Bunjevci i Istrijani

1

Ako se borite protiv velikosrpstva onda ste za hrvatske medije prokleti nacionalist, ali kad u toj temi pobjedi velikosrpski koncept onda konstatirate glede krivnje i motivacije za taj fenomen ”da to više nije naročito bitno”.

Pogledajmo sad nakon pune četiri godine upravo manijakalne regionalne politike, tih preko svake mjere pretjeranih intimnih odnosa Srbijom, kakav je ceh takve politike. Jer, fakturu nam je naime upravo poslao srbijanski predsjednik Nikolić donirajući hrvatskoj djeci u Vojvodini knjige na ćirilici. Kad bi predsjednik Josipović i hrvatska ljevica barem znali izvući pravi zaključak iz ove podvale, moglo bi se reći da bi imalo smisla čak i platiti tako visoku cijenu osviješćivanja, no mi po njihovim reakcijama vidimo da oni i dalje ništa ne razumiju. Ljevica na čelu sa Josipovićem jednostavno ne razumije da su četnici-četnici i da će to ostati kako god fini, uglađeni, pristojni i korektni bili Hrvati prema njima. Jer, Josipović je svojim držanjem prema Srbiji svima nama htio poručiti da će baš on pokazati da ako se prema Beogradu ponašate korektno i fer, ako ih uvažavate i pristupite im sa ispruženom rukom pomirenja, da će problemi nestati. U prijevodu, ako nema ustaša, nema ni četnika! Krivo! Ustaše su nastale kao reakcija na četništvo, ali ne vrijedi obratno. Velikosrpska politika je autonomna i autohtona i nezavisna je od vrste kućnog odgoja kojom joj prilazite!

suboticaŠto bi još trebali doživjeti od Beograda da to Josipović shvati? Jer, prema takvoj politici možete se jedino postaviti tako da se što bolje zaštitite, a ne da otvorite sve moguće bokove kako je radila ova vlast. Činjenica da je srbijanski predsjednik sada ovo sa Bunjevcima napravio, najveći je šamar upravo Josipovićevoj regionalnoj politici koja je baš ovime i skrahirala. Jer je ovim potezom Nikolića kristalno jasno da je skrahirala njegova i regionalna politika Vesne Pusić. Jer, ako nakon svih mogućih napora i uvjeravanja u prvom redu hrvatske publike, da nam je nužna regionalna politika, da je ona sada postavljena na drugim osnovama, da smo mi tu da pomognemo Srbiji, ako nakon svega doživite ovako sirovu podvalu, to uopće niste razumjeli s kim imate posla, da je vaša procjena bila potpuno kriva i da smo uostalom opet na početku. Jer, ovaj potez dolazi nakon činjenice da nam u istih tih pet Josipovićevih regionalnih godina Srbi nisu: vratili pokradeno, otkrili istinu u tisuću nestalih, čak ni dozvolili da se jedna ploča stavi na sramotne srbijanske logore ovog rata gdje su držali više od 30 tisuća Hrvata. O vukovarskim adama da ne govorim! Dakle, ne samo da Josipovićeva regionalna politika nije donijela ništa po ovim pitanjima, nego se sad ide korak dalje u velikosrpstvu. Što o svemu misli Pupovac, ne znamo, jer on uvijek, ali uvijek, mudro šuti kad se pojave ovakvi incidenti! I pogledajte službene hrvatske političke reakcije pa ih usporedite sa reakcijama istih institucija kod intencije da se uvede ćirilica recimo u Vukovaru. Premijer Milanović je primjerice rekao da je Nikolićev potez ”možda malo nekorektan”. Sad se sjetite njegove zapjenjenosti glede ćirilice u Vukovaru i usporedite njegovu reakciju na ćirilicu na školskim klupama za hrvatsku djecu i dobiti ćete definiciju – slučajnog premijera! Kako može biti ”možda malo nekorektno” ipso facto kršenje međudržavnog ugovora o jezicima i pismima manjina?

Tog ugovora se do zadnjeg zareza drži Zagreb, ali kako vidimo ne i Beograd. Nakon tri dana reagiralo je i ministarstvo vanjskih poslova pozvavši srbijansku otpravnicu poslova na razgovor gdje su tražili objašnjenje za taj incident ističući da je na svim pregovorima čvrsto obećano da se ovako nešto neće događati. No, u nizu reakcija na četnički ispad u Vojvodini gdje je tamošnji predsjednik donirao udžbenike na ćirilici tamošnjim Bunjevcima tvrdeći da oni nisu Hrvati, jedna se po bizarnosti ali i zlosutnosti posebno izdvaja.

Naime, neobično je zanimljiva reakcija Novog lista koji uspoređuje Bunjevce i Istrijane. Novi list nas poučava da smo tako svojedobno tvrdili da ne postoje Istrijani, da je IDS potencirao da se na popisu stanovništva građani Istre izjašnjavaju i kao Istrijani i da se ispostavilo da takvih ima 26 tisuća. Slična paralela se vuče sa Bunjevcima pa piše Novi list, ”sad ih tamo ima gotovo 17 tisuća”. I onda ide poanta: “Sasvim je sigurno da su Bunjevci podrijetlom Hrvati i zamislivo je da je srpska politika tijekom stoljeća poticala formiranje bunjevačke nacije, Ali to više nije naročito bitno. Danas ih je 16 706 stanovnika Srbije, nisu ni Hrvati ni Srbi, već su kako Nikolić kaže – svoji”. Kad čovjek to pročita ne zna od kuda bi krenuo. Kako Novi list priznaje da su Bunjevci podrijetlom Hrvati dobro je da bar imamo polazne osnove za razgovor. Oni su dakle podrijetlom Hrvati, kao takvi su se nastanili u Srbiji i onda su kroz desetljeća planske, osmišljenje i uporne politike, postali Bunjevci. Ne njih 70 tisuća koliko Hrvata tamo živi, nego njih 16 tisuća. Oni to nisu postali Božjom voljom, netko je to potencirao, netko je ulagao energiju i novce, netko se istinski trudio u toj asimilaciji. Tko bi bio taj Marsovac koji im je prišapnuo da je bolje da više ne budu Hrvati? Bez obzira na režime koji su prohujali kroz ta područja, to je uvijek bio – Beograd, što god to značilo. “Zamislivo je da je srpska politika poticala formiranje bunjevačke nacije” piše Novi list, ali oni taj fakat ne čitaju niti kao destruktivni niti kao asimilatorski, niti propituju zašto je Zagreb mirno gledao to nota bene nasilje. Niti Novi list to nasilje kao nasilje iritira! Kao, asimilirali su ih pa što? I njima je očito kao i Milanoviću ovo ”možda, malo nekorektan potez”? Ali, kad je bilo Hrvata koji su progovarali o velikosrpstvu kad je bilo ljudi koji su upirali prstom u tu asimilaciju ( i ne samo tu!) onda su takve Novi list i slični Novom listu zvali-nacionalistima! Ako se borite protiv velikosrpstva onda ste za hrvatske medije prokleti nacionalist, ali kad u toj temi pobjedi velikosrpski koncept onda konstatirate glede krivnje i motivacije za taj fenomen ”da to više nije naročito bitno. Njih je tu sad 16 706 i to je jedino bitno”. Fantastično! Tako se ne može Krapina obraniti od susjedskih prisezanja, tako se ne može ne napraviti, negoli ni održati niti jedna jedina zemlja na kugli zemaljskoj, pa neće ni Hrvatska.

Jer i ovdje kao i u drugim temama zapravo treba okrenuti pilu naopako. Da je Hrvatska na beogradsku politiku prema Bunjevcima ispravno reagirala, na vrijeme i adekvatno toj svinjariji, da je Hrvatska tim Bunjevcima bila pri ruci svaki put kad bi neki četnik navalio na njih, brojka od 16706 sigurno bi bila manja. Da su hrvatski mediji uključujući i Novi list svaki put kad se dogodila neka svinjarija na tu ili sličnu temu reagirali, pokazalo bi se da se alarmira javnost na ovom pitanju i Nikolićeva politika ne bi mogla tek tako prolaziti. Ali, ako se mi mirimo sa velikosrpskom politikom koja je najzaslužnija za ovaj broj od 16706 Bunjevaca koji nisu Hrvati i ako naši mediji pokazuju stanovita razumijevanje za beogradsku politiku u ovoj temi onda naše rasprave o budućoj decentralizaciji, odnosno regionalizacije zemlje, treba uzeti kao plato iz kojeg će se sutra iznjedriti niz novih malih nacija koje će sve imati samo jedan zajednički nazivnik-da one gase postojanje hrvatske nacije! To je smisao IDS-ovog projekta o Istrijanima, čemu kako vidimo Novi list već plješće, to će sutra biti nastavak talijanske politike koja na brojnim web portalima već mantra o ”Dalmatincima kao posebnoj naciji”, onda će se slična priča vrtiti oko Slavonaca, tu su i Zagorci i biti će kako je Šešelj htio. Hrvatska će biti ono što se vidi sa vrha zagrebačke katedrale!

Hoću reći da krećemo u raspravu o regionalizaciji Hrvatske sa vrlo zlosutnim primjerom iz Vojvodine, reakcije na tamošnje odnarođivanje su ovdje nevjerojatno mlake i pokazuju da će se sutra isto tako gledati na odnarođivanje na drugim područjima gdje žive Hrvati. Zato je IDS-ov projekt Istrijana bio opasan. Zato je opasno kad se Novi list prema tome određuje sa simpatijama.

Tihomir Dujmović/dnevno.hr

facebook komentari