Četnički vojvoda zrcalo Josipovićeve politike

0

Vojislav Šešelj samo na jednostavan i prost način javnosti prevodi aktualnu srpsku politiku, koja je razrađena u Novom memorandumu. Šešelj je ogledalo u kojem se može jasno ogledati i politika predsjednika hrvatske države Ive Josipovića, koja je najprije bila sukladna Tadićevoj regionalnoj politici, ali i politici sadašnjega četničkog vojvode Tomislava Nikolića

Težište krize u rusko-američkim odnošajima sve se intenzivnije premješta na Balkan i dijelove središnje Europe. Uostalom, novim stanjem već je zabrinuta i Europska unija, pa njemačka kancelarka Angela Merkel diže glas zbog sve snažnijega ruskog pritiska na zemlje zapadnoga Balkana i Hrvatsku.

Sjedinjene Američke Države ubrzano rade na izglađivanju spora između Hrvatske i Madžarske, nastaloga zbog prijepora oko MOL-ova vlasništva nad hrvatskom naftnom kompanijom INA-om.

Nu Zapad je poduzeo protumjere tek nakon što je održana zajednička vojna vježba „Srijem 2014.“ ruskih i srpskih vojnih snaga 60-ak kilometara od državne granice s Hrvatskom. Riječ je o svojevrsnom održavanju vojne napetosti na jugoistočnim granicama NATO saveza, a vježbom se održava uspomena na proboj Srijemskoga fronta 1944., kad su postrojbe Crvene armije probile hrvatsku obranu i prešle Dunav zaprijetivši opstanku tadašnje hrvatske države te pod srpskim pokroviteljstvom uvele boljševički poredak na području država koje su ranije činile Kraljevinu Jugoslaviju.

Zbog kontinuiteta agresivne velikosrpske politike vojna vježba „Srijem 2014.“ održavala se i u predvečerje komemorativnoga skupa u prigodi obilježavanja obljetnice srpskoga zaposjedanja Vukovara i dijelova istočne Slavonije 1991. godine.

Nu genezu ruskoga nastupanja prema toplom moru treba tražiti u poduzetnosti ruske energetske elite, koja je Južnim tokom preko Srbije i Madžarske trebala držati u energetskoj pat poziciji Europsku uniju.

U hrvatskoj javnosti prilično je nezapaženo prošla poruka ruskoga Ministarstva vanjskih poslova, u kojoj Putinova vlada američko-hrvatsku vojnu i političku suradnju naziva drskim pritiskom na Zagreb, što je svojevrsni presedan u dosadašnjim odnošajima Moskve prema članicama NATO saveza.

Nema dvojbe kako se Moskva ne bi usudila odaslati takvu poruku Zapadu da njezina ponuda nije pronašla uporište u sadašnjoj vladajućoj garnituri na čelu s predsjednikom države Ivom Josipivićem. Upravo je predsjednik države najgrlatiji zastupnik t. zv. regionalne politike, koja pod plaštem nevine suradnje novonastalih država iz bivše SFRJ samo prikriva provedbu politike Novoga srpskog memoranduma.

Nedavno pak glasovanje u Vijeću sigurnosti UN-a oko produljenja mandata snagama EUFOR-a u BiH, na kojem je Rusija ostala suzdržana, a što je veleposlanik Vitalij Čurkin obrazložio stajalištem Moskva koja se protivi ulasku Republike Srpske u euroatlantske integracije, samo potvrđuje sad već otvorenu rusku strategiju prema toplom moru.

U realizaciji te ruske strategije pripomagali su nažalost, što svjesno, a što opet nesvjesno, svi oni koji zadnjih petnaestak godina pokušavaju regionalnom politikom poništiti rezultate hrvatskoga Domovinskog rata i tranzicije iz komunističkoga u demokratski sustav.

Kako je hrvatska politika, unatoč svom članstvu u NATO-u i EU, u svim područjima svoga djelovanja duboko zagazila u regionalne vode, očito je postala lagani plijen u novom srpskom nastupanju, iza kojeg se skrivala strategija Moskve o prodoru na toplo more.

Javna šutnja o tim ključnim pitanjima hrvatske države očito je bila nepodnošljiva saveznicima, a sustavno pogoršavanje odnosa s Madžarskom, prijetilo je rastrojavanju svojevrsnoga saveza zemalja srednje Europe, koje čine poveznički pojas od Baltika do Jadrana.

U tom kontekstu događaja trebalo bi gledati i na odluku Haaškoga suda da na slobodu pusti ordiniranoga ratnog zločinca Vojislava Šešelja. Upravo je on zbog svojih sirovih i javnih velikosrpskih nastupa očito jedina politička osobnost, koja naivnim i nepolitičnim Hrvatima može otvoriti oči.

Naime, Vojislav Šešelj ne radi ništa drugo nego samo na jednostavn i prost način javnosti prevodi aktualnu srpsku politiku, koja je razrađena u Novom memorandumu.

Šešelj je zapravo zrcalo u kojem se ogleda uglađena politika bivšega predsjednika Srbije Borisa Tadića, ali i nešto manje uglađena politika sadašnjega predsjednika Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića, koji se primjerice na diplomatsko stajalište albanskoga premijera Edija Rame o Kosovu, svojoj javnosti ispričavao kako ga nije mogao u Beogradu javno zatući lopatom.

Šešelj je, dakle, ogledalo u kojem se može jasno ogledati i politika predsjednika hrvatske države Ive Josipovića, koja je najprije bila sukladna Tadićevoj regionalnoj politici, ali i politici sadašnjega četničkog vojvode Tomislava Nikolića.

Upravo zato, Josipović piše grozničava pisma Haaškome sudu, sudcu Theodoru Meronu, zastupnicima Europskoga parlamentima protiv puštanja Vojislava Šešelja na slobodu.

Na tragu Josipovićevih ogleda našla se i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, koja pak svojim porukama nastoji potaknuti europske diplomate na očuvanje stabilnosti t. zv. regije, što opet nije ništa drugo nego pokušaj uvlačenja europske diplomacije u igru oko potpore ruskogom nastupanju prema toplom moru.

Šešeljevi javni nastupi mogli bi potaknuti i možebitni otklon umjerenih Jugoslavena od Josipović-Pusićkine politike, što bi moglo dovesti u pitanje i provedbu plana o ćiriličenju Vukovara, što opet nije bilo ništa drugo nego stvaranje mekoga trbuha za što lakše nastupanje rusko-srpske politike u Hrvatskoj.

Pravodobno otvaranje očiju hrvatskim biračima, moglo bi obrisati prašinu sa zrcala, u kojima se temeljito može ogledati pogubna politika Ive Josipovića, koji je Hrvatsku u svom mandatu pokušao što dublje uvući u još jedan jugoslavenski glib.

Taj glib razbija mu nitko drugi nego četnički vojvoda Vojislav Šešelj.

Mate Kovačević / Hrvatsko slovo

facebook komentari