Cjelovita u sastavnicama, nikako jedinstvo u cjelovitosti

0

Zasigurno jedan od najvećih i najtvrđih temelja buduće Bosne i Hercegovine, kao zajednice konstitutivnih i suverenih naroda Bošnjaka, Srba i Hrvata, zajednice koja će biti jednako draga i koju će s jednakim domoljubljem braniti sva tri joj naroda, je konsenzualno čišćenje prošlosti, priznajući i imenujući tko je bio okupator i tko je od okupatora branio Bosnu i Hercegovinu.

Dakako koji je to narod u bosanskohercegovačkoj prošlosti najviše dao žrtava u obrani zemlje i obranio je pa makar i ne u onim dimenzijama državnosti i uređenosti prije okupacije. Samo na priznanju i grijeha prošlosti, bili oni i kao izdaja, prisilna ili slobodna kroz prihvaćanje okupatora, ili odricanje vlastitog identiteta, bez obzira na to što se tim činom spašavao i goli život. Jednako tako potrebno je priznanje grijeha izdaje i u sadašnjosti, što bi bilo snažno udaranje čvrsti temelja Bosne i Hercegovine, i zaustavljanje dvadesetogodišnjeg propadanja i nestajanja.

https://i0.wp.com/www.orbus.be/aktua/2009/images/bakir-alija-hasanein-001.jpg?w=640

Alija i Bakir Izetbegović predali su BiH Turskoj u amanet!

Svako poistovjećivanje kroz bilo koji oblik i način bilo kojeg bosanskohercegovačkog naroda s okupatorom i okupatorskim crnim vremenom, ne može biti ništa drugo po definiciji i življenju domoljublja osim izdaje. A ako se taj okupator još i poziva da se vrati, ili u amanet mu se Bosna ostavlja, a poziva se i Bosna mu je u amanet ostavljena, onda je to najstrožiji, u svim zemljama svijeta najkažnjiviji čin veleizdaje.

U slojevitim zemljama, a suvremena Bosna i Hercegovina je vrlo slojevita i zamršena, pozivanje okupatora i njegova crnog vremena je zapravo nastavak tog okupacionizma, kako Bosne i Hercegovine tako i onih drugih naroda koji tog okupatora ne mogu nikako drugačije zvati, bez obzira na vremenski odmak i doživjlavati ga osim okupatorom. Veleizdajnički prilaz prošlosti moguće je jedino u veleizdajničkoj sadašnjosti u kakvoj žive i djeluju oni koji se vežu i identificiraju s okupatorom i okupatorskim crnim vremenom. Nema veće opasnosti za opstanak neke zajednice naroda, napose one nacionalno vjerski šarene kakva je bosanskohercegovačka, od veleizdaje iste i onda kada je akter veleizdaje pojedinac, a poglavito kada je izdaje jedna njena nacionalna ili vjerska zajednica – narod.

Kao i u prošlosti i danas agresori i okupatori dijele Bosnu i Hercegovinu neprohodnijim zidovima i granicama nego li su podijeljene države u svijetu. I to je jedan znak kako je ta Bosna i Hercegovina ne samo „jugoslavija u malom“, već i svijet u malom. Stoga ju je nemoguće graditi jedinstveno cjelovitu, kako to pokušavaju suvremeni muslimani Bošnjaci. Jedinstveno cjelovita Bosna i Hercegovina podsjeća na ju „bratstvo i jedinstvo“ koje se ćuvalo željeznom rukom komunističkog totalitarizma, i velikosrpskog hegemonizma. A kako je završila ta jedinstvena cjelovitost koja nije uvažavala svoje sastavnice, osjetili su krvavo na svojim leđima, neki u nešto manjem neki u većem stradanju, svi ti prisilno držani bratstvo jedinstveni narodi.

https://i0.wp.com/www.hurriyetdailynews.com/images/news/201301/n_38347_4.jpg?w=640

I dok je svijet u cjelini, a napose sudionici Drugog svjetskog rata izvukli snažne pouke iz tog krvavog sukoba koji je bio u službi nacističko-fašističke ideologije „jedinstva u cjelovitosti“, iz rata komunističko-totalitarističke ideologije „bratstva u jedinstvu“ kao da se nisu naučile nikakve pouke za budućnost tih trajno nemirnih prostora. Jer da jesu onda ni jednom bosanskohercegovačkom narodu ne bi padalo na pamet, zazivanjem okupatora i njegova crnog vremena, graditi Bosnu i Hercegovinu jedinstveno cjelovitu, ne uvažavajući njenu suvremenost da je to zemlja suverenih i konstitutivnih naroda a to znači cjelovita od svojih sastavnica. Nikako nije isto Bosna i Hercegovina cjelovita u jedinstvu i cjelovita u sastavnicama. Prvo znači diktatura i apsolutizam brojnijeg naroda a drugo što joj jedino može jamčiti sigurnost, cjelovita od sastavnica, znači slobodna, demokratska, za sve svoje sastavnice jednaka i ravnopravna, zajednica.

Europa koja se gradi na poukama iz vremena rušilačko krvavog Drugog svjetskog rata, svoju budućnost uspješno usmjerava u cjelovitost svojih sastavnica, svojih zemalja, a nikako, ni u pomisli nema viđenje svoje budućnosti u jedinstvu cjelovitosti. Stoga, Bosna i Hercegovina bi morala graditi svoju budućnost na principima na kojima se gradi Europska unija, zajednica jednakih i ravnopravnih sastavnica, država, entiteta, županija, cjelovita u sastavnicama.

Bosnu i Hercegovinu sudionici svjetskog i vjerskog rata kojeg su vodili i vode u njoj, žestoko je kao i u ratu razbijaju upravo tom neodrživom ideologijom jedinstva u cjelovitosti. I umjesto da joj budućnost grade, a to je jedini garant njene opstojnosti kakvu joj ne može jamčiti niti jedan okupator iz prošlosti, pa i onaj kojeg Muslimani Bošnjaci pozivaju i kojem je ostavljaju u amanet, po uzoru Europske unije, brojniji narod zida je po jugoslavenskom propalom planu „bratstva i jedinstva“, jedinstvo u cjelovitosti bez sastavnica. Podsjeća to i na Staljinovo jedinstvo u cjelovitosti raspadnute Rusije. Ni tu jedinstvenost cjelovitosti, kao ni sve druge povijesne takve ideološke tvorevine brojnijih naroda nije ništa drugo razbilo, pocijepalo i bacilo u povijest kao smeće, nego upravo ta diktatura jedinstvenosti bez uvažavanja sastavnica cjelovitosti.

Povijesna je istina kako je igra brojem naroda, zapravo, pokazivanje snage, moći i nerijetko pripreme za osvajačke i okupatorske ratove, onog ko se tom lopticom igra. Rat, povijest nam također potvrđuje, poćima uvijek u miru. Rat nije zlo koje se neplanski pojavljuje i vodi. To je zlo kojeg zlikovci uvijek u detalje isplaniraju u miru, s jasnim namjerama i vrlo dobro označenim ciljevima. Do ti ciljeva, koji su obićno plan brojniji naroda, pokušava se doći kroz rat, budući da ti planeri ne priznaju prava i slobode drugi i drugaćiji, onih malobrojnijih i time slabijih.

Brojniji narod koji stalno pokazuje broj svoga naroda, koji uvijek vrše prebrojavanje nacionalnih i vjerskih krvnih zrnaca, što je slučaj Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, taj broj koriste kao centralističko unitarističko, diktatorsko, pravo vladavine nad malobrojnijim hrvatskim narodom. Svaki legitimni i legalni hrvatski otpor bošnjačkoj diktaturi broja označava se činom razbijanja jedinstva cjelovitosti Bosne. Na tome brojniji narod i ne staje, već legitimni i legalni hrvatski otpor zaštite vitalnih nacionalnih i vjerskih interesa, koristi kao povod za rat, koji se već dva desetljeća vodi u miru. A takav rat, rat u miru, jednako je rušilački, jednako je opasan i razbijački za Bosnu i Hercegovinu kao i onaj fizički u Daytonu zaustavljeni. Stoga se može reći kako u toj izmučenoj, ispregrađivanoj, nepravedno uređenoj, s genocidnim srpskim entitetom i federalnom tvorevinom, rat nikad i nije stao.

Brojniji bosanskohercegovački narod smatra da se taj rat može okončati jedino u jedinstvu cjelovite Bosne i Hercegovine, što je velika suprotnost, nigdje dodirljive onoj koju zagovara, a na kojoj se gradi i Europska unija i sve demokratske i slobodne zemlje svijeta, malobrojniji hrvatski narod cjelovitost u beha sastavnicama. A to pak znači sigurna i mirna budućnost Bosne i Hercegovine, zajednice triju konstitutivnih i suverenih naroda, cjelovita od tri dijela. A ako nekome, a zna se i kome, smeta da se ti dijelovi zovu bošnjački, srpski i hrvatski, ali i zbog činjenice kako je Bosna i Hercegovina ne samo „jugoslavija u malom“ već i svijet umalom, neka se zovu po politici koje njihovi narodi zagovaraju u tom trokutu, orijentalno-bošnjački, bizantsko-srpski i euro-hrvatski entiteti cjelovite Bosne i Hercegovine.

Vinko Đotlo

facebook komentari