Pratite nas

Čak ako se Kukuriku listi pribroje i odmetnuti glasovi koje je pokupio ORaH, HDZ-ova lista je jača

Objavljeno

na

Počinje okršaj u SDP-u: Prave su izborne pobjednice Petir, Tomašić i Holy

HDZ odnio čistu pobjedu. Čak ako se Kukuriku listi pribroje i odmetnuti glasovi koje je pokupio ORaH, HDZ-ova lista je jača

izbori_667677S1

Druge izbore za europski parlament u godinu dana obilježila je blijeda kampanja, čija se završnica, zbog katastrofalnih poplava, nije ni dogodila. Odaziv je za više od četiri posto bolji od lanjskog i iznosio je nešto više od 25%.

 Koalicijska lista koju predvodi HDZ odnijela je čistu pobjedu, osvojivši 41,5% glasova. Čak ako se Kukuriku listi pribroje i odmetnuti glasovi koje je pokupio Orah, HDZ-ova lista je opet jača. Ruža Tomašić koja je s preferencijalnim glasovima opet došla na čelo liste učvrstila se kao jaka figura koalicije i za parlamentarne izbore i stekla jaku pregovaračku poziciju za buduće raspodjele.

Velika pobjednica je i Marijana Petir, koja je prihvatila riskantnu igru, uspjela privući veliki broj preferencijalnih glasova i praktično spasila svoj HSS, koji opet postaje važan igrač unutar koalicije.

Andrej Plenković ponovno je dobio solidan broj preferencijalnih glasova i ojačao poziciju u stranci. Zašto je HDZ-ova koalicija dobila osam posto više nego 2013.? Oko tri posto donio je HSS koji lani nije bio s njima, preostalih pet posto rezultat je veće izlaznosti očito HDZ-ovih probuđenih glasača.

SDP je izgubio izbore, premda je ukupno još dobro prošao, uzevši u obzir rezultate Vlade i poplavu afera zadnjih mjeseci. Veliki je podatak da je Tonino Picula, Milanovićeva oporba unutar stranke, dobio preferencijalno gotovo pola svih glasova liste, što je, ako odbijemo glasače drugih koalicijskih partnera, još više i govori o raspoloženju SDP-ova biračkog tijela. To će vjerojatno biti indikator Milanovićevim protivnicima da krenu u obračun.

Na koncu su u EU parlament ušli unutarstranački oporbenjak Picula, HNS-ovac Radoš (stranka mu teži jedan posto), IDS-ov Jakovčić (s kojim je Milanović ratovao na zadnjim lokalnim podržavajući tada Kajina) i samo jedan pravi pouzdan partijski čovjek, Biljana Borzan.

Pupovcu je za dlaku izmaklo preferencijalnih 10% čime bi skočio na drugo mjesto. Lani je SDP-ova koalicija dobila 32 posto, a Jakovčić gotovo četiri posto, a sada su zajedno nastupili i dobili nešto manje od 30, dakle šest posto manje. Te glasove je skupio Orah, uz još tri posto koje je vjerojatno odlomio Laburistima.

Mirela Holy je jedna od pobjednica izbora, ali čime je Orah zaslužio skoro deset posto glasova? U normalnim razvijenim demokracijama treba se silno naraditi da se dođe do tog postotka. Koliko je neprofilirana i neartikulirana politička scena, govori podatak da je svojevremeno Boris Mikšić, koji se pojavio niotkuda skoro ušao u drugi krug predsjedničkih izbora, pa brzo nestao, a jednako tako i zvijezda jedne sezone, Laburisti koji su nakon ovih izbora definitivno politički pokojnik.

Ostaju sa 3,4% ispod praga i utapaju se do parlamentarnih izbora. Imali su priliku, ali nisu se obogaćivali ni kadrovski ni programski pa mogu staviti “ključ u bravu” jednako kao i lista dr. Nikice Gabrića, pojačana HSLS-om i Jadrankom Kosor, koja je ostala na dva posto, unatoč silnoj kampanji, utrošenom novcu i medijskim vezama.

Savez za Hrvatsku je jedan od dobitnika izbora. S nešto manje od 7% glasova su uhvatili korijen, uvjerili javnost da su iznad praga i izvjesno je da će ga prijeći na parlamentarnim izborima. Ostvarili su planirani učinak – ono što je na lanjskim izborima bilo rasuto na stranke i liste koje su dobivali postotak-dva, sada je objedinjeno.

Ako se parlamentarnih izbora dodatno konsolidiraju te kadrovski i programski pojačaju, mogu se nadati važnoj poziciji na političkoj sceni. EU izborna utakmica je okončana predvidljivim rezultatom. Puno zanimljiviji i prljaviji okršaj od sutra počinje u SDP-u.

NinoRaspudić/vl

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Rimac Automobili među 10 najbrže rastućih u srednjoj Europi

Objavljeno

na

Objavio

Tvrtka Mate Rimca ove je godine imala rasto od 1059 posto

U kategoriji 50 najbrže rastućih, najbolje rangirana hrvatska tvrtka ove godine je Rimac Automobili iz sektora čistih tehnologija i energetike, koja je deseta na ljestvici sa rastom od 1.059 posto.

Osim što je najbolje plasirana hrvatska tvrtka na listi 50 najbrže rastućih, Rimac Automobili su i jedina tvrtka iz sektora čiste tehnologije i energetike koja je ostvarila plasman u cjelokupnom natječaju na nivou Srednje Europe.

Na ovogodišnjoj ljestvici pedeset najbrže rastućih tvrtki nalaze se poduzetnici iz jedanaest zemalja, i to sljedećim redoslijedom od najveće prema najmanjoj brojčanoj zastupljenosti:

19 iz Poljske, 8 iz Hrvatske, 6 iz Litve, 5 iz Češke, 3 iz Rumunjske, po dvije iz Bugarske, Mađarske i Slovačke te po jedna iz Bosne i Hercegovine, Estonije i Latvije, piše Poslovni Dnevnik

Rimac radi na novoj jurilici i gradi tvornicu automobila

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Povijesnice

17. listopada 1990. Prva utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije protiv SAD-a

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 17. listopada 1990. godine, hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je svoju prvu povijesnu utakmicu.

Na Maksimiru je gost bila ekipa SAD-a, a Hrvatska je golovima Aljoše Asanovića i Ivana Cvjetkovića slavila 2:1.

U toj legendarnoj utakmici za Hrvatsku su nastupili Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović, Marko Mlinarić, a još su zaigrali i Tonči Gabrić, Gregor Židan te Mladen Mladenović. Izbornik je bio bivši hrvatski nogometaš, reprezentativac, trener, danas nažalost pokojni Dražan Jerković.

Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački Trg bana Jelačića: pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odigrana je pred 30-ak tisuća gledatelja na stadionu Maksimir dan poslije postavljanja spomenika – 17. listopada 1990. u 19 sati.

Ideja provedena u tajnosti

Kada je Nogometni savez SAD-a objavio da želi u Europi odigrati dvije prijateljske utakmice za koje traže suparnike, tadašnji glavni urednik Sportskih novosti Darko Tironi prvi je inicijator ideje dovođenja američke reprezentacije u Hrvatsku.

Tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Mladen Vedriš i dopredsjednik Rudolf Sabljak zbog političke situacije u tom trenutku proveli su tu ideju u velikoj tajnosti, najviše uz pomoć hrvatskog iseljenika Ivana Opačka i Vinka Hotka, te Jure Klarića, direktora tvrtke Voće koja je platila 90.000$ za troškove dolaska gostujuće reprezentacije.

Nakon što su dobili ukupno četiri ponude, Amerikanci su se odlučili za utakmice s Hrvatskom i Poljskom, koju su pobijedili u Varšavi (2:3) par dana prije utakmice s Hrvatskom.

Ante Pavlović je tada kao glavni tajnik Jugoslavenskog nogometnog saveza potpisao dozvolu za odigravanje utakmice bez znanja ikoga drugoga u Beogradu i prijavio je Fifi, s obzirom da je Hrvatski nogometni savez u to vrijeme bio član Jugoslavenskog nogometnog saveza.

Unatoč pokušajima Jugoslavenskog nogometnog saveza da spriječi odigravanje utakmice, to im nije uspjelo jer je FIFA izdala dozvolu za odigravanjem. Slična stvar se dogodila i sa slijedećom utakmicom hrvatske reprezentacije protiv Rumunjske u Rijeci.

Kako je Jugoslavenski nogometni savez u pokušaju sprječavanja utakmice zaprijetio da će kazniti sve nogometaše uz Jugoslavenske lige koji nastupe na ovoj utakmici, Izbornik Jerković je, da bi izbjegao eventualne kazne, momčad sastavio uglavnom od igrača koji su tada već igrali izvan Hrvatske. Igor Štimac, Davor Šuker, Željko Petrović i Borislav Cvetković nisu bili u sastavu zbog ozljeda, a Zlatka Vujovića (PSG), Tomislava Ivkovića (Sporting), Srećka Bogdana (Karlsruher SC), Harisa Škoru (Torino FC) i Davora Jozića (AC Cesena) unatoč njihovim osobnim željama za sudjelovanjem njihovi klubovi nisu pustili na utakmicu jer nisu imali tu obvezu, s obzirom se utakmica nije igrala u terminu predviđenom za nastupe A reprezentacija.

Vlado Kasalo je došao na utakmicu iz Nürnberga bez dozvole svoga kluba i za to je po povratku platio klupsku kaznu od 25 tisuća njemačkih maraka, a Aljoša Asanović, strijelac povijesnog prvog pogotka, je također imao problem s klubom, francuskim FC Metzom, koji je imao važnu utakmicu četiri dana poslije, ali je uspio nagovoriti vlasnika kluba da mu ustupi mali privatni zrakoplov kako bi došao na utakmicu i zanimljivo je da je morao izaći u 58′ minuti utakmice samo zato da bi stigao na zrakoplov, koji je morao sletjeti nazad u Francusku do ponoći.

Izbornik Jerković složio je svoj stručni stožer tako da je uključio glavne trenere iz tadašnja četiri hrvatska prvoligaša, to su bili Zdenko Kobeščak iz Dinama, Joško Skoblar iz Hajduka, Vladimir Lukarić iz Rijeke i Ivica Grnja iz Osijeka.

Prije utakmice bogat kulturno-zabavni program

Prije same utakmice priređen je bogati program. Bilo je tu velikih balona aeronautičkog društva Coning iz Varaždina, u velikom mimohodu prodefilirali su 110 sinjskih momaka i vitezova viteškog alkarskog društva, šibenska limena glazba, folklorni ansambli KUD-ova ‘Petar Zrinski’ iz Vrbovca i ‘Ivo Lozica’ iz Lumbarde na Korčuli u narodnim nošnjama, te viteško društvo ‘Kumpanija’ iz Blata na Korčuli. U glazbenom programu su nastupili Dubrovački trubaduri, Krunoslav Cigoj i Tomislav Ivčić, a u poluvremenu je nastupilo još i Prljavo kazalište.[

Prvi pogodak na utakmici – a samim tim i prvi pogodak za hrvatsku reprezentaciju u novijoj povijesti hrvatskog nogometa – postigao je Aljoša Asanović u 29-oj minuti. Četiri minute poslije Ivan Cvjetković je povećao vodstvo na 2:0, a oba su pogotka postignuta uz asistenciju Marka Mlinarića. Tim je rezultatom završilo prvo poluvrijeme.

U drugom je poluvremenu reprezentacija SAD-a pogotkom Troya Dayaka u 80-oj minuti utakmice ostvarila konačni rezultat 2:1. Kapetan hrvatske reprezentacije bio je Zlatko Kranjčar, a najboljim igračem utakmice bio je proglašen Marko Mlinarić kojemu je nagradu uručio doajen hrvatskoga sportskog novinarstva Mladen Delić.

Ova utakmica ima poseban značaj i po tome što na njoj promoviran dres hrvatske nogometne reprezentacije, koji će poslije postati i ostati jedan od najvećih hrvatskih brandova uopće. Taj prvi dres, prema kojemu su nastali sve ostale inačice dresa do danas, dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej, kao i plakat za utakmicu.

facebook komentari

Nastavi čitati