Čik, čik, čik pogodi, šta mi treba, šta mi godi…

2

[dropcap]U[/dropcap] opisima predapokaliptičnog vremena uobičajeno se, kako jedan od znakova velikog loma, navodi kako se stvari okrenu naopako. Odrasli podjetinje, a djeca se ponašaju kao starci, mudraci polude pa dojučerašnje lude ostaju jedini koji govore istinu, bogati se stisnu, a siromašni razmeću … Dvije snimke, koje se uklapaju u tu priču, ovog su tjedna iscurile u javnost. Obje prikazuju junake koji su se našli, kako bi rekla teorija književnosti, izvan svog uobičajenog značenjskog polja. Nije vijest da pravaš pjeva Thompsona ili da niški fudbaler raširenih ruku pada na koljena dok ga pevaljka refrenom baca u trans. Vijest je kad SDP-ov pravni mitraljezac Peđa Grbin pijan pjeva Čavoglave ili kad gomila ljudi u majicama s logomHDZ-a na proslavi izborne pobjede u Kninu pleše kolo dok vulgarna pjevačica promukla glasa zavija: “Čik, čik, čik pogodi, šta mi treba, šta mi godi…” pa dodaje: “da čujemo mladeeež!”

Peđe Grbina kao javne figure doticao sam se kao oličenja kadrovskog sunovrata vladajućih. Neiskusan, nekompetentan mladi pravnik lansiran je, kao poslušan partijski kadar, neslućeno visoko, na čelo saborskog Odbora za Ustav. Tu se proslavio izjavom da o promjeni Ustava unatoč referendumskoj odluci birača, na kraju ipak odlučuje Sabor tj. partijska većina, a pamte se i bahate “lekcije” koje je na sjednicama odbora davao prof. Branku Smerdelu, jednom od vodećih hrvatskih ustavnih stručnjaka.

Umjesto da ga se u medijima razvlačilo zbog tih stvari, zadnjih je dana Grbin zvijezda naslovnica i predmet oštrih kritika zbog, u osnovi, benigne snimke. Je li vijest da je tridesetogodišnji momak izašao subotom navečer s društvom, do četiri ujutro se prilično natankao pa s mukom održavajući ravnotežu stajao uza šank i pjevao? Grbin se nije tukao, nije razbijao, nije bježao policiji. Nije pijan stajao za šankom u saborskom kafiću niti je urlao pozivajući se na funkciju predsjednika saborskog Odbora za Ustav. Vijest je da je u Puli pjevao Čavoglave, domoljubni hit Marka Perkovića Thompsona, koji je u tom gradu i službeno zabranjen pjevač.

 [vsw id=”29WuoIH4Mjc” source=”youtube” width=”625″ height=”370″ autoplay=”no”]

Nakon što se Grbin u četiri ujutro “autao” kao Hrvatina, i njegovi prijašnji potezi mogu se promatrati u drugačijem svjetlu. Očito je htio istaknuti da je Hrvatska ponajprije nacionalna država hrvatskog naroda kada je lani obrazložio daje za raspisivanje referenduma potrebno ne 350.000, koliko iznosi deset posto punoljetnih stanovnika u RH, već čak 450.000 tj. desetina od ukupnog broja hrvatskih državljana. Nije on to učinio kako bi na sve načine spriječio raspisivanje referenduma, već je želio upozoriti na neraskidivo jedinstvo matice s izvan-domovinskom Hrvatskom. Nakon što je prikupljeno čak 750.000 tisuća potpisa, čemu je sigurno i sam pridonio, pokušao je izmudrovati kako oni isti koje je većina građana delegirala na četiri godine da ih predstavljaju u Saboru, trebaju odlučiti o tome hoće li izravna volja istih tih građana izražena na referendumu ući u Ustav.

Priznajem da sam bio u krivu pišući kako ga nakon cijele te bruke treba smijeniti. Danas razumijem da je nesporazum nastao zato što Grbin Hrvatski sabor, kao oličenje hrvatskog državnopravnog kontinuiteta, smatra tolikom svetinjom da se zbog tog domoljubnog žara malo proceduralno pogubio. Obično se smatra da se u pijanstvu pokazuje čovjekova bit, nj egovo dubinsko uvjerenje i identitet, pogotovo ako je dugo potiskivan. U ovom slučaju predmet zanimanja nije privatni Peđa Grbin, već dužnosnik Grbin, društvena uloga koju obnaša, koja se dijelom može objasniti privatnim Grbinom, ali puno više stranačkim miljeom i njegovim sustavom vrijednosti koj im je zaodjenut kao što stavi odijelo i kravatu kada nastupa u funkciji predsjednika Odbora za Ustav.

[quote]Dakle, nismo na snimci vidjeli predsjednika Odbora za Ustav, već osobu kojoj je to jedna od životnih uloga. [/quote]

Paradoksalno, nakon ove “afere” mnogima je postao simpatičan. Osim fanovima Čavoglava, nakon sutrašnje izjave kako ga brine što će to vidjeti mama i baka, Grbin je dirnuo je u žicu i ljubitelje likova kao što su štreberi iz Teorije velikog praska.

Od glomaznog, sirovog partijskog stroja, sovjetskog tipa, u javnoj percepciji postao je mješavina momčine iz birtije koja pred zoru voli zapjevati zabranjene pjesme i stereotipnog bakina unučeta. Druga pjevačko-politička snimka, koja prikazuje kako kninski HDZ-ovci slave pobjedu na lokalnim izborima, iako nastala lani, iscurila je u javnost tek sada, očito u sklopu nedavno započetog gombanja i niskih udaraca na desnom spektru. Kao problematična se ističe činjenica da stranka pobjedu slavi uz srpski turbofolk, unatoč tome što službeno ističe srednjoeuropsku i mediteransku kulturološku sastavnicu hrvatskog bića, negirajući bilo kakvu vezu s Balkanom.

Doživotni srpski predstavnik u Hrvatskoj Milorad Pupovac nedavno je oštro iznapadao splitskog gradonačelnika Baldasarajer je uskratio dozvolu za nastup romskog trubačkog orkestra na Rivi u sklopu Božićnog sajma. Štoviše, optužio gaje za “kulturalni rasizam”jer je Baldasar odluku pravdao tezom daje Božićni sajam na rivi “urbana manifestacija, a ne palanački vašar.” Budući da si daje za pravo biti urednik božićnog programa u Splitu i sveopći arbitar kulturalne otvorenosti i tolerancije, Pupovac bi, ako želi biti dosljedan, nakon objave snimke kninske proslave, trebao posjetiti tamošnji HDZ. Štoviše, bilo bi očekivano da, u skladu s pokazanim stremljenjem kulturnom povezivanju i prožimanju s orijentalnim melosom, sljedeću godišnju nagradu Srpskog narodnog vijeća uruči kninskom HDZ-u jer su upravo u trenutku proslave izborne pobjede pokazali širinu, slaveći trijumf uz pjevačicu iz Banja Luke i recentnu srbijansku glazbenu produkciju, čime su, za razliku od zatvorenog Baldasara, pokazali da postoje brojni (ne)kulturni mostovi koji povezuju dva naroda.

[vsw id=”z_DHQJBPlaw” source=”youtube” width=”625″ height=”370″ autoplay=”no”]

Od Peđe Grbina bi se, na isti način, sada kada je “izašao iz ormara”, moglo očekivati da pokrene kampanju za organiziranje Thompsonova koncerta u Puli. Žalosno je da lokalna vlast u sredini koja se diči tolerancijom i različitošću, u formalno de-mokratskom društvu zabra-njuje nastupe bilo kome tko se nije ogriješio o zakon, pokazujući time kako je spremna boriti se do kraja za to da imate pravo na svoje mišljenje i pjesmu, ali samo dok se slažu s njihovim mi-šljenjem i uhom. Stoga su pulski Thompsonovi fanovi, poput Grbina, potisnuti u katakombe i usude se zapjevati samo onda kad im je centar za ravnotežu pred otkazivanjem, u četiri ujutro za šankom, u trenucima kada bi se u totalitarnim režimima uglavnom i zapjevale zabranjene.

Dobili smo, zahvaljujući snimkama, dragocjen poticaj za nacionalnu pomirbu u trokutu Pupovac – pevaljka – HDZ, ali i ideološku na relaciji Pula – Grbin – Čavoglave. I to u vrijeme kad je malo kome do pjesme.

Nino Raspudić/VL

facebook komentari

  • srka

    Dobar tekst!
    by Srka®

  • srka

    Dobar tekst!
    by Srka®