Pratite nas

Kolumne

Bunjevci i Istrijani

Objavljeno

na

Ako se borite protiv velikosrpstva onda ste za hrvatske medije prokleti nacionalist, ali kad u toj temi pobjedi velikosrpski koncept onda konstatirate glede krivnje i motivacije za taj fenomen ”da to više nije naročito bitno”.

Pogledajmo sad nakon pune četiri godine upravo manijakalne regionalne politike, tih preko svake mjere pretjeranih intimnih odnosa Srbijom, kakav je ceh takve politike. Jer, fakturu nam je naime upravo poslao srbijanski predsjednik Nikolić donirajući hrvatskoj djeci u Vojvodini knjige na ćirilici. Kad bi predsjednik Josipović i hrvatska ljevica barem znali izvući pravi zaključak iz ove podvale, moglo bi se reći da bi imalo smisla čak i platiti tako visoku cijenu osviješćivanja, no mi po njihovim reakcijama vidimo da oni i dalje ništa ne razumiju. Ljevica na čelu sa Josipovićem jednostavno ne razumije da su četnici-četnici i da će to ostati kako god fini, uglađeni, pristojni i korektni bili Hrvati prema njima. Jer, Josipović je svojim držanjem prema Srbiji svima nama htio poručiti da će baš on pokazati da ako se prema Beogradu ponašate korektno i fer, ako ih uvažavate i pristupite im sa ispruženom rukom pomirenja, da će problemi nestati. U prijevodu, ako nema ustaša, nema ni četnika! Krivo! Ustaše su nastale kao reakcija na četništvo, ali ne vrijedi obratno. Velikosrpska politika je autonomna i autohtona i nezavisna je od vrste kućnog odgoja kojom joj prilazite!

suboticaŠto bi još trebali doživjeti od Beograda da to Josipović shvati? Jer, prema takvoj politici možete se jedino postaviti tako da se što bolje zaštitite, a ne da otvorite sve moguće bokove kako je radila ova vlast. Činjenica da je srbijanski predsjednik sada ovo sa Bunjevcima napravio, najveći je šamar upravo Josipovićevoj regionalnoj politici koja je baš ovime i skrahirala. Jer je ovim potezom Nikolića kristalno jasno da je skrahirala njegova i regionalna politika Vesne Pusić. Jer, ako nakon svih mogućih napora i uvjeravanja u prvom redu hrvatske publike, da nam je nužna regionalna politika, da je ona sada postavljena na drugim osnovama, da smo mi tu da pomognemo Srbiji, ako nakon svega doživite ovako sirovu podvalu, to uopće niste razumjeli s kim imate posla, da je vaša procjena bila potpuno kriva i da smo uostalom opet na početku. Jer, ovaj potez dolazi nakon činjenice da nam u istih tih pet Josipovićevih regionalnih godina Srbi nisu: vratili pokradeno, otkrili istinu u tisuću nestalih, čak ni dozvolili da se jedna ploča stavi na sramotne srbijanske logore ovog rata gdje su držali više od 30 tisuća Hrvata. O vukovarskim adama da ne govorim! Dakle, ne samo da Josipovićeva regionalna politika nije donijela ništa po ovim pitanjima, nego se sad ide korak dalje u velikosrpstvu. Što o svemu misli Pupovac, ne znamo, jer on uvijek, ali uvijek, mudro šuti kad se pojave ovakvi incidenti! I pogledajte službene hrvatske političke reakcije pa ih usporedite sa reakcijama istih institucija kod intencije da se uvede ćirilica recimo u Vukovaru. Premijer Milanović je primjerice rekao da je Nikolićev potez ”možda malo nekorektan”. Sad se sjetite njegove zapjenjenosti glede ćirilice u Vukovaru i usporedite njegovu reakciju na ćirilicu na školskim klupama za hrvatsku djecu i dobiti ćete definiciju – slučajnog premijera! Kako može biti ”možda malo nekorektno” ipso facto kršenje međudržavnog ugovora o jezicima i pismima manjina?

Tog ugovora se do zadnjeg zareza drži Zagreb, ali kako vidimo ne i Beograd. Nakon tri dana reagiralo je i ministarstvo vanjskih poslova pozvavši srbijansku otpravnicu poslova na razgovor gdje su tražili objašnjenje za taj incident ističući da je na svim pregovorima čvrsto obećano da se ovako nešto neće događati. No, u nizu reakcija na četnički ispad u Vojvodini gdje je tamošnji predsjednik donirao udžbenike na ćirilici tamošnjim Bunjevcima tvrdeći da oni nisu Hrvati, jedna se po bizarnosti ali i zlosutnosti posebno izdvaja.

Naime, neobično je zanimljiva reakcija Novog lista koji uspoređuje Bunjevce i Istrijane. Novi list nas poučava da smo tako svojedobno tvrdili da ne postoje Istrijani, da je IDS potencirao da se na popisu stanovništva građani Istre izjašnjavaju i kao Istrijani i da se ispostavilo da takvih ima 26 tisuća. Slična paralela se vuče sa Bunjevcima pa piše Novi list, ”sad ih tamo ima gotovo 17 tisuća”. I onda ide poanta: “Sasvim je sigurno da su Bunjevci podrijetlom Hrvati i zamislivo je da je srpska politika tijekom stoljeća poticala formiranje bunjevačke nacije, Ali to više nije naročito bitno. Danas ih je 16 706 stanovnika Srbije, nisu ni Hrvati ni Srbi, već su kako Nikolić kaže – svoji”. Kad čovjek to pročita ne zna od kuda bi krenuo. Kako Novi list priznaje da su Bunjevci podrijetlom Hrvati dobro je da bar imamo polazne osnove za razgovor. Oni su dakle podrijetlom Hrvati, kao takvi su se nastanili u Srbiji i onda su kroz desetljeća planske, osmišljenje i uporne politike, postali Bunjevci. Ne njih 70 tisuća koliko Hrvata tamo živi, nego njih 16 tisuća. Oni to nisu postali Božjom voljom, netko je to potencirao, netko je ulagao energiju i novce, netko se istinski trudio u toj asimilaciji. Tko bi bio taj Marsovac koji im je prišapnuo da je bolje da više ne budu Hrvati? Bez obzira na režime koji su prohujali kroz ta područja, to je uvijek bio – Beograd, što god to značilo. “Zamislivo je da je srpska politika poticala formiranje bunjevačke nacije” piše Novi list, ali oni taj fakat ne čitaju niti kao destruktivni niti kao asimilatorski, niti propituju zašto je Zagreb mirno gledao to nota bene nasilje. Niti Novi list to nasilje kao nasilje iritira! Kao, asimilirali su ih pa što? I njima je očito kao i Milanoviću ovo ”možda, malo nekorektan potez”? Ali, kad je bilo Hrvata koji su progovarali o velikosrpstvu kad je bilo ljudi koji su upirali prstom u tu asimilaciju ( i ne samo tu!) onda su takve Novi list i slični Novom listu zvali-nacionalistima! Ako se borite protiv velikosrpstva onda ste za hrvatske medije prokleti nacionalist, ali kad u toj temi pobjedi velikosrpski koncept onda konstatirate glede krivnje i motivacije za taj fenomen ”da to više nije naročito bitno. Njih je tu sad 16 706 i to je jedino bitno”. Fantastično! Tako se ne može Krapina obraniti od susjedskih prisezanja, tako se ne može ne napraviti, negoli ni održati niti jedna jedina zemlja na kugli zemaljskoj, pa neće ni Hrvatska.

Jer i ovdje kao i u drugim temama zapravo treba okrenuti pilu naopako. Da je Hrvatska na beogradsku politiku prema Bunjevcima ispravno reagirala, na vrijeme i adekvatno toj svinjariji, da je Hrvatska tim Bunjevcima bila pri ruci svaki put kad bi neki četnik navalio na njih, brojka od 16706 sigurno bi bila manja. Da su hrvatski mediji uključujući i Novi list svaki put kad se dogodila neka svinjarija na tu ili sličnu temu reagirali, pokazalo bi se da se alarmira javnost na ovom pitanju i Nikolićeva politika ne bi mogla tek tako prolaziti. Ali, ako se mi mirimo sa velikosrpskom politikom koja je najzaslužnija za ovaj broj od 16706 Bunjevaca koji nisu Hrvati i ako naši mediji pokazuju stanovita razumijevanje za beogradsku politiku u ovoj temi onda naše rasprave o budućoj decentralizaciji, odnosno regionalizacije zemlje, treba uzeti kao plato iz kojeg će se sutra iznjedriti niz novih malih nacija koje će sve imati samo jedan zajednički nazivnik-da one gase postojanje hrvatske nacije! To je smisao IDS-ovog projekta o Istrijanima, čemu kako vidimo Novi list već plješće, to će sutra biti nastavak talijanske politike koja na brojnim web portalima već mantra o ”Dalmatincima kao posebnoj naciji”, onda će se slična priča vrtiti oko Slavonaca, tu su i Zagorci i biti će kako je Šešelj htio. Hrvatska će biti ono što se vidi sa vrha zagrebačke katedrale!

Hoću reći da krećemo u raspravu o regionalizaciji Hrvatske sa vrlo zlosutnim primjerom iz Vojvodine, reakcije na tamošnje odnarođivanje su ovdje nevjerojatno mlake i pokazuju da će se sutra isto tako gledati na odnarođivanje na drugim područjima gdje žive Hrvati. Zato je IDS-ov projekt Istrijana bio opasan. Zato je opasno kad se Novi list prema tome određuje sa simpatijama.

Tihomir Dujmović/dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tko dovodi Ruse u BiH?

Objavljeno

na

Objavio

Tko dovodi Ruse u BiH?

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist  pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada

Nedavno je u sklopu sve agresivnije politike bošnjačkoga vođe Bakira Izetbegovića prema hrvatskom narodu u BiH, ali i Republici Hrvatskoj jedan bošnjački aktivist američkom časopisu “Foreign Affairs” prodao, u sklopu sad već jasno prepoznatljive islamističke politike nepriznavanja Hrvata i Srba u BiH staru priču o hrvatskoj i srpskoj odgovornosti za nevolje koje su tu zemlju pogodile tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća.

Odbijajući prihvatiti tadašnje međunarodne planove o unutarnjem ustrojstvu zemlje Alija Izetbegović je odveo zemlju u ratni kaos, koji je na kraju završio etničkim čišćenjem Hrvata iz područja pod muslimanskom i srpskom vlašću, a za diplomatskim stolom i praktično srpsko-bošnjačkom podjelom zemlje na dva entiteta.

Aktualna priča odjevena je u novo ruho o navodno zajedničkoj hrvatskoj i srpskoj  operaciji pozicioniranja ruskih interesa u BiH kako bi se danas iz te zemlje širio kaos na Europsku uniju i druge dijelove zapadnoga svijeta.

Ključni igrači u tom navodnom Putinovu pothvati su hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Nasuprot njima bošnjački aktivist sugerira kako bošnjačka strana eto  brani interese NATO saveza i Europske unije.  Ključni argument za takvu tezu  navodno su dugotrajna savezništva i veze Dodika i Čovića te HDZ-a i SNSD-a

Sličan, ako ne i istovjetan model raspodjele krivnje na srpsku i hrvatsku stranu izrastao je i tijekom rata u BiH, a kao glavni argumenat slovila je danas već raskrinkana lažna optužba Miloševića i Tuđmana o podjeli BiH u Karađorđevu. Nema dvojbe kako je ratna propagandna umotvorina tada omogućila bošnjačkoj Armiji BiH da potpuno očisti starosjedilačko stanovništvo, odnosno katoličke Hrvate iz središnje Bosne kako bi taj komad zemlje pretvorili u poligon za kasnije džihadističke operacije protiv Zapada.

Naime u sastavu Armije BiH posebno su krvoločni bili pripadnici odreda El Mudžahid, koji su počinili niz ratnih zločina s ritualnim smaknućima, a koja su kasnije poput dekapitacija prakticirali pripadnici ISIL-a na području Iraka i Sirije. Bošnjački analitičar Dževad Galijašević tvrdi kako su, između ostaloga čak šesterica napadača na Svjetski trgovinski centar 11. rujna 2001. u New Yorku bili pripadnici odreda El Mudžahid ili su pak nakon rata uvježbavani u kampovima na području BiH, odakle su bošnjačke snage etnički počistile Hrvate.

Čak i pojedini mediji iz BiH navode Izvješće  zajedničke Komisije američkoga Senata i Kongresa neposredno nakon terorističkih napadaja o tomu kako su vlasnici bosanskohercegovačkih putovnica Halid Al Midhar, pilot koji se zrakoplovom zabio u WTC u New Yorku i Muhamed Ata, koji poginuo tijekom terorističkoga napadaja, bili pripadnici odreda El Mudžahid.

Kasnije je utvrđeno da je i drugi pilot, Navak Elhamzi kao pripadnik odreda El Mudžahid sudjelovao u ratu u BiH, a kao napadači, utvrđeno je da su sudjelovali i Zijad Jarahašević, Halid šeik Muhamed i Remzi Bin Elsibiha, koji su također imali izravne ili neizravne veze s BiH. S druge pak strane, kako bi teritorijalno učvrstio islamistički poligon u središnjoj Bosni Alija Izetbegović je tijekom rata Srebrenicu prepustio na milost i nemilost Srbima, a s tog područja 7.500 pripadnika Armije BiH prebacio u središnju Bosnu, kako bi je očistio od Hrvata.

U sadašnju pak kampanju protiv Hrvata, a riječ o pokušaju da se hrvatskom narodu u BiH ospori pravo da kao konstitutivni narod sam bira vlastite političke predstavnike, Bakir Izetbegović je uključio predstavnice srebreničkih ratnih žrtava, poput udruge  Majke Srebrenice, ali i sam vrh Islamske zajednice na čelu s reisom Huseinom Kavazovićem.

Oni, unatoč brojnim islamističkim kampovima uz granicu s Republikom Hrvatskom, na području od Tuzle do Kladuše, jurišaju na hrvatske dužnosnike koji činjenično upozoravaju na moguće terorističke prijetnje iz susjedstva. Kako je pak Dragan Čović, jedini od tri člana Predsjedništva BiH predan politici euroatlantskih integracija, on zbog svog zauzimanja postaje glavna meta islamističkih ekstremista, koje u političkom smislu predstavlja Bakir Izetbegović i njegova stranka SDA.

Uostalom, prema tvrdnjama oporbenoga bošnjačkog političara Fahrudina Radončića, iza svojedobnoga ubojstva federalnoga ministra policije, Hrvata Joze Leutara, stajao je upravo Bakir Izetbegović!

Kako, prema pisanju medija, u Izetbegovićevu specijalnom ratu protiv hrvatskoga naroda sudjeluje i bosanskohercegovačka Obavještakno-sigurnosna agencija – OSA ključni predstavnici hrvatskoga naroda u BiH trebali bi biti posebno oprezni kako im se ne bi opet ponovio slučaj Leutar, a time propalo i njihovo zauzimanje za promjenu nametnutoga izbornoga zakona.

Tezu na početku spomenutoga bošnjačkog (islamističkog?) aktivista o združenom pothvatu Hrvata i Srba da u BiH dovedu Ruse jednostavno otklanjaju aktualne činjenice o političkoj povezanosti, s jedne strane srpskoga vodstva s Moskvom, a s druge bošnjačkoga s Turskom. Dok je rusko gospodarstvo,a onda i politički paternalizam duboko ušao Republiku Srpsku, bošnjačka je politika Alijin “amanetom” neraskidivo povezana s Erdoganovom Turskom.

Te dvije države – Rusija i Turska – u mnogočemu zajednički nastupaju protiv Zapada, a Turska je sklapanjem ugovora o kupnji ruskoga raketnog sustava S-400 praktično odbacila savezništvo sa SAD-om, dok istodobno verbalno-diplomatski ratuje s Njemačkom i Europskom unijom.

Koliko se Erdoganova Turska okrenula Putinovoj Rusiji i koliko su daleko u područje potpunoga nepovjerenja otišli sadašnji tursko-američki odnosi pokazuje i raščlamba turskoga provladinog lista “Sabah“ koji konstatira završetak jedne epohe i predviđa kaos u svim državama koje se nalaze na trasi “Puta svile”, koji zahvaća i balkansko područje s BiH.

Tako saveznici iz Sirije postaju i saveznici u BiH, koja tek u tom sklopu postaje poligon za vođenje budućih operacija protiv Zapada, a kad su u pitanju one islamističkoga karaktera, nije pretjerana tvrdnja kako upravo bošnjački prostor u Federaciji postaje glavni poligon. Nu da bi on mogao biti i funkcionalan potreban mu je otvoreni izlazak na more s jedne strane te na sjeveru luka na rijeci Savi oko koje su već načičkani islamistički kampovi.

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist samo pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada.

Ivan Svićušić

Miroslav Tuđman: Ulazak BiH u EU se ne može i neće dogoditi ako Hrvati ne dobiju punu ravnopravnost u BiH

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: U Splitu relikvije su tila svetoga Leopolda Mandića. U njegovoj i mojoj Domovini

Objavljeno

na

Objavio

U Splitu kiša pada drugovačije
Pada u boji
Najlišpe na svitu pada
I posiplje
Ukoso
Uvik nekako su vitron
Natiska lipo oblak na oblak
Podno Marjana
Pa se isplače nada
Rivon
I onin trajektin na linome odlasku za Supetar
Unda pobigne uza
Marmontovu
Gorikar priko Lovreta i Poljuda
Pa
Nestane

K’o malo di na svitu
Pada i uvik svon silon puše
Pa kad iđeš strmo od Općine prema Kazalištu
Iskene ti lumbrelu
Sto i jedan put

Unda za svaku kišu
Imaš
Novu lumbrelu
I mokre
Promrzle noge

U Splitu, gradu moga školanja ovi’ dana
Relikvije su tila svetoga
Leopolda Mandića
U njegovoj i mojoj Domovini

E
A naš narod
Mu leti
Raskriljeni ruku
I raskriljeni srca
Iđu mu
U kolonan poredani k’o utvrdo ušiveni botuni
Na biloj, onoj misnoj košulji

Poredani letu
Po zagovor
Su sto i jednon brigon na pameti i duši
Utvrdo ušiveni k’o botuni u viru
Kristovu

Letu tomu malešnomu
A jopet velikomu čoviku
Po zagovor
Utjehu
Nadu
Blagoslov
Letu po mir

Ne mogu lagat
I neću
Ja mu se nikad za zagovor molila nisan
E
Nisan
Tako mi se valjda samo trevilo

Neka mi je moja teta časna, kad bi me gladnu najila
Puno puta tiskala u šake
Onin svojin mirlušnin, čistin rukan
Njegove slike, medaljice
I molitve

Ja san u taj vakat već imala svoga zagovornika
Svoga suborca su neba
Doša do mene nekin čudnin, tisnin putin
Su jednon
Splickon kišon
Naša me
Baš mene
Moj svetac čudna imena
Naša’ me
Unda kad san nigdi i ničija bila
I vratijo me momu
Kristu

Diga me sa tlea
Noge ukočene mi pomaka

Diga me sa tlea
One
Splicke
Gospe od zdravlja
One crkve moga školanja
Koja ima najlišpi
I najčudniji prikaz
Moga Krista
Širon rašireni ruku

Pomoga mi zagovoron
On
Moj svetac zaštitnik
Zagovornik svi’ izgubljeni’ slučajeva

Zagovara me
Onako kako to more
Samo svetac
Zamoljen od velikoga diteta koje leži razasuto po tleu
I moli mu se mokri obraza
Očiju uprti u ništa
Moli mu se
Da mu pomogne
Sastavit razasuto tilo
I dignit se
U život
U ljubav

Ne razumin
Nikako ne razumin
Ovi’ dana
Čega idu svi oni ljudi koji se rugaju jednome
Svecu
Svi oni ljudi koji relikvije zovu
Lešon
Oni ljudi kojima smeta molitva zagovorniku

Čega idu ili je bolje reć’
Šta nji’ ide

Oklen potriba rugat se nečijoj viri
Oklen
Je li za rugat se i to što virujemo kako se raspeti Bog diga’ treći dan od mrtvi
Je li i to smišno?
I u to viruju samo
Neuki
I ludi?

Zašto t’liko provocira na reakciju nečija, tuđa vira?
Provocira i smeta
Iste one kojima smeta i vjeronauk u školi

E
Vjeronauk školski nji’ isto vrlo bode u oči
Izborni predmet u školi vrlo njima smeta
Smeta one iste ljude široki vidika
Pa nigdi ni zere tolerancije kad su želje katolika
U pitanju
Kad katolik svojin potpison bira
Samo za svoje dite

Ja baš ‘oću vjeronauk u školi
‘Oću
To nije protivno zakonu
Ni Ustavu
Ne kreće u sekularnu državu
Ne kreće nikoga

‘Oću i župni
I školski vjeronauk
Kad mi more bit
‘Oću jedan i drugi
Nije mi ga puno
Ni meni
A ni mojoj dici
Nami srce k’o bukara
Kad pratar u školi blagosliva i kad viroučiteljica su dičicon
Veselo piva
Za dane kruva
I kad o Božiću
Ukrase za bora su dicon sprema
I govori o rođenju
Našega Krista

A oni što se rugaju neka lipo u one moderne kurikulume
Gledaju ugurat
I jednu stvar koju oni nikako da nauču
Svi oni koji se smiju pobožnu svitu

Dajte in jedan ganjci gal novi predmet
Samo za nji’
Neka se zove
Pravo na javno prakticiranje vire
E
I neka iđe rećemo tri put nediljno
Možda nauču napokon

Pa ji lipo učite
I naučite
Sve redon
Šta to zaprave znači
Pravo na javno prakticiranje vire
Jerbo je to pravo vrlo važno
Uziđano je u
Ustav naše Države
Pa unda lipo u tome predmetu
Naučite sve podrugljivce
Kako to ustavno pravo niti zere ne kreće u njijovu sekularnu državu

Jerbo ja neću tor slobodu moje vire
Koja mi kaže
Moli u crkvi i u svoja čet’ri zida
Neću to
Nisan ovca da bi u toru bila
Moj Bog su menon neće bit’ samo u
Crkvi i u moja čet’ri zida
Krit ga neću

To sakrivanje van nije sekularna država
Sekularna država je nešto drugo
A ustavno pravo
Kaže
Kako se ne triban i ne moran krit

Prošla su van ta doba

Zabranit mi viru više ne mogu
Pa udaraju drugovačije

Mogu mi se rugat
Mogu mi relikvije moga
Katoličkoga sveca
Zvat i lešon
I smijat se
Onako kako se rulja brez srca uvik smije
U svome bisu

Uvik se smije oni izgubljeni
Razmetni sin
Dok obisno troši
I zlatnike i dane

Oni sin što je nigdi
Na pola puta od ničega
I nikoga
Ni livi a ni desni razbojnik
Ni Veronika
Ni Josip
Ni Ivan
Ni Petar što zataji
Ni Vranjo pokajnik

Taki se smije
Uvik

Jerbo niti ne zna
K’liko je zaprave izgubljen

Nema mu ‘ko reć’
Kako i Juda
More bit’ ime za izdajnika
Ali i za zagovornika
More
Sam biraš svoga Judu
Onoga za kojin ćeš ić’

Pa gledaš izabrat Judu
Koji nije izdajnik
Izabereš
Drugovačije
Izabereš razumit i ne smijat se

Izabereš onoga Judu
Kojemu se za zagovor moli veliko izgubljeno dite
Mokri obraza i
Izokrenuta života

Života
U kojemu zavoliš
Sve
Baš sve što je od Boga
I
Privrnute lumbrele
I svoje mokre,
Promrzle noge

I zavoliš baš svaki svoj
Od Boga dani
Kišni dan
I
Kišni Split

Barbara Jonjić / Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati