Čini se da smo već odavno demokratski odlučili kako se u drugom krugu u ringu trebaju naći isključivo dr. Ivo i Kolinda

4

86% hrvatskih vjernika izabrat će opet agnostika za predsjednika. To je potpuno normalno, doduše samo u Hrvatskoj. To vam je kao da otprilike 94% Židova izaberu Arapina za predsjednika Izraela.

josipovic-kolinda3

Glas Koncila muti vodu. Kaže: “Iza prosvjeda Torcide stoje orijunaške sile.” Smetaju mu parole ZG=BG. Naravno, autor Ivan Miklenić nije u pravu. Ni jedan pravi izvorni i časni sin Orijune ne bi ni pomislio da je Zagreb ravan Beogradu. Ustašoidni i purgerski Zagreb uspoređivati sa slobodarskim gradom herojem – Beogradom, to mogu samo površni navijači. Zagrepčani ponajprije trebaju provesti dekapitaciju ustaške zmije koja često gmiže i maksimirskim tribinama. Desničarske mimoze pogodila je usporedba Zagreba s Beogradom. Suznih očiju i s bolom u ognjištarskoj duši pitaju: zašto drugovi? Znaju ognjištari da je slobodarski Beograd zasjenio “ceo region”. Kad ste vidjeli na utakmicama u Srbiji ustaške oznake? Tamo se navijači ne deru “za dom” i tamo ne trešti Thompson na stadionima. U Srbiji navijači fino i sa smješkom, koji se ponekad ne vidi od velikih brkova i brada, s tri prsta pozdravljaju uspjehe Zvezde i Partizana. Tamo navijači, k’o da su članovi Beogradske filharmonije, složno pjevaju nacionalne budnice: “Od Topole pa do Ravne gore, sve su straže đenerala Draže.” Pastoralni ugođaj koji je putokaz i Branimiru Pofuku kako je uvijek bio u pravu da glazba ne poznaje umjetno stvorene granice u regionu. Eh, tko nas bre’ zavadi?… Kako uspoređivati s tako liberalnim i raspjevanim Beogradom rigidni, mračni i proustaški Zagreb. To mogu samo zaslijepljeni navijači.

Dobro je Dražen zvani Cigla iz Riječkog Novog lista primjetio da je za Hrvatsku opasniji raspojasani sudac Turudić od vojvode Šešelja. Cigla je dalekovidan. Ima pregled igre k’o Ray Charles. Turudić je bezobrazno, protivno nacionalnim interesima, isforsirao izručenje zaslužnih udbaša Švabama. Zahvaljujući njemu Švabe u miru dobiše ono što su izgubile u ratu. Još je režao i na Premijera kao i na Predsjednika RH. Za razliku od Šešelja koji, u maniri doktora filozofije, hvali i Josipovića i Vesnu Pusić. Vidi se da ne voli četnike. Bezočno napada i reži na Nikolića, Vučića kao i na sadašnju srpsku vladajuću depiliranu garnituru. Hvala Bogu da 86% hrvatskih katolika ne vjeruje Glasu Koncila. Hrvati – bistri kakvima ih je Bog učinio – srećom vjeruju vrhunskim navijačima, pardon, sportskim novinarima Jutarnjeg Aleksandru Holigi i Draženu Krušelju. Aca Holiga o uspordbi Zagreba s Beogradom dijalektički zaključuje: “Ajde bogati, ne’š ti drame!” Nadalje mudruje premudri Aca: “I na kraju što je uopće toliko strašno u usporedbi Zagreba s Beogradom?… U Slavoniji bi, primjerice, rekli – de, dobro purgeri. Oladite s glupostima.” Ukratko, naš Aca je oduševljen događanjem naroda na Poljudu. Onog istog naroda koji nas je u Milanu tobože sramotio pa je u jednom trenutku čitava RH bila crvena (od srama). E, da je to crvenilo bilo moguće zalediti barem na kratko! Recimo na 50.g! Ipak, Holiga je u ideološkom smislu mala beba prema svom uredniku Draženu Krušelju. Misaoni i pronicljivi Dražen je zadivljen zadnjim “događanjem naroda” onog navijačkog. Samo primitivci s juga i sjevera trkeljaju o orjunašima, podjeli juga i sjevera, o zajedničkoj ulozi Torcide i BBB-a u rušenju “socijalizma s likom čovjeka.” On otvorenih usta gleda ravno u povijest te kaže: “Začuđujuće žilava, bistra i obrazovana nogometna ulica.” To je ista ona tupava i ustašoidna iz Milana. Ushićeni Dražen, sav u crvenoj nogometnoj groznici, otkriva novi izlazak sunca na istoku iako je već vrijeme za “five o’clock tea. ” Vrijedi citirati vrijednog Dražena: “U debeloj medijskoj zavjetrini(!!!?) ovih se dana rađa još jedno dijete nogometne ulice, one ulice koja na čelu kluba ne želi ni japu ni karizmatičkog sveznadara koji gazi protivnike kao plitke potoke…” Tu ću na trenutak prestati s citatom premudrog Dražena i zapitati ga: K’o će dat lovu kad “bistra i obrazovana nogometna ulica postavi na čelo kluba “začuđujuće žilave i bistre” navijače?

Nastavljamo s citiranjem ideja prvog novinara Jutarnjeg koji će dobiti Pulitzerovu nagradu za pisanu riječ koju dodjeljuje Fakultet novinarstva iz Kolumbije svakog travnja. Znači, možemo Dražena kandidirati! U roku smo! Kaže naš premudri Draško: “Riječ je o projektu razočaranih “Bijelih Anđela” koji pomalo u ilegali pokreću svoj nogometni klub. Navodno će se zvati Zagreb 041, a svoj smisao vidi u solidarnosti, uključenosti lokalne zajednice i antifašizmu, koji se čita kao borba protiv homofobije, rasizma i bilo kojeg oblika diskriminacije.” Dugačko priznajem, ali vrijedi pročitati! Antifašisti osnivaju svoj nogometni klub. Po mogućnosti u Fergusonu (USA), gradu koji je idealan za borbu protiv rasizma. Sjetih se legendarnog Draška Dudeka. Ne znam zašto! U to vrijeme, kad Japa, koji je predsjednik, direktor i trener NK Zagreba, praši sve po redu te sanja o Europi.

Stara arapska poslovica glasi: “Jedan pas zalaje zbog nečega, a ostlih 100 zalaju jer su čuli tog prvog kako laje.” Kod nas ostalih 100 laje jer je jedva dočekalo da napokon netko zapjeva melodiju koju nisu čuli od 1990.g.

U političkoj tekmi nema crnih lista, tajnih popisa, specijalaca koji ne puštaju kandidate na stadion itd. Trka se trči na jednakoj distanci. I to već dulje vrijeme. Vodi aktualni Predsjednik. Po anketama, s tolikom prednošću da pomalo podsjeća na stara dobra vremena kad se pobjednik znao već šest mjeseci prije nego li su izbori zakazani. Druga je hrvatska Hillary Clinton – Kolinda Grabar Kita-rović, a treći je autsajder dr. Milan Kujundžić koji, ako je suditi po anketnim agencijama, teško da ima bilo kakve izglede. Nešto k’o Dinamo koji želi prezimiti u Europi. No, kao da se trka trči pored močvare. Recimo nogometne. Zašto? Zato jer nešto zaudara, smrdi. Najžešće se napada, pljuje, ismijava pa čak i kriminalizira onaj predsjednički kandidat koji tobože nema ni teoretske izglede da bi mogao proći ni u drugi krug. Riječ je, dakako, o prof. dr.sc. Milanu Kujundžiću. Jutarnji naglašava kako je Kujundžić kandidat konzervativaca. Josipović je kandidat svih nas jer je naš Predsjednik. Kolinda je kandidat HDZ-a. To je jedna liberalna stranka, lijevo od lijevog centra. Nadalje, Josipović pojma nema da ga podržava SDP. Njega stranke ne zanimaju. Uz takve favorite, “marginalca” Kujundžića prekomjerno granatiraju sa svih brda. S Pantovčaka, iz Banskih dvora i sa Trga žrtava. Mediji, lijevi i desni. Lovrićka i Butković su jasni i onima koji novine ne čitaju. Ali Ivkošić i Bujanec? Koliko ja znam, oni su lijevi podjednako kao što je ljevičar recimo Mladen Schwatrz, vođa Nove Hrvatske desnice. Ni Andriju Hebranga ne možemo smatrati baš lijevim liberalom. Međutim, svi oni složno repetiraju, opale rafal, ponovno napune svoje …. puškice pa opet samo po Kujundžiću! I tako iz dana u dan. Politički naivan, kakav već jesam, osjećam – bez obzira na smrad koji se širi oko Kujundžića – neke bočne vjetrove. Stvara se atmosfera u javnosti da smo već odavno demokratski odlučili kako se u drugom krugu u ringu trebaju naći isključivo dr. Ivo i Kolinda. Suci će, nakon 3 runde, dati laganu prednost Ivi, kao što je i red. Na kraju, će biti tijesna, ali apsolutno zaslužena pobjeda dr. Ive. Čovjek se bolje snašao na teškom terenu. Bio je borbeniji i hrabrije uklizavao. 86% hrvatskih vjernika izabrat će opet agnostika za predsjednika. To je potpuno normalno, doduše samo u Hrvatskoj. To vam je kao da otprilike 94% Židova izaberu Arapina za predsjednika Izraela. Međutim, desničarsko ognjištarski crv ne da mi mira. Recimo, ako izbori zaista završe po unaprijed napisanom scenariju, hoćemo li moći i tada tvrditi kako je Kujundžić pogriješio kad je u predizbornoj kampanji upozoravao: “Glas za Kolindu, glas je za Josipovića!” Moj frend Slaven Letica je uvjeren da će Kolindu doć’ glave hrvatske feministice pa nabraja Radu Borić, Jadranku Kosor, Mirelu Holly, Vesnu Pusić, Jelenu Lovrić i mnoge druge. Ako uzmemo u obzir još i homo balcanicusa iz Like, Dalmatinske zagore, Imotskog, te Hercegovce, onda mi nije jasno zašto žestoki nasrtaji đonom na dr. Kujundžića koji bi jedini mogao zamutiti vodu u već unaprijed dogovorenom ishodu.

Kujundžić svojim nastupom, nedvosmislenim stavom o svim recentnim pitanjima koje tište Lijepu našu izaziva lagani strah. Ankete stidljivo pokazuju kako jedino njemu popularnost stalno pomalo raste! Možda neki rezoniraju: Hrvati su politički retardiran narod. Birali su i trpjeli 10.g., Stipu Mesića pa bi možda mogli, nekim čudom, progurati u drugi krug čak i konzervativnog doktora. Tada, eto nas svih u devetom krugu. Ništa od lijepo smišljenog scenarija. Pobjedi li, nekim čudom, Kujundžić evo nas opet u deset godina mraka!

Danas, 6. prosinca odlazećeg ljeta Gospodnjeg 2014.g., prosim lepo, bio sam gost na jednoj tribini u centru Zagreba. Tema je bio pok. Predsjednik dr. Franjo Tuđman. Kao njegov odvjetnik govorio sam brojnim nostalgičarima o “diktatoru” kojeg se nitko nije bojao; o gospodarskom kaosu koji nam je ostavio. Naime, uz 4 milijarde dolara duga bivše Juge još nam je natovario dug od 4,5 milijardi dolara. Umjesto da zaradi na četverogodišnjem ratu, na izbjeglicama i obnovi, on nam je ostavio skoro 10 milijardi dolara nepotrebnog duga. Hvala Bogu, odmah po njegovoj smrti, došlo je do detuđmanizacije. Tada su na štih došli sposobni i poduzetni Mesići, Sanaderi, Kosorice, Milanovići i Josipovići koji su nas u narednih 14 godina zadužili samo za 50 milijardi, ali ne više dolara, nego sada eura.

Zato se bojim Milana Kujundžića! Previše me podsjeća na Tuđmana! Nervozan, netrpeljiv prema neoliberalnoj falangi, prema nevladinim udrugama, Documenti, ministrima kojima se kasno diže, feministikinjama i sličnima. A ni Tuđman ga navodno nije volio! Osobito, nakon smrti! To pouzdano znaju ovi sadašnji HDZ-ovci koji su Tuđmana uglavnom viđevali samo na slikama i TV-u.

Promatrajući taj orkestrirani zajednički napad svih protiv dr. Kujunđića pada mi na pamet stara poslovica: Tko pod drugim jamu kopa… sam u nju pada!

Na kraju, o jednoj zgodnoj godišnjici koja izvrsno ocrtava (neke) Hrvate. Dana 5. prosinca 1918.g., na zagrebačkom Jelačić placu nastao je spontani prosvjed protiv jugounitarizma. Policijski komesar dr.Grga Budislav Anđelinović krvavo je ugušio prosvjed. Tom prilikom ubijeno je 13 ljudi, a 17 je ranjeno. Heroj Grga, koji vjerojatno negdje u RH ima svoju ulicu ili trg, u Beogradskoj je skupštini izjavio: “Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim!” Na taj način je inspirirao veliki broj Hrvata da se nakon 1945.g., ponose krvlju svojih sunarodnjaka Hrvata kojom su okrvavili ruke. To je biblijski primjer bratskih egzekucija.

U novo pronađenoj Bibliji KOKAIN je ubio ABELA!

Zvonimir Hodak/dnevno.hr

facebook komentari

  • Agromentum

    “Hrvati su politički retardiran narod.” Teške riječi, ali ako hoćemo istini pogledat’ u oči, tu smo negdje.

  • Kako uspoređivati s tako liberalnim i raspjevanim Beogradom rigidni, mračni i proustaški Zagreb. To mogu samo zaslijepljeni kamenjarski ognjištar. Znaju ognjištari da je slobodarski Beograd zasjenio “ceo region”.

  • joško

    … bit će onako kako NAREDE, a ne kako narod izabere !!

    • Još uvijek vjerujemo u ulogu glasača! Potrebno je prethodno jasno kazati broj glasača i masovnim izlaskom na birališta smanjiti mogućnost manipulacije!

      Što drugo možemo učiniti!?