Pratite nas

Kultura

ČETIRISTO PEDESETA OBLJETNICA SMRTI NIKOLE ŠUBIĆ – ZRINSKI

Objavljeno

na

U BOJ, ZA DOM! SPREMNI ‘MRITI!

(U spomen četiristo pedesete obljetnice Sigetske bitke)

Silna horda i najezda Sigetskom se kraju valja…

Na barjaku mjesec, zvijezda, znak su kojeg cara, kralja?

Europa zašto strepi, svetost križa koga vrijeđa?

Kakav li duh hordu krijepi, kakva li joj vjera pređa?

Sultanova vojska to je, velikoga Sulejmana!

Sto tisuća čete broje, kras – ljepota Otomana.

Svijeta pol’ u turskoj vlasti, želja cara – tvrde riječi:

Slavni Beč će šaptom pasti, ali Siget želju priječi.

Oj ti dušo prokletnice, Sulejmane, star si! Dosta!

Pohlepa te prignu nice, žića pustog dan, dva, osta.

Više imaš, više tražiš, u grob legneš praznih ruku,

Crv i mravak pojedu ti, bijedne kosti u sanduku.

Ljetna noćca nad Sigetom razastrla halju crnu,

Smrti grozne eto s četom – Osmanlije k tvrđi grnu.

Za oblake mjesec bjegnu, zvona cvile, bit će rata;

De, pogledaj, čovjek stegnu k hrabrom srcu mač od zlata.

Domoljublje okom sijeva – zrcali se u njem slika

Onih, kojim’ pjesma pjeva da su sjeme pravednika.

Od mladosti ratnik velik, Ferdinandu oslon, nada,

Ruka, sablja, živi čelik, kog udari taj i pada.

Mnogu bitku s Turcim’ bio, mnogi lovor vijenac prim’o,

S poniznošću srasto cio, u Raspelu utjeh im’o.

Ban, Nikola, ponos roda, slavne Šubić – Zrinske klice,

Spomen ubav svog naroda, sinak majke Hrvatice

Bodri momke odabrane – dv’je tisuće petsto broji,

Hrvatskoga hrašća, grane, ‘Madžarona’ jedva koji.

Desnica mu mača diže, ruknu bane zvonkim glasom,

Na Raspelo gle prisiže neumrle duše spasom:

‘‘Ja, ban Niko, Zrinske krvi, moćnom Bogu obećajem:

Na braniku stojim prvi, na dar kralju život dajem.

Bitku neću napustiti ni Turčinu grad predati,

Hajd’mo braćo bojak biti, štit nam sveci, Božja Mati.

Zakun’mo se stijegu, Kr’stu, makar da nas ima šaka,

Uz borbenost, volju čvrstu, čuvat ćemo čast predaka.’’

‘‘U boj za Dom!’’ – Spremni umrit’’ – Odjeknu po zidinama.

Društvo Bogu prisegnulo, zakletva im svetost sama.

‘‘U boj, za dom!’’ srce plamti… ‘‘U boj, za dom!’’ nosi jeka…

‘‘U boj, za dom!’’ nek se pamti Siget-bitka u vijek vijeka.

Hati njište, krvca lije, sablja zveči, leti koplje,

Ori jauk Turadije, zemlju prekri mrtvih, snoplje.

Ah taj Siget, šaka praha! Hura! Naprijed Osmanlije!

Car Sulejman ne zna straha kad se bitka za vlast bije.

Sokol ptići, ne sustajte, što je Siget za Turčina?

Spalite ga, osvajajte, kolji, davi, kaurina…

Al’ prkose kamen zidi, al’ prkose Hrvatine

Postojani kano hridi, smjeli divi Domovine.

Tri’est dana, tri’est zora, odoljev’o Siget stari,

U hrvatskog duši stvora upisani spomenari

Na bitku kad vjernost sudi, kad prokletstvo snagu gubi,

Kad hrvatski smjeli ljudi ko i djedi domoljubi

Predati se sili neće nit će milost tursku molit;

Riječi zarad hrabro mrije’ će, krvlju toplom Siget polit.

Tri’es’t dana Turci bijesne, sikću, pište ljute zmije,

Vražja mržnja licem bljesne na sinove Kroacije:

‘‘Pamtit ćete pasji sini Sulejmana preslavnoga,

Klanjat mu se ko i ini, oj tako nam Alah–Boga.’’

Tisuć’ kugla k tvrđi stiže – topova, gle, tristo puca,

Niko Šubić krstaš diže, bilo djeda jače kuca.

Ak’ pogine, jednom gine, poštenjem će obraz sjati,

Sinci njeg’ve Domovine ime će mu veličati.

Sto tisuća naspram šake, Bože, spasi jato malo,

Hrvatine, sve junake, srce što no obećalo

Da do smrti zadnjeg trena uz Dom, uz rod, gordo stoji,

Da ostaje Hrvat vjeran crven bijeloj plavoj boji.

Pod čadorom tri’es’t noći Sulejmana duša boli,

Zar Turčina silnoj moći jedan Šubić da odoli?

Nije l’ care sveto sjeme, otomanske loze svita?

Zar je zalud krv i pleme dičnog djeda Bajazita?

Tri’es’t dana ljutog bijesa, prokletstvu se prkos smije.

Ode care put nebesa – k drevnom Beču stig’o nije.

Još mu savjest u čas smrti smjehom vražjim mira krati:

– Ti ne uspje Siget strti – slava kaznu donijela ti!

Ko da čarke mrtvog cara šalju banu kobni znamen –

Vatra topa grad razara, zastenjao temelj kamen.

Bolno ječi Siget stari, žalobno se zvono glasa:

– Bane Niko, roda diko, bitka kraju – nema spasa.

Sin za sinom gine, pada, ruka jošte sablju steže,

Dokle tinja zadnja nada zakletva ga Bogu veže.

I ban Šubić pade s njima, zjape, bole, ljute rane.

Urlik vrisnu međ Turcima: ‘‘Mrije Šubić, Sulejmane!

Lav do zadnjeg grizo daha, al’ ko janje, gle, izdiše,

Blagoslov nam od Alaha – kaurina nema više.’’

Vrli Šubić k Nebu glednu, pokajanje Bog mu prima:

– Bože, uzmi dušu bijednu, srce dajem Hrvatima.

Sokolović Mehmed paša handžar trže, s konja skoči;

‘‘Alah! Alah, srećo naša, varaju l’ nas zdrave oči?’’

Siječe banu rusu glavu, e, da ne bi oživio,

Pa izusti ko u slavu: ‘‘Dok si bio, baš si bio!

Za kukavca sablja nije nit se vijenci šuši daju.

Da se za rod časno mrije tek hrvatski sinci znaju.

Sto glava moj handžar sjek’o, tvoja tovar blaga vrijedna!

Car Sulejman davno rek’o – Glava Zrinskog ko nijedna.

Tri’es’t tisuć’ naših ljudi smače tvoja četa mala,

Da j’ Turaka takvih ćudi, Europa bi šaptom pala.’’

Mrli Šubić i Sulejman, car zbog vlasti, ban zbog časti,

Na Sigetu bilo tako, istina se ne da krasti.

Zemlja tutnji, Turčin grnu istim putem kojim stig’o,

Mađar, Hrvat, A’strijanac – križ i barjak k Nebu digo.

Minu era Sulejmana, Beč veliča Zrinskog stvora,

Spasila ga hrabrost bana turske sablje i pomora.

Bitka prošla, život krenu u budućnost ko i prije,

Hrvat ljubi uspomenu – velikane Kroacije.

Siget, Blajburg il’ Vukovar, volja Božja – priča ista:

Od stoljeća sedmog do sad, plemenitost roda blista.

Čuj: Japanac, Niku bana hvalospjevom harnim kiti!

Stručkom cvijeta Šubićevog zakiti se brate i ti.

Zrinko, Zrinka, darak mio – neka mladost ime nosi,

Što nam bane ostavio, unuk nek se tim ponosi.

”U boj, spremni!” rode, grmi, kad zlikovac na Dom kreće,

Do slobode puti strmi, bez nje Hrvat nema sreće.

Slava banu čestitome, vođi koji riječ ne gazi,

Vjeran kralju, Bogu svome, dok po žića iš’o stazi.

Stoljeća su četir i po otkad Zrinskog blješti zvjezda

I razgoni smrče oblak hrvatskoga iznad gnijezda.

Sjaj o zvijedo, draga, mila, svjetlom ovi grudu svetu,

Nek zapjeva naša vila uz čet’risto pedesetu!

K srcu neka ruka hrli, domoljublju otpre vrata,

Um i duša nek prigrli dičnu povijest u Hrvata.

Pa kad zjena oka zgasne, tješit će te zadnja mis’o:

Sin si bio Zemlje krasne, ko i Zrinski za nju dis’o.

Marija Dubravac Brisbane

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Predstavljanje knjige autorice Blanke Matković u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

Knjiga „Imotska krajina u dokumentima OZN-e, UDB-e i Narodne milicije (1944.-1957.) – Likvidacije i progoni“ autorice Blanke Matković bit će predstavljena 17.10. u Zagrebu.

Promocija knjige održat će se u prostorima Tribine Grada Zagreba, na adresi Kaptol 27.

Organizator je HDP “Dr. Rudolf Horvat”, a uz voditelja Damira Ljubičića, knjigu će predstaviti Ivan Kozlica, Stipo Pilić, Magdalena Vuković i autorica Blanka Matković.

Dokumenti objavljeni u knjizi prikupljeni su između 2006. i 2011. u fondu Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) za Dalmaciju koji se čuva u Državnom arhivu u Splitu i u fondu Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP-a SRH koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, a većina nikada ranije nije objavljena.

Okosnicu ove zbirke dokumenata, na preko tisuću stranica, čine elaborati Narodne milicije iz 1956. i 1957. godine i to za svako selo Imotske krajine zasebno te za tri stanična područja – Imotski, Zagvozd i Cista Provo.

U knjizi se nalaze popisi nestalih 1945., 1946. i 1947. te razni popisi kojima se i ne znaju točni autori obzirom da su neki od njih bez potpisa i pečata. Dokumenti u zbirci uključuju popise likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, „narodnih neprijatelja“, „ratnih zločinaca“, iseljenika u prijeratnoj i poslijeratnoj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba kojima je bilo oduzimano državljanstvo.

Ova zbirka dokumenata predstavlja doprinos istraživanju suvremene povijesti Imotske krajine, a brojni dokumenti, objavljeni u ovoj knjizi, po prvi puta otkrivaju stvarnu sudbinu mnogih Imoćana koji su do objavljivanja ove zbirke bili tek „nestali na Križnom putu“.

Posjetitelji će ovu knjigu moći kupiti po promotivnoj cijeni od 200 kn, a ukratko će biti predstavljena i zbirka dokumenata „Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije“ autorice Blanke Matković

Glasnović: Moramo shvatit da smo svi sudionici u odlučnom boju za povijesnu istinu

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

HRVATSKI VITEZ BLAGO ZADRO

Objavljeno

na

Objavio

Hvala tebi Vukovara sine
Ti si ponos cijele domovine
Što si imo Hrvatskoj si dao
Za slobodu njezinu si pao.

Listopada šesnaestog dana
U zasjedu upao dušmana
I Kupska nam novu tugu nosi
Blagu Zadru mitraljez pokosi.

Te nesretne devedeset prve
Napadači kao mravi vrve
Grad Vukovar prvi napadaju
Svu tehniku na njemu probaju.

Iako smo pokoreni bili
Otpor smo im junački pružili
Na njemu su zube polomili
I gubitke strašne pretrpili.

Na viteza Hrvatskog plemena
Neka vječno traje uspomena
Hrabar bio Hrvatsku volio
I svoj život za nju izgubio.

Tvoj Vukovar i Trpinjska Cesta
Konačno su sad slobodna mjesta
Slava tebi Hrvatski viteže
I svim onim što kraj tebe leže.
Pokoj ti duši!

  Ivan Čuljak, Rovišće / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati