Cjelovito izvješće s tribine Judith Reisman u Zadru

0

U Zadru je, 4. lipnja, u dvorani Školskih sestara franjevki održana tribina „Ne dirajte djecu“ i predstavljanje knjige „Seksualna sabotaža“ autorice Judith Reisman, objavljene u nakladi Benedikta. Tribina je trajala više od dva sata, bila je iznimno zanimljiva i uspješna, ali većina medija prenijela je sva izlaganja vrlo tendenciozno i potpuno iskrivila dojam o tribini u javnosti.

zadar

Knjigu su predstavili magistra biologije mr. sc. Zrinka Gregov, voditeljica diplomskog studija Poduzetničkog menadžmenta na veleučilištu Vern, i dr. Ivan Poljaković koji je svoju doktorsku titulu stekao u inozemstvu na području njemačke književnosti i voditelj je i osnivač Centra za strane jezike Filozofskog fakulteta u Zadru. Na tribini su također govorili dr. Judith Reisman, Thomas Hampson, Ksenija Abramović i Karolina Vidović Krišto. Tribina je trajala više od dva sata, bila je iznimno zanimljiva i uspješna, ali većina medija prenijela je sva izlaganja vrlo tendenciozno i potpuno iskrivila dojam o tribini u javnosti, piše portalzdravstveniodgoj.com.

U članku se navodi kako su se novinari Slobodne Dalmacije, 24 sata, Večernjeg lista, Jutarnjeg lista i Zadarskog lista usredotočili samo na „incident“ koji se navodno dogodio tijekom rasprave. Radilo se o provokacijama studenta zadarskog Filozofskog fakulteta, inače aktivista ateističke organizacije Glas razuma i novinara Zadarskog lista Krešimira Bukvića koji se na tribini nije ni predstavio kao novinar.

Zrinka Gregov je na početku predstavljanja knjige rekla da je „Seksualna sabotaža“ jedna od rijetkih knjiga koja sadrži čak 40 punih stranica stručnih referenci, što znači da su svaka tvrdnja i brojka u knjizi čvrsto potkrijepljene svojim izvorom. Navela je kako je to jedna od onih knjiga koje mijenjaju svijest, a njoj je osobno otvorila oči o tome kako u području znanosti postoje psihopati koje su ljudi spremni slijediti poput gurua. Alfred Kinsey uspio je zaluditi najprije svoje suradnike, a potom i ostale sveučilišne profesore, većinom se služeći ucjenama i manipulacijama. Za svoje je suradnike prvenstveno birao ljude slabog morala, koji su priželjkivali brzi uspjeh. Sa svakim od kandidata običavao je raditi dubinski intervju o njihovu seksualnom životu i tako je svoje suradnike imao čime ucjenjivati. Isto je radio i s novinarima. Potom je svoje suradnike nagovarao na seksualne orgije u kojima su morale sudjelovati i njihove supruge. Orgije su bile snimane i bile su iznimno moćno sredstvo kojim je Kinsey držao svoje suradnike u šaci čime je dobio odriješene ruke za nesmetano odvijanje nemoralnih radnji na svom institutu, posebice za stravične seksualne eksperimente nad djecom.

Kako je Amerika povjerovala u Kinseyevu „znanost“

Zrinka Gregov je objasnila na koji je način Kinsey izmanipulirao javnost da prihvati kao znanost njegovo vlastito viđenje seksualnog ponašanja prosječnog američkog muškarca i žene. Uzorak za statističke podatke koje je objavljivao bile su prostitutke, seksualni prijestupnici koje je pronašao među zatvorenicima (pedofili, silovatelji, muške prostitutke) te homoseksualci koji su posjećivali gay barove. Tako dobivene statističke podatke predstavljao je kao reprezentativni uzorak za cijelu populaciju. Zbog tematske novine samih istraživanja i činjenice da u ono vrijeme, kao ni sada, ljudi nisu bili skloni davati znanstvenicima podatke o svojoj seksualnoj intimi, Kinseyevi su se podaci bez provjere objavljivali u znanstvenim časopisima, citirali se u člancima i drugim publikacijama i ljudi su jednostavno povjerovali da se radi o znanosti. Ove podatke jedva su dočekali zagovornici modela tzv. „otvorenog braka“, koji su smatrali da je poželjno da supružnici razmjenjuju svoje bračne partnere s drugim supružnicima ili slobodnim osobama. To se smatralo načinom „obogaćivanja braka“. Opće je poznata činjenica da je Kinsey sa svojom suprugom živio na takav način. I on i brojni njegovi suradnici bili su homoseksualci kojima je u to vrijeme žena bila potrebna samo kao paravan.  Zrinka Gregov tvrdi da su ubrzo Kinseyeve ideje i pogled na seksualnost bile prihvaćene od strane sveučilišnih profesora s Berkeleya, od kuda se potom proširio hippie pokret.

Rodna ideologija – nastavak Kinseyeve seksualne revolucije

Profesor dr. Ivan Poljaković predstavljanje knjige Judith Reisman započeo je opaskom da je na američkim sveučilištima oko 95 posto akademika iz područja društveno-humanističkih znanosti lijevo-liberalne političke orijentacije. Oni su bili motor pokretač pomoću koji se u 50-tim i 60-tim godinama prošlog stoljeća vršilo utjecaj na političare, što je dovelo do radikalnih promjena u američkom zakonodavstvu. U opusu Alfreda Kinseya profesor Poljaković vidi temeljne postavke rodne ideologije koja se danas širi kao nastavak seksualne revolucije i poprima vrlo perfidan oblik novog totalitarizma. Zbog tog totalitarizma na zapadu se, primjerice u Španjolskoj, roditeljima oduzimaju ljudska prava i prisiljeni su biti roditelj A ili B umjesto da se izjašnjavaju kao majka i otac.

Naslovi Kinseyevih knjiga iz 1948. i 1953. „Seksualno ponašanje kod ljudskog mužjaka“ i „Seksualno ponašanje kod ljudske ženke“ upućuje na to da on o ljudima govori kao o životinjama. Knjiga Judith Reisman „Seksualna sabotaža“ važna je jer razotkriva tzv. znanost i znanstvenike, političare i zakonodavce onoga vremena koji su doveli do seksualne revolucije, a nastavku te revolucije svjedočimo danas u vidu nametanja legalizacije istospolnih brakova na globalnom nivou i pokušaja normalizacije pedofilije. Profesor Poljaković je rekao da se Kinsey, po obrazovanju zoolog, okrenuo seksologiji upravo zbog vlastitih nastranosti – sadomazohizma i sodomije. Za njega je bilo koja vrsta spolnog odnosa bila normalna i uobičajena, pa čak i zoofilija. Tvrdio je da muškarci standardno najprije spolne odnose vježbaju na životinjama.

„Znanost“ koja se temelji na biranom uzorku i izjavama pedofila

Prema njegovim podacima oko 30 posto muškaraca je imalo homoseksualnih iskustava, 10 posto populacije je homoseksualno, u općoj populaciji najveći broj čine biseksualci, dok je čisto heteroseksualno samo 4 posto populacije. Kada se radi o ženama, zanimljivo je da među Kinseyevim ispitanicama nije bilo niti jedne normalne majke. Sve su njegove ispitanice bile prostitutke ili razvedene žene dok ga, čini se, uzorak obiteljske žene i majke nije nimalo zanimao. Iz svega toga je vidljivo da je Kinsey za svoja istraživanja koristio metodu ciljanog uzorka, što su 1952. kritizirali Abraham Maslow i James M. Sakoda koji su uočili problem pogreške dobrovoljaca u Kinseyevim istraživanjima. Maslow je ustanovio sljedeće: „Bilo koja studija u kojoj su podaci prikupljeni od dobrovoljaca, uvijek će imati prevagu agresivnih, visoko dominantnih ljudi, i stoga će u toj populaciji lažno pokazati visoki postotak nedjevičanstva, masturbacije, promiskuiteta, istospolnosti.“ To je u znanost ušlo kao ‘pogreška dobrovoljaca’. Kinsey je bio svjestan da radi ovu progrešku, ali se radije odmakao od kritičara poput Maslowa i nastavio prikupljati podatke na način koji ga je vodio do njemu željenih rezultata – tobožnje prisutnosti seksualnih nastranosti u široj populaciji.

Prema njegovim tvrdnjama čak je 95 posto američkih muškaraca prekršilo neki zakon u vezi spolnosti. Ali koja skupina ljudi sve spada u tih 95 posto? Profesor Poljaković upitao je publiku koliko znanstvena može biti tvrdnja pedofila o tome da je dijete doživjelo orgazam. U tablicama 31. i 34. koje je Kinsey objavio u dvije svoje najpopularnije knjige navodi se da je beba od 5 mjeseci doživjela 3 orgazma, beba od 11 mjeseci imala je 10 orgazama u sat vremena, druga beba od 11 mjeseci u samo 38 minuta doživjela je čak 14 orgazama! I tako redom, ti su podaci osnova Kinseyeve znanosti, a orgazmi su opisani kao vrištanje, grebanje, konvulzije, udaranje i odgurivanje partnera (silovatelja), padanje u nesvijest, jecaji itd. Jedno su dijete od 4 godine Kinseyevi pedofili zlostavljali po čitav dan i izmjerili 26 orgazama u 24 sata.

Njegova velika obmana dovela je do promjena u zakonodavstvu i društvenom moralu općenito. A rezultat je da danas 50 posto brakova završava razvodom, jedna četvrtina svih trudnoća završava abortusom (45 milijuna abortusa godišnje!), u sve više zemalja se legalizira prostitucija, spolno prenosivih bolesti, od kojih su nekada postojale samo dvije vrste, danas imamo 15 vrsta, od kojih je jedna smrtonosna (AIDS). Nadalje, maloljetnička delikvencija je u odnosu na vrijeme prije Kinseya porasla čak 11000 posto! Dobna granica za stupanje u spolne odnose se sve više spušta, homoseksualnost više nije bolest, a nastoji se legalizirati i normalizirati pedofilija. Uza sve to, MZOS nudi spolni odgoj koji se temelji na uzroku bolesti – Kinseyevoj sveopćoj seksualizaciji društva – i k tome upozorava ravnatelje, nastavnike i roditelje da ne čitaju „opasne“ letke građanske inicijative „Ne dirajte djecu“, kao da se nalazimo u doba najgoreg staljinizma, završio je svoje izglaganje prof. Poljaković.

Građanska je obveza boriti se protiv kaznenog djela pedofilije

Novinarka HRT-a Karolina Vidović Krišto na početku svog izlaganja objasnila je zbog čega se bori protiv Kinsey instituta i protiv spolnog odgoja kojemu su izložena djeca u Hrvatskoj. Rekla je da je to njena građanska obveza jer se taj se spolni odgoj temelji na kaznenom djelu pedofilije, na zlostavljanju dojenčadi i djece, a podaci o tome stoje crno na bijelo u knjigama samog Alfreda Kinseya. Pitala je publiku da li su u hrvatskim medijima nakon prašine koja se podigla tijekom prošlogodišnjeg gostovanja Judith Reisman u Hrvatskoj mogli nešto pročitati i saznati o Kinseyu ili o Štulhoferovoj suradnji s pedofilima. Publika je odgovorila da se jednostavno prestalo govoriti o tome u medijima. „I što vam to govori?“ – upitala je Karolina koja je prva na sebi osjetila posljedice medijske zavjere šutnje i cenzure koja nastupa kada se otkrije nešto bitno u vezi pedofilije. Zbog puštanja isječaka filma o Kinseyevim pedofilima u emisji „Slika Hrvatske“ odmah je bila suspendirana, a njezina emisija ukinuta. Nakon toga je ova novinarka, koja je bila najmlađa urednica vijesti u povijesti HRT-a, kao i druga urednica središnjeg Dnevnika, dobila priznanje struke, ali samo u inozemstvu. Dobitnica je strukovne nagrade Global Leadership za 2013.

Umjesto da se o inicijativi pokrenutoj protiv primanja Kinsey instituta u članstvo UN-a piše informativno, neki mediji, poput Indeks portala, sustavno su napadali i izrugivali inicijativu koja štiti prava djece. Nakon što je inicijativa u svom priopćenju prozvala Matiju Babića, osnivača Indeks portala, i dr. Gordanu Buljan-Flander da se izjasne na čijoj su strani kada se radi o pedofiliji, član inicijative je od Matije Babića, „samoprozvanog pedofila na Madagaskaru“, dobio prijeteću poruku u inbox svog Facebook profila: „Pametnije biraj protivnike, ljigo! Vidimo se.“ – ispričala je Karolina Vidović Krišto.

drugom dijelu tribine otkrilo se nažalost da Aleksandar Štulhofer priprema novi kongres seksologa u Dubrovniku, na kojem će cijeli jedan blok predavanja biti posvećen dječjoj seksualnosti. Thomas Hampsonje rekao kako će GI „Ne dirajte djecu“ uskoro objaviti uputstva za roditelje kako bi lakše prepoznali pedofila u svojoj blizini.

Ksenija Abramović, direktorica galerije Laudato i urednica katoličkog portala Laudato.hr koja pokreće projekt »Laudato TV – naša televizija«, rekla je kako se u borbu protiv Kinsey instituta uključila nakon gledanja filma o tom institutu koji je zbog mučnih detalja koje film otkriva o zlostavljanju djece bila u stanju odgledati jedino u dijelovima, i to u razmaku od nekoliko dana. Dodatni razlog bilo je otkriće da su Štulhoferov kongres seksologa 2001. godine u Dubrovniku organizirali akademski pedofili, od kojih je većina i dalje povezana s Kinsey institutom. Nakon ovih otkrića zavladao je muk u hrvatskim medijima o zdravstvenom odgoju, a u Večernjem listu je 16. travnja 2013. objavljen tekst o tihom micanju spornih dijelova i literature iz 4. modula zdravstvenog odgoja. Danas se ministar Jovanović pravi da se ništa od toga nije dogodilo i šalje dopise o tome da GI „Ne dirajte djecu“ širi laži o njegovu kurikulumu protiv kojeg se roditelji i dalje bune. A bune se jer je sporna literatura povučena dok je sadržaj većinom ostao isti. Jedan od glavnih dokaza da se 4. modul temelji na pedofiliji bila je knjiga iz preporučene literature za nastavnike „O užitku: razmišljanja o naravi ljudske spolnosti“, autora Stevena D. Pinkertona i Paula R. Abramsona, iz koje je Ksenija Abramović pročitala naročito teške citate o dječjem uživanju u seksu. Knjiga je bila razlog za uvođenje novog permisivnog pristupa u hrvatskom školstvu prema  pornografiji: maloljetni učenici na satu moraju analizirati koliko i u čemu se pornografski sadržaji razlikuju od realnosti budući da je to jedini problem koji u pornografiji vidi Aleksandar Štulhofer. Nakon što učenici shvate da u porno filmovima nije baš sve realno prikazano, mogu dalje nastaviti s gledanjem jer se u ovoj knjizi na više mjesta tvrdi da pornografija ima svoju didaktičku ulogu. Gospođa Abramović nije mogla vjerovati da je Štulhoferu u prijevodu ove knjige pomoglo čak sedam žena i da nijednu nisu zasmetali otvoreno pedofilski sadržaji.

Novi kongres Štulhoferovih seksologa u Dubrovniku

Na kraju svog izlaganja Ksenija Abramović obavijestila je sve prisutne kako Aleksandar Štulhofer priprema još jedan kongres o seksualnim istraživanjima koji će se održati od 25. do 28. lipnja u Dubrovniku na kojem će glavni predavač biti J. Dennis Fortenberry, profesor pedijatrije iz Indianapolisa, čiju je knjigu „Seksualni razvoj u djetinjstvu“ objavio Kinsey institut i koji je predsjednik IASR-a (Međunarodna akademija za seksualna istraživanja), vrlo blisko povezana s Kinsey institutom. Cijeli jedan blok predavanja na toj će konferenciji biti posvećen dječjoj seksualnosti. Ksenija Abramović pročitala je publici kako se 2006. u izvješću za Kinsey institut Štulhofer požalio svojim mentorima u Indiani:

„Ne postoje podaci o seksualnim aktivnostima hrvatske djece. Tijekom 1990-tih, buknulo je u javnost pitanje spolnog zlostavljanja djece kao moralna panika i kao javno priznanje teškog, dugopotiskivanog i previđenog problema. Kao nesretan ishod toga, sustavno se istraživanje seksualnosti u djetinjstvu trenutno drži  previše kontroverznim da bi ga bilo moguće provoditi.“ (http://zdravstveniodgoj.com/news/moralna-panika-etiketa-ili-nuznost).

Seksualni edukatori – velika opasnost za djecu

Također je izvijestila publiku kako se polako provode planovi između MZOS-a, Ministarstva socijalne politike i mladih te Aleksandra Štulhofera o tome da se Mreža mladih učini krovnom udrugom mladih koja će dobiti monopol na edukaciju edukatora koji će umjesto nepouzdanih i previše tradicionalnih nastavnika podučavati djecu zdravstvenom i građanskom odgoju.

Judith Reisman je izrazila zabrinutost zbog uvođenja seksualnih edukatora u hrvatsko školstvo jer je u Americi to dovelo do sve prisutnijeg problema spolnog zlostavljanja učenika od strane nastavnika, većinom seksualnih edukatora koji se educiraju na institutu IASHS (Institut za napredna istraživanja ljudske seksualnosti), koji je kalifornijska inačica Kinsey instituta, poznat po tome što se sveučilišni profesori na tom institutu upuštaju u međusobni akademski grupni seks. Dr. Reisman je iznenađenoj publici pokazala i fotografiju golih akademika na hrpi s jednog od takvih događanja. Naime, zbog učestalih slučajeva zlostavljanja djece od strane takvih edukatora, koji stalno izlaze u američkim medijima, oformila se u Pennsylvaniji organizacija protiv zlostavljača djece S.E.S.A.M.E. (Stop Educator Sexual Abuse Misconduct&Exploitation). Prema navodima s njihove službene stranice, zlostavljanje djece od strane tih edukatora doseglo je epidemijske razmjere, a jedan od recentnijih skandala buknuo je kada se doznalo da se 16-godišnji učenik zarazio AIDS-om nakon što ga je napastvovao profesor homoseksualac.

Spolni odgoj prema pedofilskim metodama

Dr. Judith Reisman je objasnila da ti edukatori na satovima spolnog odgoja podučavaju djecu na isti način na koji pedofili pripremaju djecu za seks. Uče ih masturbaciji i snizuju im seksualne inhibicije kroz eksplicitne prikaze spolnih organa i odnosa pod izlikom da ih uče kako koristiti kontracepciju, te ih navikavaju na gledanje pornografije. Za ilustraciju je pokazala dijelove knjige za djecu „It’s perfectly normal“ s naročito vulgarnim crtežima gole djece koja masturbiraju. Prikazala je međusobnu povezanost tri velike industrije: Big Pharma, Big Sexology i Big Porn (povezanost farmaceutske i pornografske industrije sa seksologijom), te na koji način zarađuju svoje dugoročne profite tjerajući djecu da rano ulaze u spolne odnose.

Rekla je da je Alfred Kinsey bio sadomazohistički biseksualni masturbator ovisan o pornografiji koji se naposljetku trajno osakatio pretjeranom sadomazohističkom masturbacijom i prerano umro zbog orhitisa, infekcije testisa. Međutim, bolesno nasljedstvo njegovih ideja imalo je još razornije učinke na američko društvo. Prikazala je vremensku crtu na kojoj je vidljivo kako su i koje godine određeni izrazi, koji do tada nisu ni bili u upotrebi, postepeno ulazili u američki rječnik. Tako se riječ „pornografija“ počela pojavljivati 1971. godine, „dječja pornografija“ 1975., „incest, zlostavljanje djece“ ušli su u vokabular 1977., „ubojstvo iz požude“ 1980., „grupno silovanje“ 1984., da bi 1988. u upotrebu stigao i izraz „ritualno ubijanje“. Vremenska crta jasno pokazuje degeneraciju američkog društva zbog seksualno motiviranog kriminala. 1999. je u SAD-u zabilježeno 58,200 slučajeva otmica djece od strane nepoznatih osoba, od čega je 11,000 otete djece mlađe od 12 godina.

Spolni odgoj u Njemačkoj

U ostatku svog izlaganja Judith Reisman je govorila o spolnom odgoju u Njemačkoj u davnoj, ali i ne tako davnoj prošlosti i sadašnjosti, ponukana izjavama premijera Milanovića i Jovanovića o tome da Hrvatska treba imati spolni odgoj po uzoru na njemački. Istaknula je da su kontroverzne Kinseyeve knjige u Njemačkoj bile prevedene već 1953. godine, a najviše je govorila o navodima iz članka objavljenom na portalu Spiegel Online Jana Fleischhauera i Wiebkea Hollersena. Tekst je u hrvatskom prijevodu prvo izišao na portalu Fizzit, a prenio ga je i zdravstveniodgoj.com.  Radi se o tekstu „Kad je ljevica otišla predaleko – Seksualna revolucija i djeca“ u kojem su dokumentirana iskustva djece današnjih liberala koja su proživjela užase incesta u hipi komunama u kojima su živjela sa svojim roditeljima te kakvo je uistinu bilo seksualno obrazovanje u tzv. anti-autoritativnim vrtićima i centrima za dnevnu njegu poznatima kao Kinderladen. U jeku studentskog pokreta u Njemačkoj pedofilija je zapravo smatrana progresivnošću. Iza anti-autoritativnih vrtića u kojima su se odvijale „seksualne vježbe“ za djecu u okviru sata nazvanog „fucking hour“ stajao je Institut za psihologiju Slobodnog sveučilišta u Berlinu (Psychology Institute, Free University of Berlin). Dr. Reisman je također spomenula brošure koje su povučene iz upotrebe jer su svojedobno skandalizirale njemačku i europsku javnost. Radi se brošuri Njemačkog federalnog centra za zdravstvenu prosvjetu (Bundeszentrale für gesundheitliche Aufklärung – BzgA), istog onog centra koji je izdao priručnik na kojem se prema riječima Aleksandra Štulhofer temelji hrvatski 4. modul i nalazi se na službenim stranicama MZOS-a i AZOO-a. Riječ je naravno o „Standardima spolnog odgoja u Europi“.

Thomas Hampson, dugogodišnji policijski istražitelj i voditelj Liberty centra za zaštitu djece koji je osnovala Judith Reisman, rekao je kako je zlostavljanje djece u Americi i svijetu toliko raširen problem da je zagušio rad svih policijskih službi. Iz njegova iskustva s pedofilima, najveću štetu rade serijski pedofili, od kojih svaki zlostavlja u prosjeku 153 djece tijekom svog života. Prema znanstvenim studijama 6 do 50 posto te zlostavljane djece i sami postaju zlostavljači. Ukoliko uzmemo u obzir tek najmanji postotak (ovih  6 posto) i izračunamo koliko će to u budućnosti zlostavljanja djece proizvesti, shvaćamo da se zlo pedofilije reproducira i multiplicira barem deveterostruko. Rekao je kako pedofili žive među nama, kako ih ima među svećenstvom, ali u znatno manjem broju negoli u ostalim profesijama, kao što su nastavnici, sportski treneri, voditelji timova mladih, liječnici itd. Opisao je njihov psihički profil i rekao kako će GI „Ne dirajte djecu“ uskoro objaviti uputstva za roditelje kako bi lakše prepoznali pedofila u svojoj blizini. (Laudato.hr)

facebook komentari