Budaka samo puniti glavu.

Inače, u javnosti je manje poznato da je Hrvatska, po ustaljenom običaju kad su društveni eksperimenti lijevo-liberalnog usmjerenja u pitanju, i kad se radi o školskim knjigama korak ispred ostalih u “regionu”. Potvrđuje to i udžbenik iz povijesti za 8.razred osnovne škole autorice Snježane Koren u izdanju Profila (2015.) koji je recenzirao profesor povijesti Tvrtko Jakovina, u javnosti često prisutan i kad se razglaba o povijesnim temama u kojima po vlastitu priznanju nije stručnjak. Ovo eksperimentalno djelo je sasvim na tragu nekoliko godina ranije u medijima najavljenog Jakovininog novog koncepta povijesnih udžbenika prema kojem će učenici temeljem ponuđenih različitih viđenja sami moći izabrati što je istina. Sada ga “solunaši”, ispunjavajući nalog istih gazda, samo recikliraju na razini “regiona”. Doduše, ovaj inovativni pristup se trenutno primjenjuje samo na temi Domovinskog rata. Razdoblje Drugog svjetskog rata obrađeno je tako da bi komotno moglo dobiti zeleno svjetlo i od partijskih prosvjetnih komisija u smiraj komunističkog totalitarizma. Pogotovo besramno ciničan, za komunistički mentalni sklop karakterističan način na koji su prikazani Bleiburg i poratni Križni put.

Obrada Domovinskog rata svodi se na puko nabrajanje činjenica uz upadljivo balansiranje pogleda obiju strana, sve to praćeno neizostavnim korištenjem neutralnog rječnika, eufemizama i pasiva kako bi se izbjeglo imenovati počinitelja, ne daj bože agresora. Pri tom se nekritički izvode zaključci temeljeni na informacijama iz srpskih i “domaćih” izvora, kompromitiranim na haškom sudištu. Očekivano, zbog nepodobne terminologije u udžbeniku nije citiran nijedan izravan domaći izvor, već se prikazuju samo pomno izabrana neutralna izvješća stranih novinara samo kako se ne bi nekog povrijedilo. Ukratko, stječe se dojam kao da se obrađuje rat između Hutua i Tutsija u Ruandi što bi recenzent i autorica zacijelo shvatili kao kompliment, jer to im je vjerojatno i bila zadaća.

Zloćudnu narav ovog udžbenika bolje od svega razotkriva korišteni slikovni materijal. Od svih sela razorenih 1991. godine autorica izabire fotografiju razorenih srpskih sela u Zapadnoj Slavoniji. Iako je prikazano samo jedno selo (tko zna čije?), u potpisu fotografije se koristi sugestivna množina (“razorena srpska sela”). Pobjednička “Oluja” je ilustrirana crno-bijelom fotografijom slavlja hrvatskog vojnika na središnjem zagrebačkom trgu smještenom na samom rubu stranice (hm … ne postoji li možda neka upečatljivija, poput one državnog i vojnog vrha na kninskoj tvrđavi?), ali i većom fotografijom u boji nasred iste stranice koja prikazuje kolone srpskih izbjeglica. Autorica ne propušta ovdje priliku otvoreno navesti učenike da se upitaju što ove dvije fotografije govore o različitim iskustvima ljudi u ratu. Sve fotografije koje prikazuju bilo muku i patnju, bilo slavlje Hrvata prikazane su u krupnom planu kako se ne bi stekao dojam razmjera, dok su srpske izbjeglice i spaljene kuće prikazane isključivo u totalu. Također, autorica se ne ustručava uzeti zdravo za gotovo ni urbane legende domaće soroščadi, te udarne pesti antihrvatske propagande, nevjerodostojnost čijih tvrdnji je raskrinkao sud u Haagu. Tako, recimo, ona odnekud zna – a Jakovinu kao recenzenta to nimalo ne smeta – da su Hrvati srušili mostarski Stari most. Ali i da su se nakon Oluje dogodila ubojstva nekoliko stotina srpskih civila koja su trajala mjesecima čime podlo sugerira sistematičnost koju, kako smo već spomenuli, Međunarodni sud pravde ne vidi. S druge strane, u poglavlju o zločinima u poraću navodi da su u slovenskim jamama sustavno izdvojeni i ubijeni samo ustaše – i to, kako naglašava, samo dugogodišnji pripadnici i zapovjednici. Tome dodaje i kako su civili pušteni kućama čime valjda želi reći da su neki od njih i prije rata živjeli u Hudoj jami. Pametnom dosta! Onima osjetljivijeg želudca čak i previše!

Ovo degutantno štivo predstavlja doslovce školski primjer djelovanja cijele jedne jugokomunističke gusjenice koja izjeda tkivo mlade hrvatske države ciljano razvodnjavajući hrvatski identitet i razarajući samopouzdanje mlađih pokoljenja. No, ova pisana sramota također uvjerljivo razgolićuje cijelu kolaboracionističku vertikalu, od državnih službi koje su ovaj “bukvar” odobrile za korištenje u školama, preko operativaca na taktičkoj razini u likovima recenzenta Jakovine, autorice Koren i izdavača Profila, pa sve do nastavnika povijesti koji ga izabiru u svakodnevnom radu, jer ovo nije jedini službeni udžbenik povijesti za završni razred osnovne škole u ponudi. Može li se uopće izbjeći pitanje imaju li ljudi koji su u ovoj prljavoj raboti sudjelovali moralni integritet djelovati u ma kojem segmentu hrvatske države (ne samo prosvjeti) u bilo kom svojstvu? I onda se još nakon svega usude pitati što bi to bila lustracija i koga bi to trebalo lustrirati.

Okončajmo ova razmatranja tamo gdje smo ih i započeli – u Europskom parlamentu. Prošloga tjedna EP je donio rezoluciju potaknutu ruskim propagandnim akcijama kojima se krivotvori istina o komunističkom totalitarizmu, tom ruskom velikodušnom daru narodima srednje i istočne Europe. Njome se naglašava potreba za podizanjem svijesti o zločinima komunističkih režima u javnom govoru i obrazovnom sustavu uz istodobno poticanje istraživačkih i dokumentacijskih aktivnosti. Kad se ovo stavi u kontekst s presudom Međunarodnog suda pravde koja jasno označuje komunističku JNA kao počinitelja zločina nad Hrvatima s ciljem stvaranja etnički homogene srpske države, a tome još doda i aktualna iskapanja žrtava Titove Armije u poraću Drugog svjetskog rata kojima se ne vidi kraja, čini se da polako sazrijevaju uvjeti i vrijeme da se JNA i njezino naslijeđe u Hrvatskoj zakonski regulira kao zločinačko. Pri tom bi, naravno, trebalo dodijeliti oprost pojedincima koji su tijekom Domovinskog rata prebjegli na hrvatsku stranu. Rodbinska i tazbinska povezanost s onima koji to nisu morala bi postati – jednostavno, zdrav razum to nalaže – sastavnim dijelom sigurnosne provjere u državnim službama, i to primjenjivane vrlo široko, poput zapovjedne odgovornosti na haškom sudištu. Doista, ima li kakvog smisla da žena, sin, kći, snaha ili zet nekog oficira ili pitomca JNA, koji se nije stavio na raspolaganje hrvatskoj državi kad je trebalo, u hrvatskoj školi predaje hrvatski jezik ili povijest hrvatskoj djeci u 21. stoljeću? Nije li groteskno i da netko od navedenih vodi ili uređuje informativni program HRT-a? Obavještajno-represivni sustav i državna ministarstva da ne spominjemo. Konačno, kakvog ima smisla da Hrvatska isplaćuje mirovine onima koji su ih “zaradili” služenjem u zločinačkoj vojsci kojoj je kontinuirana misija biološko zatiranje hrvatskog naroda?

Stoga, neka kriminalizacija JNA kao i njezinog vrhovnog zapovjednika, maršala Tita, nedvojbeno najzaslužnijeg za njezin zločinački i velikosrpski karakter, kao i njihovog veličanja i javnog isticanja pripadajuće simbolike bude prvi korak toliko priželjkivane lustracije nužne za ozdravljenje teško nam bolesne domovine Hrvatske.

Grgur S./Kamenjar.com

Marko Ljubić: Sramotna briselska „čitanka“, još sramotniji Budak i mizerna državna politika!

facebook komentari

  • lopov

    ne postoji kod nas jugoslavenstvo vec cetnistvo..to ja odavno tvrdim!!Sto je Solun nego velicanje Srbije?A pripglupi Zoran ne vidi ko ni njegov sdp da su odavno desna ruka Svetosavsih misionara!A sve je to NEZNANJE!!Narod ne cita ne zna zaboravlja ali lako za narod ne zna ni Zoran da je cetnik

  • Plavac Plavi

    Ne mogu si pomoći, ali gledajući ovo (Budakovo) lice, ne samo tu na slici, nego i na svim video i drugim snimkama, nekako me hvata jeza!! Iz njega jednostavno “izbija i zrači” neviđena podmuklost! Kad govori na licu mu se vidi pokvareni smješak, tako da uvijek imam osjećaj-ovaj čovjek ne govori istinu, iz njega izbija neiskrenost i podlost!!

    • Sivooki

      Ima već neko vrijeme, meni se na Kamenjaru ne pojavljuju slike, samo video-zapisi. “Što nije redu s mojim kompom, Lastane”..? Slike na drugim portalima mi se uredno pojavljuju.

      • Plavac Plavi

        Nisam ti ja neki informatičkiu stručnjak!! Joza da!!

        • Sivooki

          Priupitaj brudera

          • Jozagulikoza Guli

            Koji preglednik koristiš? Interenet explorer? Firefox? Crome?
            Bez dodatnih informacija mi je teško nešto suvislo reči. No, potražit ću dodatne informacije.

          • Sivooki

            Google Crome.

          • Jozagulikoza Guli

            Poglrdaj ovu sliku:

          • Sivooki

            Nema nikakve slike…

          • Jozagulikoza Guli

            krivi klik, nema veze. ono sto ti je rex rekao ja sam ti htio pokazati na slici

          • Tyrex Rex

            Treba vidjeti koju grešku izbacuje,da li je java script ili nekakav plugin

          • Tyrex Rex

            Google Chrome ne koristi Javu.Tu mu je problem pogotovo ako ne koristi sedmicu nego jaču verziju Windowsa

          • Sivooki

            Majstore…that’s it…

          • Tyrex Rex

            I know !

          • Jozagulikoza Guli

            možda mu ke na stranici disabliran prikaz slike

          • Sivooki

            Kako provjeriti…?

          • Tyrex Rex

            To ti je to.Treba promijeniti postavke,preko trake na vrhu.

          • Sivooki

            Ja sam ti k’o mustafa… 😉

          • Tyrex Rex

            Znam.

          • Sivooki

            Haaaahahaha!

          • Tyrex Rex

            Koje penđere koristiš ??

          • Sivooki

            10

          • Tyrex Rex

            Največi špijun .

          • Sivooki

            A ti…? Koji su bolji?

          • Tyrex Rex

            Samo 7 Ultimate. Desetka je malo ušminkana sedmica sa puno špijunskih dodataka.

          • Sivooki

            Da se vratim…?

          • Jozagulikoza Guli

            ne. i ja sam na desetki. Treba se samo strpit još 7-8mjeseci da desetka ‘sazrije’, odnosno da isprave večinu velikih greršaka

          • Sivooki

            Nu što veli Rex…

          • Jozagulikoza Guli

            Sedmica te već ‘spijunira’, fejs služi za za prikupljanje podataka.,,, tako da su u pitanj nijanse…

          • Sivooki

            No fejs, Bogu hvala….

          • Maks

            Desetka super – ja je imam od prvog dana

          • Jozagulikoza Guli

            Još je uvijek bugovita

          • Maks

            Ja je imam i na stolnom i na Laptopu , plus jedan stolni rezerve – nikakvih problema . SEdmica je isto super ali osjetljivija i malo sporija. Imas novi antiwirus 360 Total Security – super plus odrzava ti brzinu, ocisti regulira start – brine se o svemu – jedino kao addblocker nije tako dobar

          • Jozagulikoza Guli

            Dobar je 360 total security ;). vidim, ideš u korak s vremenom.

          • Tyrex Rex

            Bježite obadvoje od toga kineskoga antivirusa ,Isprobano.

          • Jozagulikoza Guli

            u traci u kojoj ti je adrgesa:http://kamenjar.com/budakom-po-glavi-budakom-glavu/, na lijevo strani imaš okruglo i (kao info) klikni ga otvorr ti se svojstva stranice pod slike mora ti biti dopušteno. ako nije klilkni na to. otvore ti se opcije i odaberi dopušteno.

          • Sivooki

            Dok završim burek…!

          • Jozagulikoza Guli

            Sa sirom? mljac

          • Tyrex Rex

            Još vi po bureku? Gori ste od Mustafe Ceriča.

          • Sivooki

            Meso! Sa sirom je pita… 😉

  • sjena

    Ovo je reinkarnacija KARAĐORĐEVE DINASTIJE umotane u NOVO DOBA ,pa zar smo ušli u EU ,da bi nam tamo iz Manastira sa istoka GRčke pisali povijest. Ovo je čak gore od ORvelove farme ,a HRVATSKI LIJEPO OBUĆENI U LISTER ODIJELA šute !!!!!!!