Pratite nas

Kolumne

Čini se da smo već odavno demokratski odlučili kako se u drugom krugu u ringu trebaju naći isključivo dr. Ivo i Kolinda

Objavljeno

na

86% hrvatskih vjernika izabrat će opet agnostika za predsjednika. To je potpuno normalno, doduše samo u Hrvatskoj. To vam je kao da otprilike 94% Židova izaberu Arapina za predsjednika Izraela.

josipovic-kolinda3

Glas Koncila muti vodu. Kaže: “Iza prosvjeda Torcide stoje orijunaške sile.” Smetaju mu parole ZG=BG. Naravno, autor Ivan Miklenić nije u pravu. Ni jedan pravi izvorni i časni sin Orijune ne bi ni pomislio da je Zagreb ravan Beogradu. Ustašoidni i purgerski Zagreb uspoređivati sa slobodarskim gradom herojem – Beogradom, to mogu samo površni navijači. Zagrepčani ponajprije trebaju provesti dekapitaciju ustaške zmije koja često gmiže i maksimirskim tribinama. Desničarske mimoze pogodila je usporedba Zagreba s Beogradom. Suznih očiju i s bolom u ognjištarskoj duši pitaju: zašto drugovi? Znaju ognjištari da je slobodarski Beograd zasjenio “ceo region”. Kad ste vidjeli na utakmicama u Srbiji ustaške oznake? Tamo se navijači ne deru “za dom” i tamo ne trešti Thompson na stadionima. U Srbiji navijači fino i sa smješkom, koji se ponekad ne vidi od velikih brkova i brada, s tri prsta pozdravljaju uspjehe Zvezde i Partizana. Tamo navijači, k’o da su članovi Beogradske filharmonije, složno pjevaju nacionalne budnice: “Od Topole pa do Ravne gore, sve su straže đenerala Draže.” Pastoralni ugođaj koji je putokaz i Branimiru Pofuku kako je uvijek bio u pravu da glazba ne poznaje umjetno stvorene granice u regionu. Eh, tko nas bre’ zavadi?… Kako uspoređivati s tako liberalnim i raspjevanim Beogradom rigidni, mračni i proustaški Zagreb. To mogu samo zaslijepljeni navijači.

Dobro je Dražen zvani Cigla iz Riječkog Novog lista primjetio da je za Hrvatsku opasniji raspojasani sudac Turudić od vojvode Šešelja. Cigla je dalekovidan. Ima pregled igre k’o Ray Charles. Turudić je bezobrazno, protivno nacionalnim interesima, isforsirao izručenje zaslužnih udbaša Švabama. Zahvaljujući njemu Švabe u miru dobiše ono što su izgubile u ratu. Još je režao i na Premijera kao i na Predsjednika RH. Za razliku od Šešelja koji, u maniri doktora filozofije, hvali i Josipovića i Vesnu Pusić. Vidi se da ne voli četnike. Bezočno napada i reži na Nikolića, Vučića kao i na sadašnju srpsku vladajuću depiliranu garnituru. Hvala Bogu da 86% hrvatskih katolika ne vjeruje Glasu Koncila. Hrvati – bistri kakvima ih je Bog učinio – srećom vjeruju vrhunskim navijačima, pardon, sportskim novinarima Jutarnjeg Aleksandru Holigi i Draženu Krušelju. Aca Holiga o uspordbi Zagreba s Beogradom dijalektički zaključuje: “Ajde bogati, ne’š ti drame!” Nadalje mudruje premudri Aca: “I na kraju što je uopće toliko strašno u usporedbi Zagreba s Beogradom?… U Slavoniji bi, primjerice, rekli – de, dobro purgeri. Oladite s glupostima.” Ukratko, naš Aca je oduševljen događanjem naroda na Poljudu. Onog istog naroda koji nas je u Milanu tobože sramotio pa je u jednom trenutku čitava RH bila crvena (od srama). E, da je to crvenilo bilo moguće zalediti barem na kratko! Recimo na 50.g! Ipak, Holiga je u ideološkom smislu mala beba prema svom uredniku Draženu Krušelju. Misaoni i pronicljivi Dražen je zadivljen zadnjim “događanjem naroda” onog navijačkog. Samo primitivci s juga i sjevera trkeljaju o orjunašima, podjeli juga i sjevera, o zajedničkoj ulozi Torcide i BBB-a u rušenju “socijalizma s likom čovjeka.” On otvorenih usta gleda ravno u povijest te kaže: “Začuđujuće žilava, bistra i obrazovana nogometna ulica.” To je ista ona tupava i ustašoidna iz Milana. Ushićeni Dražen, sav u crvenoj nogometnoj groznici, otkriva novi izlazak sunca na istoku iako je već vrijeme za “five o’clock tea. ” Vrijedi citirati vrijednog Dražena: “U debeloj medijskoj zavjetrini(!!!?) ovih se dana rađa još jedno dijete nogometne ulice, one ulice koja na čelu kluba ne želi ni japu ni karizmatičkog sveznadara koji gazi protivnike kao plitke potoke…” Tu ću na trenutak prestati s citatom premudrog Dražena i zapitati ga: K’o će dat lovu kad “bistra i obrazovana nogometna ulica postavi na čelo kluba “začuđujuće žilave i bistre” navijače?

Nastavljamo s citiranjem ideja prvog novinara Jutarnjeg koji će dobiti Pulitzerovu nagradu za pisanu riječ koju dodjeljuje Fakultet novinarstva iz Kolumbije svakog travnja. Znači, možemo Dražena kandidirati! U roku smo! Kaže naš premudri Draško: “Riječ je o projektu razočaranih “Bijelih Anđela” koji pomalo u ilegali pokreću svoj nogometni klub. Navodno će se zvati Zagreb 041, a svoj smisao vidi u solidarnosti, uključenosti lokalne zajednice i antifašizmu, koji se čita kao borba protiv homofobije, rasizma i bilo kojeg oblika diskriminacije.” Dugačko priznajem, ali vrijedi pročitati! Antifašisti osnivaju svoj nogometni klub. Po mogućnosti u Fergusonu (USA), gradu koji je idealan za borbu protiv rasizma. Sjetih se legendarnog Draška Dudeka. Ne znam zašto! U to vrijeme, kad Japa, koji je predsjednik, direktor i trener NK Zagreba, praši sve po redu te sanja o Europi.

Stara arapska poslovica glasi: “Jedan pas zalaje zbog nečega, a ostlih 100 zalaju jer su čuli tog prvog kako laje.” Kod nas ostalih 100 laje jer je jedva dočekalo da napokon netko zapjeva melodiju koju nisu čuli od 1990.g.

U političkoj tekmi nema crnih lista, tajnih popisa, specijalaca koji ne puštaju kandidate na stadion itd. Trka se trči na jednakoj distanci. I to već dulje vrijeme. Vodi aktualni Predsjednik. Po anketama, s tolikom prednošću da pomalo podsjeća na stara dobra vremena kad se pobjednik znao već šest mjeseci prije nego li su izbori zakazani. Druga je hrvatska Hillary Clinton – Kolinda Grabar Kita-rović, a treći je autsajder dr. Milan Kujundžić koji, ako je suditi po anketnim agencijama, teško da ima bilo kakve izglede. Nešto k’o Dinamo koji želi prezimiti u Europi. No, kao da se trka trči pored močvare. Recimo nogometne. Zašto? Zato jer nešto zaudara, smrdi. Najžešće se napada, pljuje, ismijava pa čak i kriminalizira onaj predsjednički kandidat koji tobože nema ni teoretske izglede da bi mogao proći ni u drugi krug. Riječ je, dakako, o prof. dr.sc. Milanu Kujundžiću. Jutarnji naglašava kako je Kujundžić kandidat konzervativaca. Josipović je kandidat svih nas jer je naš Predsjednik. Kolinda je kandidat HDZ-a. To je jedna liberalna stranka, lijevo od lijevog centra. Nadalje, Josipović pojma nema da ga podržava SDP. Njega stranke ne zanimaju. Uz takve favorite, “marginalca” Kujundžića prekomjerno granatiraju sa svih brda. S Pantovčaka, iz Banskih dvora i sa Trga žrtava. Mediji, lijevi i desni. Lovrićka i Butković su jasni i onima koji novine ne čitaju. Ali Ivkošić i Bujanec? Koliko ja znam, oni su lijevi podjednako kao što je ljevičar recimo Mladen Schwatrz, vođa Nove Hrvatske desnice. Ni Andriju Hebranga ne možemo smatrati baš lijevim liberalom. Međutim, svi oni složno repetiraju, opale rafal, ponovno napune svoje …. puškice pa opet samo po Kujundžiću! I tako iz dana u dan. Politički naivan, kakav već jesam, osjećam – bez obzira na smrad koji se širi oko Kujundžića – neke bočne vjetrove. Stvara se atmosfera u javnosti da smo već odavno demokratski odlučili kako se u drugom krugu u ringu trebaju naći isključivo dr. Ivo i Kolinda. Suci će, nakon 3 runde, dati laganu prednost Ivi, kao što je i red. Na kraju, će biti tijesna, ali apsolutno zaslužena pobjeda dr. Ive. Čovjek se bolje snašao na teškom terenu. Bio je borbeniji i hrabrije uklizavao. 86% hrvatskih vjernika izabrat će opet agnostika za predsjednika. To je potpuno normalno, doduše samo u Hrvatskoj. To vam je kao da otprilike 94% Židova izaberu Arapina za predsjednika Izraela. Međutim, desničarsko ognjištarski crv ne da mi mira. Recimo, ako izbori zaista završe po unaprijed napisanom scenariju, hoćemo li moći i tada tvrditi kako je Kujundžić pogriješio kad je u predizbornoj kampanji upozoravao: “Glas za Kolindu, glas je za Josipovića!” Moj frend Slaven Letica je uvjeren da će Kolindu doć’ glave hrvatske feministice pa nabraja Radu Borić, Jadranku Kosor, Mirelu Holly, Vesnu Pusić, Jelenu Lovrić i mnoge druge. Ako uzmemo u obzir još i homo balcanicusa iz Like, Dalmatinske zagore, Imotskog, te Hercegovce, onda mi nije jasno zašto žestoki nasrtaji đonom na dr. Kujundžića koji bi jedini mogao zamutiti vodu u već unaprijed dogovorenom ishodu.

Kujundžić svojim nastupom, nedvosmislenim stavom o svim recentnim pitanjima koje tište Lijepu našu izaziva lagani strah. Ankete stidljivo pokazuju kako jedino njemu popularnost stalno pomalo raste! Možda neki rezoniraju: Hrvati su politički retardiran narod. Birali su i trpjeli 10.g., Stipu Mesića pa bi možda mogli, nekim čudom, progurati u drugi krug čak i konzervativnog doktora. Tada, eto nas svih u devetom krugu. Ništa od lijepo smišljenog scenarija. Pobjedi li, nekim čudom, Kujundžić evo nas opet u deset godina mraka!

Danas, 6. prosinca odlazećeg ljeta Gospodnjeg 2014.g., prosim lepo, bio sam gost na jednoj tribini u centru Zagreba. Tema je bio pok. Predsjednik dr. Franjo Tuđman. Kao njegov odvjetnik govorio sam brojnim nostalgičarima o “diktatoru” kojeg se nitko nije bojao; o gospodarskom kaosu koji nam je ostavio. Naime, uz 4 milijarde dolara duga bivše Juge još nam je natovario dug od 4,5 milijardi dolara. Umjesto da zaradi na četverogodišnjem ratu, na izbjeglicama i obnovi, on nam je ostavio skoro 10 milijardi dolara nepotrebnog duga. Hvala Bogu, odmah po njegovoj smrti, došlo je do detuđmanizacije. Tada su na štih došli sposobni i poduzetni Mesići, Sanaderi, Kosorice, Milanovići i Josipovići koji su nas u narednih 14 godina zadužili samo za 50 milijardi, ali ne više dolara, nego sada eura.

Zato se bojim Milana Kujundžića! Previše me podsjeća na Tuđmana! Nervozan, netrpeljiv prema neoliberalnoj falangi, prema nevladinim udrugama, Documenti, ministrima kojima se kasno diže, feministikinjama i sličnima. A ni Tuđman ga navodno nije volio! Osobito, nakon smrti! To pouzdano znaju ovi sadašnji HDZ-ovci koji su Tuđmana uglavnom viđevali samo na slikama i TV-u.

Promatrajući taj orkestrirani zajednički napad svih protiv dr. Kujunđića pada mi na pamet stara poslovica: Tko pod drugim jamu kopa… sam u nju pada!

Na kraju, o jednoj zgodnoj godišnjici koja izvrsno ocrtava (neke) Hrvate. Dana 5. prosinca 1918.g., na zagrebačkom Jelačić placu nastao je spontani prosvjed protiv jugounitarizma. Policijski komesar dr.Grga Budislav Anđelinović krvavo je ugušio prosvjed. Tom prilikom ubijeno je 13 ljudi, a 17 je ranjeno. Heroj Grga, koji vjerojatno negdje u RH ima svoju ulicu ili trg, u Beogradskoj je skupštini izjavio: “Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim!” Na taj način je inspirirao veliki broj Hrvata da se nakon 1945.g., ponose krvlju svojih sunarodnjaka Hrvata kojom su okrvavili ruke. To je biblijski primjer bratskih egzekucija.

U novo pronađenoj Bibliji KOKAIN je ubio ABELA!

Zvonimir Hodak/dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Metastaza velikosrpskoga karcinoma

Objavljeno

na

Objavio

Učinkovit lijek protiv karcinoma velikosrpstva pronađen je 1995. godine u mjesecu kolovozu, a on može i danas liječiti, samo kad se s nezaraženoga tkiva hrvatske vlasti odstrani bolesno velikosrpsko tkivo, čijim bi metastazama mogao biti doveden u pitanje cjelokupni život suverene hrvatske države

Nakon poruke glasnogovornika Srpske pravoslavne crkve Irineja Bulovića kako SPC ne će više podupirati dijalog Beograda i Prištine, jer prostor Kosova smatra dijelom srbijanske države, susjedne će se države ozbiljnije pozabaviti najavljenim donošenjem t. zv. Deklaracija o opstanku srpske nacije i ponovnim buđenjem velikosrpskoga karcinoma.

Tim će budućim dokumentom Srbija i Republika Srpska navodno štititi prava Srba na uporabu srpskog jezika i ćiriličnog pisma, proučavanje i njegovanje srpske kulture, proučavanje srpske povijesti i njegovanje tradicija te očuvanje kulturnog nasljeđa.

Naime, bački episkop Irinej smatra kako je Zapad postao politički neučinkovit te da Srbija glede Kosova stvar treba preuzeti u svoje ruke, a to će joj omogućiti održavanje srbijanskoga referenduma o Kosovu. Kosovo je, naime, samo prva dionica u povratku u povratku pod jurisdikciju srpske države.

Na taj način ne samo da SPC ignorira međunarodne dogovore, nego ona priprema i politički teren za buduće zaposjedanje kosovske države.

U tom smislu i t .zv Deklaracija o opstanku srpske nacije samo je okvir za novu velikosrpsku ekspanziju. Naravno, u međunarodnim okolnostima koje će biti prikladnije novom osvajanju.

Što znači ta zaštita proučavanja srpske povijesti i kulture, najbolje svjedoče srbijanski udžbenici, u kojima se današnji naraštaji školaraca podučavaju kako su, bez obzira na svoja nacionalna imena, zapravo muslimani i katolici u BiH i Hrvatskoj Srbi, samo što toga oni još uvijek nisu svjesni.

Naime, muslimani i katolici, za razliku od pravoslavnih u Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori nisu navodno sačuvali svoju srpsku nacionalnu svijest.

Kao nadopuna školskom programu, SPC već skoro dvadesetak godina poslije srbijanskih ratnih poraza u svim poslanicama svojih patrijarha ne želi priznati hrvatsku državu pa čestitke blagdana pravoslavnim vjernicima upućuje u Dalmaciju, Rijeku, Liku, Banovinu, Kordun, Slavoniju i Hrvatsku.

Tako bi se u kontekstu prihvaćanja Deklaracije politički program mogao odnositi ponajprije na održavanje svijesti već osviještenih Srba kako bi se na temelju usvojenih znanja mogli uspješnije boriti za očuvanje svojih zemalja. U radikalnijem slučaju program iz Deklaracije mogao bi se provoditi i na dijelove još uvijek neosviještenoga srpstva, koje srbijanske prosvjetne vlasti prepoznaju pod t. zv. regionalnim imenima kao što su Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci.

U sklopu jezično-političkih projekata, kojima se na tragu velikosrpskoga programa Vuka Karadžića iz 19. stoljeća sve štokavce proglašava Srbima, nastala je i nedavna sarajevska Deklaracija o t. zv. zajedničkom jeziku, koja na političkoj razini, poput srbijanskih udžbenika, niječe hrvatski, crnogorski i bošnjački jezik.

Za razliku od jezikoslovnih projekata, srbijanske vlasti uz pomoć svojih agenata u Hrvatskoj gotovo svakodnevno manifestiraju moć političkim projektima.

Tako je nedavno u Rijeci obilježena navodno 300. godišnjica nazočnost pravoslavlja. U sklopu velikosrpskoga projekta što ga promiče SPC ovaj je put, nakon nedavnoga promicanja odcjepljenja Istre od Hrvatske, odabrana Rijeka, kao posebna regija, u kojoj eto pravoslavlje stoluje tri stoljeća.

Kako bi se pak omalovažilo hrvatsko stradanje tijekom srbijanske agresije u gradu Vukovaru, nedavno je, na dan pogibije zapovjednika vukovarske obrane generala Blage Zadre, bio dogovoren i nogometni susret lokalne srpske momčadi iz Vukovara s beogradskom Crvenom zvijezdom.

Sličan karakter političkoga omalovažavanja ili pak nijekanja hrvatske borbe imaju izmišljene obljetnice t. zv. stradanja Srba, poput nedavno manifestativne komemoracije za navodno stradanje t. zv. kozaračke djece u Sisku.

Sve je to manje-više poznato hrvatskoj javnosti, nu unatoč tomu, ni Državno odvjetništvo, ni redarstvo, a ni političke strukture ne reagiraju na ta širenja lažnih vijesti, kojima je već desetljeće i pol podvrgnuta hrvatska javnost.

Nasuprot tomu i represivni aparat i Državno odvjetništvo još se uvijek trude goniti hrvatske branitelje optužene da su navodno počinili zločine protiv Srba.

Učinkovit lijek protiv karcinoma velikosrpstva pronađen je 1995. godine u mjesecu kolovozu, a on može i danas liječiti, samo kad se s nezaraženoga tkiva hrvatske vlasti odstrani bolesno velikosrpsko tkivo, čijim bi metastazama mogao biti doveden u pitanje cjelokupni život suverene hrvatske države.

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: U mojoj Državi ništa sigur’o nije – Negiraju dan, noć

Objavljeno

na

Objavio

U mojoj Državi ništa sigur’o nije
Baš ništa
Rećemo
Imaš dite poginulog branitelja koje je protiv branitelja
Imaš cilu kliku koja negira kako je začeće početak čovikova života
Negiraju dan, noć

Začetak, biće po njima znači sridinu
U srid sridice
Ili rećemo kraj
Ae
Sama rič ti kaže kako
Začeće
Začetak
Nije početak

Trkeljaju o nekin zakonskin nediljama
Kad jesi
A kad nisi dite
Kad te se more ubit
A kad više ne more
Po zakonu
Ubit

To je rađa
Sve lipo po načelu prava na izbor
Majke hrabrosti
I ćaće lole
Koji su sebi isprid diteta
I koji se Boga ne boju

Dite nisi rećemo su devet nedilja
Tako zakon kaže
Ništa si
Nu
Ne smi’ tuten spora bit’
Znade se kako su pravo i pravda sinonimi
Oduvik

Začin unda plače žena koja na pregled dođe pa joj kažu kako više nema otkucaja srca
Za čin ona plače trudna devet nedilja na putu za Split dok se vozi na kiretažu?
Čemu se to ona veselila?
Nadala?
Manita.. je li?
Eto, krivo mislila
Kako je u njoj bilo dite začeto
Čovik malešni

Digneš glas kako si za pravo na život
A cila klika se digne na tebe
Pa te vriđaju
Cilu olimpijadu vriđanja otvore
Ti progresivni, demokrati

Tvita Jaca i ona Mostovka su dva prezimena
Zagrlile se prid svima pa tvitaju
Rugaju se uskupa pravu na život
Njima su dičinja kolica
Morbidna

Tvita Mostovka a ni naš jezik ne govori
Kako toka
U petn’est
Srpski riči
Trevi jon se i jedna
Hrvacka

Dignen se u zoru šesn’estog listopada
A Država mi se, vidin od zore, na noge digla poradi Todorića
Nije se digla poradi
Blage Zadre
I Ante Bruna Bušića
Onako kako bi tokalo barenko
Na njijov dan
Kradu in i ono zeru što in je ostalo

A ‘ko jin krade?

Kažu naši mediji kako babe po Zmijavcima falu Todorića
Ne daju na njega
Ae
Vrlo je on zadužijo nas
Imocke ljude

Kao prvo
To naši mediji nisu
A kao drugo
Naše babe manite nisu
Niti su ikad bile

Na toga čovika ja k’o Imoćanka neman riči
Neman
Pisat’ o njemu ne mislin
Jerbo
Riči neman
Ni za njega
Ni za sve one koji su stekli
Sluškinje i dvore
Još za Juge
Ili u vrime dok je moja mater mome ćaći
Godinama prala odoru HV-a i po tri puta po potribi
Da mu spere oni
Smrad terena s nje

Mene taj čovik ne zanima
Sudac a ni Bog nisan
I nisan talog da bi plesala po čoviku na tleu

Ne dan takima da mi kradu dan mojin dikama
Meni je šesnesti listopada dan
Blage Zadre
I Ante Bruna Bušića
Pa taman privelo u zoru pola Države

Meni je to dan domoljuba
Koji su imali
Srca
Hrvacka
Velika k’o najveći dvori

Takima bi ja
Rada i sluškinja bila

Ne dan nikome listopad nego
Njima
I momu svetomu Luki

Luki
Evanđelistu
Zaštitniku župe moje
Onomu koji piše ukraj oltara na mome Mostu
Unde
Di mi spava moja prošlost

Piše o ditinjstvu
Našega Kralja
Uširoko

Uvisinu
Poviše oni čempresa
Ukraj naši greba

Letu mu riči

Gorikar
Di su svi naši

I oni su šarevitin
I oni su bilin cvićon

A ja zgrabin moga starijega sina za ruku
Vodin ga kroza mrak
Iza svete mise na trodnevnicu
Vodin ga
Priko greba do auta
Držin ga utvrdo da mi ne padne
Pa mu kazivan
Otklen je sve dolazijo narod
Našemu zaštitniku

Kazivan mu o babama iz Bosne
I blagoslovu iza svete mise

A on se smije
Svitlo crljene sviće s greba
Šara mu lipi obraz i čelo
Na putu do auta

Straja on nema
Smije se
Pa me zazove

– Majko!

Stanen

A on će cili sritan

– Naučijo san! Jesan! Slušaj! Sveti Luka, met’ u nidra ruka. Ne vadi ji vanka do svetoga Marka!

Naučijo moj mali čovik
Naučijo
Kako zaladi za svetoga
Luke
A zagrije o svetomu Marku krajen travnja
Naučijo je

Jerbo ja nisan koristila zakonsko pravo na izbor
Dala san mu vrime
Za učit
Vrime njemu od Boga određeno

I su devet nedilja
Unda kad ništa nije zna’
On je i u taj vakat meni bijo
moj malešni čovik
Su pravon na život

Ništa manje čovik
Nego što je sadan
Doklen me za ruku drži

Jednako k’o što će bit’ čovik
I kad jednon odreste
K’o čempres svetoga Luke
I kad mi ruku u ‘odu
Jednon
Ispusti

Barbara Jonjić/Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati