Pratite nas

Kolumne

BUJANEC: Da je Trump hrvatski predsjednik, State Department bi ga nazvao ‘fašistom’!

Objavljeno

na

Izvjeće o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj za 2016. sastavljeno je temeljem ‘informacija’ iz Buzina u kojem je bio dan žalosti kada je Hillary izgubila izbore…

Kada je predsjednik Donald Trump još u predizbornoj kampanji najavljivao borbu protiv ‘trulog establishmenta’ i zbog toga silno uzrujao politički mainstream, nismo bili ni svjesni koliko ćemo brzo na vlastitoj koži osjetiti na što je točno ciljao pobjednik američke predsjedničke utrke. Izvješće o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj za 2016. godinu najbolje pokazuje koliko su učmali, površni i zlonamjerni pojedini činovnici zaposleni u američkim veleposlanstvima diljem svijeta – pa tako i u Buzinu. Neki od njih ne rade previše, ispijaju kave s raznim zgubidanima iz mreže ‘nevladinih’, a zapravo radikalno lijevih, projugoslavenskih udruga i temeljem njihovih tračeva, opanjkavaju Hrvatsku, zemlju od koje ‘NGO drukeri’ odlično žive. U Washington šalju dezinformacije pa čak i čiste laži protiv države koja je američki saveznik i čiji narod uopće nije anti-američki orijentiran.

Hrvati su Amerikancima i te kako zahvalni što su desetljećima primali naše emigrante – ekonomske i političke. Hrvatska zajednica cijenjena je u toj velikoj zemlji. Problem za manipulatore iz Buzina je možda i u tome što je naša zajednica na predsjedničkim izborima većinom glasovala za – Donalda Trumpa. Iz svega proizlazi da ‘Buzinci’ uopće nisu profesionalni diplomati i objektivni promatrači, već svjetonazorski opterećeni namještenici nekih starih administracija, kojima floskule protiv zemlje u kojoj rade služe za opravdavanje vlastitog nerada. Dobro mi je poznato da je u noći velike izborne pobjede Donalda Trumpa, u američkom veleposlanstvu u Zagrebu bio dan žalosti! Slično kao i u Sarajevu te još nekim gradovina hrvatskog okruženja.

I prije toga ti tzv. diplomati i neameričko osoblje veleposlanstva, u mnogim razgovorima otvoreno su navijali za Hillary Clinton, zgražali se nad Trumpom i njegovim porukama tijekom cijele kampanje. Da je kojim slučajem Donald Trump predsjednik Hrvatske, isto osoblje koje je svojim ‘informacijama’ doprinijelo ovakvom karakteru izvješća, zacijelo bi i njega proglasilo ‘autoritarcem’, ‘nedemokratom’, ‘kršiteljem ljudskih prava’ pa možda čak i – ‘fašistom’!

IZVJEŠĆE HILLARYNIH DIPLOMATA

Sada ćemo redom pokazati koliko je to tzv. izvješće Hillarynih diplomata iz Buzina i njihovih neameričkih suflera (pojedinih zaposlenika sa snažno izraženom anti-hrvatskom notom) zapravo površno i neargumentirano.

Prvo mi je zapeo za oko navod o tobožnjoj diskriminaciji Roma u Hrvatskoj. Znam da su Buzin pohodili njihovi predstavnici i prokazivali Hrvatsku lažima o napadu bombom na njihov dječji vrtić, na zagrebačkoj Pešćenici. Ta grozna vijest distribuirana je danima po mnogim svjetskim pa tako i američkim medijima. U udarnim terminima Hrvatska je prikazivana kao ‘netolerantna’ i ‘fašistička’ zemlja koja baca bombe na dječje vrtiće u glavnome gradu. Kada su prije nekoliko mjeseci službenici policijske postaje u Maksimiru otkrili da je riječ o napadu jednog Roma na drugog Roma zbog neriješenih (izvan)bračnih razmirica – niti jedan strani ni domaći medij nije se ispričao Hrvatskoj i nije objavio demanti. Veliko je pitanje jesu li buzinski zlonamjernici uopće izvijestili Washington o stvarnom razlogu eksplozije bombe ispred romskog dječjeg vrtića ili su i sami podlegli bezobzirnoj manipulaciji protiv međunarodnog ugleda Hrvatske. Iz izvješća se, na žalost, može zaključiti da je na djelu ipak ovo drugo…

Nadalje, u izvješću se navodi antisemitizam, kao veliki hrvatski problem i kritizira činjenica da nakon 2014. godine nije bilo povrata imovine židovskoj zajednici. Možda su u izvješću likovi iz Buzina zaboravili napisati da se povratu otete imovine bogatim hrvatskim Židovima najviše protivio tvrdokorni Zoran Milanović. Zašto ne izvijeste Washington o tome da u židovskim stanovima i vilama u Zagrebu žive isključivo bivši komunisti?! Pa Titovi komunisti nastavili su pljačkati Židove nakon 1945. godine – ne po rasnim, već po klasnim kriterijima. Da se razumijemo, svaki normalan Hrvat osuđuje i jedne i druge! Kada je bivši potpredsjednik hrvatske Vlade Tomislav Karamarko svojedobno posjetio Izrael – pouzdano znam – obećao je da će pronaći model za obeštećenje Židova i potpuni povrat njihove imovine. No, u međuvremenu je srušen – u čemu su svoju rolu odigrali i neki ljudi iz Buzina…

6. FLOTA STIŽE U SPLIT ZBOG ANTE TOMIĆA!

Najkomičniji dio izvješća odnosi se na stanje u medijima. Zamislite: američko veleposlanstvo u Zagrebu nema pametnijeg posla nego u Washington slati depešu o tome da je neki prolaznik u Splitu jedno piskaralo zalio kantom govana! Zaista veliki problem. Sada očekujemo od Trumpa da zbog čovjeka s uprljanim šeširom u Split ponovo pošalje nosač zrakoplova ‘Harry S Truman’, a zapovjednik 6. flote u ratnoj luci ‘Lora’ zatražit će osobno očitovanje predsjednice Grabar – Kitarović!

A koliko je tek komično napuhan dio izvješća o prosvjedu za Z1! Zamjeraju bivšem potpredsjedniku Hrvatskog sabora Ivanu Tepešu što je došao na prosvjed protiv suspenzije signala jedne TV postaje! I to čine isti likovi koji su svojedobno podržavali prosvjede za Radio 101, iako se u njihovom programu moglo čuti mnogo gorih stvari, pa i otvoreno prizivanje smrti teško bolesnog predsjednika Tuđmana! Jedna agresivna voditeljica koja često nosi prevelike štikle, a ima i pse koji su voljeli piškiti po automobilima Ureda predsjednika – svog je predsjednika Račana pokopala čak pet dana ranije – u eteru istog radija.

Agenciju za elektroničke medije dobro upućeni ‘Buzinci’ nazivaju ‘neovisnim regulatorskim tijelom’ i kao ‘ne znaju’ da je većinu njihovih članova izabrala SDP-ova i HNS-ova parlamentarna većina! Znači – politički su postavljeni da kontroliraju najznačajniji dio medijskog prostora. Mirjanu Rakić u izvješću silno žale. Nekakav predstavnik za medije u Organizaciji za sigurnost i suradnju, proglasio je Gizelu ikonom hrvatskog slobodnog novinarstva – iako je sama priznala suradnju s bivšim komunističkim službama – od Moskve do Zagreba, dok je na Prisavlju čak trgala i križeve s lančića televizijskih voditeljica. Baš američki, nema što!

Na prosvjedu za Z1 pozdravljalo se ‘fašističkim pozdravom’ – stoji u izvješću. Kako za koga. ‘Za dom spremni’ za većinu Hrvata nije ‘fašistički’ pozdrav, već simbol obrane naše zemlje iz Domovinskog rata. A to s pozdravom ZDS Buzinu je sa prosvjeda servirao Saša Kosanović. Osobno sam ga vidio kako s kamerom trči prema skupini od desetak mladića koji su uzvikivali ‘Za dom spremni’…

No, zato Amerikancima nije poslao kadar u kojem uz glavne govornike, stoji tamnoputi prosvjednik iz Malija – Osman Mara, jer valjda ne bi znao objasniti zbunjenim ‘Buzincima’ kako to da na ‘ekstremno-desničarskom’ okupljanju jednu od glavnih uloga ima – crnac!?

Marko Jurič jest na grub način okarakterizirao ponašanje dijela srpskog pravoslavnog svećenstva u Hrvatskoj. No, pitanje za Buzin glasi: kako bi reagirali voditelji na Foxu da je recimo, neki imam neke džamije, u New Yorku ili negdje drugdje, pjevao pjesme u kojima veliča Osamu bin Ladena?! Da recimo, Fox prozove nekog imama Juričevim ili još gorim stilom, sigurno mu nikakva Agencija ne bi oduzela signal za emitiranje niti na jedan, a kamo li tri dana. Namjerno sam aludirao na New York, jer osoblje veleposlanstva u Buzinu dobro zna što se dogodilo u Queensu i kako je svoj život skončao 55-godišnji imam Maulam Akonjee, prošle godine, u kolovozu…

U KONGRESU NEMA PREDSTAVNIKA AL-QAEDAE

Izvjestitelji iz Buzina govore o porastu govora mržnje prema Srbima. A u hrvatskom parlamentu omogućen je govor čak i onim njihovim predstavnicima koji su bili pripadnici okupatorskih, pobunjeničkih i terorističkih vojnih formacija! Kako bi velika Amerika reagirala na to da u Kongresu ili Senatu govore teroristi iz ISIL-a ili Al-Qaedae?! Hrvatska je čak toliko tolerantna da ne uhićuje dokazane ratne zločince i pušta da našim gradovima i selima slobodno šeću plaćenici ratnih huškača iz Beograda. A taj grad, kao i cijelu Srbiju upravo su Amerikanci već jednom bombardirali zbog iste politike kakva i danas provocira Hrvatsku, Kosovo, Bosnu i Hercegovinu… Srpska pravoslavna crkva s oltara tijekom svakog blagdana uporno negira državnost Kosova koje su priznali i Amerika i Hrvatska. Njihovi svećenici svjesno prizivaju nove obračune i agresivne pohode, veličaju ratne zločince… A oni koji u hrvatskim medijima na to upozoravaju – oni se služe ‘govorom mržnje’. My Ass!

O položaju srpske manjine koja je tobože ‘ugrožena’ uopće ne moramo trošiti riječi. Gospodo činovnici iz Buzina, evo samo jedan primjer pa da vidite koliko su ‘ugroženi’… Tužio me Vojislav Stanimirović iz Pupovčeva SDSS-a, zbog toga što sam objavio intervju s Hrvaticom iz Tovarnika kojoj su za vrijeme okupacije strijeljali muža. Nekim čudom, čovjek je preživio metak, pobjegao streljačkom vodu i došao kući teškoranjen. Supruga je otišla po pomoć kod Stanimirovića i njegove žene – kod liječnika i dugogodišnjih susjeda. Stanimirovići su umjesto zavoja, na vrata sirote žene poslali četnike i njezin suprug drugo strijeljanje nije preživio! Njegovo tijelo nikada nije pronađeno… Umjesto da Stanimirović bude na optuženičkoj klupi zbog tog zlodjela, eto – on tuži novinara koji je objavio ispovijest nesretne udovice. I napokon, ovdje dolazimo do dijela izvješća s kojim se slažem. Amerikanci su konstatirali da u Hrvatskoj ne valja pravosuđe. Točno! Jedino mi nije jasno zašto su onda u Buzinu toliko vremena trošili na razgovore s bivšim Glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem… U izvješću su konstatirali i da u Hrvatskoj ima previše korupcije. I to je točno! Jedino ne znam imaju li podatak o tome da su u nju uključene i neke američke kompanije, recimo, iz Silicijske doline…

KADA AMERIKA PONOVO POSTANE VELIKA, NEĆE BITI OVAKVIH IZVJEŠĆA!

Iako su me neki upozoravali da aktualnom izvješću State Departmenta ne treba davati preveliku pozornost, jer je i onako riječ o velikom dokumentu, zapravo debeloj knjizi u kojoj tek stranica ili dvije pripadaju Hrvatskoj i koje je ispisano davno prije pobjede Donalda Trumpa – ipak, ne mogu se oteti dojmu da je agresivna ljevica to ponovo iskoristila u specijalnom ratu protiv naše države. Dio osoblja američkog veleposlanstva u Zagrebu povezano je svjetonazorski, pa čak i osobno, s tim agresivnim ljevičarima i besposlenim liberalima.

No, ovoga puta ne trebamo nasjesti i njihovo izvješće shvatiti kao stav nove američke vlasti. Jer, mi Hrvati jesmo i želimo biti američki prijatelji. Mi smo zahvalni toj zemlji što je u teškim vremenima primala na tisuće naših iseljenika, od kojih su mnogi bježali pred komunizmom, ali i trbuhom za kruhom. Zahvalni smo na prijateljstvu našeg ratnog ministra obrane Gojka Šuška i američkog Williama Perryja, za mandata kojeg se Hrvatska naoružala i oslobodila. Mi smo Americi zahvalni i na Donaldu Trumpu koji je udahnuo novu nadu ne samo Amerikancima, već cijelome svijetu – i nama Europljanima koji nismo zadovoljni ovakvom Europom. I nama je suza zasjala u očimakada smo slušali Trumpovo obraćanje naciji u Kongresu. I mi smo se naježili kada je pozdravio udovicu američkog mornaričkog specijalca, heroja Williama Ryana Owensa. Hrvati vole svoje heroje i imaju respekt za američke. Uostalom, naši dečki zajedno ratuju u mnogim misijama, diljem svijeta. Zato nam smeta kada našu malu, ali ponosnu zemlju nekakvi bljedunjavi činovnici ovako površno podcjenjuju, šurujući s našim neprijateljima. I zato smo sigurni da će gospodin Trump Ameriku zaista ponovo učiniti velikom i te zlonamjerne tipove poslati natrag u Washington ili negdje drugdje, ako baš hoće raditi nered.

P.S. Nama u Zagreb pošaljite za veleposlanika nekog generala, vidimo da je sada došlo vrijeme pravih Amerikanaca!

Velimir Bujanec/Direktno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Barbara Jonjić: U mojoj Državi ništa sigur’o nije – Negiraju dan, noć

Objavljeno

na

Objavio

U mojoj Državi ništa sigur’o nije
Baš ništa
Rećemo
Imaš dite poginulog branitelja koje je protiv branitelja
Imaš cilu kliku koja negira kako je začeće početak čovikova života
Negiraju dan, noć

Začetak, biće po njima znači sridinu
U srid sridice
Ili rećemo kraj
Ae
Sama rič ti kaže kako
Začeće
Začetak
Nije početak

Trkeljaju o nekin zakonskin nediljama
Kad jesi
A kad nisi dite
Kad te se more ubit
A kad više ne more
Po zakonu
Ubit

To je rađa
Sve lipo po načelu prava na izbor
Majke hrabrosti
I ćaće lole
Koji su sebi isprid diteta
I koji se Boga ne boju

Dite nisi rećemo su devet nedilja
Tako zakon kaže
Ništa si
Nu
Ne smi’ tuten spora bit’
Znade se kako su pravo i pravda sinonimi
Oduvik

Začin unda plače žena koja na pregled dođe pa joj kažu kako više nema otkucaja srca
Za čin ona plače trudna devet nedilja na putu za Split dok se vozi na kiretažu?
Čemu se to ona veselila?
Nadala?
Manita.. je li?
Eto, krivo mislila
Kako je u njoj bilo dite začeto
Čovik malešni

Digneš glas kako si za pravo na život
A cila klika se digne na tebe
Pa te vriđaju
Cilu olimpijadu vriđanja otvore
Ti progresivni, demokrati

Tvita Jaca i ona Mostovka su dva prezimena
Zagrlile se prid svima pa tvitaju
Rugaju se uskupa pravu na život
Njima su dičinja kolica
Morbidna

Tvita Mostovka a ni naš jezik ne govori
Kako toka
U petn’est
Srpski riči
Trevi jon se i jedna
Hrvacka

Dignen se u zoru šesn’estog listopada
A Država mi se, vidin od zore, na noge digla poradi Todorića
Nije se digla poradi
Blage Zadre
I Ante Bruna Bušića
Onako kako bi tokalo barenko
Na njijov dan
Kradu in i ono zeru što in je ostalo

A ‘ko jin krade?

Kažu naši mediji kako babe po Zmijavcima falu Todorića
Ne daju na njega
Ae
Vrlo je on zadužijo nas
Imocke ljude

Kao prvo
To naši mediji nisu
A kao drugo
Naše babe manite nisu
Niti su ikad bile

Na toga čovika ja k’o Imoćanka neman riči
Neman
Pisat’ o njemu ne mislin
Jerbo
Riči neman
Ni za njega
Ni za sve one koji su stekli
Sluškinje i dvore
Još za Juge
Ili u vrime dok je moja mater mome ćaći
Godinama prala odoru HV-a i po tri puta po potribi
Da mu spere oni
Smrad terena s nje

Mene taj čovik ne zanima
Sudac a ni Bog nisan
I nisan talog da bi plesala po čoviku na tleu

Ne dan takima da mi kradu dan mojin dikama
Meni je šesnesti listopada dan
Blage Zadre
I Ante Bruna Bušića
Pa taman privelo u zoru pola Države

Meni je to dan domoljuba
Koji su imali
Srca
Hrvacka
Velika k’o najveći dvori

Takima bi ja
Rada i sluškinja bila

Ne dan nikome listopad nego
Njima
I momu svetomu Luki

Luki
Evanđelistu
Zaštitniku župe moje
Onomu koji piše ukraj oltara na mome Mostu
Unde
Di mi spava moja prošlost

Piše o ditinjstvu
Našega Kralja
Uširoko

Uvisinu
Poviše oni čempresa
Ukraj naši greba

Letu mu riči

Gorikar
Di su svi naši

I oni su šarevitin
I oni su bilin cvićon

A ja zgrabin moga starijega sina za ruku
Vodin ga kroza mrak
Iza svete mise na trodnevnicu
Vodin ga
Priko greba do auta
Držin ga utvrdo da mi ne padne
Pa mu kazivan
Otklen je sve dolazijo narod
Našemu zaštitniku

Kazivan mu o babama iz Bosne
I blagoslovu iza svete mise

A on se smije
Svitlo crljene sviće s greba
Šara mu lipi obraz i čelo
Na putu do auta

Straja on nema
Smije se
Pa me zazove

– Majko!

Stanen

A on će cili sritan

– Naučijo san! Jesan! Slušaj! Sveti Luka, met’ u nidra ruka. Ne vadi ji vanka do svetoga Marka!

Naučijo moj mali čovik
Naučijo
Kako zaladi za svetoga
Luke
A zagrije o svetomu Marku krajen travnja
Naučijo je

Jerbo ja nisan koristila zakonsko pravo na izbor
Dala san mu vrime
Za učit
Vrime njemu od Boga određeno

I su devet nedilja
Unda kad ništa nije zna’
On je i u taj vakat meni bijo
moj malešni čovik
Su pravon na život

Ništa manje čovik
Nego što je sadan
Doklen me za ruku drži

Jednako k’o što će bit’ čovik
I kad jednon odreste
K’o čempres svetoga Luke
I kad mi ruku u ‘odu
Jednon
Ispusti

Barbara Jonjić/Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Nekad je bio Goli otok

Objavljeno

na

Objavio

Jedna ljudska sudbina bolje objašnjava prilike i klimu nekog vremena od suhoparnih, brojkama nabijenim povijesnih analiza.

Jedna od takvih sudbina zapisana je u upravo na Pravnom fakultetu u Splitu, pred prepunom velikom dvoranom, promoviranoj knjizi Jakoslava Davida Rojnice “Ja sam 6387”, u kojoj on u trećem licu piše o svom suđenju i zatvaranju na zloglasnom Golom otoku.

Ne, nije, ako ste pomislili, Rojnica informbiroovac. On je rođen 1956., iste godine kad je progon “staljinista” Staljinovim metodama bio završen, a Tito otoplio odnose sa SSSR-om. No, osuđenici su tamo i dalje pristizali sve do 1988. godine. Neki zbog kriminala, a neki zbog delikta mišljenja, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Rojnica je optužen i osuđen (zajedno s Mirkom Rajčićem, Markom Juranovićem i Fabijanom Dumančićem) na tri godine zatvora zbog navodnog podrivanja sistema, rušenja Jugoslavije i odvajanja Hrvatske, a jedini dokazi za tu urotničku djelatnost bilo je posjedovanje lista “Nova Hrvatska” i još neke nezgodne literature.

Imao je samo dvadeset dvije godine, u istrazi je proveo šest mjeseci, podvrgavali su ga elektrošokovima, doveli ga na rub smrti kad mu je postalo svejedno hoće li živjeti ili umrijeti. Trajno mu je uništen dio života, one možda najbolje godine. Prekinuo je studij prava, koji nikada neće nastaviti.

U zatvoru se našao u društvu okorjelih kriminalaca, koji ga nisu maltretirali kao što oni znaju raditi, i to samo zato što je bio pismen pa im je pisao molbe i žalbe.

Kaže kako su mu molitva, vjera u Boga, majčini i sestrini posjeti bili jedina pomoć, utjeha i nada. Danas je pun opraštanja i razumijevanja, miran i bez imalo osvetničkoga u sebi. Pod inicijalima je čak sakrio i imena onih koji su ga teretili da bi spasili sebe.

“Ja sam 6387”, kao i brojne druge knjige, zapisi, sjećanja itd., snažan je odgovor učestaloj tezi kako smo živjeli u socijalizmu s ljudskim likom i u pravednoj državi, kako je čak nekada bilo bolje, kako su priče o progonima samo propagandne nacionalističke bajke.

Nekad je, međutim, bio Goli otok. Na promociji je povjesničar Josip Jurčević temeljem vlastitih istraživanja iznio podatak kako je od 1945. do 1950. bilo trideset tisuća političkih procesa te kako je sto tisuća ljudi osuđeno iz političkih razloga. Sve je bilo po zakonu, samo što su zakoni bili u službi režima, u službi ideologije i jedine partije.

Posljednji politički zatvorenik na Golom otoku, spomenuo je Rojnica, došao je tamo 1983. i ostao sve do 1988. godine, a njegov krimen bila je parola “Živjela Hrvatska”, koju je napisao na nekom zidu. Takva kazna, ako je vjerovati nekim najavama novog kaznenog zakona, čeka onoga tko napiše ili uzvikne “Za dom spremni”!

Moderni tzv. antifašisti priznat će eufemistički kako je Goli otok bio “greška”, ali im Bleiburg nije bio niti greška. Jer, valjda, na otoku su stradali njihovi.

Foto Vojko Bašić / HANZA MEDIA, Reuters

facebook komentari

Nastavi čitati