Pratite nas

CEDEVITA – CIBONA Hrvatsko finale u Beogradu pred preko tisuću gledatelja

Objavljeno

na

Večeras od 20 sati hrvatska košarka imat će finale ABA lige, prve i najveće regionalne lige na prostorima koji su nekada tvorili istu državu. Večeras od 20 sati to će se finale igrati usred Beograda, bit će okrunjeni novi kraljevi regije, a budu li prsteni za prvaka otišli na ruke Ciboninih igrača, ili se njima budu okitili oni Cedevitini, svakako će ili jedan ili drugi klub u Zagreb donijeti najveći košarkaški trofej od 1987. godine i finala Kupa kupova. Koje se igralo, u obližnjem Novom Sadu. Posljednji Draženov europski trofej s Cibonom.

Od te 1987. pa do danas u zagrebačkoj košarci – za koju će neki povjesničari ustvrditi da je kao igra ime košarka upravo dobila u Zagrebu kao prevedenicu od basketballa – bilo je svega. Bilo je Euroliga, čak dva četvrtfinala, povijesna Cibonina pobjeda u majstorici osmine finale u Moskvi nad CSKA s Kiriljenkom, bilo je naslova prvaka Hrvatske, kitili su njima i Cibona i Zagreb, osvajali su oni i domaće kupove, kao i Cedevita, no, regiju je jedini pokorio Zadar 2003.

Cibona je igrala tri finala, svaki put bila je kratka, Cedevita jedno s Maccabijem. Večeras oko 22 sata netko će biti veliki pobjednik. Netko će trijumfalno zaključiti veliki produženi vikend revije hrvatske košarke u Beogradu.

No, kao što to Bruce Springsteen kaže na gotovo svakom koncertu, “nitko nije pobijedio ako nismo pobijedili svi”, prevedeno za Hrvate, košarku i Beograd, onda je to upravo ta slika. Hrvatska će se košarka trijumfalno vratiti iz Beograda, uplovit će u novi život, podići će novu letvicu za sebe, a o tome kakva će biti staza koja slijedi, ovisit će i hoće li taj put biti uspješan ili ne.

Cibona i Cedevita doista su napravile čudo u Beogradu, ali čudo od večeras više neće biti važno, čuda ostaju u povijesti, zagubljena u nekoj raskalašenoj proslavi, koja se dogodila već prethodne dvije noći u oba tabora, a večeras će se sasvim sigurno dogoditi u jednom.

Od sada kreće realnost. Nositi se s onim što si postigao u životu ponekad je puno teži nego do toga stići. Cibona i Cedevita ulaze u novo vrijeme, a ovo ljeto, ljeto kad se – nakon što se obračunaju i za trofej hrvatskog prvaka – budu skicirale momčadi i za Euroligu reći će dovoljno i o tome čeka li nas novi razuzdani pir milijuna, koji ne može dobro završiti, ili će oba kluba krenuti jedinom mogućom stazom.

Euroliga treba služiti kao velika promocija košarke, Euroliga treba poslužiti, ako je riječ o Ciboni, kao slamka spasa za novi život, ali objema i kao pozornica u kojoj će stasati nove velike generacije hrvatske košarke.

Veliki je jaz između razina košarke u Hrvata, između ABA-ligaša i onih iz A-1 lige, generalno je veliki jaz u kvaliteti igrača koji su inozemstvu, pa i u lošijim ligama, nego u igrača u ostalim klubovima izuzev tri gornja.

Puno je mladih igrača koji dolaze, ali oni neće stići na velika vrata u serijama, za svakog od njih trebat će strpljenja i ozbiljan program u koji ulaze. Pri tome jedan klub neće u isti mah razvijati više od dvojice jer to je nemoguće. Sve su to matrice koje je trebati mudro posložiti da bi hrvatska košarkaška euforija trajala. Da to ne bi bio samo zamah vjetra u nesnosnoj vrućini.

No, do ljeta ima vremena. Sada ćemo uživati. Neće nas biti previše u Kombank Areni, ali bit će nas dovoljno da emitiramo ponos koji osjećamo. Ovo nije mala stvar. Ovo je, “brate, golemo”. I to sam čuo ovdje.

Jedna lopta, 24 igrača i samo 12 prstena. Za povijest. I čeka nas luda utakmica, budite sigurni. Suparništvo koje se između Cibone i Cedevite stvorilo unazad tri-četiri sezone oba je kluba, u konačnici, i učinio takvima da mogu pobjeđivati u Beogradu.

I zato nam treba Euroliga. Da naučimo igrati s najboljima kako bismo ih jednog dana mogli i pobjeđivati. U kontinuitetu.

screenlepogvalmismith

Hrvatski predstavnici u takozvanoj ABA ligi, u stvarnosti jednoj regionalnoj ligi koja je u velikoj mjeri uništila, ili barem unazadila, hrvatsku košarku, Cibona i Cedevita, šokirali su beogradsku Kombank Arenu pobjedama nad Crvenom zvezdom i Partizanom, klubovima kojima je bilo ‘suđeno’, kako to srpski mediji tvrde, finale regionalnog derneka. Pobjede nad istočnim susjedima, pogotovo što ti susjedi žive u državi koja je izvršila agresiju na Hrvatsku, što se sve manje smije spomenuti u našim medijima, uvijek su slatke, s posebnim okusom trijumfa. Međutim, vrijedi li pobjeda nad Zvezdom Ciboni više osim golog prestiža i mogućnosti da po prvi puta osvoji naslov pobjednika regionalne lige?

Naime, na terenu Cibosi su izborili nastup u Euroligi, jednako tako i Cedevita, i dok će Cedevita, s obzirom kako je riječ o umjetno stvorenom klubu koji egzistira na baterijama Milanovićevog školskog prijatelja, i druga iz birtije, Emila Tedeschija, vjerojatno prikupiti novac koji bi im omogućio nastup u Euroligi Ciboni takav pothvat neće biti jednostavno ostvariti. Potrebno je prikupiti tri milijuna eura i sastaviti momčad koja se neće sramotiti u najjačoj europskoj košarkaškoj ligi kao što je to bilo prije nekoliko godina. Mogu li to Cibosi i hoće li pomoći napokon Milan Bandić, koji ima više simpatija prema Mamiću i Dinamu nego prema Cibosima?

Povijesno finale regionalne lige, kako neki nazivaju dvoboj Cibone i Cedevite u Areni u Beogradu, s obzirom na činjenicu da se po prvi puta sastaju dva hrvatska kluba u finalu, vrlo vjerojatno će se igrati pred praznim dvoranama, ukoliko srpski košarkaški treneri ne povedu košarkašku mladež te države da pogleda finale i tako se uči pravoj košarci? Hrvatska će, u svakom slučaju, dobiti po prvi puta pobjednika regionalne lige nakon Zadra prije 11 godina. Favorit je Cedevita s obzirom na širu klupu, što je izuzetno važno budući kako je riječ o turnirskom sustavu koji iscrpljuje igrače. Međutim, Cibona nema imperativ, a ima mladog Šarića, budućeg NBA igrača koji je svojim talentom zadivio košarkaški svijet, kako igrajući za reprezentaciju prije nekoliko mjeseci, tako i tijekom čitave sezone u Ciboni. Treba reći da su Cibosi ove sezone bili crna mačka za Cedevitu, iako su posljednji dvoboj dobili košarkaški Jasmina Repeše, košem Delaša u zadnjim sekundama utakmice. Radilo se o hrvatskom prvenstvu.

Slaven Rimac, bivša košarkaška legenda Cibone i jedan od talentiranijih hrvatskih košarkaških stručnjaka nekoliko sati prije finala rekao je da ovo nije kraj te da projekt velike Cibone tek počinje, naime, Cibona, prema Slavenovim riječima, želi biti poput Partizana, što nije baš najpametnija izjava, iako je razumljiva s obzirom da i u europskim okvirima Partizan posljednjih desetak i više godina predstavlja jednu ozbiljnu košarkašku ekipu. U zemlji košarke Hrvati su trijumfirali, ova činjenica nikako da ‘legne’ beogradskim novinarima i navijačima Zvezde i Partizna, patetične izjave da su Hrvati ‘ubili’ srpsku košarku djelomično se pojavljuju radi bolje naklade tamošnjih medija, naime, i srpski mediji, jednako poput hrvatskih, stručnjaci su za prevariti vlastite građane. Činjenica je da Srbe ABA liga pretjerano ne zanima, osim kada igraju, kao u ovom slučaju, s Hrvatima. Srpska televizija polufinale ABA lige nije prenosila direktno, meč između Cedevita i Partizana išao je naknadno kao snimka. Nažalost, ni Radmanova ubožnica nije prenosila dvoboj hrvatskih i srpskih klubova, opravdanje Radmanovih suučesnika je da bi to zapravo bilo preskupo. Posve razumljivo, novce paraziti s Prisavlja mogu i pametnije iskoristiti nego da budu što trebaju biti, servis hrvatske sirotinje. Primjerice, Radmanu treba novo odijelo, a njegovim suučesnicima veće plaće.

Posljednjih dva dana uživali smo u činjenici da se u Hrvatskoj ponovno igra odlična košarka, no, kao i uvijek, nakon euforije dolazi otriježnjenje, kako će hrvatska sirotinja namaknuti novac da bi se mogla koliko-toliko uspješno nositi s europskim divovima poput Reala, Barcelone, Panathinaikosa…? Ipak, nije sve tako crno, razloga za optimizam ima, naime, sve je počelo na Europskom prvenstvu, nadajmo se da će se nastaviti na Svjetskom prvenstvu za nekoliko mjeseci, dakle, u rujnu.

Sportske JL/Tinolovka-news

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Račan-Lončarova smrtna presuda Hrvatskoj! Hrvatska je izdajom dovedena pred smrt….

Objavljeno

na

Dezintegracijski procesi SFRJ uzrokovani su mnoštvom povijesnih, kulturoloških, gospodarskih te inih uzročnika. Rasprave o tom procesu trajati će desetljećima..

Racionalnost, konstruktivnost i umjerenost hrvatskog suverenizma zrcali se iz dokumenta pod nazivom Model konfederacije u Jugoslaviji, koji predsjedništvu Jugoslavije u listopadu 1990., predlažu Hrvatska i Slovenija.  Prijedlog je odbijen.

Nažalost, kao puno puta u povijesti hrvatske pregovaračke i opće pozicije grubo su rušene i unutar Hrvatske.

1. Prvi višestranački izbori u Hrvatskoj nakon II svjetskog rata, održani su u prvom krugu 27.travnja 1990., te u drugom krugu 6.svibnja 1990.  Na izborima je uvjerljivo pobjedio HDZ. Dotadašnja, komunistička, Račanova, Vlada,SKH-SDP, je 23. svibnja 1990. – svega osam dana prije okupljanja prvog demokratskog, višestranačkog saziva Sabora sa HDZ-ovom većinom, predala cjelokupno naoružanje hrvatske Teritorijalne obrane neprijateljski nastrojenoj JNA. Takva vrsta odluke, tijekom prijelaznog, tehničkog mandata Vlade nije dopuštena i debelo vonja veleizdajom.  Zapovjednik teritorijalne obrane bio je Ivica Račan.

 Hrvatska je tako ostala bez mogućnosti naoružavanja 273000 vojnika, bez lakog topništva minobacača,lakih oklopnih vozila,….. 

Istovremeno, slovensko rukovodstvo,  donosi zdravorazumsku i zakonitu odluku te odbija predati oružje svoje TO u ruke JNA. 

U isti izdajnički kontekst može se svrstati odluka sborskih zastupnika SKH-SDP, koji demonstrativno napuštaju sabornicu tijekom glasovanja o Deklaraciji o proglašenju suverene i samostalne Hrvatske, sukladno volji građana izraženoj na referendumu 19.svibnja 1991.

2.Vijeće sigurnosti UN, 25. rujna 1991., donosi odluku o embargu na oružje za područje SFRJ. Argumentacija te odluke temelji se na “činjenici da je Jugoslavija pozdravila namjeru VS UN-a, u pismu upućenom od njezina predstavnika i “nakon što je saslušana izjava ministra vanjskih poslova Jugoslavije”.

U arhivu UN-a, dakle, ostalo je zapisano da je Budimir Lončar, tadašnji ministar vanjskih poslova Jugoslavije, presudno utjecao da se uvede embargo na nabavu oružja, u trenutku kad je Hrvatska bila u najgoroj vojnoj situaciji.

“Svrgavanje hrvatskih neofašista” je počelo već 1. listopada. Srbija koristi embargo i šalje ultimatum RH i počinje granatirati Dubrovnik, JNA pokušava zatvoriti obruč smrti oko Vukovara. Žestoki napadi JNA i pobunjenih hrvatskih Srba te četničkih postrojbi iz Srbije istovremeno se odvijaju diljem Hrvatske. Kadijević izjavljuje “cilj JNA je svrgavanje neofašističkih hrvatskih vlasti”. Tuđman 5. listopada poziva sve građane RH na obranu. Alija izetbegović pak izjavljuje: “Zapamtite, ovo nije naš rat”. Dva zrakoplova JNA 7. listopada raketiraju Banske dvore. Sabor RH dan poslije proglašava JNA i Srbiju agresorima.

Hrvatska je izdajom dovedena pred smrt….

Ž.M. Zenga/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

“Antife” izviždale Predsjednicu na spomen uloge katoličkih svećenika u priključenju Istre matici zemlji

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović danas je boravila u Pazinu povodom Dana Istarske županije i i 70. obljetnice Pariške konvencije

Predsjedničin je govor u Pazinu izazvao pljesak prisutnih nakon što je pozdravila ‘antifašiste’ Istre, ali i zvižduke negodovanja kad je spomenula doprinos Katoličke crkve pripajanju Istre Hrvatskoj.

Na njenu izjavu da je poseban doprinos u narodnoj borbi za slobodu dalo katoličko svećenstvo, prisutni su burno reagirali s negodovanjem. Kolindu Grabar Kitarović, međutim, zvižduci nisu smeli, nego je mirno nastavila.

Treba naglasiti da je katoličko svećenstvo predvođeno don Božom Milanovićem, objavom spomenice hrvatskog svećenstva u Istri, i na druge načine tijekom Pariške mirovne konferencije dalo ključan doprinos konačnoj međunarodnoj potvrdi Pazinskih odluka.

Jednake je zvižduke na spomen utjecaja Katoličke crkve na Istru dobio i saborski zastupnik Anton Kliman, koji se također obratio prisutnima i čestitao obljetnicu.

Bez negodovanja prisutnih nije prošao ni ministar mora, prometa i infrastrukture, Oleg Butković, čiji je govor također bio prekidan povremenim zvižducima.

Prošle su 74 godine od slavnih pazinskih odluka kojima su istarski narodni predstavnici potvrdili već prije izraženu odlučnost Hrvata i domoljuba svih nacionalnosti o priključenju Istre matici zemlji Hrvatskoj, izjavila je između ostalog predsjednica Republike Grabar-Kitarović.

Prošle godine imala sam čast posebno odlikovati istaknutog antifašista Ljubu Drndića, autora proglasa o 13. rujna 1943., proglasa kojim je autentično izražena volja naroda o pripadnosti Istre Hrvatskoj i ujedinjenju, kako je istaknuto, s ostalom našom hrvatskom braćom uz poklik “Živjela hrvatska Istra!”. U tom pokliku izražena je sva ljubav istarskih Hrvata prema domovini koji su, iako su od nje kroz većinu svoje prošlosti odvojeni granicama oduvijek pripadali. To domoljublje nisu mogli gušiti fašistički progoni i zločini, nego su naprotiv, potaknuli otpor tijekom kojega su kroz više od dva desetljeća borbe za slobodu i narodna prava život dali mnogi domoljubi, a mnoge su hrvatske obitelji bile prognane. U Istri su pale prve žrtve fašizma u Europi i u njoj se razvio prvi antifašistički pokret. Svaki istarski domoljub bio je antifašist, neovisno o ideološkoj pripadnosti, kazala je.

Domoljublje Istrijana istim je žarom došlo do izražaja i u Domovinskom ratu, najvećim mogućim odazivom u postrojbe Hrvatske vojske i policije, kazala je između ostalog predsjednica Republike.

Kako su se Boris Miletić i povijest kao znanost posvađali

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati