Pratite nas

Pregled

Antun Ivanković iz Tovarnika: SDSS je zločinačka organizacija, ne smiju biti u novoj vlasti

Objavljeno

na

Bujica je objavila šokantnu ispovijest Slavice Popović, hrvatske ratne udovice iz Tovarnika, čijeg je teško ranjenog supruga Marijana, Pupovčeva desna ruka – Vojislav Stanimirović odveo u smrt!

Sud u Vukovaru i Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku nisu vjerovali Slavici Popović, nego Vojislavu Stanimiroviću! DORH nije slučajno odbacio prijavu protiv Stanimirovića baš sada, kada su se skupljali potpisi za mandatara – izjavio je u Bujici Antun Ivanković i dodao: – O svemu sam obavijestio mandatara Plenkovića, predsjednicu Kolindu Grabar – Kitarović, biskupa Đuru Hranića i dr. Zlatka Hasanbegovića! Hasanbegovića sam odabrao zato da vidi kakvi to ljudi određuju da on ne smije biti ministar kulture! Čovjek je pošten, nije zločinac, nikome nije nikada napravio nikakvo zlo, nije u kriminalu i sjajno je radio svoj posao, a sada Pupovac koji oko sebe ima neosuđene ratne zločince, diktira tko može, a tko ne može biti ministar u hrvatskoj Vladi!

Gostujući u jučerašnjoj Bujici, predsjednik Udruge „Dr. Ante Starčević – Tovarnik“ Antun Ivanković iznio je niz zapanjujućih podataka o Srbima koji su radili zločine na području Srijema, naročito u Tovarniku i Lovasu. Po prvi puta u eteru, Ivanković je iznio konkretna imena i prezimena zločinaca, a teške optužbe iznio je na račun Vojislava Stanimirovića, jednog od čelnika SDSS-a i Pupovčevog bliskog suradnika. Iznio je zanimljivi podatak koji najbolje pokazuje zašto SDSS ne bi smio biti u vlasti: „Vojislav Stanimirović je preko Slobodana Uzelca svojedobno lobirao da se zaustavi snimanje filma o ratnom zločinu u Lovasu! To je učinio zato jer preživjeli svjedoci spominju i njega kao jednog od aktera!“

Tijekom emisije Ivanković se požalio da mu je HAVC Hrvoja Hribara u čak tri navrata odbio financirati film o francuskom dragovoljcu ubijenom na Ovčari Jean-Michel Nicolieru, a prozvao je i kandidatkinju za ministricu kulture Ninu Obuljen: – Kao članica Upravnog odbora HAVC-a i ona je odobravala sredstva za snimanje anti-hrvatskog filma „15 minuta – masakr u Dvoru“, gdje se iznose laži protiv Hrvatske vojske, a za istinu o Jean-Michelu nije imala sluha. Kada bi nju izabrali za ministricu kulture, to je isto kao da postave Hribara!

BURIKA JE UBIO KOSTA GVOZDENOV, A  „OVERIO“ GA JE PETRONIJE STEVANOVIĆ! LJEPOSAVA STANIMIROVIĆ FALSIFICIRALA JE IZVJEŠTAJ O SVEĆENIKOVOJ SMRTI!

Već od samog početka, emisija je bila vrlo konkretna i šokantna. Ivanković je javno iznio imena ubojica svećenika Ivana Burika: – Velečasni Ivan Burik ubijen je 08. listopada 1991. godine. Ubio ga je pripadnik četničke postrojbe „Dušan Silni“ Kosta Gvozdenov iz Vršca, a u njegovo beživotno tijelo kasnije je pucao Petronije Stevanović, četnik iz Pančeva. On ga je, kako bi rekli Srbi „overio“. Još je uvijek živ i Srbija ga štiti, a mi se zalažemo za ulazak takve države u Europsku uniju! Stevanović je bio pripadnik iste postrojbe, koja je osim po Tovarniku, kasnije haračila i po Lovasu. Oproštajni govor na sprovodu zločinca Koste Gvozdenova u Beogradu, držala je Biljana Plavšić, a osim njega i Stevanovića, kao veliki zločinac istaknuo se i Aleksandar Nikolaidas. Ta trojica bili su najveći krvnici koji su se pojavili u Srijemu.

Ivanković je teško optužio i suprugu Vojislava Stanimirovića, Ljeposavu: – Uzrok smrt svećenika Burika je falsificiran. A falsificirala ga je Ljeposava Stanimirović, supruga Vojislava Stanimirovića! Potpis na „Lekarskom izveštaju o uzroku smrti“ je od Ljeposlave, a pečat od doktora Dragana Martinovića. Oni su fiktivno ispisivali papire, zataškavali pokolj i time sudjelovali u prikrivanju ratnog zločina.

NADREĐENI JE BIO – VOJISLAV STANIMIROVIĆ!

Ivanković je apelirao na novu hrvatsku vlast da ne dopusti ulazak Srbije u Europsku uniju tako dugo dok svi zločinci ne budu izvedeni pred lice pravde i dok ih službene vlasti u Beogradu ne prestanu štititi. No, bio je kritičan i prema hrvatskom pravosuđu: – Godine 2001. Biserka Trinevski, tadašnja državna odvjetnica u Vukovaru podignula je optužnicu za Tovarnik. Ona nije tom optužnicom obuhvatila glavne aktere zločina, one koji su stvarno odgovorni za progon i ubijanja naših ljudi. Posebice tu mislim na generala Dušana Lončara koji je tada bio pukovnik 2. proleterske gardijske brigade, koja je okupirala Tovarnik i Lovas. U ta dva mjesta je krajem rujna i u listopadu ubijeno 158 ljudi. Nesrba. Nakon borbi. Za Tovarnik nije procesuiran niti Ljubomir Jorgić iz Beograda koji je bio zapovjednik logora. Nije niti zločinac Savo Ivanović, dok se Željko Krnjajić navodi u optužnici da je bio „komandir milicije“ u Tovarniku, ali nikada nije kažnjen. Optužnicom nisu bili obuhvaćeni niti oni koji su prikrivali zločine, a tu prvenstveno mislim na dr. Ljeposavu Stanimirović, dr. Dragana Martinovića iz Šida i naravno, njihovog nadređenog dr. Vojislava Stanimirovića!

Na pitanje kako bi ocijenio rad hrvatskog pravosuđa po pitanju ratnih zločina koji su počinjeni nad Hrvatima i drugim nesrbima na području Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, Ivanković je odgovorio: – Svjedočio sam u Vukovaru za Tovarnik, donosio sam im brojne dokumente… Vezano uz prijavu Karoline Vidović-Krišto i prof. Jurčevića, bio sam saslušavan dva sata na Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, osam puta zvali su me u Vinkovce, u Odjel za ratne zločine, sve sam im rekao, a oni – ništa! Naš DORH bavi se progonom hrvatskih branitelja, mediji to prate. Oni ne progone Stanimirovića i slične, oni progone gospođu Željku Markić radi štandova za referendum ili Miru Lacu zato što je dao službeni auto bolesnoj ženi za odlazak na liječenje!

SLAVICA POPOVIĆ: STANIMIROVIĆ JE NAORUŽAN DOŠAO PO MOG MARIJANA! UBILI SU GA ISTI DAN KADA I VELEČASNOG BURIKA!

Uslijedila je šokantna ispovijest Slavice Popović, hrvatske ratne udovice iz Tovarnika. Njezin suprug Marijan preživio je strijeljanje i teško ranjen došao se sakriti u kuću. Vojislavu Stanimiroviću prijavila ga je doktorica Ljeposava Stanimirović, nakon što je njegova svekrva došla po zavoje i lijekove za teškog ranjenika. Ubrzo je došao Stanimirović s dr. Draganom Martinovićem iz Šida i rekli su Marijanu da se mora predati jer je „ratni zarobljenik“. Odvela su ga trojica četnika i ubijen je. Slavica Popović je, između ostaloga, rekla: „Stanimirović je po Marijana došao u uniformi, imao je pištolj za pasom! Moj je Marijan preživio strijeljanje prvi puta, bio je sav žut, modar i crn od batina, cijela leđa su mu bila izranjavana… Rekli su da će ga odvesti i vratiti, a oni su ga odveli i ubili. Isti dan kada i velečasnog Burika!“

Slavica Popović ne vjeruje hrvatkom pravosuđu: „Pa što ja mogu, tući se s njime!? Bila sam u Vukovaru i sve sam im rekla, a oni nisu učinili ništa. Pustili su njih da sada s nama ovdje žive!“

Sirotoj starici prijetili su nakon što je svjedočila u Vukovaru; „Onda mi je Voja poslao svoje srbende ovdje, da me izluđuju!“ Na upit „koji Voja“, Slavica je odgovorila: „Stanimirović!“

PUPOVČEV POTPIS JE NA CIJENI, A GLASNOVIĆEV – NE TRAŽE!

Ivanković je komentirao šokantno i ekskluzivno svjedočenje Slavice Popović: – Prijetili su i Nevenki Nekić, nakon što je izašla knjiga o pokojnom Buriku! Dvojica su joj pokucala na vrata i raspitivali se… Od Stanimirovića je dobila „ljubavno pismo“… Sramota je da pravna država ne reagira na ovakve stvari! Političari izmišljaju prijetnje da bi imali zaštitu, a sirotu Slavicu nitko ne štiti, iako je svjedokinja strašnog  ratnog zločina. Kada je tek započelo suđenje za Tovarnik, to nije zanimalo niti jedan medij, a kada se sudi hrvatskim braniteljima, pune su ih naslovnice!

IVANKOVIĆ: – Zamislite kakva se politika vodi u Hrvatskoj; kada se prikupljaju potpisi za mandatara na cijeni je potpis Milorada Pupovca i SDSS-a čiji je osnivač ratni zločinac Goran Hadžić, a jedan od najvažnijih članova Vojislav Stanimirović. To nije ništa drugo nego zločinačka organizacija. S druge strane, potpis od generala Hrvatske vojske i HVO-a Željka Glasnovića, uopće nisu niti tražili! To je takva politika. Kuda mi to idemo?! Pa Glasnović je heroj i čestit čovjek, veteran je Pustinjske oluje, a Stanimirović je bio „gradonačelnik“ okupiranog Vukovara.

U Bujici je čak dva puta puštena snimka Vojislava Stanimirovića iz okupiranog Vukovara, iz koje se jasno vidi da je zaista bio „gradonačelnik“ tijekom okupacije, iako on tvrdi da nije.

IVANKOVIĆ: – I te kako je bio „gradonačelnik“ okupiranog Vukovara! Pa za njegovog mandata je čak podignut spomenik Draži Mihailoviću, koji je tamo stajao sve do 1997. godine! I sada on ne smeta nikome… Kada je bio okupatorski „ministar“ i šef saniteta Hrvati su u Tovarniku morali nositi bijele vrpce oko rukava! Bili su označeni. A Pupovac nešto glumi sa žutim trakama u Saboru… Kako ga nije sram! I on bi sada trebao biti u vlasti i još diktira da jedan Hasanbegović ne smije biti ministar!

ZORICA GREGURIĆ: BRANITELJI HOĆE HASANBEGOVIĆA!

U Bujicu se telefonom javila Zorica Gregurić iz Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara. Istaknula je da bi se o događajima poput ovih u Tovarniku, trebali snimati filmovi „pa onda ne bismo na Dan neovisnosti na RTL televiziji morali gledati Sutjesku!“

Za podrivanje istine o Domovinskom ratu optužila je HAVC Hrvoja Hribara, a žestoko je kritizirala i ideju da bi novom ministricom kulture mogla postati kontroverzna Nina Obuljen: – To je kao da lisici date da čuva kokoške! Pa ona je kao članica Upravnog odbora HAVC-a pristala na financiranje filmova s neprijateljskom propagandom. A prikrivali su i kriminal. Nadzor ministarstva kulture pokazao je da je u radu HAVC-a bilo brojnih nepravilnosti. Sada su na potezu DORH i Uskok. Nitko iz Hribarova kruga ne bi smio postati ministrom jer bi sigurno pokušao prikriti tragove. Hasanbegović im smeta zato jer će ih sigurno do kraja razotkriti, ako ostane ministar. On ima punu potporu hrvatskih branitelja, a ako Pupovac bude taj koji određujne tko ne može biti ministar u hrvatskoj Vladi, onda smo spremni ponovo izaći na ulicu!

Zorica Gregurić kratko je prokomentirala i status kontroverznog jugo-ljevičara Velimira Viskovića, koji se na facebooku požurio čestitati Andreju Plenkoviću na izboru Nine Obuljen za „novu ministricu kulture“: – Visković se nikad nije otrgnuo iz zagrljaja jugonostalgije, takvi se ne mogu pomiriti s time da žive u Hrvatskoj, a ne u zemlji koja je propala prije 25 godina!

I Antun Ivanković komentirao je rad HAVC-a i spinove o Nini Obuljen kao „novoj ministrici kulture“: – HAVC, Hribar i Obuljen odbili su nam čak tri puta financirati film o vukovarskom heroju Jean-Michel Nicolieru! Na raznim festivalima dobili smo brojne nagrade, ali od HAVC-a ni lipe! Ako izaberu Ninu Obuljen za ministricu, to je onda isto kao da je ministar Hribar! A kako bi oni radili, u koordinaciji sa SDSS-om i sličnima, već smo imali prilike vidjeti. Svojedobno je Stanimirović preko Slobodana Uzelca i još nekih političara pokušao intervenirati da se zaustavi snimanje mog filma o „Krvavoj berbi grožđa“ u Lovasu. To je učinio zato jer preživjeli svjedoci spominju i njega kao jednog od aktera zločina u Lovasu. Nisu uspjeli stopirati film, neće ni sada.

CIJELU EMISIJU S ANTUNOM IVANKOVIĆEM, OD 10. LISTOPADA 2016. MOŽETE POGLEDATI OVDJE:


facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

General Željko Šiljeg: Ljudi koji su danas progonjeni branili su teritorij i narod u BiH i Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Prošlo je nešto manje od godinu dana od uhićenja hrvatskih branitelja u Orašju.

Oni su sada u sudskom procesu i moraju poštivati određene mjere koje je nametnuo pravosudni sustav Bosne i Hercegovine.

No, oni nisu bili jedini na popisu za lišavanje slobode zbog navodnih ratnih zločina, a javnost je mnogo manje upoznata sa sličnim događanjima u Livnu, Čapljini, Mostaru, Stocu, Ljubuškom, Širokom Brijegu, Posušju itd.

O svim tim procesima, njihovim uzrocima i posljedicama govorit će se na tribini u srijedu, 27. rujna u dvorani Vijenac, Kaptol 29A, u 19 sati.

Tribina se održava u organizaciji Hrvatskog generalskog zbora pod nazivom: “Sudski procesi protiv hrvatskih branitelja u BiH i posljedice za hrvatski narod u BiH i RH”. Tim povodom za narod.hr komentirao je general Željko Šiljeg, jedan od predavača koji će govoriti u srijedu.

“Ljudi su to koji su od agresije branili i teritorij i narod u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj” rekao je general govoreći o uhićenima te istaknuo kako je ovo već 17. u nizu tribina koje je organizirao Hrvatski generalski zbor.

Dosadašnje tribine su se održale u Zagrebu, Splitu, Imotskom, Makarskoj, Metkoviću, Vukovaru, Vinkovcima, Đakovu, Varaždinu, Krapini i mnogim drugim mjestima.

“Ljudima prezentiramo ono što ne mogu sazati u javnosti i ono što tišti hrvatske branitelje” kaže Šiljeg osvrćući se na protekle tribine, a također dodaje:

„Ima dosta mladih ljudi na svim tribinama, što raduje, jer ovi stariji bi trebali više znati o tome.”

Posebno se osvrnuo na onu održanu u Studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu, gdje je kino-dvorana bila puna studenata i mladih ljudi koji su se prvi put susreli s tom problematikom i koja im je, vjeruje, kroz predavanje postala jasnija. Mladima poručuje da budu informirani o Domovinskom ratu jer se jedino na temelju istinitih činjenica “može dalje koračati u budućnost.”

Govoreći općenito o položaju Hrvata u BiH, Šiljeg kaže: „Mi govorimo o tome da rat nije završen, da je samo utihnulo oružje. Oni koji nisu ostvarili svoje političke ciljeve koriste rat i hrvatske branitelje kroz razne institucije kao i kroz pravosudni sustav BiH da bi dugoročno oslabili poziciju i položaj hrvatskog naroda” te dodaje kako je nužno stvaranje “političkih, gospodarskih i sigurnosnih uvjeta za opstanak Hrvata tamo gdje više od tisuću godina obitavaju.”

narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Zdravko Mamić: Znam tko mi je poslao atentatore!

Objavljeno

na

Objavio

Kriminal, uostalom kao i nogomet, govori univerzalnim jezikom, ne poznaje granice i jako lijepo uspijeva i na prilazima našim stadionima.

Dragiša Binić napustio je u nedjelju navečer svoju kuću u ulici Nova 101 kada su na njega iz mraka zapucala dva maskirana napadača, pisale su u proljeće 2004. godine beogradske novine, ali našem društvu u kutu Domagoja od leada vijesti o još jednom atentatu na vrućem velegradskom asfaltu uvijek je bio privlačniji njezin tarantinovski nastavak.

U njemu, naime, nekad hitro krilo Crvene zvezde iz njezinih zlatnih dana spretno pronalazi zaklon iza svojeg kabrio Porschea, zatim izvlači pištolj i otvara vatru.

Kada atentatori uhvate džadu, Binić kao kompletan igrač iz faze aktivne obrane prelazi u žustru tranzicijsku igru, u veličanstvenu “coast to coast” akciju začinjenu “slam dunkom”, ili da se spustimo natrag na gradski asfalt, baca se u sumanutu filmsku potjeru za “killerima”.

Pritom tako vješto rukuje oružjem da u punoj brzini propucava napadača, koji se tijekom iste večeri, bogatiji za dvije prostrijelne rane, već gotovo iskrvario, prijavljuje u gradsku bolnicu. Ondje će ga liječnici pokrpati, spakirati u šok sobu i sljedećeg jutra isporučiti policiji.

“Iako su zlikovci dejstvovali pod okriljem noći, iskusni direktor fudbalskog kluba Obilić osujetio je njihov napad, pravovremeno se bacio na tle i čak uspeo da uzvrati paljbu”, dopisivali smo za restoranskim stolom izvještaj o zasjedi, oponašajući stil najluđe beogradske bulevarske štampe kad god bi se anegdota našla na tapeti.

“Da nisam preduzeo izvesne mere samoodbrane, skotovi bi me ucmekali načisto, overili bi me ko kera za tarabom. Ali nije ni Dragiša amater, ne da on da mu o glavu radu kojekakva buranija, rekao nam je Binić dok se dimilo iz vruće cevi njegova revolvera”, cerekali smo se dok smo nemilice kitili svoju verziju izvještaja.

“Organi bezbednosti i gonjenja stigli su dockan. Kao i obično. Ali ovaj put, bato, ne mogu da kažu da im falu dokazi. Evo, Dragiša im spakovo ubicu ravno na hirurgiju, poentirao je pred novinarima bivši Zvezdin napadač, kao i u igračkim danima – brži od metka”, odbijali smo završiti i napokon predati izvještaj.

Da skratim, živopisna epizoda iz života Dragiše Binića nama novinarima u restoranu pod maksimirskim zapadom neko je vrijeme služila kao dobar štof za zajebanciju u sitne sate, kada bi zamro razgovor o odgledanoj Dinamovoj utakmici, pa onda o Lamzi, Zeki i Mlinki, a društvu se baš i nije žurilo kućama.

Znali smo da su nam fore manje-više plitke, ali svejedno nismo propuštali priliku ironizirati nad predloškom. Živjeli smo valjda u uvjerenju da je tamo u istočnom susjedstvu stasala nekakva europska Kolumbija, nama nedostižna zemlja magijskog realizma i magičnog rijalitija u kojoj je najnormalnija stvar da se svakodnevno i neprekidno, uzduž i poprijeko, noževima i strojnicama, bubaju i kokaju… premijeri i novinari, dileri i murjaci, estrada i gangsteri, nogometaši i nogometni dužnosnici.

Nogometni dužnosnici, da dobro ste pročitali. Nepuna dva mjeseca prije napada na Binića, u ožujku 2004. godine, u Beogradu je u atentatu ubijen Branko Bulatović, glavni tajnik Nogometnog saveza (tada još) Srbije i Crne Gore. U prostorijama saveza ubojica se glavnom tajniku prikrao sleđa, ispalio mu metak u zatiljak i nestao, piše Jutarnji list.

Prekid igre

U sezoni otvorenog nogometnog lova nema zaštićenih vrsta, objavio je Hrvatski nogometni savez preko Damira Vrbanovića u paketu s informacijom da je Rijeka istrgnula Osijeku domaćinstvo utakmice Hrvatska vs. Finska. U prijevodu, upravo istječe jamstvo Anti Čačiću.

Ne dobije li Finsku, izbornik koji vodi ‘vatrene’ već dvije godine može odmah isprazniti ladice i predati žezlo nasljedniku. Bljedunjavim nastupima u 2017. izbornik je izgubio mnoge saveznike i ne bih se kladio da će voditi momčad u Rusiji čak i ako ovjeri kartu za SP. Nasljednik Zlatko Dalić čeka u niskom startu.

Nismo morali dugo čekati da shvatimo kako kriminal, uostalom kao i nogomet, govori univerzalnim jezikom, ne poznaje granice i jako lijepo uspijeva i na prilazima našim stadionima i svlačionicama.

Prije nego što je nekadašnji izbacivač u Saloonu, pa poduzetnik i na koncu sve utjecajniji menadžer Dino Pokrovac 2005. godine likvidiran na kućnom pragu u Zagrebu – događaj kojim će ovdje neslužbeno započeti do danas nezavršena sezona nogometnih ubojstava, pokušaja atentata, premlaćivanja i paleža automobila – potpisnik ovih redaka na vlastitoj se koži uvjerio da “sačekuša” ipak nije drugo ime za nogometni bunker, nikakav elaborirani catenaccio, već predstavlja bitno ofenzivniji i inovativniji pristup predivnoj igri. Iz mraka je pred haustorom izronio batinaš da mi čvrstim argumentom prenese poruku naručitelja.

Kada iz današnje perspektive analiziram slučaj, znam da sam s tih nekoliko masnica i podljeva zapravo dobro prošao i da za sretan epilog moram biti zahvalan našem gostioničaru Lepom; tih dana on je u Tri cicera točio takav metanol kakvog nije bilo od vremena prohibicije, a poznato je da ovi steroidima napumpani batinaši iz teretane što iskaču iz mraka nikada nisu dobro podnosili alkohol. Dovoljno je bilo da im se iskesiš u lice i kažeš “buuuu”, a oni bi se suočeni s tvoja dva promila totalno stiltali, bacili koplje u trnje ili odložili palicu u grmlje i zbrisali glavom bez obzira.

“Ja znam tko mi je poslao atentatore, to su opasni tipovi koji ne pozdravljaju s ‘dobar dan’ nego ‘u koje koljeno hoćeš da ti pucam?’” rekao mi je Zdravko Mamić. Susreli smo se u srijedu popodne, u prostorijama Jutarnjeg lista. Slučaj je htio da četiri ili pet sati kasnije, odmah preko puta Vukovarske ulice, iz Martinovke prekoračiš u Vrbik, premlaćen bude njegov trener Mario Cvitanović.

Dinamov “savjetnik” došao je u posjet naoružan vrećicom punom dokumenata, po slobodnoj procjeni teškoj tri do četiri kilograma, te istrgnutom stranicom ove kolumne od prošle nedjelje. Tamo sam mu se napio krvi zbog još jedne maratonske press konferencije koja se pretvorila u novo ispiranje mozga, ali ne bi to šamponiranje ni najmanje uzbudilo Mamića da nije bilo začinjeno poglavljem knjige Ralfa Buschmanna, njegova “sljedećeg dušmanina”.

U knjizi “Football Leaks: Die Schmutzigen Geschäfte im Profifußball” nagrađivani njemački novinar osam stranica posvećuje Mamićevim transfernim operacijama koje preko Švicarske i njegova sina Marija kao posrednika sežu do poreznih oaza u Belizeu,

Hong Kongu i na Djevičanskim otocima. Buschmann ih navodi kao egzemplarni primjer pohlepe, prevare i nelojalnosti klubu, tako svojstvene današnjem svijetu korporativnog nogometa.

“Ovdje imam presudu švicarskog suda, nostrificiranu na našem županijskom sudu, koja kaže da nema ničeg spornog u poslovanju tvrtke Rasport i kojom sutra dobivam tužbu za klevetu protiv autora ove knjige”, kaže Mamić. Odbija prijedlog mojeg glavnog urednika da tu presudu objavimo u novinama. “Najjače adute čuvam za sudnicu. Imam takve argumente da ću pomesti tužitelja i optužnicu”, uvjerava nas. Razilazimo se u miru. Do večernjih vijesti koje započinju informacijom o premlaćivanju Marija Cvitanovića.

Jutro nakon napada Dinamov povjerenik za sigurnost Krešimir Antolić reći će da su “retardirani idioti” nasrnuli na trenera u atmosferi općeg napada na Dinamo. Navečer će Miroslav Rožić u “Otvorenom” u isti lonac gurati huliganske ispade u St. Etienneu, atentat na Mamića, poljudsku svastiku i nasrtaj na Cvitanovića. Ne slaže se baš s Mamićevom interpretacijom, ali barem paše uz dijagnozu Dragiše Binića. Organi bezbednosti stigli su dockan, kao i obično.

 

Zdravko Mamić: Hvala svim građanima naše Hrvatske na iskrenim riječima podrške i željama za brzi oporavak

facebook komentari

Nastavi čitati