Pratite nas

Komentar

Cijele obitelji u kladionicama

Objavljeno

na

Problem kockanja uzeo je velikoga maha u našem okruženju, BiH prednjači po broju kockarnica, ali i broju patoloških kockara u Europi.

Neslužbeni podaci pokazuju kako pola milijuna bh. građana vjeruje u brzu zaradu.

Zanosimo se mišlju da s malim ulogom možemo dobiti puno, popraviti teško financijsko stanje, podići se sa dna. Koliko smo zapravo svjesni da padamo sve dublje, krećemo na put kocke, put s kojega je povratak u stvarnost težak i dugotrajan proces. Život mnogih pojedinaca sveo se na svakodnevno čekanje nekog dobitka, dok istodobno zaboravljaju obitelj, posao, prijatelje, upadaju u dugove, kredite, ponore bez dna.

Prodaju imovinu

– Da se Mostar pretvara u leglo ovisnika o kocki pokazuju i procjene Kluba liječenih ovisnika prema kojima u gradu na Neretvi živi oko 1000 patoloških kockara, kazala nam je Nada Matović, voditeljica Grupe patoloških kockara, koja djeluje pri Zajednici klubova liječenih alkoholičara HNŽ-a “Dr. Vladimir Hudolin” Mostar. Kako je klađenje postalo način života, uvjerili smo se i posjetom jednoj od kladionica. “Pogledajte onog djeda, jutros je primio mirovinu i cijeli dan ovdje igra bingo, sve će ostaviti ovdje, što će on jesti do sljedeće mirovine”, kazala nam je zaposlenica kladionice koja nije željela otkriti ime u strahu za posao. Prema njenim riječima, to još i nije najgore, večer prije tu su bili otac, majka i dvoje djece od 5-6 godina koji su cijeli dan skupljali staro željezo kako bi došli na bingo i “osvojili veliki novac”, zarada se polako topila, djeca su željela kući, a roditelji nervozni zbog “loše sreće” istukli su djecu i poslali ih uplakane vani da ih čekaju u mraku na hladnoći. Naravno, uskoro im je nestalo novca za kockanje. Zamijetili smo i sredovječni bračni par koji se svađa oko brojeva za uplatu jer im ni jedna kombinacija ne donosi dobitak. Ovakvih priča je na stotine, ali svi odgovorni uporno okreću glavu praveći se da ovaj problem ne postoji. “Obitelj nema znanja, edukacije, obavijesti kako osoba upada u patološko kockanje. Obitelj prvo ima tolerantan stav prema kockaru, čak svi zajedno kockaju, na kraju dolazi do financijskih problema, do rastave braka”, kazala nam je Matović. Obitelj kockara teže podnosi njegovu ovisnost nego ovisnike o alkoholu. “Što se tiče materijalnog, alkoholičar ‘popije’ svoju plaću, ali kockari potroše svoju plaću, plaće ukućana pa čak rodbine i prijatelja. Nama nikad na liječenje nije došao nijedan kockar koji nije dužan tisuće maraka. Oni zapadaju u velike dugove, posuđivanjem, kreditima, pa čak posuđuju novac i od kamatara te se kod njih javlja strah da će ih ti ljudi ubiti”, ističe Matović.

Dug od 130.000 maraka

“Čuvaj se prve kocke, ona će te prokockati”, kazala je Matović i dodala kako jedan dio ljudi godinama kocka na male iznose, i to ne prelazi u patološki oblik, ali jedan dio ne uspijeva stati. U centru su na liječenju i četiri mladića od 21 godine koji su, prema njihovim izlaganjima, počeli kockati još u osnovnoj školi. “Imamo jednog liječenog kockara iz peteročlane obitelji sa suicidalnim idejama, želio si je oduzeti život pored troje djece. Riješio se ubiti jer je zbog kocke bio dužan 130.000 maraka. Taj čovjek je već 6 godina apstinent i još uvijek vraća kockarske dugove”, ispričala je Matović. Prema njenim riječima, Klub liječenih kockara usko surađuje s Centrom za mentalno zdravlje, a posebno naglašava ulogu psihologa Marka Romića. “Da nam nije franjevaca, ne znam kako bi klub radio, trebamo ustati pa ih spomenuti, oni nas podupiru od samog početka, čak od prije rata podržavaju nas. Imali smo prostorije za rad pri bolnici, ali su nam ih oduzeli i tu su franjevci ponovno priskočili u pomoć i dali nam prostorije u sklopu crkve u koje dolaze ovisnici svih vjera i nacija, na što smo iznimno ponosni”, naglašava Matović.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Jurič: Izgleda da je Agrokorov neboder bio azil za one koji su trebali završiti u Remetincu

Objavljeno

na

Objavio

RTL je emitirao dokumentarni film ‘Gazda’ o načinu stvaranja Todorićevog imperija Agrokor.

Zanimljivo je kako je taj dokumentarac zgotovljen prije godinu dana, ali tada RTL-u nije bio zanimljiv. No dobro to ne čudi, treba preživjeti pa onda i znati birati tajming emitiranja.

Ipak, dokumentarac je odlično napravljen jer tako jasno raskrinkava velikog tajkuna Todorića kao sitnog žmuklera koji u svakoj prilici raznim muljažama izigrava zakone, a onda sve one koji su mu u tome pomogli zapošljava u Agrokor.

Jezive su savjesti tih ljudi koji su prodali svoje kolege s posla, sindikata, udruženja malih dioničara, ili oštetili državu muljanjem u državnim agencijama za upravljanje imovinom, robnim rezervama pa sve do korumpiranih Saborskih povjerenstava. Metodologija zgrtanja bogatstva neodoljivo podsjeća na seriju ‘Prosjaci i sinovi’.

Izgleda da je Agrokorov neboder bio azil za one koji su trebali završiti u Remetincu.

Marko Jurič: Hrvati – državni narod ili politički tamburaši

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Pater Ike Mandurić: Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš

Objavljeno

na

Objavio

JESI LI SLOBODAN? (PRIJAVI SE!)

Kad je rat započeo; kad je postalo opasno; kad se tražio netko tko je spreman preuzeti odgovornost, isplivala je prikrivena vrijendost duše.

Najednom je postalo vidljivo kako nisu svi isti, i kako su, među privodno jednakima, velike razlike. Iskrsnuli su oni koji su imali vlastiti stav, istinsku spremnost, crtu samopouzdanja; oni koji su se vlastitom idejom i mišlju davno otrgnuli od majčinih skuta; oni koji su duhom bili slobodni i svoji – i već odavna nisu morali polagati račune nekim tutorima.

Isplivali su slobodni duhom, i koji su se već odavno bili lišili toga da za stvari srca moraju pitati tatu i mamu. Takvu su već dugo, i prije rata, slobodarskom spremnošću za žrvu živo disali punim plućima.
Isplivao je Blago Zadro.

Bilo je onih koji su od ovih slobodnih, izgledali bolji i plemenitiji. Onih koji su poznavali više domoljubnih pjesama, povjesnih tragedija; bilo je puno onih koji su više lili suze za domovinom Hrvatskom; koji su imali više načelnog suosjećana; više blagosti i nježnosti… Ali, samo zato jer nisu bili svoji, i jer nisu bili slobodni, ostali su na dnu, i zarobljeni, i neslobodni, mogli su samo gledati kako im povijesni trenutak krade šansu za herojstvo, i kako život pored njih prolazi. A on uvijek prolazi.

Rijetki to, kao Bruno Bušić, znaju prepoznati, i koji su slobodni krenuti za srcem.

Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš, za nju se sam odgojiš. Životna šansa i poziv stalno su u Tvojoj svagdašnjici. I prigoda da slobodu pronađeš.

Na današnji dan za Domovinu i za ljudskost, život su dali dva heroja. Blago Zadro i Bruno Bušić! Naizgled, posve različiti. A u jednom posve isti: posve slobodni da, žive ili umiru, za ono za što sami žele.

Puno je dobrih i “svetih”, ali neslobodnih toliko da se ni za Kristom ne usude krenuti bez dopuštenja drugih. Šteta, šteta za takve! Oni ni sveti nikad postati neće, ako prije toga ne postanu slobodni.

Danas te pozivam u školu slobode. Dečki, Vas posebno!
Prijavi se, čekam te!

PRIJAVI SE!

>> Prijava ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati